Tko kaže da je western mrtav? Svako malo netko proglasi smrt žanra, pa se pojavi neki novi film koji to opovrgne. Istina, žanr je davnih dana usporio, a studiji se rijetko kada odvaže na produkciju, vjerojatno i zbog toga što je potrebno uložiti veliki novac samo u izgradnju autentičnog naseljenog mjesta snimanja. No, ima nečeg privlačnog i romantičnog u vremenu kada je svijet bio jednostavniji, kada se vladavina zakona na Divljem zapadu tek uvodila i sloboda se plaćala životom. Eskapizam, nostalgija, mističnost vremena, nema veze koji razlog – drago je da se filmovi o tom vremenu i dalje snimaju te kombiniraju s ostalim žanrovima.
Nakon mlakog Eastwoodovog neo-vesterna i filma ceste Cry Macho, stigao je jedan dosta dobar, punokrvni, sirovi nezavisni vestern Old Henry. Autorski je rad redatelja, producenta i pisca Potsyja Poncirolija, njegov tek drugi igrani film nakon Super Zeroes iz 2012. Malo koji film mi je tako dobro sjeo u zadnje vrijeme. Ne može se porediti s klasicima žanra, možda parazitira na žanrovskim tropama, možda će nekima biti spor ili suviše jednostavan, no jako je dobro napisan, izgleda prekrasno s jako širokim omjerom slike, izvrsno je odglumljen, dobro režiran i posložen, a uz sve to je vrlo mračan, nasilan i atmosferičan.
Invazija na kuću farmera
Ponciroli je film koncipirao zapravo kao invaziju na kuću farmera Henryja 1906. godine na slabo naseljenom području američke savezne države Oklahome. Naime, Henry živi izolirano kao udovac sa sinom tinejdžerom na farmi u prekrasnom okruženju na osami kod šume. Njegov bi se inače predvidljiv, dosadan i jednostavan život na rubu društva vjerojatno nastavio tako odvijati da nije pomogao ranjenom misterioznom neznancu s torbom punom gotovine. Naravno, ranjeni muškarac koji tvrdi da je šerif i hrpa love nikada ne dolaze sami i bez problema. Ovaj put u vidu trojice jahača koji se predstavljaju kao službenici zakona.
Tko govori istinu, a tko laže? Henry mora prosuditi kome vjerovati.I to mora učiniti jako brzo jer se prijetnja povećava iz kadra u kadar. Iako je farmer, po načinu držanja i kompetencijama postaje jasno da s njim nema šale kada je u pitanju obrana doma te da ispod varljive vanjštine skriva ozbiljan talent za ubijanje. Radnja je minimalna, jednostavna, ali odlično realizirana. Poncirolijeva vrlina je što ne brza dok pripovijeda. Polagano nas upoznaje s likovima i uspostaviti njihove odnose kroz elokventne dijaloge, strpljivo pritom gradeći napetost prije nego što se otvori pakao i sve eskalira u brutalno nasilje.
Tim Blake Nelson je majstorski odigrao ulogu suzdržanog, pronicljivog, tajnovitog i zatvorenog Henryja te njegovu transformaciju iz "običnog" farmera u rođenog revolveraša i hladnokrvnog ubojicu. Na neki način Henry je poput superheroja, posjeduje personu i stvarnu osobnost koju skriva iza maske. Identitet legendarnog odmetnika leži zatomljen ispod neugledne farmerske odjeće. Njemu nasuprot po osobnosti nalazi se vođa razbojnika, otvoreni i zaigrani Ketchum, kojega je odigrao Stephen Dorff. Zanimljivo je da na početku uopće nisam ni registrirao da se radi o Dorffu s obzirom na to koliko se doima starije usprkos tome što ima 48 godina. Uloga negativca savršeno mu odgovara sad u srednjim godinama.
Kako odgojiti dijete?
Pored toga što je žestoki vestern zastrašujuće atmosfere i prepun akcije u zadnjem dijelu, film također tematizira i nedoumice oko odgoja djeteta. Do koje mjere zaštititi djecu od opasnosti nesigurnog vanjskog svijeta, koja je uloga oca u svemu tome i koje su njegove zadaće? Henryjev sin umire od želje da otkrije nešto novo pored teškog života na zabačenoj farmi, želi naučiti pucati, osjetitit adrenalin i akciju. I zbog toga je nezadovoljan previše zaštitnički nastrojenim ocem, nesvjestan njegova pravog identiteta, od čega ga štititi i na osnovi kakvog iskustva to čini.
Kako je Tim Blake Nelson primijetio, Henry je u konfliktu: "Trebaš li štititi svoju djecu od velikog, lošeg svijeta izvan tvog doma, ili ih izložiš njemu, tako da kad odrastu budu spremna nositi se s tim", rekao je Blake Nelson za Collider. Stvar je u balansu koji je teško pronaći, odgovorio je za EW, govoreći o istoj dilemi.
Ponciroli je u fikcionalni svijet filma, unutar prijelomnog trenutka nadolaska moderne, ubacio stvarni lik odmetnika i razvio njegovu alternativnu povijest na osnovi legendi, teorija zavjera i glasina da je preživio. Obrat kojim se otkriva njegov identitet može se naslutiti, ali svejedno djeluje uzbuđujuće kada do njega dođe. Old Henry se doima poznato, što nije neobično jer se film jako naslanja na tradicionalni vestern. Zapravo nije ništa novo, posjeduje neke manje uvjerljive scene, komorno je djelo, a nije ni imun na klišeje. Pa ipak, u trenutku kada sam ga gledao, baš mi je odgovarao njegov minimalizam, sirovost i beskompromisna brutalnost.
