Slavlje nakon osvajanja europske bronce već je stvar prošlosti, a za sjajnog hrvatskog rukometnog reprezentativca Matea Maraša odmor je bio kratkog vijeka. Već se vratio klupskim obvezama i treninzima u PSG-u, no dojmovi s nevjerojatnog turnira koji je kulminirao još jednim velikim uspjehom hrvatskog rukometa još se nisu slegli i neće još dugo.

'TO JE NJIHOV DAN' /

Goluža: 'Zovite im romske trubače ako junaci to žele, zaslužili su da im se ispune želje'

Krenule klupske obveze

U razgovoru za Net.hr, Maraš otvara dušu i otkriva sve o trnovitom putu do postolja, motivaciji iz inata, katastrofalnoj organizaciji prvenstva i kontroverzama koje su pratile veliki doček u Zagrebu. Po prvi put jedan hrvatski rukometni reprezentativac detaljno priča o svemu s turnira, stvarima koje su brončani rukometaši prolazili, što ih je motiviralo, sa čime su se susretali i kako reprezentacija doživljava i gleda na političku situaciju koja je nastala oko njihovog dočeka i želje da im na dočeku pjeva Marko Perković Thompson. 

"Ne znam jesam li se odmorio od dočeka, feštanja i naposljetku Europskog prvenstva, ali danas (četvrtak op.a) sam počeo trenirati. Kreću klupske obveze u PSG-u, na kraju krajeva od toga se i živi, a ono najljepše je sad iza nas. Odradio sam jutros prvi trening s ekipom i kako smo govorili prošli put kad smo radili intervju, prije prvenstva, to se sjećam kad sam pričao s vama, kao nebitno je više to svjetsko jer dolazi nam sad Europsko i to je u fokusu, to će se pamtiti. Sad ćemo još malo moći uživati u tom europskom prvenstvu. Dvije godine, dva velika reprezentativna natjecanja, dvije medalje, trebamo biti ponosni na to i gledati naprijed", priča u uvodu Mateo Maraš, fantastični desni vanjski sa topom u ruci. 

Foto: Henning Bagger/afp/profimedia

Kako su vas dočekali suigrači u svlačionici PSG-a?

"Bilo je lijepo, moram priznati. Svi su mi čestitali i bili zadovoljni. Samo smo ja i Yahia Omar na svojoj poziciji donijeli neku medalju u klub. Yahia Omar je s Egiptom prvak Afrike, ja s Hrvatskom treći u Europi. Svi su stvarno sretni i ponosni".

Potvrda kvalitete i nova zlatna generacija

Dvije medalje na dva velika natjecanja u samo dvije godine. Nakon srebra u Hrvatskoj, stigla je i europska bronca koja je dokaz da prethodni uspjeh nije bio slučajan. Je li ova bronca dokaz kontinuiteta ili za potvrdu kontinuiteta treba još medalja?

"Apsolutno je dokaz kontinuiteta, početka kontinuiteta. Isto tako, bronca na Europskom prvenstvu je potvrda da srebro sa SP-a nije slučajno, kao, SP je bilo kući pa smo mi na njemu uzeli srebro slučajno jer smo, kao, kod kuće, igramo doma. Mnogi su možda mislili da je ono srebro bilo slučajnost jer smo igrali kod kuće. Ova medalja je potvrda da to nije tako. To dokazuje da smo možda na početku nečeg lijepog, jedne nove generacije", ističe Maraš, povlačeći paralelu s generacijom iz devedesetih i kasnije onom Balića i Metličića.

Jeste li možda čuli nekog ili neke priče u stilu - osvojili ste srebro jer ste igrali kući? Rekli ste mnogi su možda mislili da je ono srebro bilo slučajnost. Na koga točno mislite?

"Ma ne, na nikog, to je čisto moja konstatacija. Generalno se priča kako je uvijek lakše igrati i osvojiti medalju kad igraš na domaćem natjecanju i to sve. Znate, ova generacija hrvatske rukometne reprezentacije ima ono nešto što su imale i ranije, a što je bitno za uspjeh na velikim natjecanjima. U hrvatskom rukometu su bile dosad tri velike generacije, tako ću nekako to podijeliti. Prvo je bila ona generacija s Olimpijskih igara iz Atlante 1996 koja je uzela zlato. Nakon nje, došla je generacija Ivana Balića i Petra Metličića, pa nakon nje generacija Domagoja Duvnjaka. I evo sad je tu Martinovićeva generacija. Možda je za nas ovo sve početak, nadam se da je, ali dvije medalje na samom početku nekog rukometnog puta, smatram da je to dobro i lijepo. Imamo se ćemu nadati idućih deset godina."

Priznaje da je i njegov bivši trener Željko Babić istaknuo koliko je teško ponavljati uspjehe.

"Napisao je - čestitam na uspjehu. Znam koliko je teško ponavljati uspjehe, tako da je to još jedan podstreh i stvarno je istina to što mi je Babić poručio. Nakon osvajanja medalje uvijek slijedi nekakav blagi pad. Kad uspiješ i iduću godinu ostvariti veliki rezultat, to je konačni dokaz kvalitete", jasan je Maraš.

Pobjeda nad Islandom kao prekretnica i motivacija iz inata

Put do bronce bio je sve samo ne lagan. Turnir je počeo šokom protiv Gruzije, utakmicom koja je, kako kaže, dobro prodrmala ekipu. Je li vas Gruzija prodrmala do te mjere da ste si rekli - ne možemo tako, moramo bolje jer neće biti dobro?

"Naravno da nas je Gruzija trgnula i da je tako bilo. No, turnir je dug, svašta se tu događa i svašta se i nama događalo. Emocije se miješaju. Čas si gore, čas si dolje što se tiče igre i neke konstante. Bio je to šok na startu, buđenje, iako smo znali da se radi o kvalitetnoj reprezentaciji. Možda smo mislili da će to biti lakša utakmica, ali na kraju je do zadnjih pet minuta bilo drž' ne daj i na kraju je kvaliteta presudila. Utakmicu smo dobili na mišiće, ali shvatili smo da tako ne možemo dalje", prisjeća se Maraš.

Ključni trenutak, koji je prelomio turnir i udahnuo ekipi vjeru da mogu do kraja, dogodio se nakon pobjede nad Islandom? Pretpostavljamo da je, Ili...?

"Je, u pravu ste. To je bio taj trenutak kad smo se pogledali u svlačionici i rekli možemo daleko, iako smo mi od početka znali da možemo daleko, samo nas je ta pobjeda dignula i nabrijala, napunila samopouzdanjem za dalje jer je Island izuzetno kvalitetna momčad koja je na turniru igrala sjajno. Nakon te pobjede u 1. kolu main rounda u skupini II, shvatili smo da možemo. U hotelu smo bili sa Šveđanima i Islanđanima, pa se atmosfera stalno mijenjala. Poslije Švedske kad smo izgubili sigurno su Šveđani bili najsretniji u hotelu, pa su onda nakon dva dana kad smo dobili Island mi bili ti najsretniji. Stalno se nekako kroz hotel u Malmou miješale emocije, vidjelo se tko je pobijedio, tko nije u momenutumu u kojem želi biti. Ta pobjeda nas je digla i do kraja prvenstva smo sve pobijedili, sve osim Njemačke u polufinalu", govori Mateo Maraš. 

Poseban motivacijski poticaj stigao je s neočekivane adrese, tako se priča. Članak danskog analitičara Rasmusa Boysena, koji je podcijenio mogućnosti hrvatske reprezentacije, postao je pogonsko gorivo za cijelu ekipu. Je li to istina i je li njegov člana visio u hotelu na zidu kako bi vas dodatno motivirao?

"Mislim da su se svi uhvatili tog jadnog Rasmusa Boysena, koga bi ja kao novinara, iskreno, pohvalio. Ramus Boysen je jedan od rijetkih rukometnih novinara koji je toliko dobro upućen u sva zbivanja u rukometu i mislim da taj čovjek rukometu treba. Svi su se uhvatili tog njegovog razmišljanja, izjave, predikcije preburno, prenaglo. Čovjek je samo dao nekakvu predikciju, konstataciju, nikakve zle krvi prema njemu nije bilo u nikakvom trenutku. Možda je na van tako izgledalo. Nije tu bilo nikakve zle krvi prema njemu, ali naravno da ti je uvijek poticaj kad netko napiše nešto loše o tebi, da mu dokažeš suprotno. Mi smo poznati po inatu, ali istina, članak je bio zalijepljen u hotelu, gledali smo ga, moram to reći jer to je istina. Svako jutro dođeš na kavu i prvo što vidiš je to - disappointment Croatia. Jer, Boysenova predikcija je bila da će Hrvatska biti razočaranje Europskog prvenstva. Jednostavno se stopiš s time", kroz smijeh govori Maraš. 

Koja vam je bila najteža utakmica na turniru?

"One koje su se igrale u grupi drugog kruga dan za danom, što je nerealno. To je bilo nemoguće i meni neshvatljivo", navodi Mateo Maraš. 

Organizacijski kaos i spavanje u autobusu

Osim s protivnicima na terenu, morali ste se boriti i s nevjerojatnim organizacijskim propustima EHF-a, koji su kulminirali nakon utakmica u skupini.

"Ma strašno. Ono, pobijediš Sloveniju i jednostavno nema tu radovanja, ničeg, jer je već za 20 sati nova utakmica koja ti je opet krucijalna. Tu utakmicu moraš pobijediti ako misliš do polufinala. Te dvije utakmice su, moje mišljenje, bile najteže. Bilo se teško pripremiti, spremiti, dobiti, a o odmoru neću ni pričati jer ga nije ni bilo. Apsurdno je da praktički osminu finala i četvrtfinale igraš dan za danom. To je prvenstveno opasno za zdravlje igrača. Ako se već igra u takvom ritmu, onda bi sve ekipe trebale imati iste uvjete, a ne da neki imaju dan ili dva odmora više i ne moraju putovati", kritičan je Maraš.

Dobro, a jeste li i iz toga crpili motiv, takvih stvari? Ono, "ložili" se na EHF...

"Takvi uvjeti su bili nekorektni, jesu, ali moram isto tako reći da se nismo opterećivali s tim stvarima. Naravno da ti neke stvari ne idu, nisu po volji, nisu kako treba, ali stvarno smo se fokusirali samo na svoj posao. Da su neke stvari bile bez veze i da su mogle biti puno bolje, jesu, mogle su biti organizirane puno bolje. Mislim da je organizacija SP-a u Zagrebu, usporedbu sad radim, bila perfektna. Sve reprezentacije to mogu potvrditi. Za ovo Europsko prvenstvo to stvarno ne mogu reći. No dobro, Hrvatska može biti primjer dobre organizacije natjecanja, Njemačka isto. Nijemce bi pohvalio kao odlične organizatore i sigurno sljedeće godine na SP-u neće nikome ništa nedostajati."

Vrhunac loše organizacije bila je fotografija iz autobusa koja je obišla Hrvatsku, regiju, vjerujemo i Eureopu, na kojoj igrači spavaju u autobusu tijekom petosatnog putovanja. To je baš odjeknulo u medijima, kao i crv u zobenoj kaši i plastika u bolonjezu. 

"Znate li što je bio najveći problem? Na kraju krajeva, EHF je to ispravio, što je dokaz da su bili u krivu i toga neće biti na sljedećem Europskom prvenstvu. Dakle, najveći problem su bile dvije stvari - igranje dan za danom i logističke stvari. Nije normalno da se praktički, ajmo reći, osmina finala i četvrtfinale igraju dan za danom, kao što su to bile spomenute utakmice sa Slovenijom i Mađarskom. Jer, to su bile, u biti, utakmice osmine finala i četvrtfinala, barem za nas, borili smo se za polufinale turnira. Igrati dan za danom je apsurd, prvenstvo zbog zdravlja igrača. Tu se nije mislilo ni malo na zdravlje igrača, a igrači su bili, u takvoj situaciji i jesu potrošeni. Međutim, ako se i igra dan za danom, onda smatram da su sve reprezentacije trebale igrati dan za danom, a ne mogu neki imati dan ili dva odmora i još ne moraju putovati. Mislim da je to totalno nekorektno i nije bilo za sve jednako. Svjestan sam da sve stvarni ne mogu odgovarati svima, ali pravednije mora biti. Ili barem mora se težiti što pravednijem nastupu na Europskom ili Svjetskom prvenstvu, bilo kojem natjecanju, za sve sudionike. Jednostavno nije mi jasno da se završnica ne može bolje organizirati, da se nije moglo bolje organizirati. Vozili smo se satima i čekali polufinale i to mi isto nije jasno, da mi nismo imali mogućnost da drugačije dođemo iz Malmoa u Silkeborg u kratkom vremenu i nije mi jasno da se završnica Europskog prvenstva organizirala u tako malom gradu. isto tako, nije problem što smo se mi pet sati vozili busom, problem je što ti već sutra igraš polufinale. To je stvar. Nismo mi jedini bili u takvoj situaciji, bilo je reprezentacija koje su isto bile u sličnoj situaciji, isto su bile zakinute, ali svima se moraju omogućiti barem osnovni uvjeti, da ljudi mogu doći jednostavnije na utakmicu, bez puno umora", kaže Maraš koji odbija tražiti alibi za poraz u polufinalu protiv Njemačke.

NEĆE BITI DOČEKA /

Mirko Alilović o skandalu: 'Za rubriku vjerovali ili ne. Samo u Hrvatskoj'

Je li umor, između ostalog vas koštao poraza od Njemačke u polufinalu turnira?

"Nije. Nijemci su zasluženo pobijedili. Mi smo dali sve od sebe, ali njihov golman je bio perfektan i treba im čestitati. Imali smo prilike doći puno bliže, ali zakazali smo kad je bilo najpotrebnije. Alibi nam nije potreban i ne želimo ga jer za njega nema mjesta niti inače, a niti sad kad pričamo o Nijemcima".

Jeste li zadovoljni vlastitim individualnim izdanjem, igrom na Europskom prvenstvu?

"Ekipno da, individualno isto, iako individualno sam u nekim utakmicama bio dobar, a u nekim manje dobar pa sam i manje zadovoljan. 

'Srna je htio igrati s puknutom ložom, a politika ne pripada sportu'

Priča koja najbolje opisuje nevjerojatan duh i zajedništvo u ekipi vezana je uz ozljedu jednog od suigrača. Zvonimira Srnu. Što mislite o njemu i koliko vas je pogodila njegova ozljeda?

"Zvonimir Srna je veliki pozitivac. Jako mi je žao što se ozlijedio. Tek se vratio nakon ozljede, odradio dio prvenstva i opet mu pukne loža. Bio je i dalje s nama. Otkrit ću vam sad nešto o njemu. Dakle, nakon što mu je pukla loža na turniru, on je razmišljao o tome kako bi se mogao vratiti i odigrati barem dio turnira, a njegovo puknuće lože je ogromno. Majstor je gledao da bi se vratio, kako bi zaigrao, a bol kod takve ozljede je ogromna. Uopće ne znam njegovu ideju da se htio vratiti, ali to je naš Zvone Srna. Dio tima, sve daje za momčad, kolektiv, reprezentaciju, naciju, državu. Nevjerojatan lik, kod njega predaja ne postoji, kod njega ni ego ne postoji. Tu je za sve. Svaka ekipa treba takvog igrača", s divljenjem govori Maraš.

Veliku podršku ekipi pružio je i kapetan Domagoj Duvnjak, koji je zbog ozljede prvenstvo pratio s tribina.

"Kad se umirovio od reprezentacije rekao je da će biti naš najveći navijač. To je i pokazao na tribini, samo dobro da nije uletio na teren zbog energije. Puno nam je značilo kad netko takav navija za tebe. To samo pokazuje koliko voli svoju državu."

Koji je Sigurdssonov potez na Europskom prvenstvu bio najmotiviraniji za vas igrače, najviše motivirajući i kad je to bilo?

Martinović kao Duvnjak

"Ne znam točno koja je to bila utakmica, mislim da je bila ili Mađarska ili Slovenija. Dagur Sigurdsson nas je tada jako smirio, ali isto tako, Ivan Martinović je pokazao jednu Duletovu energiju u svlačionici. Martinović je bio jedna bitna stavka i Dagur koji nas je smirio svojim govorom. Da moramo znati koliko vrijedimo, da radimo sve za sebe i da na kraju nije ni bitno iako izgubimo. Da mi sami znamo koliko vrijedimo i da će sve doći na svoje. Na kraju krajeva smo pobijedili i evo, došli do bronce. Velike zasluge za to idu sigurno Daguru koji ima svoje ideje. Taj čovjek je stalno u nekim idejama, stalno ima neke trenerske i taktičke kombinacije. Te ideje mu stalno i prolaze. To je sigurno dokaz da je veliki trener". 

Foto: Marco Wolf/imago Sportfotodienst/profimedia

Jeste zadovoljni dočekom na Trgu bana Josipa Jelačića, je li to ono što ste vi htjeli?

"Doček je bio predivan i da, to je ono što smo mi htjeli. Lijep način za proslaviti tako jedan uspjeh. Da se veseli narod, da smo svi zadovoljni i sretni. Bilo je stvarno lijepo i svakom bi to poželio da iskusi. Jako je emotivno kad se popneš na tu binu, kad svira himna tvoje zemlje za koju igraš i koju voliš. Mislim da je to stvarno nešto što svaki Hrvat može poželjeti."

Foto: Davor Puklavec/pixsell

Je li istina da ste u svlačionici nakon pobjede nas Islandom za broncu osobno zvali Marka Perkovića Thompsona i izrazili želju da vam on pjeva na dočeku, da ste upravo vi inzistirali na njemu?

"Dobro, nismo se mi stvarno tim stvarima nešto bavili. Mi smo jednostavno radili samo svoj posao i nismo htjeli da se politika miješa i umiješa u sport, doček, Thompson, ovo ili ono. Politika i sport ne bi se trebali miješati. Žao mi je što je takav sportski uspjeh zasjenila politika, kojoj nema mjesta u sportu. Mi u svlačionici slušamo navijačke pjesme, ne samo Thompsona, slušamo stotinu pjesama koje nas motiviraju za utakmicu. Bilo je tu i drugih pjevača s kojima smo se čuli, koje smo zvali. Ne bih se sad fokusirao na te stvari. Drago mi je da je na kraju sve prošlo u najboljem redu i da je hrvatski narod mogao uživati".

Shvaćamo da se ne želite fokusirati na te stvari i pričati o tome, ali dosta se velika prašina diglo oko dočeka, oko Thompsona, ljudi koji upravljaju Gradom Zagrebom, oko Vlade Republike Hrvatske, Plenkovića. Spomenuto i sport ne ide zajedno i zato vas pitamo o tom slučaju... 

"Naravno, žao je i meni što se to tako na kraju nekako sve izdogađalo, ali evo, sretan sam što je hrvatski narod i mi kao igrači mogli uživati, navijači, javnost, stvarno mi je drago što je sve prošlo u najbolje redu. Ali kažem, ne bi htio više pričati o tome."

Pokazali ste vokalne sposobnosti na fešti u hotelu pjevajući hit od Dalmatina - Dajem ti rič. Ako vam propadne rukometna karijera, uvijek možete biti pjevač. 

HIT SVIH HITOVA /

Ekskluzivna snimka s proslave rukometaša: Hrvatska ovo nije vidjela

"Hahaha... Daj Bože. To nije loša opcija, ali možda za deset godina". 

Inače slušate Dalmatino?

"Slušam, pretežno slušam dalmatinske pjesme. Stvarno su mi drage, od dolje sam, vežu me pjesme takvog tipa i žanra za dolje. I tamburaši u hotelu i bend, sve je bilo super i lijepo. Veselili se zajedno, s obiteljima, sa svojima, jako je lijepo bilo. Za pamćenje". 

Koju je medalju bilo teže osvojiti - srebro na SP-u ili broncu?

"Euro je sigurno teže osvojiti od Svjetskog prvenstva. Ipak, ona prva medalja, srebra sa SP-a, će mi uvijek ostati u najjačem sjećanju. No, i ova bronca ima posebnu težinu zbog svega što nas je pratilo. Nismo se borili samo na terenu, nego i izvan njega. Ali mi ćemo uvijek naći neki način za borbu i inat, pa ako treba, borit ćemo se i međusobno unutar ekipe", završava Mateo Maraš u vedrom tonu.

POGLEDAJTE VIDEO: Mateo Maraš opleo po EHF-u uoči ključne utakmice: 'Nehumano je što rade'