Zack Snyder režirao je nekoliko jako dobrih filmova, prvenstveno izvrsne Čuvare (Watchmen, 2009.), 300 (2006.), Zoru živih mrtvaca (Dawn of the Dead, 2004.) i Čovjeka od čelika (Man of Steel, 2013.), a nedavno je izazvao valove oduševljenja svojom originalnom, epskom verzijom Lige pravde (Justice League, 2017.). Kao jedan od rijetkih „autora“ u velikim američkim produkcijama njeguje prepoznatljiv i konzistentan vizualni stil, smisao za suprotstavljanje glazbe i vizualnih sadržaja te ljubav prema nasilnim, eskplicitninim prikazivanjima tjelesnih oštećenja. Radeći na filmu Vojska mrtvih (Army of Dead, 2021.), za koji je Netflix otkupio prava prikazivanja, otišao je korak dalje u umjetničkoj kontroli tako da je po prvi put stao i iza kamere kao filmski snimatelj.
Ne znam što sam mislio kada sam odlučio pogledati Snyderov križanac filma pljačke i zombie horora s primjesama znanstvene-fantastike, ali prema prvim kritičkim ocjenama i redateljskom potpisu vjerovao sam da će film biti barem dobra i laka zabava u vrijeme dokolice. No, nekoliko stvari me je odmah šokiralo u uvodnom segmentu – neočekivano loša ili osrednja gluma, čudna uporaba fokusa u bližim planovima, banalni ili dosadni dijalozi, nelogični postupci i posvemašnja klišeiziranost. A taj je uvodni dio zapravo i dobar, toliko da bi mogao funkcionirati savršeno kao samostalni kratki film. Učinkovito i eksplozivno uspostavlja mračno-komični ton pripovijedanja priče o epidemiji zombija u Las Vegasu ili „Gradu grijeha“ koja će uz taktove swing jazz obrade hita „Viva Las Vegas“ buknuti tijekom stilizirane i zabavne naslovne špice.
Vojska mrtvih
Herojsko putovanje
Možda je Vojska mrtvih poput miksa Oceanovih jedanest (Ocean's Eleven, 2001.), Ja sam legenda (I am Legend, 2007.) i klasičnih filmova o zombijima poput onih Georgea A. Romera, ali je isto tako produkt pokušaja eksploatacije i subverzije znanstveno-fantastičnog/horor žanra. „Vojska mrtvih doista je bila nadahnuta Bijegom iz New Yorka, Cameronovim Tuđincima, RoboCopom... tim svijetom“, rekao je Snyder, kako piše Den of Geek, dodavši da je u pitanju žanrovska dekonstrukcija pri kojoj njemu omiljene žanrovske trope podriva tako da ne završe onako kako se očekuje da bi trebale završiti.
Očigledna potreba za subverzijom žanrovskih očekivanja očituje u potrebi šokiranja gledatelja brzim usmrćivanjem svakog lika kojeg je uspio barem u nekoj mjeri emotivno povezati s gledateljem. Takav nihilistički pristup neočekivanim obratima ponekad je uspješan i primjeren a ponekad se doima potpuno promašen i besmislen. Pod utjecajem teoretičara Josepha Campbella i njegova strukturiranog koncepta herojskog putovanja pozivom na avanturu od svakodnevnog i poznatog svijeta prema području nepoznatog i nadnaravnog pa sve do provalije kaosa i ponovno natrag u poznati svijet, Snyder je pokušao djelomično narušiti takvu mitološku strukturu tako da na početku junački poziv dobija bivši plaćenik Scott (dosta dobro ga je utjelovio nabildani Dave Bautista) koji okuplja tim ne bi li iz "utorbe zvijeri" izvukao blago - 200 milijuna dolara. Dok Scott tijekom putovanja pronalazi nematerijalno blago u smislu obnavljanja odnosa s kćerkom Kate i romantičnog povezivanja s bivšom kolegicom, ali pri procesu povratka umire, obratom se uspostavljaju novi junaci, njegova kćerka koja dobiva blago u formi novca i crni plaćenik Vanderhoea (Omari Hardwick) koji se čudesnim uskrsnućem iz mrtvih transformira u moćnog antijunaka.
Nadalje, u Snyderovu ponovno oživljenom svijetu zombija, nemrtva bića nisu samo bezumna i odvratna čudovišta koja na eksplicitnoj razini interepretacije teže posvemašnjoj destrukciji civilizacije, a na implicitnoj društvenoj kritici, kao što nisu ni romantizirani emotivci. Dok je zadržana za žanr tipična društvena kritika, iako ni u čemu posebna ili originalna, Snyderovi zombiji pokazuju znakove značajne evolucije i kapacitet formiranja patrijahalne hijerarhije prema intelektualnim i fizičkim sposobnostima, na vrhu koje se nalazi Zeus, alfa zombi i izravno ili posredno otac čopora zombija unutar postapokaliptičnog zatvorenog Las Vegasa. Zeus je utjelovljenje patrijarhata i simbol noćne more radikalnih feministica, nadzombi inspiriran grčkim bogom grmljavine u kojemu je koncentrirana sva društvena i prokreativna moć. Znakovito vladajući iz kasina Olympus, Zeus je sposoban ugrizom transformirati ljude u alfa zombije, ali i nekakvim seksualnim putem stvarati nasljednike.
Tijekom epidemije zombija u Las Vegasu grupa plaćenika ulazi u izolirani grad kako bi opljačkali sef s novcima
Feministički odgovor na kritiku
Unatoč kritikama da kroz filmove podržava konzervativne, desničarske ideologije i kolektivizam, Snyder je zapravo samoproglašeni politički liberal i demokrat, zagovaratelj individualnih i ženskih prava na izbor. Vojska mrtvih se stoga može shvatiti kao Snyderov jasan odgovor na navedene kritike te se na jednoj razini značenja, iz feminističke perspektive, može čitati u ključu borbe protiv onoga što feministice vide kao ultimativno zlo – patrijarhata.
Ideološki podtekst Snyderove feminističke bombe postaje tim više očitiji kada pri ulasku grupe plaćenika u izolirani Las Vegas francuska krijumčarica upoznata s gradom žrtvuje zlostavljačkog, manipulativnog, ali i priglupog čuvara kampa na rubu grada, ne bi li s alfama sklopila sporazum o nenapadnju i pokazala da su spremni na pokornost. Riječ je o obrtanju tipičnog narativa o žrtvovanju mladih i nevinih djevojaka bogovima (u stvarnosti, kao kod drevnih Maja, to su često vjerojatno bili dječaci), pri čemu žrtva zombijima postaje moralno pokvaren i odbojan muškarac. Zgodno je spomenuti i da je Snyder zbog optužbi za seksualno prijestupe protiv Chrisa D'Elia njegov već snimljeni lik u potpunosti zamijenio ženskim ciničnim likom pilotkinje helikoptera koju je utjelovila lezbijska komičarka Tig Notaro.
Sarkastično odražavajući američku politiku mišića bez mozga, Snyder je kao krajnje rješenje problema sa zombijima pronašao u bacanju nuklearne bombe na Las Vegas. Da stvar bude komičnija, američki predsjednik u filmu zajedno s vladom iznenada u apsurdnom obratu odlučuje ubrzati bombardiranje za jedan dan, uz komentar kakvog se ni sam Donald Trump ne bi posramio - da će bacanje nuklearke biti „vrlo kul i savršeni vatromet“. No, Snyderova se konačna vizija doima daleko mračnija i pesimističnija jer se čini kao da obratom na kraju implicira da se „virusa“ patrijarhata nećemo riješiti tako lako i da će naposlijetku doći glave cijeloga čovječanstva.
Tijekom epidemije zombija u Las Vegasu grupa plaćenika ulazi u izolirani grad kako bi opljačkali sef s novcima
Na stranu ideologija, Vojska mrtvih je osrednji visokobudžetni eksploatacijski spektakl prepun krvi, eksplicitnih tjelesnih ranjavanja i šokantnih obrata koji uspijeva biti čak i dosadan. Teško da bi mogao biti nešto više od toga, iako film, za razliku od Tarantinove i Rodriguezove metafilmske posvete eksploatacijskim filmovima 1970-ih u Grindhouseu, baš jako nastoji izgledati suvremeno i privlačno. Previše je tu loše glume, neujednačenosti, očiglednih nedoslijednosti i problema s logikom. Da potpuno ne kvarim gledanje, reći ću samo da je Snyder uspio dokazati da je zombi na konju brži od helikoptera čak i ako mu dopusti pozamašnu prednost.
Ne mogu reći ni da me se dojmio njegov stil snimanja određenih scena, pa ni konačni specifični estetski dojam koji je dobio kombiniranjem po prvi put digitalne kamere i uskokutnih objektiva Canon Dream. Jasna mi je umjetnička namjera suprotstavljanja mekanih i vrlo zamućenih, gotovo „snovitih“ pozadina prizora s grubim događanjima, odnosno namjerno preobražavanje opasnog krajolika putem „oblika filmskog zapisa“, ali pri tome se periodična nefokusiranost likova filma doima vrlo neobično, neintuitivno i poput pogreške. Teško se oteti dojmu da bi snimateljski posao u budućnosti ipak trebao prepustiti nekom iskusnijem, stručnijem i vještijem snimatelju.
