Postroll

Preroll

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Rak jetre-vrste, dijagnoza i liječenje</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Rak jetre, kao i svaki drugi, može biti benigni (dobroćudni) ili maligni(zloćudni). Isto tako, može nastati primarno u jetri ili može biti riječ o metastazama raka koji je nastao negdje drugdje i krvlju dospio do jetre. Postoje brojni čimbenici koji dovode do nastanka raka, a na neke od njih možemo utjecati. Zato je važno cijepljenje protiv hepatitisa B i izbjegavanje alkohola.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dobroćudni tumori jetre</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dobroćudni tumori jetre ne metastaziraju. U ovu skupinu pripadaju:</para><itemizedlist><listitem><para>adenom,</para></listitem><listitem><para>hemangiom i</para></listitem><listitem><para>fokalna nodularna hiperplazija.</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Hemangiom nosi opasnost od iskrvarenja, ali nema opasnosti od pretvorbe u zloćudni tumor. Adenomi imaju sposobnost pretvorbe u zloćudni tumor, ali to se događa rijetko, obično kada dosegnu velike dimenzije.</para><heading3>Zloćudni tumori jetre</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Od zloćudnih tumora koji nastaju u jetri, najčešći je hepatocelularni karcinom. Rizični čimbenici za nastanak ove vrste tumora su:</para><itemizedlist><listitem><para>infekcija hepatitisom B ili C</para></listitem><listitem><para>ciroza jetre</para></listitem><listitem><para>hemokromatoza</para></listitem><listitem><para>alkoholizam</para></listitem><listitem><para>unos aflatoksina iz gljivica</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dijagnoza se obično postavlja kada je rak već uznapredovao, jer se često javlja kod ljudi koji boluju od ciroze, a simptomi raka nalikuju simptomima ciroze. Mogu se javiti:</para><itemizedlist><listitem><para>bol u trbuhu</para></listitem><listitem><para>gubitak tjelesne težine</para></listitem><listitem><para>tvorba u gornjem desnom kvadrantu</para></listitem><listitem><para>nakupljanje tekućine u trbuhu</para></listitem><listitem><para>peritonitis</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U dijagnostici se koristi određivanje AFPa (alfa feto protein) i radiološke metode (ultrazvuk, kompjutorizirana tomografija, magnetska rezonancija). Pojava lezija na jetri uz povišen AFP potvrđuje dijagnozu, iako je ponekad potrebna i biopsija. Prognoza, odnosno preživljenje je loše. Prema podacima American cancer society, petogodišnje preživljenje iznosi samo 20%. Prognoza je bolja ako se rak otkrije u ranoj fazi.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U liječenju se primjenjuje više metoda, ovisno o stadiju bolesti i postojanju ciroze. Brojne metode ne mogu izliječiti bolest, ali mogu produljiti život i poboljšati njegovu kvalitetu.</para><itemizedlist><listitem><para>Operacija u kojoj se uklanja rak je opcija za pacijente s malim tumorom i dobrom jetrenom funkcijom.</para></listitem><listitem><para>Transplantacija jetre je također opcija za rak koji se nije proširio izvan jetre.</para></listitem><listitem><para>Termoablacija je primjena visokih ili niskih temperatura za uništavanje tumora.</para></listitem><listitem><para>Kemoembolizacija i radioembolizacija su metode primjene lijekova ili zračenja kroz krvne žile koje vode do tumora.</para></listitem><listitem><para>Kemoterapija je primjena lijekova koji uništavaju tumorske stanice.</para></listitem><listitem><para>Radioterapija je zračenje tumora.</para></listitem><listitem><para>Imunoterapija je metoda kojom se potiče imunološki sustav na uništavanje raka.</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Fibrolamelarni karcinom je oblik karcinoma jetre koji se javlja kod mladih ljudi i nije povezan sa cirozom ni hepatitisom. Razina AFPa obično nije povišena. Prognoza je bolja nego kod hepatocelularnog karcinoma.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kolangiokarcinom je zloćudni tumor koji nastaje iz stanica žučnih vodova. Rizik za nastanak su bolovanje od ulceroznog kolitisa i sklerozirajućeg kolangitisa te infestacija jetrenim metiljima koja se obično javlja u Aziji.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Hepatoblastom je maligni tumor jetre koji se javlja kod djece.</para><heading3>Metastaze malignih tumora u jetri</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Metastaze u jetri znatno su češće od tumora koji primarno nastaju u jetri. U jetri se mogu naći metastaze tumora</para><itemizedlist><listitem><para>Gastrointestinalnog (probavnog) sustava</para></listitem><listitem><para>Dojke</para></listitem><listitem><para>Pluća</para></listitem><listitem><para>Gušterače itd.</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prognoza je loša jer je riječ o uznapredovaloj bolesti. Simptomi su u početku nespecifični. Javlja se gubitak tjelesne težine i povećanje jetre. Kod pojave malobrojnih metastaza iz organa probavnog sustava, operacija jetre može produljiti život.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kemoterapija i zračenje mogu produljiti život, ali ne dovode do izlječenja. U takvim slučajevima, bolesniku treba pružiti lijekove za ublažavanje bolova, psihološku potporu te ljubav i njegu obitelji.</para><heading3>Što možete učiniti za svoju jetru</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Mjere prevencije hepatitisa B i C smanjuju pojavu raka jetre. Tu spada cijepljenje protiv hepatitisa B, odgovorno spolno ponašanje i suzbijanje narkomanije.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Izbjegavajte konzumaciju alkohola jer alkoholna ciroza može dovesti do pojave raka.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Što se tiče prehrane, pazite da ne unesete neispravnu pljesnjivu hranu jer može sadržavati aflatoksin.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Sudjelujte u programima za rano otkrivanje raka pluća, dojke i debelog crijeva. Rano otkrivanje može vam spasiti život. Potaknite svoju obitelj i prijatelje da se odazovu na pretrage. Ako se tumor otkrije nakon pojave metastaza u jetri ili drugdje, prognoza je nažalost loša.</para>

Rak jetre - vrste, dijagnoza i liječenje Rak jetre, kao i svaki drugi, može biti benigni (dobroćudni) ili maligni(zloćudni). Isto tako, može nastati primarno u jetri ili može biti riječ o metastazama raka  Rak jetre-vrste, dijagnoza i liječenjeRak jetre, kao i svaki drugi, može biti benigni (dobroćudni) ili maligni(zloćudni). Isto tako, može nastati primarno u jetri ili može biti riječ o metastazama raka koji je nastao negdje drugdje i krvlju dospio do jetre. Postoje brojni čimbenici koji dovode do nastanka raka, a na neke od njih možemo utjecati. Zato je važno cijepljenje protiv hepatitisa B i izbjegavanje alkohola.Dobroćudni tumori jetreDobroćudni tumori jetre ne metastaziraju. U ovu skupinu pripadaju:adenom,hemangiom ifokalna nodularna hiperplazija.Hemangiom nosi opasnost od iskrvarenja, ali nema opasnosti od pretvorbe u zloćudni tumor. Adenomi imaju sposobnost pretvorbe u zloćudni tumor, ali to se događa rijetko, obično kada dosegnu velike dimenzije.Zloćudni tumori jetreOd zloćudnih tumora koji nastaju u jetri, najčešći je hepatocelularni karcinom. Rizični čimbenici za nastanak ove vrste tumora su:infekcija hepatitisom B ili Cciroza jetrehemokromatozaalkoholizamunos aflatoksina iz gljivicaDijagnoza se obično postavlja kada je rak već uznapredovao, jer se često javlja kod ljudi koji boluju od ciroze, a simptomi raka nalikuju simptomima ciroze. Mogu se javiti:bol u trbuhugubitak tjelesne težinetvorba u gornjem desnom kvadrantunakupljanje tekućine u trbuhuperitonitisU dijagnostici se koristi određivanje AFPa (alfa feto protein) i radiološke metode (ultrazvuk, kompjutorizirana tomografija, magnetska rezonancija). Pojava lezija na jetri uz povišen AFP potvrđuje dijagnozu, iako je ponekad potrebna i biopsija. Prognoza, odnosno preživljenje je loše. Prema podacima American cancer society, petogodišnje preživljenje iznosi samo 20%. Prognoza je bolja ako se rak otkrije u ranoj fazi.U liječenju se primjenjuje više metoda, ovisno o stadiju bolesti i postojanju ciroze. Brojne metode ne mogu izliječiti bolest, ali mogu produljiti život i poboljšati njegovu kvalitetu.Operacija u kojoj se uklanja rak je opcija za pacijente s malim tumorom i dobrom jetrenom funkcijom.Transplantacija jetre je također opcija za rak koji se nije proširio izvan jetre.Termoablacija je primjena visokih ili niskih temperatura za uništavanje tumora.Kemoembolizacija i radioembolizacija su metode primjene lijekova ili zračenja kroz krvne žile koje vode do tumora.Kemoterapija je primjena lijekova koji uništavaju tumorske stanice.Radioterapija je zračenje tumora.Imunoterapija je metoda kojom se potiče imunološki sustav na uništavanje raka.Fibrolamelarni karcinom je oblik karcinoma jetre koji se javlja kod mladih ljudi i nije povezan sa cirozom ni hepatitisom. Razina AFPa obično nije povišena. Prognoza je bolja nego kod hepatocelularnog karcinoma.Kolangiokarcinom je zloćudni tumor koji nastaje iz stanica žučnih vodova. Rizik za nastanak su bolovanje od ulceroznog kolitisa i sklerozirajućeg kolangitisa te infestacija jetrenim metiljima koja se obično javlja u Aziji.Hepatoblastom je maligni tumor jetre koji se javlja kod djece.Metastaze malignih tumora u jetriMetastaze u jetri znatno su češće od tumora koji primarno nastaju u jetri. U jetri se mogu naći metastaze tumoraGastrointestinalnog (probavnog) sustavaDojkePlućaGušterače itd.Prognoza je loša jer je riječ o uznapredovaloj bolesti. Simptomi su u početku nespecifični. Javlja se gubitak tjelesne težine i povećanje jetre. Kod pojave malobrojnih metastaza iz organa probavnog sustava, operacija jetre može produljiti život.Kemoterapija i zračenje mogu produljiti život, ali ne dovode do izlječenja. U takvim slučajevima, bolesniku treba pružiti lijekove za ublažavanje bolova, psihološku potporu te ljubav i njegu obitelji.Što možete učiniti za svoju jetruMjere prevencije hepatitisa B i C smanjuju pojavu raka jetre. Tu spada cijepljenje protiv hepatitisa B, odgovorno spolno ponašanje i suzbijanje narkomanije.Izbjegavajte konzumaciju alkohola jer alkoholna ciroza može dovesti do pojave raka.Što se tiče prehrane, pazite da ne unesete neispravnu pljesnjivu hranu jer može sadržavati aflatoksin.Sudjelujte u programima za rano otkrivanje raka pluća, dojke i debelog crijeva. Rano otkrivanje može vam spasiti život. Potaknite svoju obitelj i prijatelje da se odazovu na pretrage. Ako se tumor otkrije nakon pojave metastaza u jetri ili drugdje, prognoza je nažalost loša. 

<para>oznaka borbe protiv raka jetre </para>

Zelena vrpca - rak jetre

Bolesti

Članak

net.hr

Moje zdravlje

Rak jetre - vrste, dijagnoza i liječenje

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Upala jajnika</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Upala jajnika naziva se ooforitis i uglavnom se javlja zajedno s upalom drugih organa gornjeg dijela ženskog spolnog sustava. Takvo stanje naziva se upalna bolest zdjelice. Infekcija se najčešće javlja kod mladih spolno aktivnih žena i uzrokovana je spolno prenosivim uzročnicima.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zašto se javlja upala jajnika</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Upala jajnika uglavnom se javlja u sklopu upalne bolesti zdjelice. Riječ je o upali organa gornjeg dijela ženskog spolnog sustava (vrata maternice, tijela maternice, jajovoda i jajnika). Najčešće je riječ o spolno prenosivim uzročnicima Neisseria gonorrhoeae i Chlamydia trachomatis. Upala može biti uzrokovana većim brojem različitih bakterija, te se tada naziva polimikrobna.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Uzročnici putuju iz područja vagine i vrata maternice (cerviksa) prema gore, odnosno drugim organima spolnog sustava. Ako se simptomi ignoriraju i upala ne zaustavi na vrijeme, mogu nastati trajne komplikacije.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Upala uglavnom nastaje kod mladih, spolno aktivnih žena. Rijetka je prije prve i nakon posljednje menstruacije te tijekom trudnoće. Partner koji prenosi uzročnika bolesti, u trenutku prijenosa ne mora imati simptome.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Simptomi upalne bolesti zdjelice</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dio žena ne mora imati izražene simptome. Simptomi su obično jači u slučaju gonoreje u odnosu na klamidiju. Mogu se javiti:</para><itemizedlist><listitem><para>Obilan gnojni iscjedak koji je posljedica infekcije cerviksa (cervicitis)</para></listitem><listitem><para>Bol u donjem dijelu trbuha (obostrana ili jednostrana)</para></listitem><listitem><para>Nepravilno krvarenje</para></listitem><listitem><para>Mučnina i povraćanje</para></listitem><listitem><para>Povišena tjelesna temperatura</para></listitem><listitem><para>Tvrdoća trbušne stijenke</para></listitem><listitem><para>Bolnost prilikom pomicanja cerviksa tijekom ginekološkog pregleda</para></listitem><listitem><para>Ponekad se javljaju bol pri spolnom odnosu ili mokrenju</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Postavljanje dijagnoze</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U postavljanju dijagnoze koriste se:</para><itemizedlist><listitem><para>Razgovor s liječnikom (anamneza). Potrebno je spomenuti spolnu aktivnost, kontracepcijske metode, mogućnost trudnoće i prethodne bolesti.</para></listitem><listitem><para>Ginekološki pregled</para></listitem><listitem><para>Mikrobiološko utvrđivanje uzročnika</para></listitem><listitem><para>Ultrazvuk</para></listitem><listitem><para>Laparoskopija</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ostali uzroci bolova u donjem dijelu trbuha</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Razlozi bolova u donjem dijelu trbuha su iznimno brojni. Neki od njih su:</para><itemizedlist><listitem><para>Upala mokraćnog mjehura</para></listitem><listitem><para>Endometrioza</para></listitem><listitem><para>Ciste jajnika</para></listitem><listitem><para>Tumori</para></listitem><listitem><para>Izvanmaternična trudnoća</para></listitem><listitem><para>Upala slijepog crijeva</para></listitem><listitem><para>Divertikuli</para></listitem><listitem><para>Miomi itd.</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Liječenje i moguće komplikacije</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ukoliko se sa liječenjem ne započne na vrijeme ili se terapija ne uzima kako treba, mogu nastati komplikacije:</para><itemizedlist><listitem><para>Tuboovarijski apsces je nakupljanje gnoja u području jajovoda i jajnika</para></listitem><listitem><para>Piosalpinks i hidrosapinks su nakupljanje gnoja odnosno tekućine u jajovodu ako se zbog upale zatvorio njegov dio na kojem se nalaze fimbrije (resice koje okružuju jajnik)</para></listitem><listitem><para>Kronična bol u zdjelici</para></listitem><listitem><para>Neplodnost</para></listitem><listitem><para>Bolni spolni odnosi</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U liječenju se primjenjuju:</para><itemizedlist><listitem><para>Antibiotici koji pokrivaju najčešće uzročnike. Sa terapijom se počinje odmah, a nakon dolaska nalaza mikrobiološke analize, terapija se može mijenjati po potrebi. Kod blažih slučajeva, lijekovi se uzimaju kod kuće. U težim slučajevima, lijekovi se daju u bolnici intravenski.</para></listitem><listitem><para>Drenaža tuboovarijskog apscesa omogućuje ispražnjenje gojnog sadržaja.</para></listitem><listitem><para>Hitna operacija potrebna je u slučaju puknuća tuboovarijskog apscesa. Operacije se mogu izvoditi laparoskopski (uvođenjem instrumenata kroz male rezove) ili laparotomijski (kroz veći rez na trbuhu). Ponekad je nemoguće razlikovati upale spolnih organa od upale slijepog crijeva ili drugih organa.</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Upalna bolest zdjelice je ozbiljan problem koji se mora liječiti antibioticima. Prirodni lijekovi poput češnjaka, ehinaceje i ricinusa neće izliječiti ovu bolest. Ako ipak želite uzimati neke od biljnih preparata, posavjetujte se sa svojim liječnikom.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Protiv bolova mogu pomoći lijekovi bez recepta poput ibuprofena, mirovanje i topli oblozi. Također treba spomenuti kako će ove metode olakšati simptome, ali neće izliječiti bolest.</para>

Upala jajnika - uzroci i simptomi  Upala jajnika naziva se ooforitis i uglavnom se javlja zajedno s upalom drugih organa gornjeg dijela ženskog spolnog sustava. Takvo stanje naziva se upalna bolest zdjelice. Upala jajnikaUpala jajnika naziva se ooforitis i uglavnom se javlja zajedno s upalom drugih organa gornjeg dijela ženskog spolnog sustava. Takvo stanje naziva se upalna bolest zdjelice. Infekcija se najčešće javlja kod mladih spolno aktivnih žena i uzrokovana je spolno prenosivim uzročnicima.Zašto se javlja upala jajnikaUpala jajnika uglavnom se javlja u sklopu upalne bolesti zdjelice. Riječ je o upali organa gornjeg dijela ženskog spolnog sustava (vrata maternice, tijela maternice, jajovoda i jajnika). Najčešće je riječ o spolno prenosivim uzročnicima Neisseria gonorrhoeae i Chlamydia trachomatis. Upala može biti uzrokovana većim brojem različitih bakterija, te se tada naziva polimikrobna.Uzročnici putuju iz područja vagine i vrata maternice (cerviksa) prema gore, odnosno drugim organima spolnog sustava. Ako se simptomi ignoriraju i upala ne zaustavi na vrijeme, mogu nastati trajne komplikacije.Upala uglavnom nastaje kod mladih, spolno aktivnih žena. Rijetka je prije prve i nakon posljednje menstruacije te tijekom trudnoće. Partner koji prenosi uzročnika bolesti, u trenutku prijenosa ne mora imati simptome.Simptomi upalne bolesti zdjeliceDio žena ne mora imati izražene simptome. Simptomi su obično jači u slučaju gonoreje u odnosu na klamidiju. Mogu se javiti:Obilan gnojni iscjedak koji je posljedica infekcije cerviksa (cervicitis)Bol u donjem dijelu trbuha (obostrana ili jednostrana)Nepravilno krvarenjeMučnina i povraćanjePovišena tjelesna temperaturaTvrdoća trbušne stijenkeBolnost prilikom pomicanja cerviksa tijekom ginekološkog pregledaPonekad se javljaju bol pri spolnom odnosu ili mokrenjuPostavljanje dijagnozeU postavljanju dijagnoze koriste se:Razgovor s liječnikom (anamneza). Potrebno je spomenuti spolnu aktivnost, kontracepcijske metode, mogućnost trudnoće i prethodne bolesti.Ginekološki pregledMikrobiološko utvrđivanje uzročnikaUltrazvukLaparoskopijaOstali uzroci bolova u donjem dijelu trbuhaRazlozi bolova u donjem dijelu trbuha su iznimno brojni. Neki od njih su:Upala mokraćnog mjehuraEndometriozaCiste jajnikaTumoriIzvanmaternična trudnoćaUpala slijepog crijevaDivertikuliMiomi itd.Liječenje i moguće komplikacijeUkoliko se sa liječenjem ne započne na vrijeme ili se terapija ne uzima kako treba, mogu nastati komplikacije:Tuboovarijski apsces je nakupljanje gnoja u području jajovoda i jajnikaPiosalpinks i hidrosapinks su nakupljanje gnoja odnosno tekućine u jajovodu ako se zbog upale zatvorio njegov dio na kojem se nalaze fimbrije (resice koje okružuju jajnik)Kronična bol u zdjeliciNeplodnostBolni spolni odnosiU liječenju se primjenjuju:Antibiotici koji pokrivaju najčešće uzročnike. Sa terapijom se počinje odmah, a nakon dolaska nalaza mikrobiološke analize, terapija se može mijenjati po potrebi. Kod blažih slučajeva, lijekovi se uzimaju kod kuće. U težim slučajevima, lijekovi se daju u bolnici intravenski.Drenaža tuboovarijskog apscesa omogućuje ispražnjenje gojnog sadržaja.Hitna operacija potrebna je u slučaju puknuća tuboovarijskog apscesa. Operacije se mogu izvoditi laparoskopski (uvođenjem instrumenata kroz male rezove) ili laparotomijski (kroz veći rez na trbuhu). Ponekad je nemoguće razlikovati upale spolnih organa od upale slijepog crijeva ili drugih organa.Upalna bolest zdjelice je ozbiljan problem koji se mora liječiti antibioticima. Prirodni lijekovi poput češnjaka, ehinaceje i ricinusa neće izliječiti ovu bolest. Ako ipak želite uzimati neke od biljnih preparata, posavjetujte se sa svojim liječnikom.Protiv bolova mogu pomoći lijekovi bez recepta poput ibuprofena, mirovanje i topli oblozi. Također treba spomenuti kako će ove metode olakšati simptome, ali neće izliječiti bolest. 

Upala jajnika - uzroci i simptomi 

<para>3. Bolovi u trbuhu, mučnina pa čak i povraćanje</para>

Bolovi u trbuhu

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Artroza je degenerativna bolest zglobova.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Artroza je kronična degenerativna bolest koja zahvaća cijeli zglob. U osnovi bolesti je destrukcija zglobne hrskavice i pojačano stvaranje nove koštane mase u obliku osteofita. Prvi simptomi koji se pojavljuju su progresivna bol u zglobovima, zatim postepena ukočenost i otok zglobova.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Artroza ili osteoartritis naziv je za upalu zglobova degenerativne naravi, koja se počinje razvijati između 40. i 50. godine života, a prisutna je gotovo u svih 80- godišnjaka. Artrozu smatramo najčešćom bolešću zglobova, češće se pojavljuje u žena u menopauzi te u muškaraca koji su prethodno imali ozljede zglobova.</para><heading3>Kako se razvija artroza?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U osnovi nastanka artroze je pojačano trenje u zglobu. U zdravom zglobu trenje pri pokretu je minimalno. Površine kostiju unutar zglobne kapsule prekrivene su hijalinom krskavicom. Ona se sastoji od 95% vode i 5 % hondrocita, stanica koje luče sinovijalnu tekućinu. Hijalina hrskavica je avaskularna, aneuralna i alimfatična.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prvi događaj u algoritmu nastanka artroze je oštećenje tkiva hrskavice u zglobu. To može biti puknuće meniska ili otrgnuće tetive mišića. Zbog oštećenja dolazi do prelaska upalnih medijatora u hrskavicu i izmijene metabolizma hrskavice. Tkivna ozljeda potiče hondrocite na pojačanu proizvodnju proteoglikana i kolagena. Nakupljaju se i medijatori upale i citokini te enzimi koji počinju razgrađivati oštećenu hraskavicu. Inflamatorni proces u zglobu rezultira apoptozom hondrocita i pojačanom aktivnošću proteolitičkih enzima koji mjestimično razgrađuju hrskavicu u potpunosti, do razine kostiju, koje postaju izložene sinovijalnoj tekućini i postupno skleroziraju. Kost u početku otvrdnjava i sklerozira, nakon čega dolazi do infarkata kosti sa stvaranjem subhodnralnih cisti te sve rezultira poroznim kostima. Pokušaji reparacije kosti završavaju sklerozom uz stvaranje osteofita, koji smanjuju pokretljivost u zglobovima.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Artroza kralježaka svrstana je u poseban entitet spondilozu. Kod spondiloze dolazi do destrukcije malih zglobova kralježaka i zadebljanja i skleroze prednjeg i stražnjeg longitudinalnog ligamenta. Zbog stvaranja osteofita smanjuje se promjer  foramena kroz koje prolaze spinalni živci, što rezultira bolovima u kralježnici i smanjenom pokretljivošću, ali i neurološkim problemima zbog pritiska na korjene živaca.</para><heading3>Koji su simptomi artoze?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Simptomi artroze bojni su i različiti ovisno o tome koje zglobove zahvaćaju. Prvo se javlja bolnost u jednom ili dva zgloba. Bolnost se opisuje kao duboka bol, dugotrajna, pogoršava se u naporu i smanjuje u mirovanju. Nakon nekog vremena bolnost prelazi u trajnu, svakodnevnu bol. Drugi simptom je zakočenje. Postupno se javlja zakočenost bolnih zglobova, koja je u početku samo smanjenje opsega pokreta. Karakteristinčno za artrozu javlja se jutarnja ukočenost. Nakon buđenja zahvaćeni zglobovi gotovo se ne mogu saviti, ali kroz 30 minuta od početka razgibavanja dolazi do popuštanja zglobova i lakše pokretljivosti.  Zbog trenja između kostiju, dolazi do bujanja ostataka hrskavica i ligamenata, zbog čega se javlja karakteristično oteknuće zglobova i kontrakture.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Najčešće zahvaćeni zglobovi su distalni i proksimalni interfalangealni zglobovi, mali zglobovi kralježnice, kuk , koljeno i rame. Osteoartroza lumbalne i cervikalne kralježnice izazivaju radikulopatiju i spondilopatiju.</para><heading3>Postoji li lijek za artrozu?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Promjene u zglobovima su ireverzibilne i potvrđuju se rentgenskim snimkama zahvaćenih zglobova. Primarni cilj liječenja je održavati pokretljivost zglobova i smanjiti bol. Pokretljivost se održava konstantnom fizikalnim terapijom, koju je potrebno započeti što prije po otkrivanju bolesti. Nesteroidini antireumatici i paracetamol koriste se kako bi se umanjila bol. Ponekad intraartikularne inijekcije kortikosteroida također mogu imati dobar učinak. Hijaluronska kiselina u obliku inijekcije koristi se za podmazivanje zgloba koljena u ranim fazama bolesti, kako bi usporila progresiju bolesti.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para>

Artroza – Kako razlikovati artrozu od artritisa ? Artroza je kronična degenerativna bolest koja zahvaća cijeli zglob. U osnovi bolesti je destrukcija zglobne hrskavice i pojačano stvaranje nove koštane mase u obliku osteofita. Artroza je degenerativna bolest zglobova.Artroza je kronična degenerativna bolest koja zahvaća cijeli zglob. U osnovi bolesti je destrukcija zglobne hrskavice i pojačano stvaranje nove koštane mase u obliku osteofita. Prvi simptomi koji se pojavljuju su progresivna bol u zglobovima, zatim postepena ukočenost i otok zglobova.Artroza ili osteoartritis naziv je za upalu zglobova degenerativne naravi, koja se počinje razvijati između 40. i 50. godine života, a prisutna je gotovo u svih 80- godišnjaka. Artrozu smatramo najčešćom bolešću zglobova, češće se pojavljuje u žena u menopauzi te u muškaraca koji su prethodno imali ozljede zglobova.Kako se razvija artroza?U osnovi nastanka artroze je pojačano trenje u zglobu. U zdravom zglobu trenje pri pokretu je minimalno. Površine kostiju unutar zglobne kapsule prekrivene su hijalinom krskavicom. Ona se sastoji od 95% vode i 5 % hondrocita, stanica koje luče sinovijalnu tekućinu. Hijalina hrskavica je avaskularna, aneuralna i alimfatična.Prvi događaj u algoritmu nastanka artroze je oštećenje tkiva hrskavice u zglobu. To može biti puknuće meniska ili otrgnuće tetive mišića. Zbog oštećenja dolazi do prelaska upalnih medijatora u hrskavicu i izmijene metabolizma hrskavice. Tkivna ozljeda potiče hondrocite na pojačanu proizvodnju proteoglikana i kolagena. Nakupljaju se i medijatori upale i citokini te enzimi koji počinju razgrađivati oštećenu hraskavicu. Inflamatorni proces u zglobu rezultira apoptozom hondrocita i pojačanom aktivnošću proteolitičkih enzima koji mjestimično razgrađuju hrskavicu u potpunosti, do razine kostiju, koje postaju izložene sinovijalnoj tekućini i postupno skleroziraju. Kost u početku otvrdnjava i sklerozira, nakon čega dolazi do infarkata kosti sa stvaranjem subhodnralnih cisti te sve rezultira poroznim kostima. Pokušaji reparacije kosti završavaju sklerozom uz stvaranje osteofita, koji smanjuju pokretljivost u zglobovima.Artroza kralježaka svrstana je u poseban entitet spondilozu. Kod spondiloze dolazi do destrukcije malih zglobova kralježaka i zadebljanja i skleroze prednjeg i stražnjeg longitudinalnog ligamenta. Zbog stvaranja osteofita smanjuje se promjer  foramena kroz koje prolaze spinalni živci, što rezultira bolovima u kralježnici i smanjenom pokretljivošću, ali i neurološkim problemima zbog pritiska na korjene živaca.Koji su simptomi artoze?Simptomi artroze bojni su i različiti ovisno o tome koje zglobove zahvaćaju. Prvo se javlja bolnost u jednom ili dva zgloba. Bolnost se opisuje kao duboka bol, dugotrajna, pogoršava se u naporu i smanjuje u mirovanju. Nakon nekog vremena bolnost prelazi u trajnu, svakodnevnu bol. Drugi simptom je zakočenje. Postupno se javlja zakočenost bolnih zglobova, koja je u početku samo smanjenje opsega pokreta. Karakteristinčno za artrozu javlja se jutarnja ukočenost. Nakon buđenja zahvaćeni zglobovi gotovo se ne mogu saviti, ali kroz 30 minuta od početka razgibavanja dolazi do popuštanja zglobova i lakše pokretljivosti.  Zbog trenja između kostiju, dolazi do bujanja ostataka hrskavica i ligamenata, zbog čega se javlja karakteristično oteknuće zglobova i kontrakture.Najčešće zahvaćeni zglobovi su distalni i proksimalni interfalangealni zglobovi, mali zglobovi kralježnice, kuk , koljeno i rame. Osteoartroza lumbalne i cervikalne kralježnice izazivaju radikulopatiju i spondilopatiju.Postoji li lijek za artrozu?Promjene u zglobovima su ireverzibilne i potvrđuju se rentgenskim snimkama zahvaćenih zglobova. Primarni cilj liječenja je održavati pokretljivost zglobova i smanjiti bol. Pokretljivost se održava konstantnom fizikalnim terapijom, koju je potrebno započeti što prije po otkrivanju bolesti. Nesteroidini antireumatici i paracetamol koriste se kako bi se umanjila bol. Ponekad intraartikularne inijekcije kortikosteroida također mogu imati dobar učinak. Hijaluronska kiselina u obliku inijekcije koristi se za podmazivanje zgloba koljena u ranim fazama bolesti, kako bi usporila progresiju bolesti. 

Artroza – Kako razlikovati artrozu od artritisa ?

Artroza 

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Mogući razlozi za pojavu žutice</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Žutica je stanje u kojem dolazi do povišene koncentracije bilirubina u tijelu, a intenzitet žutice ovisi o njegovoj koncentraciji. Drugi naziv za žuticu je ikterus. Bilirubin nastaje kao razgradni produkt hemoglobina (krvnog pigmenta) i metabolizira se u jetri. Postoji niz bolesti u kojima se kao simptom javlja žutica. U ovom članku bit će spomenute samo neke.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Simptomi koji prate žuticu</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Žutilo se najprije uočava na bjeloočnicama, a ako koncentracija bilirubina poraste, žuta boja postaje očita i na koži. Postoje dvije vrste bilirubina: nekonjugirani i konjugirani. Nekonjugirani nastaje raspadom krvnog pigmenta bilirubina i povišen je kod žutica uzrokovanih raspadom eritrocita. Konjugirani bilirubin nastaje metaboliziranjem u jetri. Ukoliko je povišen, uzrokuje tamno obojenje mokraće i svijetlu stolicu. Uz žuticu se mogu javiti dodatni simptomi:</para><itemizedlist><listitem><para>Svrbež kože</para></listitem><listitem><para>Povišena temperatura</para></listitem><listitem><para>Povećana i bolna jetra</para></listitem><listitem><para>Nakupljanje tekućine u tijelu</para></listitem><listitem><para>Krvarenje iz probavnog sustava</para></listitem><listitem><para>Osjećaj slabosti</para></listitem><listitem><para>Gubitak na težini itd.</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Specifični tipovi žutice kod djece</para><itemizedlist><listitem><para>Fiziološka žutica kod novorođenčadi. Nastaje zbog raspadanja crvenih krvnih stanica jer se zamjenjuju novima. Tijekom fetalnog razdoblja krvni pigment hemoglobin prilagođen je uvjetima života u maternici, a nakon rođenja stvara se hemoglobin kakav postoji i kod odraslih. Osim toga, nezrele jetrene stanice ne mogu metabolizirati raspadni produkt hemoglobina dovoljno brzo. Zato se javlja žutica. Žutica nije fiziološka nego patološka u ovim slučajevima: javlja se rano (u prva 24 sata), traje predugo (dulje od 2 tjedna), razina bilirubina je previsoka.</para></listitem><listitem><para>Žutica zbog nepodudarnosti Rh faktora. Ukoliko majka s krvnim faktorom Rh – nosi dijete koje je Rh +, može doći do razaranja dječjih eritrocita koje je sve izraženije u svakoj slijedećoj trudnoći. U blažim oblicima javlja se žutica, a u teškim može doći do smrti djeteta. Takvoj majci daju se posebna protutijela.</para></listitem><listitem><para>Laktacijska žutica. Nastaje zbog sastojaka majčinog mlijeka i može trajati do 2 mjeseca. Nije opasna i nije razlog za prestanak dojenja. Ukoliko pedijatar posumnja da uz žuticu postoje određeni znakovi bolesti, tada se obavljaju dodatne pretrage.</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Liječenje žutice kod novorođenčadi može uključivati fototerapiju plavim svjetlom. Ako je razina nekonjugiranog bilirubina previsoka, on se može nakupljati u mozgu (stanje se zove kernikterus) i dovesti do trajnog oštećenja i poremećenog psihomotornog razvoja. Pod djelovanjem fototerapije, bilirubin se brže razgrađuje.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Žutica zbog pojačanog raspadanja eritrocita</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Postoji niz bolesti koje dovode do ubrzanog raspadanja eritrocita, što nazivamo hemolitička anemija. Iz raspadnutih eritrocita nastaje bilirubin koji tijelo ne može dovoljno brzo izbaciti i zato se može javiti žutica. Neki od uzroka su:</para><itemizedlist><listitem><para>Hemolitička bolest novorođenčadi zbog nepodudarnosti Rh faktora majke i djeteta. Može izazvati žuticu, ali i smrt djeteta u teškim slučajevima.</para></listitem><listitem><para>Autoimune bolesti</para></listitem><listitem><para>Bolesti eritrocita poput srpaste anemije i talasemije</para></listitem><listitem><para>Infekcije</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Genetske i metaboličke bolesti jetre</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Postoji čitav niz bolesti koje utječu na metabolizam bilirubina i funkciju jetrenih stanica. Ovdje će biti nabrojane neke od njih.</para><itemizedlist><listitem><para>Gilbertov sindrom je nasljedni poremećaj koji dovodi do povremene pojave žutice. Riječ je o bezopasnom stanju. Osoba postaje žuta u stanjima stresa i bolesti.</para></listitem><listitem><para>Wilsonova bolest je poremećaj u koje se nakuplja bakar u tijelu. Simptomi se mogu javiti u dječjoj ili odrasloj bolesti. Bakar najviše dovodi do oštećenja funkcije jetre i mozga. Jetreni simptomi očitovat će se kao hepatitis. Simptomi zbog disfukcije mozga nalikuju na Parkinsonovu bolest. Zbog odlaganja bakra u rožnici, mogu se vidjeti zelenkasto zlatni Kayser–Fleischerovi prstenovi. U liječenju se može primjenjivati penicilamin koji omogućuje izbacivanje bakra iz tijela.</para></listitem><listitem><para>Hemokromatoza je bolest u kojoj dolazi do nakupljanja željeza u tijelu. Ona može biti genetski uzrokovana, ali se može javiti i kod ljudi koji su primali brojne transfuzije krvi. Ova bolest naziva se još zlatni ili brončani dijabetes jer uzrokuje tamnjenje kože i povišenu razinu šećera zbog oštećenja stanica gušterače željezom. U liječenju se primjenjuje venepunkcija odnosno terapeutsko „puštanje krvi“. Ova je metoda bila popularna kroz povijest i uglavnom neučinkovita, međutim kod ove bolesti doista je korisna.</para></listitem><listitem><para>Autoimuni hepatitis je bolest u kojoj imunološki sustav napada stanice jetre. Češće obolijevaju žene. Uz ovu, mogu se javiti i druge autoimune bolesti. S vremenom može doći do ciroze i zatajenja jetre. U liječenju se primjenjuju lijekovi koji djeluju na imunološki sustav, a u teškim oblicima potrebna je transplantacija jetre.</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Alkoholizam</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dugotrajni alkoholizam dovodi do propadanja jetrenog tkiva i razvoja ciroze. Osim žutice, može se razviti čitav niz drugih simptoma koji ukazuju na zatajenje jetre:</para><itemizedlist><listitem><para>Nakupljanje tekućine u trbuhu</para></listitem><listitem><para>Otekline nogu</para></listitem><listitem><para>Povećana sklonost krvarenju</para></listitem><listitem><para>Proširene krvne žile jednjaka</para></listitem><listitem><para>Crvenilo dlanova</para></listitem><listitem><para>Povećanje dojki i smanjenje dlakavosti</para></listitem><listitem><para>Lepršavi tremor ruku</para></listitem><listitem><para>Zadah po amonijaku itd.</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U najtežim slučajevima zatajenje jetre može dovesti do kome i smrti.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Tumori jetre</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Tumori jetre mogu nastati u jetri ili žučnim vodovima ili mogu biti metastaza tumora iz nekog drugog dijela tijela. Ukoliko je riječ o starijoj osobi koja gubi tjelesnu težinu i ima tumorsku masu u abdomenu, uzrok žutice je vjerojatno pritisak tumora na žučne vodove.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zarazne žutice uzrokovane hepatitis virusima</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pod pojmom „zarazna žutica“ misli se na žutice koje nastaju kao posljedica infekcije uzročnicima koji napadaju stanice jetre. Najvažniji od njih su skupina hepatitis virusa.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Hepatitis A i hepatitis E prenose se prljavima rukama i kontaminiranom hranom i vodom. Vrlo su rašireni u zemljama s niskim higijenskim standardom. Virusi uzrokuju akutni hepatitis koji se obično razriješi unutar nekoliko tjedana, ali može doći do komplikacija. Protiv hepatitisa A razvijeno je cjepivo koje se primjenjuje prije putovanja u zemlje visokog rizika.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Simptomi akutnog hepatitisa mogu biti:</para><itemizedlist><listitem><para>visoka temperatura</para></listitem><listitem><para>gubitak apetita</para></listitem><listitem><para>proljev</para></listitem><listitem><para>mučnina</para></listitem><listitem><para>bolovi u trbuhu</para></listitem><listitem><para>tamna boja mokraće</para></listitem><listitem><para>svijetla stolica</para></listitem><listitem><para>žutica</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Simptome nemaju svi zaraženi i ne moraju biti prisutni svi simptomi istovremeno. Osim zaštite cijepljenjem, za sprječavanje bolesti potrebno se pridržavati slijedećeg:</para><itemizedlist><listitem><para>redovito perite ruke</para></listitem><listitem><para>hranu kuhajte, povrće i voće perite ili ogulite</para></listitem><listitem><para>pazite na kvalitetu vode koju pijete</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Hepatitis B i hepatitis C prenose se zaraženim iglama, krvnim pripravcima, spolnim putem i tijekom trudnoće s majke na dijete. Mogu uzrokovati akutni hepatitis, ali i kronični hepatitis te tijekom godina dovesti do razvoja ciroze jetre ili raka jetre. U akutnoj fazi simptomi mogu biti slični onima koje uzrokuju hepatitis A ili E, ali moguće je da se ne razviju nikakvi simptomi. Osoba može osjećati dugotrajni umor i slabost. Znakovi oštećenja jetre mogu se javiti godinama nakon zaraze.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Protiv hepatitisa B postoji cjepivo koje se primjenjuje u dječjoj dobi. Protiv hepatitisa C nažalost još ne postoji učinkovito cjepivo.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Procjenjuje se da je u Europi sa hepatitisom C zaraženo oko 15 milijuna ljudi, a sa hepatitisom B oko 13 milijuna.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Žutice kao posljedica zastoja žuči</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Žuč se stvara u stanicama jetre i sadrži bilirubin. Iz jetrenih stanica odlazi u žučne vodove i putem njih u tanko crijevo. Ako dođe do zastoja u protoku žuči, nastaje stanje koje zovemo kolestaza. Simptomi kolestaze uključuju:</para><itemizedlist><listitem><para>svijetlu stolicu poput ilovače</para></listitem><listitem><para>masnu stolicu</para></listitem><listitem><para>tamnu mokraću</para></listitem><listitem><para>svrbež kože</para></listitem><listitem><para>gubitak tjelesne težine</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Mogući uzroci su:</para><itemizedlist><listitem><para>bolesti žučnih vodova poput primarnog sklerozirajućeg kolangitisa</para></listitem><listitem><para>suženja žučnih vodova zbog prethodnih zahvata</para></listitem><listitem><para>žučni kamenci</para></listitem><listitem><para>tumori gušterače</para></listitem><listitem><para>pseudocista gušterače</para></listitem><listitem><para>tumori žučnih vodova itd.</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Liječenje ovisi o uzroku. Ponekad je potreban operativni zahvat ili postavljanje stentova u žučne vodove.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Žučni kamenci češći su kod žena, osoba prevelike tjelesne težine i kod onih koji imaju članove obitelji s istom bolešću. U prevenciji se preporuča kontrola tjelesne težine i mediteranska prehrana.</para>

Mogući razlozi za pojavu žutice  Žutilo se najprije uočava na bjeloočnicama, a ako koncentracija bilirubina poraste, žuta boja postaje očita i na koži.  Mogući razlozi za pojavu žuticeŽutica je stanje u kojem dolazi do povišene koncentracije bilirubina u tijelu, a intenzitet žutice ovisi o njegovoj koncentraciji. Drugi naziv za žuticu je ikterus. Bilirubin nastaje kao razgradni produkt hemoglobina (krvnog pigmenta) i metabolizira se u jetri. Postoji niz bolesti u kojima se kao simptom javlja žutica. U ovom članku bit će spomenute samo neke.Simptomi koji prate žuticuŽutilo se najprije uočava na bjeloočnicama, a ako koncentracija bilirubina poraste, žuta boja postaje očita i na koži. Postoje dvije vrste bilirubina: nekonjugirani i konjugirani. Nekonjugirani nastaje raspadom krvnog pigmenta bilirubina i povišen je kod žutica uzrokovanih raspadom eritrocita. Konjugirani bilirubin nastaje metaboliziranjem u jetri. Ukoliko je povišen, uzrokuje tamno obojenje mokraće i svijetlu stolicu. Uz žuticu se mogu javiti dodatni simptomi:Svrbež kožePovišena temperaturaPovećana i bolna jetraNakupljanje tekućine u tijeluKrvarenje iz probavnog sustavaOsjećaj slabostiGubitak na težini itd.Specifični tipovi žutice kod djeceFiziološka žutica kod novorođenčadi. Nastaje zbog raspadanja crvenih krvnih stanica jer se zamjenjuju novima. Tijekom fetalnog razdoblja krvni pigment hemoglobin prilagođen je uvjetima života u maternici, a nakon rođenja stvara se hemoglobin kakav postoji i kod odraslih. Osim toga, nezrele jetrene stanice ne mogu metabolizirati raspadni produkt hemoglobina dovoljno brzo. Zato se javlja žutica. Žutica nije fiziološka nego patološka u ovim slučajevima: javlja se rano (u prva 24 sata), traje predugo (dulje od 2 tjedna), razina bilirubina je previsoka.Žutica zbog nepodudarnosti Rh faktora. Ukoliko majka s krvnim faktorom Rh – nosi dijete koje je Rh +, može doći do razaranja dječjih eritrocita koje je sve izraženije u svakoj slijedećoj trudnoći. U blažim oblicima javlja se žutica, a u teškim može doći do smrti djeteta. Takvoj majci daju se posebna protutijela.Laktacijska žutica. Nastaje zbog sastojaka majčinog mlijeka i može trajati do 2 mjeseca. Nije opasna i nije razlog za prestanak dojenja. Ukoliko pedijatar posumnja da uz žuticu postoje određeni znakovi bolesti, tada se obavljaju dodatne pretrage.Liječenje žutice kod novorođenčadi može uključivati fototerapiju plavim svjetlom. Ako je razina nekonjugiranog bilirubina previsoka, on se može nakupljati u mozgu (stanje se zove kernikterus) i dovesti do trajnog oštećenja i poremećenog psihomotornog razvoja. Pod djelovanjem fototerapije, bilirubin se brže razgrađuje.Žutica zbog pojačanog raspadanja eritrocitaPostoji niz bolesti koje dovode do ubrzanog raspadanja eritrocita, što nazivamo hemolitička anemija. Iz raspadnutih eritrocita nastaje bilirubin koji tijelo ne može dovoljno brzo izbaciti i zato se može javiti žutica. Neki od uzroka su:Hemolitička bolest novorođenčadi zbog nepodudarnosti Rh faktora majke i djeteta. Može izazvati žuticu, ali i smrt djeteta u teškim slučajevima.Autoimune bolestiBolesti eritrocita poput srpaste anemije i talasemijeInfekcijeGenetske i metaboličke bolesti jetrePostoji čitav niz bolesti koje utječu na metabolizam bilirubina i funkciju jetrenih stanica. Ovdje će biti nabrojane neke od njih.Gilbertov sindrom je nasljedni poremećaj koji dovodi do povremene pojave žutice. Riječ je o bezopasnom stanju. Osoba postaje žuta u stanjima stresa i bolesti.Wilsonova bolest je poremećaj u koje se nakuplja bakar u tijelu. Simptomi se mogu javiti u dječjoj ili odrasloj bolesti. Bakar najviše dovodi do oštećenja funkcije jetre i mozga. Jetreni simptomi očitovat će se kao hepatitis. Simptomi zbog disfukcije mozga nalikuju na Parkinsonovu bolest. Zbog odlaganja bakra u rožnici, mogu se vidjeti zelenkasto zlatni Kayser–Fleischerovi prstenovi. U liječenju se može primjenjivati penicilamin koji omogućuje izbacivanje bakra iz tijela.Hemokromatoza je bolest u kojoj dolazi do nakupljanja željeza u tijelu. Ona može biti genetski uzrokovana, ali se može javiti i kod ljudi koji su primali brojne transfuzije krvi. Ova bolest naziva se još zlatni ili brončani dijabetes jer uzrokuje tamnjenje kože i povišenu razinu šećera zbog oštećenja stanica gušterače željezom. U liječenju se primjenjuje venepunkcija odnosno terapeutsko „puštanje krvi“. Ova je metoda bila popularna kroz povijest i uglavnom neučinkovita, međutim kod ove bolesti doista je korisna.Autoimuni hepatitis je bolest u kojoj imunološki sustav napada stanice jetre. Češće obolijevaju žene. Uz ovu, mogu se javiti i druge autoimune bolesti. S vremenom može doći do ciroze i zatajenja jetre. U liječenju se primjenjuju lijekovi koji djeluju na imunološki sustav, a u teškim oblicima potrebna je transplantacija jetre.AlkoholizamDugotrajni alkoholizam dovodi do propadanja jetrenog tkiva i razvoja ciroze. Osim žutice, može se razviti čitav niz drugih simptoma koji ukazuju na zatajenje jetre:Nakupljanje tekućine u trbuhuOtekline noguPovećana sklonost krvarenjuProširene krvne žile jednjakaCrvenilo dlanovaPovećanje dojki i smanjenje dlakavostiLepršavi tremor rukuZadah po amonijaku itd.U najtežim slučajevima zatajenje jetre može dovesti do kome i smrti.Tumori jetreTumori jetre mogu nastati u jetri ili žučnim vodovima ili mogu biti metastaza tumora iz nekog drugog dijela tijela. Ukoliko je riječ o starijoj osobi koja gubi tjelesnu težinu i ima tumorsku masu u abdomenu, uzrok žutice je vjerojatno pritisak tumora na žučne vodove.Zarazne žutice uzrokovane hepatitis virusimaPod pojmom „zarazna žutica“ misli se na žutice koje nastaju kao posljedica infekcije uzročnicima koji napadaju stanice jetre. Najvažniji od njih su skupina hepatitis virusa.Hepatitis A i hepatitis E prenose se prljavima rukama i kontaminiranom hranom i vodom. Vrlo su rašireni u zemljama s niskim higijenskim standardom. Virusi uzrokuju akutni hepatitis koji se obično razriješi unutar nekoliko tjedana, ali može doći do komplikacija. Protiv hepatitisa A razvijeno je cjepivo koje se primjenjuje prije putovanja u zemlje visokog rizika.Simptomi akutnog hepatitisa mogu biti:visoka temperaturagubitak apetitaproljevmučninabolovi u trbuhutamna boja mokraćesvijetla stolicažuticaSimptome nemaju svi zaraženi i ne moraju biti prisutni svi simptomi istovremeno. Osim zaštite cijepljenjem, za sprječavanje bolesti potrebno se pridržavati slijedećeg:redovito perite rukehranu kuhajte, povrće i voće perite ili ogulitepazite na kvalitetu vode koju pijeteHepatitis B i hepatitis C prenose se zaraženim iglama, krvnim pripravcima, spolnim putem i tijekom trudnoće s majke na dijete. Mogu uzrokovati akutni hepatitis, ali i kronični hepatitis te tijekom godina dovesti do razvoja ciroze jetre ili raka jetre. U akutnoj fazi simptomi mogu biti slični onima koje uzrokuju hepatitis A ili E, ali moguće je da se ne razviju nikakvi simptomi. Osoba može osjećati dugotrajni umor i slabost. Znakovi oštećenja jetre mogu se javiti godinama nakon zaraze.Protiv hepatitisa B postoji cjepivo koje se primjenjuje u dječjoj dobi. Protiv hepatitisa C nažalost još ne postoji učinkovito cjepivo.Procjenjuje se da je u Europi sa hepatitisom C zaraženo oko 15 milijuna ljudi, a sa hepatitisom B oko 13 milijuna.Žutice kao posljedica zastoja žučiŽuč se stvara u stanicama jetre i sadrži bilirubin. Iz jetrenih stanica odlazi u žučne vodove i putem njih u tanko crijevo. Ako dođe do zastoja u protoku žuči, nastaje stanje koje zovemo kolestaza. Simptomi kolestaze uključuju:svijetlu stolicu poput ilovačemasnu stolicutamnu mokraćusvrbež kožegubitak tjelesne težineMogući uzroci su:bolesti žučnih vodova poput primarnog sklerozirajućeg kolangitisasuženja žučnih vodova zbog prethodnih zahvatažučni kamencitumori gušteračepseudocista gušteračetumori žučnih vodova itd.Liječenje ovisi o uzroku. Ponekad je potreban operativni zahvat ili postavljanje stentova u žučne vodove.Žučni kamenci češći su kod žena, osoba prevelike tjelesne težine i kod onih koji imaju članove obitelji s istom bolešću. U prevenciji se preporuča kontrola tjelesne težine i mediteranska prehrana. 

Žutica - prepoznavanje i liječenje 

shutterstock_1186032016.jpg

net,hr

Mogući razlozi za pojavu žutice 

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><heading3>Kako nastaje multipla skleroza?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Uzrok multiple skleroze nažalost nije poznat kao ni brojne pojave vezane uz ovu bolest, primjerice zašto se javlja pretežito u bijelaca, u razvijenim državama te između 18. i 50. godine života (najveći broj slučajeva u 30-ima). Smatra se da bolest nastaje međuigrom genskih i okolišnih čimbenika.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Od čimbenika okoline koji mogu imati utjecaj na razvitak bolesti su: manjak vitamina D, pušenje i topla klima. Poznato je kako oko ekvatora gotovo i nema slučajeva multiple skleroze, a osobito je bitno gdje su provedene prve godine života. Tako dijete koje je npr. odraslo blizu ekvatora, a kasnije živjelo na sjeveru ima manju šansu za obolijevanje od svojih sjevernih susjeda. U Hrvatskoj je tako najviše oboljelih u Gorskom kotaru.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Oštećenja živčanog sustava nastaju automimunim mehanizmima u kojima ulogu imaju: autoreaktivni T limfociti koji napadaju mijelin domaćina, virusi (Epstein- Barr, herpes…).</para><heading3>Simptomi</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Klinički simptomi multiple skleroze su brojni. Težina simptoma ovisi o opsegu oštećenja središnjeg živčanog sustava, a žene su češće pogođene ovom bolešću. Neki od brojnih simptoma su:</para><itemizedlist><listitem><para>Osjetni poremećaji- trnjenje, mravinjanje ili osjećaj stezanja samo su neki od osjetnih poremećaja koji se javljaju. Osjetni poremećaji često se šire s jednog područja na drugo npr. s jedne noge na drugu.</para></listitem><listitem><para>Optički neuritis- karakteriziran je jednostranim ili dvostranim djelomičnim ili potpunim gubitkom vida. Osim gubitka vida, neuritis optičkog živca je praćen boli u oku pri pomicanju oka.</para></listitem><listitem><para>Motorički simptomi- slabost ruku i nogu. Motorička slabost se javlja nakon nekoliko dana i postupno se pogoršava, može se javiti i iza fizičkog napora.</para></listitem><listitem><para>Dvoslike- vrlo čest simptom u multiploj sklerozi. Uzrokovane su neuravnoteženim pokretima očnih jabučica. Kod mladih dvoslike su često praćene gubitkom vida za boje.</para></listitem><listitem><para>Kognitivni simptomi- nažalost 50% bolesnika tijekom bolesti pati od poremećaja kratkotrajnog pamćenja, poremećaja pozornosti, govora… Javlja se i emocionalna nestabilnost i depresija.</para></listitem><listitem><para>Vrtoglavice- nastaju na početku ili tijekom bolesti te traju po nekoliko dana.</para></listitem><listitem><para>Poremećaj kontrole sfinktera (nevoljno kontroliranje mokraćnog mjehura)- još jedan od vrlo neugodnih simptoma multiple skleroze koji zahvaća 80-90% bolesnika. Oboljeli pate od: inkontinencije (nemogućnosti zadržavanja mokraće), noćnog mokrenja, učestalog mokrenja…</para></listitem><listitem><para>Poremećaji ravnoteže i hoda-spazam mišića nogu i nespretni hod prate multiplu sklerozu.</para></listitem><listitem><para>Disartrija- poremećaj govora koji može nastati kao posljedica mišićne slabosti jezika ili oštećenja središnjeg živčanog sustava.</para></listitem><listitem><para>Umor- umor može nastati kao posljedica nesanice koja je također simptom multiple skleroze, kao posljedica depresije ili mišićnog zamora.</para></listitem></itemizedlist><heading3>Dijagnoza</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Simptomi multiple skleroze su blagi u početku te bolesnik nerijetko ni ne posumnja kako se radi o multiploj sklerozi. Kako bi se posumnjalo na dijagnozu ove bolesti, prije navedeni simptomi trebaju trajati najmanje 24-48 sati. Postoje mnogi kriteriji na temelju kojih se donosi definitivna dijagnoza poput McDonaldovih kriterija (2001.) ili Amsterdarsmskih kriterija (2005.)</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Svakako je prije donošenja dijagnoze potrebno učiniti pretrage poput:</para><itemizedlist><listitem><para>Magnetske rezonancije vratne i prsne kralježnične moždine- uočava se demijelinizacija (propadanje mijelinske ovojnice neurona).</para></listitem><listitem><para>Magnetska rezonancija mozga- što je bolest ozbiljnija atrofija (propadanje) mozga je opsežnija.</para></listitem><listitem><para>Nalaz likvora- pacijenti s multiplom sklerozom često imaju povećan broj stanica u likvoru kao i povećanje koncentracije ukupnih imunoglobulina G (IgG).</para></listitem><listitem><para>Vidni evocirani potencijali- neurološka pretraga ispitivanja vidnog puta. Traje oko 1 sat prilikom čega se preko elektroda zalijepljenih na pacijentovu glavu registriraju odgovori na vidne podražaje. Patološki podražaji nalaze se u 85% bolesnika.</para></listitem></itemizedlist><heading3>Liječenje</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Liječenje multiple skleroze svodi se na liječenje simptoma. U slučaju jakih simptoma primjenjuju se kortikosteroidi, 3 dana u većoj dozi infuzijom, a 5 dana u manjoj. Terapija se daje u bolnici, a kortikosteroide se ne smije koristiti predugo zbog brojnih nuspojava (dijabetes, osteoporoza…).</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Uz kortikosteroide razvija se i imunomodulatorna terapija (terapija za usporavanje propadanja središnjeg živčanog sustava). U imunomodulatornu terapiju ubrajamo:</para><itemizedlist><listitem><para>Interferon- antivirsuni lijek koji se koristi za razne bolesti. U nuspojave se ubrajaju povišena tjelesna temperatura i simptomi slični gripi.</para></listitem><listitem><para>Natalizumab (Tysabri)- protutijelo specijalno dizajnirano za liječenje multiple skleroze. Koristi se kod pacijenata kojima interferon ne pomaže.</para></listitem><listitem><para>Mitoksantron- lijek sa snažnim protuupalnim djelovanjem. Primjenjuje se u infuzijama svaki mjesec ili svaka tri mjeseca. U posljednje vrijeme kao nuspojava lijeka ističe se razvoj leukemije.</para></listitem><listitem><para>Glatiramer- acetat (Copaxon)- kod primjene Copaxona vrlo je bitno što ranije krenuti s terapijom budući da se ranim liječenjem bilježi učinkovitost u 60% slučajeva, a odgođenim u 30-37% slučajeva.</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nužno je liječiti i popratne pojave bolesti poput depresije, spazma mišića. Poremećaja sfinktera tj. zadržavanja mokraće, umora i boli.</para><heading3>Smrtnost i kvaliteta života nakon dijagnoze</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Multipla skleroza generalno nije smrtonosna bolest, no može uvelike smanjiti kvalitetu života. Životni vijek oboljelih osoba je desetak godina kraći od očekivanog životnog vijeka, a smrtnost se konstantno smanjuje zbog naprednijeg liječenja.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kvaliteta života može biti smanjena zbog poremećaja koncentracije, pamćenja, depresije, spazma mišića, problema s vidom… Srećom, na spazam mišića se može djelovati lijekovima i vježbom. Od lijekova uzimaju se spazmolitici. To su baklofen (Lioresal) i tizanidin (Sirdalud).</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Bitno je osvijestiti kako multipla skleroza nije smrtna presuda, te treba ostati tjelesno aktivan. Na sljedećoj poveznici pogledajte vježbe za održavanje ravnoteže : </para><hmn:youtube src="https://www.youtube.com/watch?v=d2tUxMlr5zA&amp;ab_channel=MSWorkouts"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Uz lijekove i vježbu pacijenti mogu normalno živjeti, a srećom liječenje je sve uspješnije.</para>

Multipla skleroza - zašto nastaje, simptomi i mogućnosti liječenja Multipla skleroza je upalna, autoimuna demijelinizacijska bolest središnjeg živčanog sustava. Uzrok bolesti nije poznat. Kako nastaje multipla skleroza?Uzrok multiple skleroze nažalost nije poznat kao ni brojne pojave vezane uz ovu bolest, primjerice zašto se javlja pretežito u bijelaca, u razvijenim državama te između 18. i 50. godine života (najveći broj slučajeva u 30-ima). Smatra se da bolest nastaje međuigrom genskih i okolišnih čimbenika.Od čimbenika okoline koji mogu imati utjecaj na razvitak bolesti su: manjak vitamina D, pušenje i topla klima. Poznato je kako oko ekvatora gotovo i nema slučajeva multiple skleroze, a osobito je bitno gdje su provedene prve godine života. Tako dijete koje je npr. odraslo blizu ekvatora, a kasnije živjelo na sjeveru ima manju šansu za obolijevanje od svojih sjevernih susjeda. U Hrvatskoj je tako najviše oboljelih u Gorskom kotaru.Oštećenja živčanog sustava nastaju automimunim mehanizmima u kojima ulogu imaju: autoreaktivni T limfociti koji napadaju mijelin domaćina, virusi (Epstein- Barr, herpes…).SimptomiKlinički simptomi multiple skleroze su brojni. Težina simptoma ovisi o opsegu oštećenja središnjeg živčanog sustava, a žene su češće pogođene ovom bolešću. Neki od brojnih simptoma su:Osjetni poremećaji- trnjenje, mravinjanje ili osjećaj stezanja samo su neki od osjetnih poremećaja koji se javljaju. Osjetni poremećaji često se šire s jednog područja na drugo npr. s jedne noge na drugu.Optički neuritis- karakteriziran je jednostranim ili dvostranim djelomičnim ili potpunim gubitkom vida. Osim gubitka vida, neuritis optičkog živca je praćen boli u oku pri pomicanju oka.Motorički simptomi- slabost ruku i nogu. Motorička slabost se javlja nakon nekoliko dana i postupno se pogoršava, može se javiti i iza fizičkog napora.Dvoslike- vrlo čest simptom u multiploj sklerozi. Uzrokovane su neuravnoteženim pokretima očnih jabučica. Kod mladih dvoslike su često praćene gubitkom vida za boje.Kognitivni simptomi- nažalost 50% bolesnika tijekom bolesti pati od poremećaja kratkotrajnog pamćenja, poremećaja pozornosti, govora… Javlja se i emocionalna nestabilnost i depresija.Vrtoglavice- nastaju na početku ili tijekom bolesti te traju po nekoliko dana.Poremećaj kontrole sfinktera (nevoljno kontroliranje mokraćnog mjehura)- još jedan od vrlo neugodnih simptoma multiple skleroze koji zahvaća 80-90% bolesnika. Oboljeli pate od: inkontinencije (nemogućnosti zadržavanja mokraće), noćnog mokrenja, učestalog mokrenja…Poremećaji ravnoteže i hoda-spazam mišića nogu i nespretni hod prate multiplu sklerozu.Disartrija- poremećaj govora koji može nastati kao posljedica mišićne slabosti jezika ili oštećenja središnjeg živčanog sustava.Umor- umor može nastati kao posljedica nesanice koja je također simptom multiple skleroze, kao posljedica depresije ili mišićnog zamora.DijagnozaSimptomi multiple skleroze su blagi u početku te bolesnik nerijetko ni ne posumnja kako se radi o multiploj sklerozi. Kako bi se posumnjalo na dijagnozu ove bolesti, prije navedeni simptomi trebaju trajati najmanje 24-48 sati. Postoje mnogi kriteriji na temelju kojih se donosi definitivna dijagnoza poput McDonaldovih kriterija (2001.) ili Amsterdarsmskih kriterija (2005.)Svakako je prije donošenja dijagnoze potrebno učiniti pretrage poput:Magnetske rezonancije vratne i prsne kralježnične moždine- uočava se demijelinizacija (propadanje mijelinske ovojnice neurona).Magnetska rezonancija mozga- što je bolest ozbiljnija atrofija (propadanje) mozga je opsežnija.Nalaz likvora- pacijenti s multiplom sklerozom često imaju povećan broj stanica u likvoru kao i povećanje koncentracije ukupnih imunoglobulina G (IgG).Vidni evocirani potencijali- neurološka pretraga ispitivanja vidnog puta. Traje oko 1 sat prilikom čega se preko elektroda zalijepljenih na pacijentovu glavu registriraju odgovori na vidne podražaje. Patološki podražaji nalaze se u 85% bolesnika.LiječenjeLiječenje multiple skleroze svodi se na liječenje simptoma. U slučaju jakih simptoma primjenjuju se kortikosteroidi, 3 dana u većoj dozi infuzijom, a 5 dana u manjoj. Terapija se daje u bolnici, a kortikosteroide se ne smije koristiti predugo zbog brojnih nuspojava (dijabetes, osteoporoza…).Uz kortikosteroide razvija se i imunomodulatorna terapija (terapija za usporavanje propadanja središnjeg živčanog sustava). U imunomodulatornu terapiju ubrajamo:Interferon- antivirsuni lijek koji se koristi za razne bolesti. U nuspojave se ubrajaju povišena tjelesna temperatura i simptomi slični gripi.Natalizumab (Tysabri)- protutijelo specijalno dizajnirano za liječenje multiple skleroze. Koristi se kod pacijenata kojima interferon ne pomaže.Mitoksantron- lijek sa snažnim protuupalnim djelovanjem. Primjenjuje se u infuzijama svaki mjesec ili svaka tri mjeseca. U posljednje vrijeme kao nuspojava lijeka ističe se razvoj leukemije.Glatiramer- acetat (Copaxon)- kod primjene Copaxona vrlo je bitno što ranije krenuti s terapijom budući da se ranim liječenjem bilježi učinkovitost u 60% slučajeva, a odgođenim u 30-37% slučajeva.Nužno je liječiti i popratne pojave bolesti poput depresije, spazma mišića. Poremećaja sfinktera tj. zadržavanja mokraće, umora i boli.Smrtnost i kvaliteta života nakon dijagnozeMultipla skleroza generalno nije smrtonosna bolest, no može uvelike smanjiti kvalitetu života. Životni vijek oboljelih osoba je desetak godina kraći od očekivanog životnog vijeka, a smrtnost se konstantno smanjuje zbog naprednijeg liječenja.Kvaliteta života može biti smanjena zbog poremećaja koncentracije, pamćenja, depresije, spazma mišića, problema s vidom… Srećom, na spazam mišića se može djelovati lijekovima i vježbom. Od lijekova uzimaju se spazmolitici. To su baklofen (Lioresal) i tizanidin (Sirdalud).Bitno je osvijestiti kako multipla skleroza nije smrtna presuda, te treba ostati tjelesno aktivan. Na sljedećoj poveznici pogledajte vježbe za održavanje ravnoteže : Uz lijekove i vježbu pacijenti mogu normalno živjeti, a srećom liječenje je sve uspješnije. 

Multipla skleroza - zašto nastaje, simptomi i mogućnosti liječenja

Kolica

<heading3>Što je zapravo lišaj na koži?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pod lišajem na koži podrazumijevamo gljivičnu infekciju kože koja može bi prouzročena od strane više različitih gljivičnih uzročnika. Najčešći uzročnici lišaja na koži su gljivica <emphasis>Microsporum canis</emphasis> i gljivice iz rodova <emphasis>Epidermophyton </emphasis>i<emphasis> Trichophyton</emphasis>.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Lišaj na koži je zarazna bolest, a do prijenosa dolazi izravnim kontaktom sa zaraženom osobom, čovjekom ili kontaminiranom površinom. Gljivične infekcije su prisutne tijekom cijele godine, no nešto su češće u ljetnim mjesecima radi pojačanog znojenja i vlažnosti kože.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Lišaj na koži najčešće uzrokuje prstenaste promjene kože s crvenim obrubom i blijedim središtem. Zahvaćena površina kože može biti ljuskava, blago uzdignuta i svrbjeti.</para><heading3>Vrste lišajeva na koži</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Gljivične infekcije kože ili lišajeve često najčešće dijelimo prema zahvaćenome dijelu kože tijela. Najčešće vrste lišajeva na koži su:</para><itemizedlist><listitem><para>Tinea corporis ili tinea tijela – može se javiti bilo gdje ne površini kože tijela, izgleda kao „klasičan lišaj“, tj crveni krug sa svijetlim središtem.</para></listitem><listitem><para>Tinea pedis ili atletsko stopalo –ograničeno je na stopalo, najčešće se javlja na području između nožnih prstiju kao područje crvene, suhe, ljuskave kože koja može svrbjeti.</para></listitem><listitem><para>Tinea cruris ili tinea prepona – javlja se na koži prepona i s unutarnje strane bedara.</para></listitem><listitem><para>Tinea capitis ili tinea glave i/ili vlasišta – zahvaća kožu područja glave, često se javlja kod djece, ukoliko zahvaća vlasište može dovesti do lokalnoga gubitka kose.</para></listitem><listitem><para>Tinea barbe ili tinea brade – zahvaća područje brade, rijetko se javlja te može posljedično dovesti do lokalnoga gubitka dlakavosti brade.</para></listitem><listitem><para>Tinea unguium ili tinea nokta – zahvaća nokat i dovodi do njegovog zadebljanja, izobličenja I krhkosti, češće su zahvaćeni nožni nokti.</para></listitem></itemizedlist><heading3>Liječenje lišajeva na koži</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Lišajevi na koži su često blage gljivične infekcije koje je lagano izliječiti kremama za lišajeve koje sadrže neki od lijekova protiv gljivica: klotrimazol, ketokonazol, mikonazol ili ekonazol. Krema za lišaj se primjenjuje dva do tri puta dnevno sve dok lišaj na koži ne nestane te još 7 dana kako bi se osiguralo iskorijenjene uzročnika. Ukoliko se liječenje ranije prekine postoji mogućnost povratka lišaja na koži na istome mjestu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Potrebno je i provoditi pojačane mjere osobne higijene kako bi se spriječio prijenos lišaja s jednog mjesta na koži na drugo. Preporučuje se češće pranje ruku, redovita promjena i pranje posteljina, održavanje zajedničkih prostorija i površina u kućanstvu čistim.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ukoliko je zahvaćena velika površina kože ili ne dolazi do poboljšanja s kremama za lišaj, liječnik može prepisati orale tablete za lišaj koje sadrže griseofulvin ili ketokonazol. Koža zahvaćena lišajem je oštećena te postoji mogućnost razvijanja i bakterijske infekcije zahvaćene kože. U tom slučaju potrebno je koristiti i antibiotsku mast ili oralni antibiotik prepisan od liječnika. Pošto lišaj na koži može zaraziti i mačke i pse, ukoliko imate kućne ljubimce preporučuje se obaviti veterinarski pregled kako bi se, ukoliko je potrebno, provelo i njihovo liječenje i eradikacija uzročnika iz kućanstva.</para>

Lišaj na koži Lišaj na koži jedna je od češćih gljivičnih oboljenja kože, tj. dermatomikoza, a najčešće se javlja kao prsten crven boje koji se širi i može biti praćen svrbežom kože. Što je zapravo lišaj na koži?Pod lišajem na koži podrazumijevamo gljivičnu infekciju kože koja može bi prouzročena od strane više različitih gljivičnih uzročnika. Najčešći uzročnici lišaja na koži su gljivica Microsporum canis i gljivice iz rodova Epidermophyton i Trichophyton.Lišaj na koži je zarazna bolest, a do prijenosa dolazi izravnim kontaktom sa zaraženom osobom, čovjekom ili kontaminiranom površinom. Gljivične infekcije su prisutne tijekom cijele godine, no nešto su češće u ljetnim mjesecima radi pojačanog znojenja i vlažnosti kože.Lišaj na koži najčešće uzrokuje prstenaste promjene kože s crvenim obrubom i blijedim središtem. Zahvaćena površina kože može biti ljuskava, blago uzdignuta i svrbjeti.Vrste lišajeva na kožiGljivične infekcije kože ili lišajeve često najčešće dijelimo prema zahvaćenome dijelu kože tijela. Najčešće vrste lišajeva na koži su:Tinea corporis ili tinea tijela – može se javiti bilo gdje ne površini kože tijela, izgleda kao „klasičan lišaj“, tj crveni krug sa svijetlim središtem.Tinea pedis ili atletsko stopalo –ograničeno je na stopalo, najčešće se javlja na području između nožnih prstiju kao područje crvene, suhe, ljuskave kože koja može svrbjeti.Tinea cruris ili tinea prepona – javlja se na koži prepona i s unutarnje strane bedara.Tinea capitis ili tinea glave i/ili vlasišta – zahvaća kožu područja glave, često se javlja kod djece, ukoliko zahvaća vlasište može dovesti do lokalnoga gubitka kose.Tinea barbe ili tinea brade – zahvaća područje brade, rijetko se javlja te može posljedično dovesti do lokalnoga gubitka dlakavosti brade.Tinea unguium ili tinea nokta – zahvaća nokat i dovodi do njegovog zadebljanja, izobličenja I krhkosti, češće su zahvaćeni nožni nokti.Liječenje lišajeva na kožiLišajevi na koži su često blage gljivične infekcije koje je lagano izliječiti kremama za lišajeve koje sadrže neki od lijekova protiv gljivica: klotrimazol, ketokonazol, mikonazol ili ekonazol. Krema za lišaj se primjenjuje dva do tri puta dnevno sve dok lišaj na koži ne nestane te još 7 dana kako bi se osiguralo iskorijenjene uzročnika. Ukoliko se liječenje ranije prekine postoji mogućnost povratka lišaja na koži na istome mjestu.Potrebno je i provoditi pojačane mjere osobne higijene kako bi se spriječio prijenos lišaja s jednog mjesta na koži na drugo. Preporučuje se češće pranje ruku, redovita promjena i pranje posteljina, održavanje zajedničkih prostorija i površina u kućanstvu čistim.Ukoliko je zahvaćena velika površina kože ili ne dolazi do poboljšanja s kremama za lišaj, liječnik može prepisati orale tablete za lišaj koje sadrže griseofulvin ili ketokonazol. Koža zahvaćena lišajem je oštećena te postoji mogućnost razvijanja i bakterijske infekcije zahvaćene kože. U tom slučaju potrebno je koristiti i antibiotsku mast ili oralni antibiotik prepisan od liječnika. Pošto lišaj na koži može zaraziti i mačke i pse, ukoliko imate kućne ljubimce preporučuje se obaviti veterinarski pregled kako bi se, ukoliko je potrebno, provelo i njihovo liječenje i eradikacija uzročnika iz kućanstva. 

Lišaj na koži

Lišaj

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Slezena je organ imunološkog sustava.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Slezena, organ koji pripada imunološkom sustavu, smješten je u gornjem lijevom kvadrantu abdomena. Funkcije slezene su mnogobrojne: skladištenje imunoloških stanica leukocita i limfocita, sekvestracija i uklanjanje iz krvotoka starih i oštećenih krvnih stanica eritrocita, hematopoeza u fetalnom razdoblju.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Povećanje slezene nazivamo splenomegalijom. Splenomegaliju mogu uzrokovati brojna stanja, od infekcija do autoimunih poremećaja. Splenomegalija ponekad bude udružena sa hepatomegalijom, povećanjem jetre, pa ih zajedničkim imenom nazivamo hepatosplenomegalija.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Povećana slezena u početku hiperfunkcionira, obavlja svoje funkcije u većem opsegu nego što bi trebala, što dovodi do daljnjeg rasta slezene. Hiperfunkciju slezene zovemo hipersplenizmom i on može teško poremetiti imunološki sustav. Povećana slezena skladišti veći broj leukocita, zbog čega organizam postaje podložniji infekcijama. Otečen parenhim slezene pritišće sinuse kojima normalno prolaze zdravi eritrociti te ih sekvestrira i razlaže prije nego što bi trebalo, što dovodi do anemije. Također, trombociti se pojačano skladište u slezeni pa je i zgrušavanje krvi usporeno.</para><heading3>Simptomi splenomegalije</heading3><itemizedlist><listitem><para>Splenomegalija je često asimptomatska</para></listitem><listitem><para>Prvi znak povećane slezene najčešće je difuzna bol u trbuhu</para></listitem><listitem><para>Povećan broj infekcija u kratkom roku ( više od  5 tijekom 6 mjeseci)</para></listitem><listitem><para>Osjećaj sitosti nakon nekoliko zalogaja</para></listitem><listitem><para>Novootkrivena anemija bez jasnog uzroka</para></listitem><listitem><para>Umor</para></listitem><listitem><para>Širenje boli iz desnog abdomena u lijevo rame</para></listitem></itemizedlist><heading3>Uzroci povećanja slezene</heading3><itemizedlist><listitem><para>Virusne infekcije – najčešća je mononukleoza , EBV i CMV</para></listitem><listitem><para>Bakterijske infekcije</para></listitem><listitem><para>Sifilis</para></listitem><listitem><para>Policitemija</para></listitem><listitem><para>Lupus</para></listitem><listitem><para>Sarkoidoza</para></listitem><listitem><para>Ciroza jetre – splenomegalija nastaje zbog portalne hipertenzije</para></listitem><listitem><para>Hemolitička anemija</para></listitem><listitem><para>Parazitarne infekcije – ehinokok</para></listitem><listitem><para>Ekstranodalni limfom smješten u slezeni</para></listitem><listitem><para>Hematološke bolesti – leukemije</para></listitem></itemizedlist><heading3>Dijagnostika bolesti slezene</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Povećanu slezenu je moguće napipati, ali danas se koristimo radiološkim tehnikama poput CT-a kako bismo utvrdili točne dimenzije i oblik slezene. Kod kliničkih sindroma poput mononukleoze očekujemo splenomegaliju uz ostale simptome karakteristične za kliničku sliku mononukleoze. Kod sumnje na povećanu slezenu krvna slika pokazuje sliku pancitopenije -  anemija, leukopenija i trombocitopenija, koji nastaju zbog hipersplenizma. Kod pancitopenije uvijek je potrebno posumnjati na leukemiju te napraviti biopsiju koštane srži.</para><heading3>Liječenje splenomegalije</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Cilj liječenja povećane slezene je supresija njene funkcije, uklanjanje uzroka splenomegalije i liječenje bakterijske ili virusne infekcije u podlozi. Kod bakterijskih infekcija dajemo antibiotike s ciljanim djelovanjem, a kod mononukleoze izazvane Epstein Barr potrebno je strogo mirovanje kako ne bi došlo do oštećenja slezene. Ako je splenomegalija uzrokovana pojačanim protokom kroz slezenu uslijed portalne hipertenzije, koristimo beta blokatore kako bismo preusmjerili protok na portalnu venu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ponekad se hipersplenizam pokaže idiopatskim, što znači da uz sve pretrage, ne možemo naći jasni uzrok povećanja slezene i njene pretjerane funkcije. U tom slučaju jedini način liječenja je kirurško uklanjanje slezene -  splenektomija. Danas se terapijske splenektomija rijetko izvodi, međutim ponekad je nužna, jer hipersplenizam može imati ozbiljan utjecaj na imunološki sustav i izazvati ozbiljan nedostatak hematoloških stanica. Splenektomija je indicirana i kod traumatskoj oštećenja slezene. Ponekad neotkrivena povećana slezena može rupturirati i zbog manje traume i izazvati unutarnje krvarenje zbog čega se slezena u pravilu u potpunosti uklanja. Iako je slezena organ bez kojeg možemo živjeti, splenektomirane osobe podložnije su infekcijama.</para>

Povećana slezena -  uzroci i liječenje Povećanje slezene nazivamo splenomegalijom. Splenomegaliju mogu uzrokovati brojna stanja, od infekcija do autoimunih poremećaja. Slezena je organ imunološkog sustava.Slezena, organ koji pripada imunološkom sustavu, smješten je u gornjem lijevom kvadrantu abdomena. Funkcije slezene su mnogobrojne: skladištenje imunoloških stanica leukocita i limfocita, sekvestracija i uklanjanje iz krvotoka starih i oštećenih krvnih stanica eritrocita, hematopoeza u fetalnom razdoblju.Povećanje slezene nazivamo splenomegalijom. Splenomegaliju mogu uzrokovati brojna stanja, od infekcija do autoimunih poremećaja. Splenomegalija ponekad bude udružena sa hepatomegalijom, povećanjem jetre, pa ih zajedničkim imenom nazivamo hepatosplenomegalija.Povećana slezena u početku hiperfunkcionira, obavlja svoje funkcije u većem opsegu nego što bi trebala, što dovodi do daljnjeg rasta slezene. Hiperfunkciju slezene zovemo hipersplenizmom i on može teško poremetiti imunološki sustav. Povećana slezena skladišti veći broj leukocita, zbog čega organizam postaje podložniji infekcijama. Otečen parenhim slezene pritišće sinuse kojima normalno prolaze zdravi eritrociti te ih sekvestrira i razlaže prije nego što bi trebalo, što dovodi do anemije. Također, trombociti se pojačano skladište u slezeni pa je i zgrušavanje krvi usporeno.Simptomi splenomegalijeSplenomegalija je često asimptomatskaPrvi znak povećane slezene najčešće je difuzna bol u trbuhuPovećan broj infekcija u kratkom roku ( više od  5 tijekom 6 mjeseci)Osjećaj sitosti nakon nekoliko zalogajaNovootkrivena anemija bez jasnog uzrokaUmorŠirenje boli iz desnog abdomena u lijevo rameUzroci povećanja slezeneVirusne infekcije – najčešća je mononukleoza , EBV i CMVBakterijske infekcijeSifilisPolicitemijaLupusSarkoidozaCiroza jetre – splenomegalija nastaje zbog portalne hipertenzijeHemolitička anemijaParazitarne infekcije – ehinokokEkstranodalni limfom smješten u slezeniHematološke bolesti – leukemijeDijagnostika bolesti slezenePovećanu slezenu je moguće napipati, ali danas se koristimo radiološkim tehnikama poput CT-a kako bismo utvrdili točne dimenzije i oblik slezene. Kod kliničkih sindroma poput mononukleoze očekujemo splenomegaliju uz ostale simptome karakteristične za kliničku sliku mononukleoze. Kod sumnje na povećanu slezenu krvna slika pokazuje sliku pancitopenije -  anemija, leukopenija i trombocitopenija, koji nastaju zbog hipersplenizma. Kod pancitopenije uvijek je potrebno posumnjati na leukemiju te napraviti biopsiju koštane srži.Liječenje splenomegalijeCilj liječenja povećane slezene je supresija njene funkcije, uklanjanje uzroka splenomegalije i liječenje bakterijske ili virusne infekcije u podlozi. Kod bakterijskih infekcija dajemo antibiotike s ciljanim djelovanjem, a kod mononukleoze izazvane Epstein Barr potrebno je strogo mirovanje kako ne bi došlo do oštećenja slezene. Ako je splenomegalija uzrokovana pojačanim protokom kroz slezenu uslijed portalne hipertenzije, koristimo beta blokatore kako bismo preusmjerili protok na portalnu venu.Ponekad se hipersplenizam pokaže idiopatskim, što znači da uz sve pretrage, ne možemo naći jasni uzrok povećanja slezene i njene pretjerane funkcije. U tom slučaju jedini način liječenja je kirurško uklanjanje slezene -  splenektomija. Danas se terapijske splenektomija rijetko izvodi, međutim ponekad je nužna, jer hipersplenizam može imati ozbiljan utjecaj na imunološki sustav i izazvati ozbiljan nedostatak hematoloških stanica. Splenektomija je indicirana i kod traumatskoj oštećenja slezene. Ponekad neotkrivena povećana slezena može rupturirati i zbog manje traume i izazvati unutarnje krvarenje zbog čega se slezena u pravilu u potpunosti uklanja. Iako je slezena organ bez kojeg možemo živjeti, splenektomirane osobe podložnije su infekcijama. 

Povećana slezena -  uzroci i liječenje

Gušerača 

Net.hr

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Gnojna angina akutna je upalna bolest grla.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Gnojna angina kolokvijalni je naziv za akutnu upalnu bolest koja zahvaća grlo, tonzile i usnu šupljinu. Medicinski gnojna angina obuhvaća faringitise bakterijskog podrijetla, tonzilitise i tonzilofaringitis. Upala grla česta je bolest uzrokovana mikroorganizmima. Pojavljuje se  kod djece i odraslih, a češća je u hladnijem dijelu godine, što zbog veće aktivnosti mikroorganizama koji mogu uzrokovati anginu, što zbog pada imuniteta ljudi u hladnijem dijelu godine.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Angine možemo podijeliti na primarne i sekundarne. Primarne angine prave su upale grla i tonzila koje nastaju uzrokovane mikroorganizmima, dok su sekundarne angine upale grla koje nastaju zbog pada imuniteta. Najčešće se radi o širenju upale donjiih dišnih puteva ascendentno prema grlu te su uzročnici virusi.</para><heading3>Streptokokni tonzilofaringitis</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Iza pojma streptokokni tonzilofaringitis nalazi se u pravom smislu riječi ono što u narodu zovemo gnojnom anginom- upala krajnika i grla uzrokovana betahemolitičkim streptokokom grupe A ( BHS-A).  BHS-A najčešće je izolirani uzorak iz briseva grla te je više od 30% gnojnih angina uzrokovano ovom bakterijom. Više od 25 % osoba nosioci su BHS-A kao kolonizatora u sluznici nosa, što omogućava ovoj bakteriji da se širi tijekom cijele godine, iako je najveća pojavnost u hladnijem dijelu godine (prosinac do ožujak). Streptokokna upala grla razvija se naglo i uz izražene simptome:</para><itemizedlist><listitem><para>Nagli nastanak jake grlobolje</para></listitem><listitem><para>Temperatura viša od 38,5 stupnjeva Celzijevih</para></listitem><listitem><para>Opće loše stanje, umor i malaksalost</para></listitem><listitem><para>Crvenilo i otok mekog nepca</para></listitem><listitem><para>Otečeni i uvećani krajnici koji  izlaze iz nepčanih lukova</para></listitem><listitem><para>Krajnici oštećene strukture s vidljivim bijelkastim nakupinama gnoja</para></listitem><listitem><para>Uvečani i bolni limfni čvorovi vrata</para></listitem><listitem><para>Smrdljiv zadah</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Važno je razlikovati streptokoknu anginu od upala grla izazvanih virusima, kako bismo ju adekvatno liječili. Važno je znati da se u sklopu gnojne angine uzrokovane BHS-om ne pojavljuju znakovi prehlade, nema curenja nosa, kihanja, kašljanja i šmrcanja, već su to klasični znakovi bakterijskih upala grla.</para><heading3>Komplikacije streptokoknog tonzilofaringitisa</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Infekcija streptokokom grupe A prije ere antibiotika nosila je teške komplikacije i posljedice koje su se pojavljivale višestruko češće nego danas. BHS-A agresivna je bakterija koja se lako širi u susjedna tkiva te može izazvati peritonzilarne apscese, sinusitis ili otitis.  Proboj bakterije u krv izaziva sepsu i septički šok zbog lučenja toksina. Dvije najteže komplikacije streptokokne upale grla su reumatska vrućica i post-streptokokni glomerulonefritis. Reumatska vrućica bolest je koja zahvaća srčane zaliske i zglobove. Oštećenje zalistaka nastaje zbog nakupljanja kompleksa koji sadrže streptokoke vezane za antitijela u obliku vegetacija te postupno mijenjaju oblika zalistka koji postaje disfunkcionalan. Post-streptokokni glomerulonefritis bolest je bubrega kod koje se istim mehanizomom nakupljanja oštećuje glomeuralna membrana zbog čega dolazi do oštećenja i zatajenja bubrega. Glomerulonefiritis pijavljuje se s odmakom od 10 do 15 godina.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zbog svih ovih komplikacija važno je pravilno provesti liječenje streptokokne angine.</para><heading3>Dijagnostika i liječenje</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dijagnostika streptokoka je mikrobiološka. Uz pomoć vatenog štapića uzima se bris grla koji potom ide na mikrobiološku analizu. Danas postoje i brzi POC brisevi i testi-kitovi za brzu dijegnostiku. Uz mikrobiološki nalaz streptokoka važno je napraviti i antibiogram kako bismo uveli terapiju najboljeg djelovanja.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Liječenje streptokokne angine je antibiotsko, uz simptomatsku terapiju. Antibiotik izbora za liječenje streptokokne angine je penicilin. Ako je osoba alergična na penicilin primjenjuju se  mekrolidi ili cefalosporini. Penicilinska terapija skraćuje trajanje bolesti, ali i spriječava komplikacije te ja zato važno provesti ju u potpunosti.  Trajanje terapije je 10 dana i unatoč tome što se pacijenti već nakon 3 dana osjećaju zdravo, važno je terapiju provesti do kraja zbog spriječavanja komplikacija. Danas se penicilin uzima u tri dnevne doze oralno, što je u potpunosti zamjenilo prijašnju primjenu u obliku injekcije intramuskularno.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Uz antibiotik, važna je i simptomatska terapija. Za sniženje temperature koriste se antipiretici, te je paracetamol lijek izbora za smanjenje bolova u grlu, a mogu pomoći i pastile za grlo. Zbog edema i bolova u grlu gutanje je neugodno te je kod djece jako važno pratiti uzimanje tekućine kako ne bi došlo do dehidracije.</para>

Gnojna angina -  uzroci nastanka, simptomi i liječenje Pojavljuje se  kod djece i odraslih, a češća je u hladnijem dijelu godine, što zbog veće aktivnosti mikroorganizama koji mogu uzrokovati anginu, što zbog pada imuniteta ljudi u hladnijem dijelu godine. Gnojna angina akutna je upalna bolest grla.Gnojna angina kolokvijalni je naziv za akutnu upalnu bolest koja zahvaća grlo, tonzile i usnu šupljinu. Medicinski gnojna angina obuhvaća faringitise bakterijskog podrijetla, tonzilitise i tonzilofaringitis. Upala grla česta je bolest uzrokovana mikroorganizmima. Pojavljuje se  kod djece i odraslih, a češća je u hladnijem dijelu godine, što zbog veće aktivnosti mikroorganizama koji mogu uzrokovati anginu, što zbog pada imuniteta ljudi u hladnijem dijelu godine.Angine možemo podijeliti na primarne i sekundarne. Primarne angine prave su upale grla i tonzila koje nastaju uzrokovane mikroorganizmima, dok su sekundarne angine upale grla koje nastaju zbog pada imuniteta. Najčešće se radi o širenju upale donjiih dišnih puteva ascendentno prema grlu te su uzročnici virusi.Streptokokni tonzilofaringitisIza pojma streptokokni tonzilofaringitis nalazi se u pravom smislu riječi ono što u narodu zovemo gnojnom anginom- upala krajnika i grla uzrokovana betahemolitičkim streptokokom grupe A ( BHS-A).  BHS-A najčešće je izolirani uzorak iz briseva grla te je više od 30% gnojnih angina uzrokovano ovom bakterijom. Više od 25 % osoba nosioci su BHS-A kao kolonizatora u sluznici nosa, što omogućava ovoj bakteriji da se širi tijekom cijele godine, iako je najveća pojavnost u hladnijem dijelu godine (prosinac do ožujak). Streptokokna upala grla razvija se naglo i uz izražene simptome:Nagli nastanak jake grloboljeTemperatura viša od 38,5 stupnjeva CelzijevihOpće loše stanje, umor i malaksalostCrvenilo i otok mekog nepcaOtečeni i uvećani krajnici koji  izlaze iz nepčanih lukovaKrajnici oštećene strukture s vidljivim bijelkastim nakupinama gnojaUvečani i bolni limfni čvorovi vrataSmrdljiv zadahVažno je razlikovati streptokoknu anginu od upala grla izazvanih virusima, kako bismo ju adekvatno liječili. Važno je znati da se u sklopu gnojne angine uzrokovane BHS-om ne pojavljuju znakovi prehlade, nema curenja nosa, kihanja, kašljanja i šmrcanja, već su to klasični znakovi bakterijskih upala grla.Komplikacije streptokoknog tonzilofaringitisaInfekcija streptokokom grupe A prije ere antibiotika nosila je teške komplikacije i posljedice koje su se pojavljivale višestruko češće nego danas. BHS-A agresivna je bakterija koja se lako širi u susjedna tkiva te može izazvati peritonzilarne apscese, sinusitis ili otitis.  Proboj bakterije u krv izaziva sepsu i septički šok zbog lučenja toksina. Dvije najteže komplikacije streptokokne upale grla su reumatska vrućica i post-streptokokni glomerulonefritis. Reumatska vrućica bolest je koja zahvaća srčane zaliske i zglobove. Oštećenje zalistaka nastaje zbog nakupljanja kompleksa koji sadrže streptokoke vezane za antitijela u obliku vegetacija te postupno mijenjaju oblika zalistka koji postaje disfunkcionalan. Post-streptokokni glomerulonefritis bolest je bubrega kod koje se istim mehanizomom nakupljanja oštećuje glomeuralna membrana zbog čega dolazi do oštećenja i zatajenja bubrega. Glomerulonefiritis pijavljuje se s odmakom od 10 do 15 godina.Zbog svih ovih komplikacija važno je pravilno provesti liječenje streptokokne angine.Dijagnostika i liječenjeDijagnostika streptokoka je mikrobiološka. Uz pomoć vatenog štapića uzima se bris grla koji potom ide na mikrobiološku analizu. Danas postoje i brzi POC brisevi i testi-kitovi za brzu dijegnostiku. Uz mikrobiološki nalaz streptokoka važno je napraviti i antibiogram kako bismo uveli terapiju najboljeg djelovanja.Liječenje streptokokne angine je antibiotsko, uz simptomatsku terapiju. Antibiotik izbora za liječenje streptokokne angine je penicilin. Ako je osoba alergična na penicilin primjenjuju se  mekrolidi ili cefalosporini. Penicilinska terapija skraćuje trajanje bolesti, ali i spriječava komplikacije te ja zato važno provesti ju u potpunosti.  Trajanje terapije je 10 dana i unatoč tome što se pacijenti već nakon 3 dana osjećaju zdravo, važno je terapiju provesti do kraja zbog spriječavanja komplikacija. Danas se penicilin uzima u tri dnevne doze oralno, što je u potpunosti zamjenilo prijašnju primjenu u obliku injekcije intramuskularno.Uz antibiotik, važna je i simptomatska terapija. Za sniženje temperature koriste se antipiretici, te je paracetamol lijek izbora za smanjenje bolova u grlu, a mogu pomoći i pastile za grlo. Zbog edema i bolova u grlu gutanje je neugodno te je kod djece jako važno pratiti uzimanje tekućine kako ne bi došlo do dehidracije. 

Gnojna angina -  uzroci nastanka, simptomi i liječenje

Angina

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Herniju diska ubrajamo u česte bolesti kralježnice.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kralježnica je građena od kombinacije dvaju elemenata - koštanih dijelova kralježaka i vezivno-hrskavičnih diskova, koje zovemo <emphasis>disci intervertebrales </emphasis>ili jednostavnije diskovi. Diskovi služe za odvajanje kralježaka, omogućavaju pokrete između kralježaka i apsorbiraju pritisak na koštane strukture. Njegove brojne funkcije govore o važnosti zdravog diska.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Intervertebralni diskovi građeni su od dvije cjeline- središnjeg mekšeg dijela građenog od proteoglikana, <emphasis>nucleus pulposus</emphasis>, i vanjskog čvrstog vezivnog prstena, <emphasis>annulus fibrosus</emphasis>. Vanjski dio daje čvrstoću disku i održava njegov oblik, dok unutašnji dio apsorbira pritisak na kralješke.</para><heading3>Što je hernija diska?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Hernija u svom prijevodu ima značenje izbočenja. Do hernija diska dolazi kada se zbog oštećenja jedan njegov dio izboči prema kanalu kralježnice. To se događa zbog akumulacije oštećenja u anulusu fibrosusu, zbog čega nastaje slabije mjesto u vezivnom prstenu, <emphasis>locus minoris</emphasis>. Ako zbog traume dođe do pucanja unutarnjeg dijela diska, meko unutarnje tkivo izboči se kroz oslabljena mjesta na vanjskom prstenu i stvara izbočinu na disku.</para><heading3>Simptomi</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Osnovne simptome hernije diska možemo podijeliti na bol zbog traume i hernijacije diska i na neurološke simptome koji se pojavljuju zbog pritiska na kralježničnu moždinu ili moždinske živce. Pri stvaranju hernije, dvije su lokacije nastanka -  hernija se može izbočiti prema kanalu kralježnice i pritiskati kralježničnu moždinu ili se može izbočiti lateralno od kralježnice i pritiskati spinalne živce na mjestu izlaska iz kralježnične moždine.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Mjesto na kojem pacijent osjeća bol najbolja je orijentacija o poziciji oštećenog diska.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Najveći broj hernija diska nastaje u području lumbalne kralježnice (donji dio leđa). Ovo je područje najzahvaćenije jer najveći broj pokreta radimo iz područja lumbalne kralježnice.  Takva hernija uzrokuje bol u donjem dijelu leđa i često pritišće živac <emphasis>ischiadicus</emphasis> izazivajući slabost i bol u jednoj nozi, koju zovemo išijas. Ako hernija u lumbalnoj kralježnici pritišće kralježničnu moždinu, pacijentima se mogu pojaviti simptomi inkontinencije i nemogućnosti kontroliranja mokraćnog mjehura. Bol kod hernije diska progredira pri naglim pokretima i sagibanju.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Druga najčešća lokacija hernije diska je cervikalna kralježnica. Do hernijacije diska u ovom području dolazi zbog ozljeda vrata, poput trzajne ozljede u prometnim nesrećama. Osobe osjećaju bol u vratu i lopaticama, koja se širi u jednu ruku. Kod pritiska na cervikalni splet može se pojaviti slabost ruke i atrofija mišića ruke, iako pokretljivost najčešće ostaje očuvana.</para><heading3>Dijagnostika i liječenje hernije diska</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Simptomi pomažu kod inicijalne procjene lokalizacije hernijacije. Liječnik ispituje funkciju živaca i reflekse kako bi procijenio oštećenje, međutim tek slikovne metode daju točnu dijagnozu. RTG kralježnice može nam pokazati sužen prostor između kralježaka, gdje se prethodno nalazio sada oštećeni disk, ali CT i MRI pretrage su izbora.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Cilj liječenja je povratak i očuvanje neuroloških funkcija. Većina ljudi bez neuroloških simptoma oporave se bez invazivnog liječenja, samo uz odmor i fizikalnu terapiju. Potrebno je izbjegavati saginjanje, podizanje teških predmeta i nagle pokrete u donjem dijelu leđa. Kod težih oštećenja i progresije neuroloških simptoma potrebno je kirurško liječenje. Operaciju izvodi neurokirurg, koji uklanja dio diska koji se izbočuje i na njegovo mjesto stavlja titansku mrežicu kako bi učvrstila oslabljeno područje u vezivu. Takvom dekompresijom kralježnične moždine većina neuroloških simptoma nestaje i vraća kvalitetu života pacijentu.</para>

Hernija diska -  Što ju uzrokuje? Kako ju liječimo?  Do hernija diska dolazi kada se zbog oštećenja jedan njegov dio izboči prema kanalu kralježnice.  Herniju diska ubrajamo u česte bolesti kralježnice.Kralježnica je građena od kombinacije dvaju elemenata - koštanih dijelova kralježaka i vezivno-hrskavičnih diskova, koje zovemo disci intervertebrales ili jednostavnije diskovi. Diskovi služe za odvajanje kralježaka, omogućavaju pokrete između kralježaka i apsorbiraju pritisak na koštane strukture. Njegove brojne funkcije govore o važnosti zdravog diska.Intervertebralni diskovi građeni su od dvije cjeline- središnjeg mekšeg dijela građenog od proteoglikana, nucleus pulposus, i vanjskog čvrstog vezivnog prstena, annulus fibrosus. Vanjski dio daje čvrstoću disku i održava njegov oblik, dok unutašnji dio apsorbira pritisak na kralješke.Što je hernija diska?Hernija u svom prijevodu ima značenje izbočenja. Do hernija diska dolazi kada se zbog oštećenja jedan njegov dio izboči prema kanalu kralježnice. To se događa zbog akumulacije oštećenja u anulusu fibrosusu, zbog čega nastaje slabije mjesto u vezivnom prstenu, locus minoris. Ako zbog traume dođe do pucanja unutarnjeg dijela diska, meko unutarnje tkivo izboči se kroz oslabljena mjesta na vanjskom prstenu i stvara izbočinu na disku.SimptomiOsnovne simptome hernije diska možemo podijeliti na bol zbog traume i hernijacije diska i na neurološke simptome koji se pojavljuju zbog pritiska na kralježničnu moždinu ili moždinske živce. Pri stvaranju hernije, dvije su lokacije nastanka -  hernija se može izbočiti prema kanalu kralježnice i pritiskati kralježničnu moždinu ili se može izbočiti lateralno od kralježnice i pritiskati spinalne živce na mjestu izlaska iz kralježnične moždine.Mjesto na kojem pacijent osjeća bol najbolja je orijentacija o poziciji oštećenog diska.Najveći broj hernija diska nastaje u području lumbalne kralježnice (donji dio leđa). Ovo je područje najzahvaćenije jer najveći broj pokreta radimo iz područja lumbalne kralježnice.  Takva hernija uzrokuje bol u donjem dijelu leđa i često pritišće živac ischiadicus izazivajući slabost i bol u jednoj nozi, koju zovemo išijas. Ako hernija u lumbalnoj kralježnici pritišće kralježničnu moždinu, pacijentima se mogu pojaviti simptomi inkontinencije i nemogućnosti kontroliranja mokraćnog mjehura. Bol kod hernije diska progredira pri naglim pokretima i sagibanju.Druga najčešća lokacija hernije diska je cervikalna kralježnica. Do hernijacije diska u ovom području dolazi zbog ozljeda vrata, poput trzajne ozljede u prometnim nesrećama. Osobe osjećaju bol u vratu i lopaticama, koja se širi u jednu ruku. Kod pritiska na cervikalni splet može se pojaviti slabost ruke i atrofija mišića ruke, iako pokretljivost najčešće ostaje očuvana.Dijagnostika i liječenje hernije diskaSimptomi pomažu kod inicijalne procjene lokalizacije hernijacije. Liječnik ispituje funkciju živaca i reflekse kako bi procijenio oštećenje, međutim tek slikovne metode daju točnu dijagnozu. RTG kralježnice može nam pokazati sužen prostor između kralježaka, gdje se prethodno nalazio sada oštećeni disk, ali CT i MRI pretrage su izbora.Cilj liječenja je povratak i očuvanje neuroloških funkcija. Većina ljudi bez neuroloških simptoma oporave se bez invazivnog liječenja, samo uz odmor i fizikalnu terapiju. Potrebno je izbjegavati saginjanje, podizanje teških predmeta i nagle pokrete u donjem dijelu leđa. Kod težih oštećenja i progresije neuroloških simptoma potrebno je kirurško liječenje. Operaciju izvodi neurokirurg, koji uklanja dio diska koji se izbočuje i na njegovo mjesto stavlja titansku mrežicu kako bi učvrstila oslabljeno područje u vezivu. Takvom dekompresijom kralježnične moždine većina neuroloških simptoma nestaje i vraća kvalitetu života pacijentu. 

Hernija diska -  Što ju uzrokuje? Kako ju liječimo?

Bol u leđima

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Krvni tlak definiramo kao pritisak koji krv vrši na stijenke krvnih žila, a ključan je njegov gradijent koji omogućava strujanje krvi kroz tijelo. Hipertenzija, tj. povišen krvni tlak je jedan od tihih ubojica modernoga doba, no često se postavlja pitanje mijenja li se vrijednost krvnoga tlaka kako starima? Saznajte koji je normalan tlak po godinama starosti.</para><heading3>Što je zapravo krvni tlak?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Krvi tlak predstavlja pritisak koji krv vrši na stijenke krvnih žila, a mjerimo pomoću tlakomjera ili manometra. Pri mjerenju krvnoga tlaka uvijek dobijemo dvije vrijednosti: onu za sistolički tlak(često nazivanu „gornjom“ vrijednosti) i onu za dijastolički tlak(često nazivanu „donjom“ vrijednosti).</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Vrijednost sistoličkog krvnog tlaka odgovara tlaku u trenutku kada se srce stišće i aktivno izbacuje krv, dok vrijednost dijastoličkog krvnog tlaka predstavlja vrijednost tlaka dok je srce opušteno te se puni krvlju.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Krvni tlak je potrebno redovito kontrolirati kako bi se na vrijeme otkrilo postojanje hipertenzije, tj. povišenoga krvnoga. Hipertenziju je potrebno liječiti jer dovodi povećanoga rizika nastanka srčanog i moždanoga udara, ali i povećava rizik i smrtnost i kod niza drugih bolesti.</para><heading3>Mijenja li se krvni tlak?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Vrijednost krvnoga tlaka nije statička i njezina vrijednost se normalno može razlikovati između dvaju čak uzastopnih mjerenja. Vrijednost krvnoga tlaka se normalno mijenja tijekom dana, ovisi o razini tjelesne aktivnosti, ali i o našem trenutnom emocionalnome stanju. Zanimljivo je i da se vrijednost prosječnog krvnog tlaka mijenja i kako starimo. U tablici ispod prikazan je prosječan raspon vrijednosti normalnoga krvnog tlaka po godinama i vidljivo je da se krvnoga tlaka povećava kako starimo. Biološko objašnjenje povećanja krvnoga tlaka sa godinama leži u činjenici da starenjem naše krvne žile gube svoja elastična svojstva te postaju rigidna, pružaju veći otpor toku krvi i stoga raste i vrijednost krvnoga tlaka.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><hmn:image id="f7729704-0efd-11ec-a1df-220a9f75d700" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"><hmn:presentation><width value="1270" unit="px"/><depth value="790" unit="px"/></hmn:presentation></hmn:image><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Iako je normalno da krvni tlak raste s godinama, svejedno se za odraslu populaciju normalnim krvnim tlakom smatra vrijednost sistoličkog tlaka od 120 mmHg i dijastoličkog tlaka od 80 mmHg. Vrijednosti krvnoga tlaka koje smatramo povišenim su se mijenjale kroz vrijeme, no prema najnovijim smjernicama Američkog udruženja za bolesti srca ( <ulink url="https://www.heart.org/en/health-topics/high-blood-pressure">AHA</ulink> ), vidljivim u tablici ispod, svaki sistolički tlak iznad 120 i dijastolički tlak iznad 80 mmHg smatramo povišenim.</para><hmn:image id="2525dcda-0f01-11ec-a952-220a9f75d700" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Iako je normalno da krvni tlak raste sa godinama, svejedno ga je potrebno održavati unutar željenih raspona radi prevencije komplikacija hipertenzije, poglavito kako bi se smanjio rizik pojedinca od nastanka srčanog ili moždanog udara. Kao mjere kontrole povišenoga krvnog tlaka prvenstveno se preporučuju nefarmakološke metode održavanje zdravih životnih navika: redukcija tjelesne težine, povećana tjelesna aktivnost, smanjeno unošenje soli, šećera i prerađene hrane, povećan unos sviježeg povrća, voća i ribe. Ukoliko do smanjenja krvnoga tlaka ne dođe uz pomoć nefarmakoloških metoda, liječnik će pacijentu prepisati neki od dostupnih lijekova protiv visokog krvnog tlaka, tj. antihipertenziva.</para>

Krvni tlak: normalni krvi tlak po godinama starosti Krvni tlak je potrebno redovito kontrolirati kako bi se na vrijeme otkrilo postojanje hipertenzije. Saznajte koji je normalan tlak po godinama starosti Krvni tlak definiramo kao pritisak koji krv vrši na stijenke krvnih žila, a ključan je njegov gradijent koji omogućava strujanje krvi kroz tijelo. Hipertenzija, tj. povišen krvni tlak je jedan od tihih ubojica modernoga doba, no često se postavlja pitanje mijenja li se vrijednost krvnoga tlaka kako starima? Saznajte koji je normalan tlak po godinama starosti.Što je zapravo krvni tlak?Krvi tlak predstavlja pritisak koji krv vrši na stijenke krvnih žila, a mjerimo pomoću tlakomjera ili manometra. Pri mjerenju krvnoga tlaka uvijek dobijemo dvije vrijednosti: onu za sistolički tlak(često nazivanu „gornjom“ vrijednosti) i onu za dijastolički tlak(često nazivanu „donjom“ vrijednosti).Vrijednost sistoličkog krvnog tlaka odgovara tlaku u trenutku kada se srce stišće i aktivno izbacuje krv, dok vrijednost dijastoličkog krvnog tlaka predstavlja vrijednost tlaka dok je srce opušteno te se puni krvlju.Krvni tlak je potrebno redovito kontrolirati kako bi se na vrijeme otkrilo postojanje hipertenzije, tj. povišenoga krvnoga. Hipertenziju je potrebno liječiti jer dovodi povećanoga rizika nastanka srčanog i moždanoga udara, ali i povećava rizik i smrtnost i kod niza drugih bolesti.Mijenja li se krvni tlak?Vrijednost krvnoga tlaka nije statička i njezina vrijednost se normalno može razlikovati između dvaju čak uzastopnih mjerenja. Vrijednost krvnoga tlaka se normalno mijenja tijekom dana, ovisi o razini tjelesne aktivnosti, ali i o našem trenutnom emocionalnome stanju. Zanimljivo je i da se vrijednost prosječnog krvnog tlaka mijenja i kako starimo. U tablici ispod prikazan je prosječan raspon vrijednosti normalnoga krvnog tlaka po godinama i vidljivo je da se krvnoga tlaka povećava kako starimo. Biološko objašnjenje povećanja krvnoga tlaka sa godinama leži u činjenici da starenjem naše krvne žile gube svoja elastična svojstva te postaju rigidna, pružaju veći otpor toku krvi i stoga raste i vrijednost krvnoga tlaka.Iako je normalno da krvni tlak raste s godinama, svejedno se za odraslu populaciju normalnim krvnim tlakom smatra vrijednost sistoličkog tlaka od 120 mmHg i dijastoličkog tlaka od 80 mmHg. Vrijednosti krvnoga tlaka koje smatramo povišenim su se mijenjale kroz vrijeme, no prema najnovijim smjernicama Američkog udruženja za bolesti srca ( AHA ), vidljivim u tablici ispod, svaki sistolički tlak iznad 120 i dijastolički tlak iznad 80 mmHg smatramo povišenim.Iako je normalno da krvni tlak raste sa godinama, svejedno ga je potrebno održavati unutar željenih raspona radi prevencije komplikacija hipertenzije, poglavito kako bi se smanjio rizik pojedinca od nastanka srčanog ili moždanog udara. Kao mjere kontrole povišenoga krvnog tlaka prvenstveno se preporučuju nefarmakološke metode održavanje zdravih životnih navika: redukcija tjelesne težine, povećana tjelesna aktivnost, smanjeno unošenje soli, šećera i prerađene hrane, povećan unos sviježeg povrća, voća i ribe. Ukoliko do smanjenja krvnoga tlaka ne dođe uz pomoć nefarmakoloških metoda, liječnik će pacijentu prepisati neki od dostupnih lijekova protiv visokog krvnog tlaka, tj. antihipertenziva. 

Krvni tlak: normalni krvi tlak po godinama starosti

<para>9. Pratite svoj krvni tlak kod kuće i posjećujte liječnika redovito. Ako vam je tlak dobro kontroliran, provjerite sa svojim liječnikom koliko često ga trebate provjeravati. Liječnik može predložiti provjeru na dnevnoj razini ili rjeđe. </para>

tlakomjer

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Išijas ili lumboišialgija karakterizirana je osjećajem boli koja se širi od područja donjeg dijela leđa i stražnjice prema bedru, potkoljenici i čak prema stopalu, a uzrokovana je upalom ili nadražajem ishijadičnog živca.</para><heading3>Što je išijas?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Išijas kao pojam označava osjećaj boli koji se širi duž područja ishijadičnog živca. Ishijadični živac jedan je od najdužih i najdebljih živaca u tijelu, u svome najširem dijelu debljine je palca. Pošto je u usporedbi s drugim živcima tijela relativno velik i debeo, više je podložan ozljedama i upalama koje nastaju kao posljedica kompresije živca na mjestu izlaženja njegovih korjenova iz lumbalne ili sakralne kralježnice.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Najčešći uzrok išijasa jest degenerativno promijenjen intervertebralni disk u području lumbalne ili sakralne kralježnice. Normalan i zdrav intervertebralni disk građen je od mekane pulpozne jezgre okružene vezivnim prstenom. No, ako je vezivni prsten diska oslabljen kao posljedica degenerativnih promjena ili ozljeda moguće je da dođe do pomaka mekana jezgra diska i nastanka ispupčenja diska, koje u navedenome području može stvarati pritisak na korjenove koji tvore ishijadični živac i time dovesti do njegove bolne upale.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Osim problema s intervertebralnim diskom, ishijas mogu uzrokovati i koštane nepravilnosti kao što su kralježnični osteofiti, spondilolisteza ili stenoza kralježničkog kanala, a u rjeđim slučajevima čak i tumori ili gnojne nakupine(tj. apscesi) u području kralježnice.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Neki od faktora rizika koji mogu povećati vjerojatnost od nastanka lumboišialgije su starija životna dob, pretilost, nošenje visokih potpetica, spavanje na mekanome madracu, težak fizički posao, ali i sjedilački način života praćen manjkom tjelesne aktivnosti.</para><heading3>Simptomi išijasa</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Simptomi išijasa posljedica su nadražaja i upale ishijadičnog živca što uzrokuje snažnu bol ponekad praćenu osjećajem trnaca, ukočenošću ili slabošću mišića noge. Bol je gotovo uvijek jednostrana, tj. prisutna je samo u jednoj nozi, a često bude opisana kao žareća, snažna i oštra. Bolnost je moguće osjetiti duž cijeloga puta živca - od njegova polazišta u donjem dijelu leđa pa skroz do stopala. Kod nekih pacijenata bol se pojačava pri dugotrajnom sjedenju, a moguća je i pojava pareze stopala.</para><heading3>Liječenje išijasa</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pri liječenju išijasa, prvih se 6 tjedana provode konzervativne mjere liječenja kao za križobolju kojima je cilj ublažiti bolove od išijasa. Pacijentu je moguće propisati neopijatne lijekove protiv bolova poput paracetamola ili neki drugi nesteroidni antireumatik, primjerice ibuprofen, te propisati vježbe za išijas u sklopu fizikalne terapije. Pri liječenje potencijalnih spazma mišića preporučuje se primjena hladnih ili toplih obloga i primjena miorelaksansa.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ako se pacijentovo stanje nije popravilo nakon 6 tjedana konzervativnoga liječenja, pristupa se opsežnijoj dijagnostičkoj obradi koja uključuje snimanje lumbalne i sakralne kralježnice magnetnom rezonancom ili CT-om i elektrodijagnostičke pretrage ishijadičnog živca. Ukoliko je ustanovljen operabilni razlog nastanka išijasa, kao primjerice protruzija diska koja je praćena mišićnom slabošću, progresivnim neurološkim deficitom i/ili nesnosnim bolovima pacijent je kandidat za kirurško liječenje. Kod kirurškog liječenja protruzije intervertebralnog diska, standardno se provodi klasična discektomija u kojoj se odstrani degenerativno promijenjen i protrudiran disk koji je doveo do stvaranja pritiska na ishijadični živac.</para>

Išijas - uzroci, simptomi i liječenje Išijas kao pojam označava osjećaj boli koji se širi duž područja ishijadičnog živca. Ishijadični živac jedan je od najdužih i najdebljih živaca u tijelu.  Išijas ili lumboišialgija karakterizirana je osjećajem boli koja se širi od područja donjeg dijela leđa i stražnjice prema bedru, potkoljenici i čak prema stopalu, a uzrokovana je upalom ili nadražajem ishijadičnog živca.Što je išijas?Išijas kao pojam označava osjećaj boli koji se širi duž područja ishijadičnog živca. Ishijadični živac jedan je od najdužih i najdebljih živaca u tijelu, u svome najširem dijelu debljine je palca. Pošto je u usporedbi s drugim živcima tijela relativno velik i debeo, više je podložan ozljedama i upalama koje nastaju kao posljedica kompresije živca na mjestu izlaženja njegovih korjenova iz lumbalne ili sakralne kralježnice.Najčešći uzrok išijasa jest degenerativno promijenjen intervertebralni disk u području lumbalne ili sakralne kralježnice. Normalan i zdrav intervertebralni disk građen je od mekane pulpozne jezgre okružene vezivnim prstenom. No, ako je vezivni prsten diska oslabljen kao posljedica degenerativnih promjena ili ozljeda moguće je da dođe do pomaka mekana jezgra diska i nastanka ispupčenja diska, koje u navedenome području može stvarati pritisak na korjenove koji tvore ishijadični živac i time dovesti do njegove bolne upale.Osim problema s intervertebralnim diskom, ishijas mogu uzrokovati i koštane nepravilnosti kao što su kralježnični osteofiti, spondilolisteza ili stenoza kralježničkog kanala, a u rjeđim slučajevima čak i tumori ili gnojne nakupine(tj. apscesi) u području kralježnice.Neki od faktora rizika koji mogu povećati vjerojatnost od nastanka lumboišialgije su starija životna dob, pretilost, nošenje visokih potpetica, spavanje na mekanome madracu, težak fizički posao, ali i sjedilački način života praćen manjkom tjelesne aktivnosti.Simptomi išijasaSimptomi išijasa posljedica su nadražaja i upale ishijadičnog živca što uzrokuje snažnu bol ponekad praćenu osjećajem trnaca, ukočenošću ili slabošću mišića noge. Bol je gotovo uvijek jednostrana, tj. prisutna je samo u jednoj nozi, a često bude opisana kao žareća, snažna i oštra. Bolnost je moguće osjetiti duž cijeloga puta živca - od njegova polazišta u donjem dijelu leđa pa skroz do stopala. Kod nekih pacijenata bol se pojačava pri dugotrajnom sjedenju, a moguća je i pojava pareze stopala.Liječenje išijasaPri liječenju išijasa, prvih se 6 tjedana provode konzervativne mjere liječenja kao za križobolju kojima je cilj ublažiti bolove od išijasa. Pacijentu je moguće propisati neopijatne lijekove protiv bolova poput paracetamola ili neki drugi nesteroidni antireumatik, primjerice ibuprofen, te propisati vježbe za išijas u sklopu fizikalne terapije. Pri liječenje potencijalnih spazma mišića preporučuje se primjena hladnih ili toplih obloga i primjena miorelaksansa.Ako se pacijentovo stanje nije popravilo nakon 6 tjedana konzervativnoga liječenja, pristupa se opsežnijoj dijagnostičkoj obradi koja uključuje snimanje lumbalne i sakralne kralježnice magnetnom rezonancom ili CT-om i elektrodijagnostičke pretrage ishijadičnog živca. Ukoliko je ustanovljen operabilni razlog nastanka išijasa, kao primjerice protruzija diska koja je praćena mišićnom slabošću, progresivnim neurološkim deficitom i/ili nesnosnim bolovima pacijent je kandidat za kirurško liječenje. Kod kirurškog liječenja protruzije intervertebralnog diska, standardno se provodi klasična discektomija u kojoj se odstrani degenerativno promijenjen i protrudiran disk koji je doveo do stvaranja pritiska na ishijadični živac. 

Bolesti / ARHIVA, Rujan 2021

Rak jetre - vrste, dijagnoza i liječenje

Rak jetre - vrste, dijagnoza i liječenje

Upala jajnika - uzroci i simptomi

Upala jajnika - uzroci i simptomi

Artroza – Kako razlikovati artrozu od artritisa ?

Artroza – Kako razlikovati artrozu od artritisa ?

Mogući razlozi za pojavu žutice

Mogući razlozi za pojavu žutice

Multipla skleroza - zašto nastaje, simptomi i mogućnosti liječenja

Multipla skleroza - zašto nastaje, simptomi i mogućnosti liječenja

Lišaj na koži

Lišaj na koži

Povećana slezena - uzroci i liječenje

Povećana slezena - uzroci i liječenje

Gnojna angina - uzroci nastanka, simptomi i liječenje

Gnojna angina - uzroci nastanka, simptomi i liječenje

Hernija diska - Što ju uzrokuje? Kako ju liječimo?

Hernija diska - Što ju uzrokuje? Kako ju liječimo?

Krvni tlak: normalni krvi tlak po godinama starosti

Krvni tlak: normalni krvi tlak po godinama starosti

Išijas - uzroci, simptomi i liječenje

Išijas - uzroci, simptomi i liječenje