Ivan Krapić, kapetan svjetskih prvaka u vaterpolu, onih iz Hrvatske, zemlje pobjednika. Primjer profesionalca i reprezentativca, sportaša koji je na raspolaganju nacionalnoj selekciji i suigračima.
'4. mjesto u Budimpešti je bilo pokretač svega'
Po prvi put od kad je reprezentacija pod njegovim kapetanskim, manje igračkim u bazenu, a više karakternim utjecajem, iskustvom, predanošću, stavljanjem sebe u službu reprezentacije, uzela zlato na SP-u u Dohi, odlučio je Ivan Krapić ispričati što se sve dogodilo na tom njihovom putu prema sportskoj izvrsnosti u opsežnom razgovoru za portal Net.hr, prema dvije zlatne medalje i jednoj srebrnoj u posljednjih manje od godinu i pol dana...
Tj, kako on gleda na neke stvari koje su pratile družinu, pomalo podcijenjivačke, da ova reprezentacija nije u prvom jakosnom razredu vaterpolskih sila. Sigurni smo da su oni koji su tako razmišljali promijenili svoje mišljenje.
Zanimljivo, ali kao glavni prijelomni trenutak, u opsežnom intervjuu od skoro pola sata koji nam je dao danas poslijepodne, izdvaja 4. mjesto na SP-u u Budimpešti 2022.
"To je bilo to. Tada smo uspjeli sami sebi pokazati i dokazati da možemo puno, bez obzira što nismo osvojili medalju", tvrdi Ivan Krapić.
Pričao nam je i o Svjetskoj ligi u Podgorici. Nakon tog lošeg nastupa hrvatske vaterpolo reprezentacije, Ivica Tucak odlučio je stvoriti novu reprezentaciju, iako je i tada skoro 10 igrača bilo, kao i danas.
Komentirao nam je Ivan Krapić i neviđeni doček u Zagrebu (doslovno ga nismo vidjeli jer dočeka nije ni bilo), te otkrio kako su vaterpolisti ludi za Vatrenima i kako ih inspiriraju. Neki su po "inspiraciju" otišli i u Rotterdam na Final Four Lige nacija prošlog ljeta.
'Smatram da sam postupio ispravno'
Odlučio je stati na kraj, onako kapetanski, kao da je u bazenu, kojekakvim pričama o hrvatskoj vaterpolskoj reprezentaciji, kritikama upućenih i Tucku i dečkima nakon Fukuoke i 9. mjesta na SP-u.
Ali, nešto je drugo posrijedi. Idemo ispočetka...
"Taman sam izlazio s parkinga, pa se niam odmah javio. Hvala puno na čestitkama, a pohvale meni, ja svoju ulogu, situaciju, učinjeno ne vidim ništa specijalno. Napravio sam to napravio jer smatram da je to ispravno. Jer, tako gledam. Možda netko tako ne vidi, ja to poštujem, ali smatram da sam postupio ispravno što sam se stavio na raspolaganje izborniku Ivici Tucku i svim dečkima, mojim prijateljima", kazao nam je na početku razgovora Ivan Krapići nastavio:
"Puno su me puta novinari pitali za moju ulogu u reprezentaciji, minutama u bazenu, ali ne smatram da je to nešto posebno, nego da je to ispravno i tako mora biti. To je sve što imam reći na tu temu".
Općenito u sportu, ne bi svako tako regirao. Rekao bih ma daj aj bok, bok, bok...
"Možda neko bi. Poštujem svačije mišljenje i odluke drugih, ali da vam budem iskren, što drugi misle o tome, uopće me ne zanima. Zanimaju me mišljenja drugih ljudi do kojih mi je stalo, u ovom slučaju mišljenja mojih suigrača i ne samo mojih suigrača, mojih prijatelja. Sa tim ljudima sam u 10 godina prošao svašta, s nekima sam poput Vrlića odrastao u Primorju."
"100 godina igramo zajedno i jednostavno, smatrao sam, kao što su mi i oni dali do znanja, bitno im je da sam uz njih, da sam tamo, na turniru, kao dio kolektiva koji je formirao ovu reprezentaciju koja se počela stvarati prije dvije godine. Ovaj put se stvarno poklopilo sve da rezultat bude, kao i u Splitu. Kolektiv je strašno bitan, ne samo za ovu reprezentaciju, nego i za svaku".
Jednu stvar navodi posebno kao formula uspjeha:
"Ukoliko kolektiv nije jak i nema kemije među igračima, onda ni kvaliteta koju imaš ne dolazi do izražaja".
U vaterpolskoj reprezentaciji svjetskih prvaka nema izrazite zvijezde, svi su jednaki, ali opet, dobra i kolektivna momčadska igra iznjedri i dobre pojedince. Je li to najjača snaga ove reprezentacije Hrvatske u vaterpolu, pobjedničke? Svojevrsna tajna uspjeha...
'Svrstavali su nas u drugi jakosni razred. Dokazali smo da smo sam svjetski vrh'
"Mi smo uvijek imali jake selekcije. Ako gledamo objektivno na papiru, mi smo kroz povijest imali, gledajući po imenima, puno jače sastave nego što je ova danas. Tipa, ona iz Londona je možda bila najjača. Ako ćemo gledati kroz prizmu kolektiva i zajedništva, ne umanjujući momčadski duh prijašnjih naših velikih selekcija, ovaj put svi pričaju o tom kolektivu. Bio sam svjedokom i prijašnjih selekcija Hrvatske, pa znam kakav je momčadski duh vladao. Oduvijek je to u Hrvatskoj. Ali, nas jedino nitko nije provlačio, govoreći o favoritima, kao reprezentaciju iz prvog pota, nego iz drugog."
Mađarska, Grčka, Italija, Španjolsku, da su jače momčadi u vaterpolu od Hrvatske, ali na zadnjih 5 natjecanja Barakude imaju 4 polufinala, dva zlata, jedno srebro. To je nešto što im nitko ne može uzeti...
"Dokazali smo da, kad djelujemo kao kolektiv, onda i puno jače reprezentacije na papiru , jednostavno, gube bitne utakmice od Hrvatske. Nadam se da će se tako nastaviti i dalje. Ok, nismo prvi favoriti, slažem se sa time, ali pokazali smo na zadnjih 5 natjecanja pokazalo da se na nas itekako mora računati u kalkulacijama i pričama o medaljama."
Ivana Krapića je očito naljutilo razmišljanje nekih, kako je Hrvatska u drugom jakosnom razredu sa Srbijom, Crnom Gorom...
"Ne, ma ne. Ne ljutim se na nikog. Nije da me ljuti. Argumenti su na našoj strani. To je nečije mišljenje i neka tako bude. Ja smatram da su ljudi ponekad, pogotovo kad se toga tiče, vrlo neobjektivni. AKo imaš jednu momčad koja na 5 velikih natjecanja ima 4 polufinala, dva zlata i srebro, onda to nije drugi ešalon. Netko će reći imali smo sreće, dva puta prošli na penale, peterce, ali isto tako smo izgubili finale EP-a jednim golom koji se ne viđa skoro pa nikad."
Što su u Zagrebu, u finalu EP-a protiv Španjolske izgubili, samo mjesec i tri dana poslije na SP-u u Dohi im se vratilo. Sve ima svoje zakonitosti. Bog sve vidi, Bog sve zna - aleluja na tome.
"Sav naš trud, sve što smo uložili u posljednjih dvije i pol godine, kad se ova ekipa oformila, sva ta muka koju smo prolazili i s bolestima i sa ozljedama, i sad su nam nedostajali Bukić i Popadić zbog operacije, mi uvijek nađemo razerve i to je snaga kolektiva."
Dva prijelomna trenutka - pokretač i zamašnjak svega
I kad je teško i kad nedostaje netko za nešto. Kad momčad nije u bajnoj formi, kolektivnim pristupom naši vaterpolisti, pobjednici od Dubrovnika, preko Splita, Rijeke, Korčule i Zagreba, sve zakamufliraju, a to rade na strašan način. Bez pogreške. Kao singerice su svi u momčadi.
Ivan Krapić pričao nam je i o jednom od dva prijelomna trenutka u stvaranju ove pobjedničke reprezentacije. Svjetskoj ligi u Podgorici. Tad se Ivica Tucak jako zabrinuo. Donio neke krucijalne odluke. Ispričao nam je to izbornik jutro nakon osvajanja euro zlata u Spaladium Areni. Dio toga je bio i Ivan Krapić. Evo kako se ta drama odvijala... "u jednom sam trenutku bio ozbiljno zabrinut", izjavio nam je tada Ivica Tucak.
Ivan Krapić otkriva nam svoje viđenje čitave priče kao vinovnikom toga.
"To je bio travanj 2022. Šest mjeseci prije Spaladiuma je to bilo. U toj Podgorici je od 15 igrača, mislim da je bilo sigurno 10-11 koji su danas. Ali, u tom trenu, osam je bilo skroz novih. Bilježili su prve nastupe za reprezentaciju Hrvatske. I oni koji su tu bili malo duže, nisu mogli odmah pružiti svoje najbolje partije kao u klubovima. Reprezentativnu kapicu Hrvatske je teško, izuzetno teško za nositi. Igrati za klub i reprezentaciju nikad nije isto i nikad neće biti isto."
I zbog pritiska javnosti, ali i pritiska očekivanja od samog sebe. Trebalo je proći određeno vrijeme da se igrači naviknu na novo okruženje u kojem su se našli. Otegotna okolnost, konkretno kad Ivan Krapić priča o toj nesretnoj Podgorici, došli su usred sezone, skupili se dva dana prije turnira i išli na turnir. Ne samo Hrvatska, nego i svi.
"Skupili smo se dva mjeseca poslije toga, za SP u Budimpešti gdje smo izgledali puno bolje nego tad, a onda kad smo prošli prve prave pripreme cijelo ljeto svi zajedno, izgledali smo odlično i sve to okrunili zlatom u Splitu".
O prijelomnom trenutku ove generacije govori:
"Prva Budimpešta. Kad smo mi tu ušli u polufinale i dokazali najviše samima sebi neke stvari. To je bilo prvo veliko natjecanje, dakle lipanj 2022. Na tom SP-u smo ušli u polufinale i tad smo sami sebi, u biti, dokazali da, ne samo da možemo igrati sa svjetskim vrhom, nego i da još uvijek i jesmo svjetski vrh. To je bilo jako bitno za samopouzdanje momčadi. Igrali smo četvrtfinale sa Srbijom koja je tada bila favorit i da ju nismo dobili, drugačije bi se pisalo o mislili o nama kao novoj Hrvatskoj u vaterpolu. Ušli smo u polufinale, nismo dobili niti jednu utakmicu za medalju i tu smo platili danak neiskustvu, kojeg smo naplatili dva tri mjeseca u Spaladiumu."
Pobjednici vjeruju u sebe i pozitivan ishod
Sve se okrenulo na hrvatsku stranu. Pobjednici vjeruju u to. Znaju kako trenutak mora doći. To nije samo neka kozmička sudbina, zakon velikih brojki, nego sudbina pobjednika, prst s neba. Dragi je Bog tako htio.
"Koliko god da mi u toj Budimpešti uzeli medalju i ostali na kraju 4., to nam je dalo na izgradnji momčadskog samopouzdanja. Budimpešta nam je trasirala put i za Split, kao i za Zagreb i Dohu.
Sreća prati hrabre. Iako, svojim radom, odricanjem i zalaganjem, naši su vaterpolisti sve zaslužili. Ali, očito nisu zaslužili doček u Zagrebu, jer je bio neviđen. U svakom pogledu. Dočeka nije bilo, nije ga se vidjelo, a Ivan Krapić, kapetan svjetskih prvaka u vaterpolu, govori:
"Ti ljudi koji su došli na aerodrom, drago mi je da su došli pozdraviti. Naše obitelji, prijatelji koji su putovali iz svih krajeva Hrvatske da bi nas dočekali. Žao nam je što nije bilo dočeka. Žao mi je zbog naših igrača koji to nisu doživjeli. Imali smo poslije Budimpešte i zlata na SP-u 2017. Meni je tada to bio prvi i jedini doček. To mi je ostalo u jednom nezaboravnom sjećanju, lijepa uspomena. Naši igrači koji su sad osvojili svoje prve medalje i to kakve, nisu to još doživjeli. Zbog toga mi je žao. Smatram kao kapetan momčadi da smo doček u Zagrebu itekako zaslužili".
Izražena domoljubnost
Jedan od prepoznatljivijih stvari ove Tuckove Hrvatske je i izražena domoljubnost. Svi, od prvog do posljednjeg, obožavaju svoju domovinu. Svi, od prvog do zadnjeg člana, od izbornika Tucka do stručnog stožera, vole reprezentaciju, državu, naciju.
"Naravno da je. Igrati za reprezentaciju za sve nas je posebno. Osvajati klupske i reprezentativne naslove, to se ne može uspoređivati. U našoj reprezentaciji nikad nema otkaza, svi smo sretni kad se odazivamo na sportski raport svoje zemlje. Kakav odmor? Nema odmora. Nitko ne komentira je li umoran ili nije, nego što ćemo trenirati, radti, što je game plan. Evo i sad, nastavak prvenstva je za par dana. Što se tiče Hrvatske, vuče nas ta enerija i ljubav prema zemlji. Zato nam je jako bilo žao što nismo čitavu Hrvatsku usrećili u finalu EP-a u Zagrebu. Naravno, želimo opet uzeti zlato. Još i još zlata. To je sportski način razmišljanja, meni je to pogonsko gorivo."
O dežurnim kritičarima nakon 9. mjesta i Fukuoke, kao i velikim očekivanjima javnosti u Hrvatskoj, Ivan Krapić tvrdi kako su oni svjesni što će im donijeti sve ovaj set jakih medalja uoči Olimpijskih igara u Parizu.
"Kad se pobjeđuje sve je fantastično, kad se izgubi je katastrofa. I još k tome, uvijek se očekuju medalje. Po mogućnosti što sjajnija odličja. Nema tu neke sredine. Mi smo na to navikli. Te kritike nakon Fukuoke nas nisu sad nešto posebno pogodile. Znali smo mi da je to kiks, neuspjeh. Vukao nas je motiv da to ispravimo, zbog nas samih, ne samo zbog nekih koji pišu i komentiraju po portalima. Ova reprezentacija ima jedan motiv i dišpet u sebi. Ne motiviraju nas komentari i kritike od ljudi koji nisu u vaterpolu, nego rezultat koji želimo napraviti, jer smatramo da imamo kvalitetu za to."
To je jedan motiv koji vuče svjetske prvake u vaterpolu iz Hrvatske, od Dubrovnika, Korčule, Splita, Rijeke do Zagreba.
"Nama navijači daju motiv više. Sad nakon ovog SP-a, svjesni smo da će Hrvati imati od nas velika očekivanja u Parizu, ali mi ostajemo čvrsto na zemlji. Svjesni smo snage, svjesni smo da moramo neke stvari još popraviti, doraditi. Najbitnije je da mi na pripreme za OI dođemo zdravi i da se možemo u miru pripremati za ono što slijedi."
'Bili smo razočarani ishodom finala EP-a u Zagrebu'
Jesmo li gledali hrvatsko vaterpolsko iskupljenje u Dohi za finale u Zagrebu?
"Htjeli smo se iskupiti naciji na jedan način za finale u Zagrebu, da, ali i samima sebi smo htjeli neke stvari dokazati. Nisam doživio da je javnost nešto pretragično doživjela taj poraz u finalu EP-a, ali mi smo bili razočarani. Sigurno nam je bilo žao, jako... mi smo 30 minuta bili bolji od Španjolske, 30 od 32, nitko ne može reći da nismo bili bolji. Bilo je jako pozitivno da je ekipa već nakon tjedan dana od okupljanja bila motivirana, ni malo ispuhana. Vidjelo se da nas je to sve, što nam se dogodilo protiv Španjolske u toj utakmici, nije dotuklo nego ojačalo, motiviralo. Vratili smo se na najbolji mogući način".
Krapić je naglasio kako, rezultatski gledamo, vaterpolo je najuspješniji hrvatski sport.
"Od OI u Ateni 2004. i rukometnog zlata, sva zlata ekipnih sportova su bila vaterpolska. Dakle, Melbourne 2007., Zagreb 2010., Budimpešta 2017., Split 2022. i sad Doha. To je napravio hrvatski vaterpolo. Ali, ne bih htio uspoređivati naše uspjehe i put s ostalim našim sportskim selekcijama. Svi mi zdušno bodrimo i navijamo za sve naše sportaše i sportašice, sportske kolektive. Obožavamo nogomet i hrvatsku nogometnu reprezentaciju".
'Volimo nogometnu reprezentaciju'
Ivan Krapić nam je otkrio da ovu reprezentaciju u vaterpolu inspiriraju Vatreni, tj da su ludi za njima i njihovim uspjesma.
"E, baš volimo repku u nogometu. Fatović i Lončar išli su navijati za Vatrene u Rotterdam na Final Four Lige nacija na kultni de Kuijp. Gledali smo 2018. i taj veličanstveni put prema srebru Mundijala, pa do bronce u Katru. Čim više naših sportaša u Parizu, veće su i šanse za hrvatski sport. Premalo nas je da bi se dijelili po sportovima. Bodrimo se, gledamo i istom smjeru."
'Divim se Modriću, Daliću i Duvnjaku'
Posebno se poklonio Ivan Krapić izborniku Zlatu Daliću i Luki Modriću...
"Zahvaljujem se Zlatku Daliću i Vatrenima što su uvijek uz nas. I sad smo od naših sportaša dobili poruke podrške, od Duvnjaka do Damira Martina, braće Sinkovića, Hrgovića. Dalić je jedan skroman čovjek, svjestan od kuda dolazi i do kuda je svojim radom stigao."
'Dalić je potpisao najveće uspjehe hrvatskog sporta od osamostaljenja'
Krapić je kako dolikuje jednom sportašu profesionalcu, poput pravig gospodina, ukazao Daliću i Vatrenima veliku čast u trenucima vlastitog grandioznog uspjeha.
"Potpisao je najveće uspjehe hrvatskog sporta od osamostaljenja. To mu ne može nitko osporiti. Smatram ga velikim trenerom. Naravno da možemo naučiti dosta od Vatrenih i da nas na jedan način inspiriraju. Živimo za njihove uspjehe. Kad vidiš jednog Luku Modrića, kako se sa 38., nakon svega, još odaziva u reprezentaciju, kako gine za ekipu, koliko ulaže i s koliko motiva igra. Jedan detalj s Lukom mi je ostao upečatljiv. Dakle, čini mi se da je Azerbajdžan bio u pitanju. Igrala se 80., imali smo vodstvo, a Luka je šprintao u obranu, vraća se u trenutku kad Hrvatska ima dobiveni dvoboj. Luka je jedan primjer pravog sportaša. Kako se odnosi prema hrvatskom dresu, ali ne samo on, nego i Duvnjak. Nismo ni svjesni što znači toliko odricanje, a ti ljudi su dali sve za Hrvatsku i hrvatski sport", zaključio je Ivan Krapić.
