Ivica Tucak (53), izbornik hrvatske vaterpolo reprezentacije, nevjerojatan je lik. Zbog svega što je prošao, zbog toga što nije pokleknuo nakon najveće moguće tragedije, boli, patnje i tuge koju čovjek može osjetiti...
Volimo ga zbog energije koju ima u sebi, domoljublja, zbog toga što je branio Hrvatsku ne mareći za sebe i svoj život, zbog toga što ne voli sebe stavljati u prvi plan nego svoje dečke koje vodi, što je toliko toga napravio za hrvatski vaterpolo, koliko se u to dao i daje se...
'Nije mi ništa, dobro sam, idemo dalje'
Samo, evo, pogledajte koliko mu nažalost i zdravlje trpi. Iako, kad ga se pita kako zdravlje, odmah naglašava, smiruje strasti, neće o tome pričati, tvrdi da je sve to malo u medijima u jednom intervjuu bilo predimenzionirano i da nije ništa tako ozbiljno - "Ma stent, ma to vam je danas čista rutina".
Vraga, samo Ivica ne želi da je fokus na njemu u tom pogledu, nego na vaterpolu, reprezentaciji, poslu koji ga čeka, a koji će za njega biti, kao što nam je i rekao danas kad nam se jutros javio iz Dubrovnika, najpakleniji i najteži dosad. Jer, teže je obraniti zlato nego ga osvojiti...
"Naravno da je teže, jer to je dokaz jednog kontinuiteta, postojanosti, uspješnosti koja traje, koja ima dimenziju više, ali svjedoci ste i vi koji pratite vaterpolo i svi mi, kako je vaterpolo od Ratka Rudića pa nadalje bilježi vrhunske rezultate. Uvijek smo u zoni borbe za medalju, osvajamo medalje. Naravno, bilo je padova, dogodi se utakmica koja je lošija, koja se izgubi, sport ne bi bio zanimljiv da nije tako. Cilj je pokušati osvojiti zlato, ali ne sad pošto - poto i ne pod cijenu nekog pritiska koji bi bio poguban za momčad. Cilja mora biti, ako nemaš cilja u sportu, niti ne možeš, njemu stremiš. U Dohi će na SP samo jedna ekipa iz Zagreba, ovih ostalih pet-šest može ostati bez nastupa. Nemamo se vremena okrenuti, fokus, fokus i samo fokus", kazao nam je Ivica Tucak.
Liječnici su mu nedavno, kad je završio u bolnici, preporučili mirovanje zbog ugrađenog stenta, ali on se, naravno, vratio nakon dva dana. Jer, nema odmora, želi zajedno sa suradnicima, momcima u bazenu, obraniti naslov prvaka Europe u Hrvatskoj iz 2022. Od Splita, preko Dubrovnika, do Zagreba. Neka to bude hrvatski put do back to back euro zlata...
"Bitno je proći skupinu, ako se i dogodi kiks, napravi 'krivi korak' - imamo mogućnost ispraviti to u eliminacijskoj fazi, a to je ono pravo, eliminacijska faza je nešto sasvim drugo, novo natjecanje. Što ti vrijedi da budeš i prvi u skupini, ako u nokaut fazi posrneš, ništa nisi napravio. Bit će nikad teži put, to sigurno. Nikad, nikad teži put..."
Kad ga pitamo o zdravlju, odmah spušta "loptu u vodu", odmah mijenja temu. Malo nešto kaže, pa prijeđe na vaterpolo.
"Malo je sve oko mog zdravstvenog stanja bilo predimenzionirano. Dogodilo se to da sam otišao na pregled i nije bilo tako kako je trebalo biti. Ugrađen mi je jedan stent, dobro sam prošao što nisu dva. I to je to, nema dramaturgije i panike, idemo dalje, imamo cilj i plan kojeg se moramo držati. Moramo napraviti sve da obranimo naslov. Snagu za to imamo, ali bez ikakvog imperativa, iz utakmice u utakmicu pa dokle odemo", govori Ivica Tucak.
Iz njega progovaraju sve životne nedaće, ali i hrabrost
Poseban je i volimo kod njega to što je netipičan sportski izbornik, drugačiji je od drugih. Iz njega progovaraju sve životne nedaće koje su ga i slomile, ojačale kao i promijenile... Nije, stoga, koliko god to ružno zvuči, ali nakon jednog tolikog stresa i svega što mu se dogodilo, nije čudo što mu se sad ovo dogodilo sa zdravljem, taj stent, zdravstvene poteškoće...
"A dobro, uvijek to nije okidač samo jedno, uvijek je tu okidač više razloga. Malo stresa, malo nervoze, ovog - onog. Moram prestati s pušenjem, s jednim od mojih velikih zadovoljstava u životu koje, naravno, nije zdravo ali evo, tako vam je to u životu. Nije taj stent sad ništa dramatično, danas je to postala rutina. Hvala Bogu da je bilo na vrijeme."
Čovik kafane, društva, naroda i dobrog društva
Tucak voli društvo, karte, voli zaigrati trešete i briškulu, popiti dobro vino, pojesti dobru hranu, uživati i to ga čini još posebnijim izbornikom, narodnim tipom, zato ga svi i vole... Jednostavno, Ivica Tucak voli ljude...
On je bonvivan, boem, čovik kafane i naroda i to ne skriva nego se time ponosi... Nije valjda da će se morati odreći i toga svega, da neće moći popiti više čašu vina? Pa, iskreno, kakav je to život bez uživanja u guštima...
"A dobro... (smijeh). Tko brani nekome pjevati i popiti čašu vina. Točno tako, treba uživati u guštima, ali cigarete se moraju baciti, to mi je preporučeno i toga se moram držati, uzimati prepisanu terapiju. I idemo dalje, kao da ničeg nije bilo, što se mene tiče. Srce će mi izdržati sve napore, s Božje strane je bilo na vrijeme. Da sam zakasnio, vjerojatno ne bi bilo dobro. Idemo dalje", priča nam.
Ranije prošle godine, 7. ožujka, Ivica Tucak gostovao je u studiju Net.hr u našem podcastu. Njegovo gostovanje u kojem nam je sve ispričao, životnu priču Ivice Tucka crno na bijelo, bez izmotavanja, onako kako je, možete pogledati i poslušati, pročitati - OVDJE.
Tucku je u životu sreća na najgori način okretala leđa ali on je bio toliko hrabar, a sreća prati hrabre, pa mu se u sportu vratilo. Uveo je i pravilo u reprezentaciju da svaki igrač mora imati ruku na srcu za vrijeme intoniranja Lijepe naše. Zakleti je Šibenčanin...
Super nam je kod Tucka i to što ga politika ne zanima, ne da ga ne zanima nego ju prezire. Voli ovu zemlju, nije ni desno ni lijevo orijentiran...
Voljet svoju državu... Da, to je nešto posebno - "Ne možeš igrati za Hrvatsku zbog nekakve časti, a ne ne... To mora biti ljubav i mora postojati cilj, a naš cilj je pokušati obraniti zlato na Euru u Dubrovniku i Zagrebu", kazat će Ivica Tucak...
"Mislim da svakom tko se bavi sportom, svakom dečku koji igra vaterpolo, nogomet, rukomet, košarku, odbojku, tenis, da sad ne nabrajam sportove, svakom onaj konačni cilj predstavljati svoju zemlju, tako i treneru. To je nešto naljepše. Kad slušaš himnu svoje zemlje, kad gledaš svoju zastavu, to je nešto što je najbitnije. Ponosim se svim uspjesima vaterpolske reprezentacije Hrvatske i ovim putem želim reći da ponašanje vaterpolskih članova reprezentacije izdvajalo iz nekih normalnih okvira, da je bilo devijantno, loše, skandalozno, nikog od nas. Znamo proslaviti uspjeh, naravno kao i svatko, ali normalno. Tako će biti uvijek. Naravno, to nije adekvatno ni ponašanju normalnih ljudi, a moji dečki i suradnici su normalni. Uživam u radu s njima, kao što sam sretan što u privatnom životu imam takve ljude oko sebe", rekao je Tucak.
Branio Šibenik u ratu
Ivicu Tucka cijenimo i zbog toga što je dragovoljac Domovinskog rata koji o ratu uopće ne voli pričati. I danas bi uzeo pušku u ruke i stao na branik domovine jer kako i sam smatra, dužnost svakog je da brani svoj grad, domovinu, svoje ljude, kao što je dužnost svakog reprezentativca u bazenu i izvan njega da izvršava svoje zadaće, da se ponaša u skladu s kapicom koju nosi, zastavu koju predstava, ulogu koju, naposljetku, svatko od momaka u reprezentaciji i ima...
"Na treningu, na utakmici, od svojih reprezentativaca želim da se pretvore, transformiraju u ratnike. Moraju biti spremni na borbu na 'život i smrt", autoritativno će Ivica kad govorimo o tome.
Tucak je branio svoj Šibenik u najtežim danima, kada su četnici i JNA gotovo ušli u Krešimirov grad, a od svakog igrača u bazenu želi da budu lavovi, ratnici, da jedan gine za drugog... Da, plivaju jedan za drugog do iznemoglosti ako treba. Sjetimo se samo onog plivanja u Splitu protiv Talijana i Mađara, to je bilo nešto divljački, ludo, išli su dečki do krajnjih granica, probijali ih, bili na izmaku snaga ali su plivali kao manijaci i plivali, znali da su pred vratima raja...
Naravno, za takvu kondiciju je zaslužan Pero Kuterovac, slavni kondicijski trener koji stoji iza brojnih osvojenih medalja u hrvatskom sportu. Baš je junak iz sjene... Ali, isto tako, to je i filozofija izbornika Ivice Tucka. Ići iz utakmice u utakmicu i dati sve od sebe kako bi sami sebi mogli pogledati u lice i reći da li smo sve od sebe... Nesebično, pošteno i ponizno...
Ponizno Ivica Tucak nije svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu, kao mnogi tada (ali i danas) iskoristio za svoju dobrobit, a nesebičnost u svi sferama unio je i među svoje igrače. Daje im sve, ali traži i određenu odgovornost.
Izabrao je svoj put do uspjeha, težak, mukotrpan ali jedini ispravan. Tucak je prvi put imenovan izbornikom 16. rujna 2012. i ostalo je povijest. Sve što je u životu ostvario, ostvario je sam... I taj njegov okidač... Imao ga je nakon Svjetske lige u Podgorici, mogao bi ga imati i sad nakon loše igre u bazenu u Beogradu u pripremnoj utakmici protiv Srbije, protiv koje smo u jednom trenutku gubili 7-0. Na kraju je završilo rezultatski prihvatljivijim rezultatom 13-8, ali ta utakmica je izborniku ukazala na neke stvari...
'Ne bih davao preveliki značaj porazu od Srbije, neki put poraz dobro dođe'
"Ne bi davao preveliki značaj tom porazu u Srbiji. Odigrali smo tri utakmice, jednu smo izgubili i to smo izgubili onako, baš glatko, ali poraz kao poraz nije bitan, najmanje je bitan. Rekao sam već milijun puta, mene rezultat u pripremnom periodu ne zanima. To mi je zadnje važno. Ta utakmica je, u svakom slučaju, nama pokazala da imamo još određene slabosti u našoj igri. Da nemamo konstantu, ali i svi drugi rezultati ostalih, to nije bilo isto briljantno, izuzev Italije koja je deklasirala sve svoje suparnike, osim u jednom utakmici protiv Crne Gore. Porazi u sportu nekad dobro dođu. Prizemlje te, trenerima se tu otvara mogućnost da se vide određene slabosti na kojima se treba raditi."
Ivica Tucak general je koji nikad ne ostavlja svoje vojnike, a vojnici su u ovoj priči njegovi igrači. U bazenu želi ratnike, lavove, a tek onda vaterpoliste. Oni koji kuže vaterpolo i sport, shvatit će što s time želimo reći i što to, u stvari, znači...
'Ponosan sam na svoje igrače i suradnike u reprezentaciji'
"Ja mislim da ne postoji trener koji razmišlja drugačije. Svi mi želimo da na terenu, u bazenu, imamo goropadnu družinu, momke sa samopouzdanjem. Naravno da je to želja svakog trenera, ali to je u suštoj suprotnosti od onog što ja želim van bazena, van sporta. To je da budu normalni momci, da budu ono što jesu, ponosan sam na sve njih. Nećete nikad naići niti na jedno žutilo vezano za vaterpolsku reprezentaciju Hrvatske, ponašanje u hotelu, na aerodromu, ma sve je uvijek na nivou. To zahtjevam i tog mora biti. To je odgovornost prema zastavi, domovini, naciji, ljudima i kapici, trenirci koju nosi, prema samima sebi, naposljetku... Da se razumijemo, svatko ima pravo da se u svom privatnom životu ponaša kako god želi, to me ne zanima, neka se ponaša kako mu je volja kad nije u reprezentaciji. Onog trenutka kad obuće majicu, trenersku, mantil, kapicu naše zemlje, kupaće gaće Hrvatske, e onda je ponašanje sasvim drugačije."
Ljudima sa kojima je u svakodnevnom druženju, ponašanje na privatnoj razini, sušta su suprotnost onom što želi od svojih igrača u bazenu, treninzi, utakmice...
"U bazenu moraš napraviti sve da dobiješ utakmicu. Sve što je u granicama fer playja, ali sve. Ja ću napraviti sve za pobjedu, a isto to očekujem i od svojih igrača.
Na Europskom prvenstvu u Dubrovniku i Zagrebu, koje će se držati od 4. do 16. siječnja, hrvatska vaterpolo reprezentacija je smještena u paklenu skupinu s jednom Španjolskom, Francuskom i Crnom Gorom. Kao da su utakmice polufinala natjecanja, a ne preliminarna skupina uvodne faze turnira...
'Na Euru u skupini ne znaš koja je utakmica teža od koje'
"Upravo tako. Ne znaš koja je utakmica teža od koje, samo na drugačiji neki način. Otvaranje protiv možda i prvog favorita prvenstva Španjolske, možda i najbolje reprezentacije na svijetu u ovom trenutku. Nakon toga, moraš se okrenuti Francuskoj koja u svojim redovima ima 5-6 igrača kojeg bi svaki izbornik htio u svojim redovima nekoj od pozicija. Slijedi Crna Gora, sam svjetski vrh, za njih nikad ne možeš reći da ćeš ih dobiti. Idemo iz utakmice u utakmicu s punom odgovornošću".
'Svaki dan imam pozive za ulaznice, morat ću telefon isključiti'
Od nekih stvari se distancirao ili se bar pokuašava distancirati, jer je ipak javna osoba...
"Ne pratim previše medije, pokušavam se isključiti iz toga. Imam životne prioritete neke svoje. Pogledati dobar film, poslušati dobru muziku, imam svoj krug prijatelja, volim otići na trening... Nisam čovjek koji će boraviti u medijima, ali po ljudima na ulici, znam da ljudi vole hrvatsku vaterpolo reprezentaciju, da nas prate, evo tu u Dubrovniku, od hotela do ulica, Straduna, bilo gdje, ljudi nam se obraćaju. Cijene dobre rezultate, podržavaju nas i to mi izuzetno godi, kao i svakom čovjeku. Imamo veliku podršku ljudi koji vole sport, a navala za ulaznice za Euro je nevjerojatna. Ovim putem, moram reći da nismo u mogućnosti niti osigurati niti odgovoriti na pozive i zahtjeve sviju koje imam svakodnevno za ulaznice. Svaki dan imam pozive, morat ću telefon isključiti. Nažalost, neću moći svakom ispuniti želju da bude na utakmici u Duborniku i Zagrebu zbog kapaciteta. Kakav je interes, napunili bi i kapacitet od 20 000 ljudi", zaključio je Ivica Tucak.
