Artroza je degenerativna bolest zglobova.
Artroza je kronična degenerativna bolest koja zahvaća cijeli zglob. U osnovi bolesti je destrukcija zglobne hrskavice i pojačano stvaranje nove koštane mase u obliku osteofita. Prvi simptomi koji se pojavljuju su progresivna bol u zglobovima, zatim postepena ukočenost i otok zglobova.
Artroza ili osteoartritis naziv je za upalu zglobova degenerativne naravi, koja se počinje razvijati između 40. i 50. godine života, a prisutna je gotovo u svih 80- godišnjaka. Artrozu smatramo najčešćom bolešću zglobova, češće se pojavljuje u žena u menopauzi te u muškaraca koji su prethodno imali ozljede zglobova.
Kako se razvija artroza?
U osnovi nastanka artroze je pojačano trenje u zglobu. U zdravom zglobu trenje pri pokretu je minimalno. Površine kostiju unutar zglobne kapsule prekrivene su hijalinom krskavicom. Ona se sastoji od 95% vode i 5 % hondrocita, stanica koje luče sinovijalnu tekućinu. Hijalina hrskavica je avaskularna, aneuralna i alimfatična.
Prvi događaj u algoritmu nastanka artroze je oštećenje tkiva hrskavice u zglobu. To može biti puknuće meniska ili otrgnuće tetive mišića. Zbog oštećenja dolazi do prelaska upalnih medijatora u hrskavicu i izmijene metabolizma hrskavice. Tkivna ozljeda potiče hondrocite na pojačanu proizvodnju proteoglikana i kolagena. Nakupljaju se i medijatori upale i citokini te enzimi koji počinju razgrađivati oštećenu hraskavicu. Inflamatorni proces u zglobu rezultira apoptozom hondrocita i pojačanom aktivnošću proteolitičkih enzima koji mjestimično razgrađuju hrskavicu u potpunosti, do razine kostiju, koje postaju izložene sinovijalnoj tekućini i postupno skleroziraju. Kost u početku otvrdnjava i sklerozira, nakon čega dolazi do infarkata kosti sa stvaranjem subhodnralnih cisti te sve rezultira poroznim kostima. Pokušaji reparacije kosti završavaju sklerozom uz stvaranje osteofita, koji smanjuju pokretljivost u zglobovima.
Artroza kralježaka svrstana je u poseban entitet spondilozu. Kod spondiloze dolazi do destrukcije malih zglobova kralježaka i zadebljanja i skleroze prednjeg i stražnjeg longitudinalnog ligamenta. Zbog stvaranja osteofita smanjuje se promjer foramena kroz koje prolaze spinalni živci, što rezultira bolovima u kralježnici i smanjenom pokretljivošću, ali i neurološkim problemima zbog pritiska na korjene živaca.
Koji su simptomi artoze?
Simptomi artroze bojni su i različiti ovisno o tome koje zglobove zahvaćaju. Prvo se javlja bolnost u jednom ili dva zgloba. Bolnost se opisuje kao duboka bol, dugotrajna, pogoršava se u naporu i smanjuje u mirovanju. Nakon nekog vremena bolnost prelazi u trajnu, svakodnevnu bol. Drugi simptom je zakočenje. Postupno se javlja zakočenost bolnih zglobova, koja je u početku samo smanjenje opsega pokreta. Karakteristinčno za artrozu javlja se jutarnja ukočenost. Nakon buđenja zahvaćeni zglobovi gotovo se ne mogu saviti, ali kroz 30 minuta od početka razgibavanja dolazi do popuštanja zglobova i lakše pokretljivosti. Zbog trenja između kostiju, dolazi do bujanja ostataka hrskavica i ligamenata, zbog čega se javlja karakteristično oteknuće zglobova i kontrakture.
Najčešće zahvaćeni zglobovi su distalni i proksimalni interfalangealni zglobovi, mali zglobovi kralježnice, kuk , koljeno i rame. Osteoartroza lumbalne i cervikalne kralježnice izazivaju radikulopatiju i spondilopatiju.
Postoji li lijek za artrozu?
Promjene u zglobovima su ireverzibilne i potvrđuju se rentgenskim snimkama zahvaćenih zglobova. Primarni cilj liječenja je održavati pokretljivost zglobova i smanjiti bol. Pokretljivost se održava konstantnom fizikalnim terapijom, koju je potrebno započeti što prije po otkrivanju bolesti. Nesteroidini antireumatici i paracetamol koriste se kako bi se umanjila bol. Ponekad intraartikularne inijekcije kortikosteroida također mogu imati dobar učinak. Hijaluronska kiselina u obliku inijekcije koristi se za podmazivanje zgloba koljena u ranim fazama bolesti, kako bi usporila progresiju bolesti.
