Kolonu sjećanja ove će godine predvoditi braniteljice Vukovara, s članovima obitelji poginulih, ubijenih i nestalih, hrvatskih branitelja.

Heroine Domovinskog rata borile su se s oružjem u rukama, ali i liječile ranjenike te proživljavale strahote srpskih koncentracijskih logora. Ljubav u njihovim srcima jača je od sveg zla s kojim su se suočile.

Ni u paklu ratu nisu željele otići i ostaviti svoje obitelji, svoje domove i svoj grad. "Branila sam svoj dom, jednostavno – srce je valjda govorilo tako", govori nam hrvatska braniteljica Željka Radić. Jer u životu, ljubavi i ratu srce je uvijek uz svoje najvoljenije. "Rame uz rame uz svoga supruga, do zadnjega dana", poručuje braniteljica Mira Komunickej.

S oružjem u rukama uz suborce, ali i uz ranjenike u vukovarskoj bolnici. "Svi mi smo išli srcem, jer smo znali da je ovdje potrebna pomoć i svatko je na svoj način tu pomoć pružao", navodi braniteljica Zorica Gregurić. Ne povlačeći se pred zlom koje je pokazalo svoje najstrašnije lice. "Jako sam se bojala, ne mogu reći da nisam, ali sam ostala tu gdje jesam, unatoč strahu i dala sve od sebe koliko sam mogla", govori hrvatska braniteljica Vesna Balažević. 

POTRESNA ISPOVIJEST /

Rozalija otkrila kako je spasila supruga od smrti na Ovčari: 'Stala sam pred Šljivančaninom...'

Užasi srpskog logora 

Svakoga dana izazovi su bili sve teži. "Gledao si kako ginu, kako su ranjavani", prisjeća se Komunickej, dok Gregurić kaže: "Odbijene ruke, noge od granata, od razno raznih eksplozivnih naprava". "U tom trenutku naučiš sve raditi i privikneš se brzo jer moraš, jednostavno nema vremena za razmišljanje", poručuje Balažević. 

Željka je morala pretrpjeti i užase srpskog logora u kojem je bila među 400 zarobljenika i imala veliko iskušenje kada joj je stražar stavio pištolj u krilo i rekao da ga ubije. "Ne znam odakle mi hrabrost, ja sam rekla ovako – 'Tvoj jedan život ne vrijedi ovih 400 civila i branitelja'", kaže Željka Radić. 

Ženska srca nisu promijenile ni strahote rata. "U tim neljudskim uvjetima kucalo je predivno humano srce, ljudi koji su ljubavlju obranili ovaj grad, ne samo oružjem, nego ljubavlju prema svojoj domovini", govori Zorica Gregurić. No ljubav budi duboke emocije. "Ovih dana je stvarno teško, meni je opet nekako lakše jer sam ja pronašla svoje i imam gdje zapaliti im svijeće, ali najteže je onima koji još stvarno ne znaju za svoje", navodi Željka Radić. 

I NJEGOVA MAJKA /

Vukovarski heroj Jean-Michel Nicolier posmrtno dobio hrvatsko državljanstvo

Pronašla posmrtne ostatke supruga nakon 34 godine

Posmrtne ostatke svog supruga, Mira je pronašla nakon 34 godine. Sjećanja na oproštaj sa svojom prvom i jedinom ljubavi i dalje žive. "17. navečer kada smo se opraštali, on je mene primio za obraz i rekao - 'Obećaj mi da ćeš me čekati'. Ja sam dala obećanje i ja sam ga evo čekala 34 godine. Ja liježem s njim i ustajem s rečenicom, gledajući njegovu sliku – ja te volim", priča Mira Komunickej.

Zbog svih koje vole uvijek su u Koloni sjećanja od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja. "Puno mi znači, je da nisam baš nešto zdrava, ali opet bit ću u koloni pa ako bude trebalo ja ću i puzati do tamo", navodi Željka Radić. 

Svoju su ljubav prema Hrvatskoj pokazale kada je bilo najpotrebnije sa svim braniteljima. "Oni su svi jedno, bili oni stranci, domaći, ovakvi, onakvi, oni su svi jedno, svi su dali najviše što su imali – svoje živote", poručuje Mira Komunickej. S njima u mislima, ponosno će predvoditi Kolonu sjećanja, korak po korak Vukovarom, gradom čiji su heroji i heroine žrtvovali sebe za slobodu Hrvatske.

POGLEDAJTE VIDEO: Rozalija povukla hrabri potez i spasila supruga od Ovčare: 'Da nisam bila uporna...'