Na Memorijalnom groblju u Vukovaru i ove godine slijevaju se rijeke ljudi – obitelji, branitelji, mladi i stari. Svi s istim ciljem: odati počast onima koji su dali život za Hrvatsku. U tom moru tišine i dostojanstva, svaka svijeća, svaki pogled i svaki korak nose svoju priču.

Među njima je i hrvatski branitelj Ivan Dragičević, čovjek koji je prošao slavonska, ali i gotovo sva ratišta diljem Hrvatske. Dok gleda prema bijelim križevima koji se protežu unedogled, kaže da su mu u srcu samo tri stvari: tuga, bol i sjećanje.

"Tuga i bol... i sjećanje na naše nestale i poginule"

Ivanova priča je, nažalost, priča mnogih. U njegovoj obitelji još uvijek se traga za nestalim rođakom.

„Riječ je o dva rođena brata. Jednog su pronašli u Bogdanovcima, a drugom se gubi trag u Borovo Commercu. Njihovi roditelji nisu dočekali da pronađu drugog sina. Mi i dalje gajimo nadu da ćemo ga pronaći“, kaže tiho, ali odlučno.

Na pitanje što bi poručio Hrvatskoj, Ivan ne govori o politici ni o velikim riječima. Umjesto toga, upućuje poruku koja dolazi ravno iz srca:

„Trebali bismo se sjećati svih ovih malih ljudi koji su dali živote za našu Hrvatsku. Oni koji su dali najviše nalaze se iza nas, na ovom groblju.“