Hrvatska vaterpolo reprezentacija uspješno je apsolvirala prve dvije utakmice na Europskom prvenstvu, koje se od 27. kolovoza do 10. rujna održava u Spaladium Areni u Splitu. Barakude su prvo potopile Maltu 19-5, a nakon toga jučer je pala i žilava Francuska 13-7 pred rekordnih 8000 gledatelja. Ono što veseli je interes u Splitu za vaterpolom, za prvenstvom.
Grad pod Marjanom diše za hrvatsku vaterpolo reprezentaciju i vaterpolo navijači nose naše dečke u bazenu. Zasad do dvije pobjede. Približili smo se još bliže traženom, ciljanom prvom mjestu u skupini B i to je dobro. U petak nam je protiv jakih Grka, aktualnih olimpijskih doprvaka, dostatan i remi.
'Pokazali smo protiv Francuske da znamo vladati razumom i glavom, ali možemo i moramo još bolje'
"Francuska je dobra momčad. Mi smo pokazali da smo bolji, da znamo vladati s glavom, razumom, odigrala je hrvatska vaterpolo reprezentacija jednu odličnu utakmicu. Da možemo još bolje, to sigurno. Moramo i možemo još bolje. Za nas su i Francuska i Malta završene priče. Naš put dalje se zna. Iduća utakmica s Grcima je najvažnija i svaka iduća na turniru je najvažnija, to je jednostavno tako. Okrećemo se Grčkoj, ovo je zaboravljeno. Dosad smo odigrali dobro, ali da možemo bolje, to sigurno", kazao nam je u četvrtak ujutro izbornik Ivica Tucak. Govori bez ustezanja, nimalo diplomatski.
Tucak je jedinstvena pojava u hrvatskom sportu. Govori iskreno i jasno i nije mu problem niti najaviti velike stvari kao što je to napravio u Budimpešti 2017. na SP-u, nakon pobjede nad Italijom u četvrtfinalu kad je, na iznenađenje mnogih, kazao kako su oni u Mađarsku doputovali po zlato. Ali, ne razmeće se baš Tucak rezultatskim obećanjima.
Za njega je najbitnije da ispune vlastita očekivanja, da prema sebi punu iskreni u bazenu, da daju svoj maksimum, da budu što ozbiljniji u nastupima na turniru, pa kud ih to odnese. Tucak ne voli riječ imperativ.
Ali, ako nešto osjeća, ako je hrvatska vaterpolo reprezentacija postigla njegovu željenu razinu igre, koncentraciju, odlučnost, odnosno ako on osjeti snagu i moć svojih izabranika, e onda će kazati kako je njihov cilj zlato.
Tucak dobro poznaje svoje igrače i uvijek ih gura u prvi plan. Nikad ih javno ne napada, pa niti one koji su to, kojim slučajem i zaslužili. Ivica Tucak vezan je za svoje igrače, on je njihov štit u pravom smislu te riječi.
Štit svojim igračima
No, isto tako, one koji su pokazali upornost i trud Tucak voli nagraditi i dati im do znanja da cijeni rad i napredak. Takve će uvijek držati u krugu reprezentativaca, naravno ako poštuju i njeguju kult reprezentacije, ako se uklapaju.
Jedan od takvih je i Marko Žuvela, 20-godišnji bek koji oduševljava svojim mogućnostima u bazenu i koji pokazuje snagu, moć i želju za borbom za hrvatski grb i kapicu. Vaterpolist hrvatskog prvaka Juga CO iz Dubrovnika prava je mašina u bazenu. Melje od početka, uzima lopte, zabija. Igrač je budućnosti, kompletan vaterpolist koji je iznimno veliki dobitak za hrvatski vaterpolo. Oduševljava Marko Žuvela od prvog dana u reprezentaciji. Atomski, svestrani, polivalentni vaterpolist. Moderni prototip vaterpoliste. Za Žuvelu je, inače, prošla sezona bila prekretnica...
Marko je lagano skretao pozornost na sebe, ali prošle je sezone zaigrao s daleko većom minutažom, počeo dobivati sve značajniju ulogu. Čak ako ga možda netko i ne bi stavio u početnih ili najjačih 7, on je davao sve od sebe kako bi bio što bolji osmi, prvi po redu za odabir. Tucak je itekako dobro znao kad mu je dao šansu u reprezentaciji o kakvom se igraču radi, s kakvim načinom igre, plivanjem i kako donosi prevagu u tranziciji.
"Ja u tog dečka vjerujem. Marka Žuvelu sam pozvao na pripreme još pred olimpijske kvalifikacije u Rotterdamu. On je tada bio na pripremama s nama. I od tada ozbiljno razmišljam o njemu, mislio sam ga voditi na olimpijski kvalifikacijski turnir. Na zadnjoj kontrolnoj utakmici protiv SAD u siječnu 2021. odlučio sam da ga ipak ne vodim, da je možda još premlad za tako nešto. Međutim, to je momak u kojeg ja imam duboko povjerenje. Mlad je dečki, sjajan igrač će biti, momak koji je sto posto u vaterpolu i koji živi vaterpolo. Moju podršku ima uvijek, i kad pogriješi i kad griješi... Nadam se i duboko sam uvjeren da će hrvatski vaterpolo u njemu, pa i još u nekolicini tu mladih igrača koji po prvi ili drugi put igraju, dobiti za jednu budućnost ozbiljnog igrača", priča nam Ivica Tucak koji je svojom filozofijom, domoljubljem, karakterom i iskustvom uspio u posljednjih skoro pa 10 godina na klupi Hrvatske u vaterpolu napraviti kult u reprezentaciji. Svaki pozvani igrač mora imati emociju prema domovini Hrvatskoj, nacionalnom stijegu, hrvatskoj kapici koju nosi i narodu kojeg kao sportaš predstavlja.
Kult reprezentacije
Naravno, svaki igrač se poput slagalice, kakvog mehanizma, mora uklapati u Tuckovu viziju i momčad kao takvu. I mora slijediti zadane planove, zadaće i dogovore.
"Vjerujem da je to prvenstveno zadatak svakog izbornika kad pričamo o reprezentaciji, sad pričamo o reprezentaciji a ne o klubu. Znate, velika je razlika raditi u klubu kao trener i biti izbornik u nacionalnoj selekciji. To su skoro pa dva različita posla. Po meni, prvi zadatak svakog izbornika je kreirati pravo ozračje, kult. Ukoliko se to uspije stvoriti, jednu dobru atmosferu i odanost reprezentaciji, pripadnost reprezentaciji, zastavi Hrvatske, grbu, onda smo napravili puno toga. Imam neki svoj način rada, svoj način razmišljanja kad je u pitanju nacionalni dres odnosno kapica u vaterpolo slučaju. Tu nema popusta za nikog. Mislim da svi moramo biti vojnici naše države, da predstavljamo našu državu na najbolji mogući način. Pobjeda ili poraz sastavni je dio sporta, bit će i jednog i drugog, ali ono što mora biti je pripadnost reprezentaciji, domovini, ta ljubav, strast za Hrvatskom. Onaj koji to ne osjeća na taj način nije tu i nikad neće biti tu dok sam ja na klupi vaterpolske reprezentacije Hrvatske. Ponavljam, bit će lošijih izvedbi, mojih, igrača, suradnika", iskreno nam priča Ivica Tucak...
"Bit će i boljih naravno, fantastičnih dapače. Ali odanost, pripadnost reprezentaciji Hrvatske je jako bitan i neupitan kod nas. Da, imamo taj kult koji je bitan. Bilo je u nekoj bliskoj prošlosti, da se sad ne vraćam, bilo je trenutaka. Evo, i sinoć sam razgovarao s Ratkom Rudićem. Uvijek imate tih nekih situacija koje morate hendlati, ali ono što je neupitno da taj kult reprezentacije neće nikad nitko rušiti. Mi smo kult uistinu uspjeli izgraditi u reprezentaciji. Već dugo, ja bar tako osjećam, igrači osjećaju ljubav kad dolaze na pripreme, na reprezentativna okupljanja. I da su sretni što su i oni zajedno. Gledam ih, promatram, uistinu su jedna divna grupa, momci koji dišu zajedno, dišu za svoj nacionalni tim i svoju domovinu. To je ključni posao i vjerujem da je u ovom trenutku to posloženo za buduće naraštaje, igrače i trenere koji će dolaziti. To je ono što se ne smije nikad poremetiti", objašnjava nam Tucak.
Rođeni Šibenčanin je nekad i sam bio vaterpolist, a igrao je na poziciji napadača. Reprezentaciju je preuzeo 16. rujna 2012. od Ratka Rudića i s njom je osvojio 6 velikih odličja među kojima su svjetsko srebro i bronca te olimpijsko srebro. Sveukupno ima 3 bronce, 2 srebra i jedno svjetsko zlato iz Budimpešte, što se tiče EP-a, SP-a i Olimpijskih igara.
Tucak, nažalost, iza sebe ima i tragediju, najgoru noćnu moru svakog roditelja. Naime, on i supruga Marijana su izgubili troipolgodišnju kćer Tenu 21. lipnja 2005. Na nju je na terasi jednog šibenskog kafića pao nelegalno postavljen automat s igračkama i zadobila je teške ozljede glave, prema pisanju medija.
Preminula je nekoliko dana kasnije. Tucak je i kao dragovoljac, branitelj, hrabro i požrtvovno sudjelovao u obrani svoga Šibenika u Domovinskom ratu i o tome uopće ne želi govoriti. Te dvije stvari su nešto samo njegovo. No, njegov karakter odaje snagu. Jer, jedino jake osobe, mentalno, mogu preživjeti takvu tragediju. Mnogi bi pali, ne i on...
Sve što mu se u životu izdogađalo, ojačalo ga je
Nakon obiteljske tragedije prestao je profesionalno igrati, ali nije odustao od vaterpola. Ulagao je Ivica Tucak u sebe, bio član stožera u vrijeme kada je Ratko Rudić vodio reprezentaciju koja je tad osvojila europsko, svjetsko i olimpijsko zlato, a zatim i preuzeo njegovo mjesto, što je bio nekakav logičan slijed. Nije mu bilo lako, ali sve što mu se u životu izdogađalo, i tragedija i rat koji ga je zadesio, a u kojem se nesebično stavio na raspolaganje svog grada i domovine, ojačali su ga, očvrsnuli, formirali i kao izbornika i kao čovjeka, naposljetku.
"Ne mogu o sebi govoriti, to mogu drugi govoriti, kazati i zaključivati. No, ono što vam sigurno mogu kazati je da ja ovo živim, Ovo je moja ljubav, ovo je moja strast, moj život. U prošlost se ne mogu vraćati. Znate, puno bi ja stvari iz prošlosti promijenio da mogu. Naravno, jednu stvar zasigurno bi promijenio u svom životu (smrt kćerkice, opa.a), ali nažalost to ne mogu. A ovo drugo... Kažem, ne živim prošlost, živim budućnost. Ono što me vodi u životu i što će me uvijek voditi je strast i ljubav prema ovom sportu, prema nacionalnoj kapici, prema reprezentaciji... Ja domovinu Hrvatsku, ovu državu, svoju zemlju volim i poštujem. Poštujem ovaj posao koji volim. Ovo je za mene najljepši posao i svaki trenutak jako cijenim i volim, koliko god bilo i teških trenutaka, neprospavanih noći, svega što nosi takav posao. Milijun je tu problema, izazova... Ta ljubavi strast koju imam, ako i dalje budem tu na ovom mjestu, budite sigurni da ćete kod mene primjetiti da li ću biti uspješan ili manje uspješan, to neka drugi sude. Ali odanost prema ovom poslu, ljubav prema vaterpolu, to je ono što je moj zadatak i što ću prenositi na svoje igrače, to je ono što ćete kod mene uvijek vidjeti".
Mađarska laka konjica pregazila Delfine, olimpijske prvake
Mađarski vaterpolisti napravili su veliki korak ka četvrtfinalu Europskog prvenstva svladavši u 2. kolu skupine D Srbiju s čak 16-7 (3-2, 4-0, 4-2, 5-3). Mađarska "laka konjica" je doslovce "pregazila" olimpijske prvake Srbe, pogotovu u drugoj i trećoj četvrtini, da bi početkom zadnje dionice igre rezultat bio nestvarnih 12-4 za Mađare. Mađari su ovime osigurali prvo mjesto u skupini i izravni plasman u četvrtfinale, dok će Srbi, peterostruki europski prvaci, morati u razigravanje za plasman među osam najboljih.
"Teško je suditi, sigurno da poraz nije legao lijepo Srbiji. Oni su isto strašno izmijenili reprezentaciju. Negdje po broju igrača tu su negdje kao i mi. Da se razumijemo, to više nije ona reprezentacija Srbije, potpuno je druga. Tu više nema jednog Prlaionivića, Pijetlovića, Mitrovića, Aleksića, da ne nabrajam redom. To je reprezentacija, generacija koje se stvori jednom u 100 godina. Mi smo imali nesreću da u tom periodu da baš Srbija bude tako jaka, pa smo neke utakmice i gubili od njih. Oni su isto u jednom procesu stvaranja. Znam da je Srbima glavni cilj, to znam iz razgovora s mojim kolegom Dejanom Savićem i ljudima iz vaterpolo saveza, kao i svima njima 2024 i OI u Parizu. Tako da ne bi pridonosio preveliki značaj ovoj utakmici jučer. Često se zna dogoditi da takvi porazi homogeniziraju momčad i može se tu još svašta dogoditi. Istina, poraz je ružan za Srbiju, bolan, nije lijep ali može utjecati na drugi način. Ekipu takav jedan težak poraz može do kraja gurnuti u ponor, ali može ih i dignuti, probuditi, alarmirati", zaključio je Ivica Tucak.
Rezultati susreta 2. kola s Europskog prvenstva vaterpolista u Splitu:
SKUPINA A
Crna Gora - Slovačka 18-10
Italija - Gruzija 18-8
Ljestvica:
- Italija 2 2 0 0 39-17 6
- Crna Gora 2 2 0 0 32-21 6
- Gruzija 2 0 0 2 19-32 0
- Slovačka 2 0 0 1 19-39 0
SKUPINA B
Grčka - Malta 25-6
HRVATSKA - Francuska (20.30 sati)
Ljestvica:
- Grčka 2 1 1 0 37-18 4
- HRVATSKA 1 1 0 0 19-5 3
- Francuska 1 0 1 0 12-12 1
- Malta 2 0 0 2 11-44 0
SKUPINA C
Nizozemska - Španjolska 10-11
Rumunjska - Njemačka 11-4
Ljestvica:
- Španjolska 2 2 0 0 27-19 6
- Nizozemska 2 1 0 1 23-17 3
- Rumunjska 2 1 0 1 20-20 3
- Njemačka 2 0 0 1 10-24 0
SKUPINA D:
Slovenija - Izrael 5-9
Srbija - Mađarska 7-16
TABLICA:
- Mađarska 2 2 0 0 39-14 6
- Srbija 2 1 0 1 25-19 3
- Izrael 2 1 0 1 12-23 3
- Slovenija 2 0 0 2 12-32 0
