Od velikih spektakularnih prizora u Dini, razočaranja poput četvrtog nastavka Matrixa, do jugonostalgije u kavanskoj glazbenoj drami Toma i moćnoj posveti slobodi Mauritanca. Donosimo vam 15 filmskih naslova po kojima ćemo pamtiti 2021. godinu.
Dina (Dune, Denis Villeneuve)
"U usporedbi s verzijom iz 1984., Davida Lyncha, Villeneuveov film se doima ozbiljniji, tehnički i vizualno daleko superiorniji, iako Lynchova Dina nije bez određenog šarma. Čak je i kompleksnu priču uspio pojednostaviti tako da ju mogu pratiti i oni koji nikada nisu čitali knjigu. Istina, puno toga je izostavljeno, dosta toga se može doimati nejasno bez poznavanja detalja i pozadine, ali tim više daje na zanimljivosti, potičući gledatelja da sam otkrije ono što ga zanima ili ne razumije. Treba jedino imati na umu da je riječ o prvom dijelu i da se tako i doima. Nedovršeno i necjelovito. Srećom, s obzirom na komercijalni i kritički uspjeh, najavljeno je da za dvije godine možemo očekivati nastavak nakon čega će biti moguća adekvatnija prosudba filma."
Toma (Dragana Bjelogrlića i Zorana Lisinca)
"Toma je portretiran kao talentiran autor i pjevač narodnog melosa kojega je zaljubljiva priroda i loša sreća u ljubavi izgradila u čovjeka i izvođača kakav je postao. "Zdravkoviću, ti si kao životinja koja samo udovoljava svojim instinktima. Kao da evolucija nije ostavila nikakav utjecaj na tebe", kaže Tomi doktor u jednoj od najnapetijih ljudskih scena u filmu. Toma je tada vodio posljednju bitku s rakom, kao i supruga njegova doktora, lika izmišljenog radi potrebe filmske priče, kojemu je došao da bi ga, kako kaže, "zagrlio". Njihovo slučajno prijateljstvo postat će od ključne važnosti kroz cijeli film."
Ne gledaj gore (Don't Look Up, Adam McKay)
"Ako je McKayjev film nešto pokazao onda je to da film i dalje može imati snažan utjecaj na društvo onda kada se tematika i obrada problema poklopi s kontekstom nastanka i duhom vremena. Ne sjećam se kada je neki film izazvao toliko polemike u Hrvatskoj, koja vjerojatno ne bi bila toliko intenzivna da premijer nije dolio ulja na vatru u ionako zapaljivoj atmosferi polariziranog društva. Možda je pretjerano uspoređivati film isključivo s pandemijom koronavirusa, budući da, objektivno, postoji gotovo 0% posto šanse da covid-19 poput razornog kometa donese apokalipsu čovječanstvu. Međutim, Ne gledaj gore je poput objektiva povećao zloćudna tkiva na društvenom tijelu zbog kojih bismo mogli u nekoj drugoj prirodnoj katastrofi skupo platiti vlastitu glupost."
Šape pasje (The Power of the Dog, Jane Campion)
"Naslov filma inspiriran je 20. stihom slavnog Psalma 22. "Izbavi od mača dušu moju, od šape pasje jedino dobro moje", koji se tiče poziva u pomoć odsutnom Bogu i kršćani pripisuju novozavjetnom Isusu. "Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio? Daleko su od spasenja mojega riječi vapaja mojih" (Psalam, 22, 20) . Campion je u razgovoru za Indie Wire objasnila da je "snaga psa" simbol dubokih, nekontroliranih poriva koji nas mogu uništiti. U tom ključu treba čitati izrazito sporo sagorijevajuće izlaganje Šapa pasjih. Priča filma o disfunkcionalnoj obitelji se polagano kotrlja, zahtijeva strpljenje i napor gledatelja. Campion pritom koristi mnoštvo elipsa, pa je razvoj likova nerijetko površno i prenaglo odrađen, kao primjerice u slučaju Rosina pada u alkoholizam. No, jednom kada dogurate do kraja i tragične kulminacije, film zadobiva značenje i objašnjenje samog sebe."
Dinastija Gucci (House of Gucci, Ridley Scott)
"Film pripovijeda priču o još jednoj disfunkcionalnoj obitelji u kojoj su borba za moć i spletkarenje doveli do gubitka vrijednog obiteljskog biznisa. Sve počinje kada potkraj 1970-ih na jednoj zabavi student prava Maurizio Gucci (Adam Driver) upoznaje Patriziju (glumi je Lady Gaga), mladu i objektivno prosječno privlačnu ženu (doduše, ukusi se razlikuju). Njegov otac Rodolfo (Jeremy Irons) vrlo je brzo otkrije kao nekultiviranu osobu nižeg staleža i upozorava Maurizija, nasljednika 50 posto udjela u Gucciju, da je u pitanju sponzoruša kojoj je primarni cilj doći do novca udajom za bogatog partnera."
Posljednji dvoboj (The Last Duel, Ridley Scott)
"Najnoviji film u režiji velikog Ridleyja Scotta, kroz žanr povijesne drame i filma osvete problematizira silovanje dramatizacijom istinitih događaja opisanih u Jagerovoj knjizi. Smješten je u kontekst vremena križarskih ratova, suludih kršćanskih praznovjerja da, primjerice, žena ne može začeti silovanjem ili ako ne doživi užitak tijekom seksu, kao i u vremenu kada je silovanje bilo zločin protiv imovine muškarca koje se kažnjavalo vješanjem, kastracijom i osljepljivanjem."
Matrix Uskrsnuća (The Matrix Resurrections, Lana Wachowski)
"Nije slučajno da se počeo prikazivati baš uoči Božića. Religijski snažno nabijenim naslovom i porukom ljubavi na prvu će možda zaintrigirati velik broj kršćana, iako zapravo suptilno podriva kršćansku mitologiju nudeći distopijski svijet bez Boga u kojemu je uskrsnuće izabranog mesije moguće objasniti potpuno naturalistički i pri čemu neki ljudi posjeduju (transhumanističku) sposobnost transformacije u nadčovjeka. "Vi ljudi vjerujete u najluđa sranja. Zašto? Što potvrđuje i čini vaše fikcije stvarnima? Osjećaji", riječi su The Analysta (Neil Patrick Harris), tj. dizajnera trenutne verzije Matrixa, koje odzvanjaju tim jače u ovo blagdansko vrijeme."
Finch (Miguel Sapochnik)
"Zemlja je u filmu postala velikim dijelom nenastanjiva pustopoljina nakon što je solarna baklja spalila ozonski omotač i od njega napravila "švicarski sir". Posljedica toga su ekstremne oluje, temperature do 66 stupnjeva Celzija i opasno ultraljubičasto zračenje koje čovjeka može doslovno spaliti kao da je na roštilju. Priča filma je mikrofokusirana na nadarenog inženjera robotike Fincha Weinberg (Tom Hanks) koji preživljava u novom neprijateljskom i tuđinskom okolišu sa psom Goodyearom, malim robotom pomoćnikom Deweyjem i robotom Jeffom kojeg je obdario umjetnom inteligencijom i sposobnošću empatije u osnovi da bi se brinuo za njegova psa kada njega više ne bude."
Cry Macho (Clint Eastwood)
"Cry Macho definitivno nije užasan film, pa ipak nije ni sjajan. Ostavlja gorko-sladak dojam dok gledate čovjeka koji nestaje i velikog umjetnika čija kreativna snaga slabi. A to se osjeća posebice u domeni glume, gdje se Eastwoodove godine, tj. fizičko stanje, jednostavno ne podudaraju na adekvatan način sa svim zahtjevima uloge i scenarija. Zbog toga neće biti neobično ako vam film bude depresivan, iako pokušava biti optimističan sa svojom krajnjom porukom."
Zloćudno (Malignant, James Wan)
"Naravno da se neće svidjeti svakome, možda i samo užoj grupi fanova horora, ali ako mu pružite priliku, film će vam prirediti divlju vožnju pomiješanih emocija, a sve će kulminirati, za razliku od trash početka, stiliziranom rapsodijom nasilja u akcijskom i pomalo matrixovskom stilu, prepunom krvi i odrezanih udova. Zloćudno je namjerno dizajniran ekstravagantno kao spoj niske i visoke kvalitete. Loš ukus kao da izranja iz svake pore scenarija i otrcanih dijaloga u kontrastu sa estetski privlačnim slikama koje podjećaju da je ipak riječ o film s velikim budžetom."
Old Henry (Potsy Ponciroli)
"Nakon mlakog Eastwoodovog neo-vesterna i filma ceste Cry Macho, stigao je jedan dosta dobar, punokrvni, sirovi nezavisni vestern Old Henry. Autorski je rad redatelja, producenta i pisca Potsyja Poncirolija, njegov tek drugi igrani film nakon Super Zeroes iz 2012. Malo koji film mi je tako dobro sjeo u zadnje vrijeme. Ne može se porediti s klasicima žanra, možda parazitira na žanrovskim tropama, možda će nekima biti spor ili suviše jednostavan, no jako je dobro napisan, izgleda prekrasno s jako širokim omjerom slike, izvrsno je odglumljen, dobro režiran i posložen, a uz sve to je vrlo mračan, nasilan i atmosferičan."
Dani gnjeva (Wrath of Man, Guy Ritchie)
"Nakon što je Ilya Naishuller oduševio superzabavnom akcijom Nobody, Guy Ritchie je ovu godinu obogatio sa svojom ništa manje zabavnom akcijom osvete Dani gnjeva (Wrath of Man). Netipično ozbiljan i mračan, ali ipak s određenom dozom mačo humora, Ritchie je uskrsio malo poznat francuski film Pratilac (Le Convoyeur, 2004), reinterpreirao ga, konceptualno promijenio i nadogradio napravivši napetu, stiliziranu i eksplozivnu klasičnu akciju ispričanu nelinearnim pripovijednim stilom. "
Vojska mrtvih (Army of Dead, Zack Snyder)
"Možda je Vojska mrtvih poput miksa Oceanovih jedanest (Ocean's Eleven, 2001.), Ja sam legenda (I am Legend, 2007.) i klasičnih filmova o zombijima poput onih Georgea A. Romera, ali je isto tako produkt pokušaja eksploatacije i subverzije znanstveno-fantastičnog/horor žanra. „Vojska mrtvih doista je bila nadahnuta Bijegom iz New Yorka, Cameronovim Tuđincima, RoboCopom... tim svijetom“, rekao je Snyder, kako piše Den of Geek, dodavši da je u pitanju žanrovska dekonstrukcija pri kojoj njemu omiljene žanrovske trope podriva tako da ne završe onako kako se očekuje da bi trebale završiti."
Kruela (Cruella)
"Za razliku od Jokera, koji prerasta u simbol kaosa, anarhije, društvenog previranja i nihilizma, Cruellu sustiže ironična sudbina većine pankera asimiliranih unutar društvenog sustava. Preuzimanjem majčinog trona postaje simbol opscene moći i surovog kapitalizma pogonjenog narcizmom, egoizmom i čistom voljom za moć. "Ne možeš se brinuti ni za koga drugog", savjetuje ranije barunica Estelli i nastavlja: "Svi drugi su prepreke. Ako brineš što prepreka želi ili osjeća, mrtva si. Da sam brinula o bilo kome ili bilo čemu, mogla sam umrijeti kao sve druge briljantne žene... Imaš talent za svoj brend. Veliko je pitanje imaš li instinkt ubojice.""
Mauritanac (The Mauritanian)
"Mauritanac je također moćna filmska posveta slobodi. Prikazuje fragmente života čovjeka koji je sačuvao veličanstvenu ljepotu duše usprkos svim nepravdavama i proživljenim okrutnostima. Nenametljivo nas podsjeća koliko je važno u trenucima nesreće i otvaranja ponora zadržati prisebnost, optimizam i usmjerenost prema vrijednom, plemenitom i dobrom cilju. Godine u zatvoru Mohamedou je iskoristio na najbolji mogući način, za učenje, pisanje i borbu za istinu i pravednost. Pri tome je zadržao osmijeh na licu, smisao za humor i optimističnu dobrotu u očima, shvaćajući da je sloboda u potpunosti moguća samo ako iskreno oprosti svojim tamničarima bez obzira na sve što su mu napravili. "
