Mononukleoza je zarazna virusna bolest.
Mononukleoza u narodu je poznata kao bolest poljupca, najčešći su zaraženi mladi ljudi i djeca u vrtićima. Glavni uzročnik ove bolesti je Epstein Barr virus, virus iz porodice Herpesviridae. Dijagnoza se postavlja iz karakteristične kliničke slike, koja obuhvaća faringitis, limfadenopatiju i vrućicu, uz uvećanje jetre i slezene.
Što je EBV?
Epstein Barr virus virus je iz porodice herpervirusa, koje je glavni domaćin čovjek. U dobi do 5 godina oko 50% djece bude zaraženo ovim virusom, pri čemu virus doživotno ostaje u tijelu domaćina. Osnovni princip širenja je slinom, zbog čega i potječe naziv bolest poljupca. Osnovni način ulaska virusa je ulazak u B limfocite u orofaringsu, nakon čega nastaju klonovi promjenjenih B limfocita, koji izlučuju protutijela s ciljem privlačenja T limfocita, nakon čega virus ulazi u T limfocite i trajno se zadržava u klonovima CD8+ T limfocita.
Virus se može detektirati u oko 25% asimptomatskih osoba, međutim dobra je vijest da virus nije jako zarazan i ne nalazi se u okolini. To znači da se osobe ne mogu zaraziti ukoliko dođu u kontakt sa iskašljajem ili slinom u okolini. Uglavnom se virus prenosi samo poljupcem. EBV je dokazano kancerogen virus, u seropozitivnih imunokompromitiranih osoba ( osobe s transplantiranim organima, HIV pozitivine osobe) povezan je s razvojem Burkittova limfoma i nazofaringelanog karcinoma.
Koji su simptomi mononukleoze?
Klinička slika mononukleoze ovisi o dobi pacijenata. Mala djeca najčešće su asimptomatska, a najburniju kliničku sliku imaju adolescenti i mladi odrasli. Inkubacija virusa je 35 do 50 dana, zbog čega je teško pratiti kontakte i pronaći eventualni način zaraze. Prvi simptom koji se javlja je umor, koji je vrlo izražen i može trajati do 2 mjeseca prije pojave drugih simptoma. Prva 3 tjedna bolesti obilježena su vrućicom s tresavicom do 39,5 stupnjeva Celzijusa, koja može doseći i 40, 5 stupnjeva Celzijusa. Vrućica i umor daju tifoidni oblik mononukleoze. Većina zaraženih prvih mjeseca dana bolesti imaju i faringitis koji sliči streptokoknoj upali grla, uz povećane tonzile i gnojne eksudate. Limfadenopatija se javlja zajedno s faringitisom, najčešće su zahvaćeni cervikalni limfni čvorovi, koji mogu biti uvećani i bolni. Polovica bolesnika u 2 tjednu bolesti razvija splenomegaliju, uvećanje slezene zbog kojeg je nužno mirovanje. Kod nekih boelsnika može se javiti i hepatomegalija, koja se očituje povišenim jetrenim testovima i povemenom žuticom.
Komplikacije koje mogu nastati nakon mononukleoze su mnogobrojne:
- Neurološke - encefalitis, Guillian Barre sindrom, febrilne konvulzije..
- Hematološke- trombocitopenija i pancitopenija, koje su u većini slučajeva prolazne.
- Ruptura slezene je najteža komplikacija. Pacijenti s uvećanom slezenom trebaju strogo mirovati, jer i najmanja trauma ili udarac mogu izazvati rupturu slezene.
- Jetra - povišenje jetrenih enzima je prolazno ali može izazvati žuticu.
Dijagnoza mononukleoze je empirijska.
Sumnju na mononukleozu budi svaka klinička slika koju obuhvaća faringitis, limfadenopatiju i vrućicu. Bris grla na BHS-A je negativan unatoč sličnosti s upalom grla. U krvnoj slici dominira leukocitoza, s preko 80% leukocita. EBV može se dokazati različitim testovima aglutinacije. Povišeni jetreni enzimi ALT i AST kontroliraju se kako bi se na vrijeme otkrilo uvećanje jetre.
U akutnoj bolesti priutna su IgG heterofilna protutijela, a nakon bolesti trajno ostaju heterofilna IgM protutijela. Kod djece koja su preboljela mononukleozu prije 4. godine heterofilna IgM protutijela mogu biti negativna.
Liječenje mononukleoze je simptomatsko. Akutna faza bolesti traje između 2 i 4 tjedna, nakon čega još mjeseca dana traje razdoblje rekovalescencije i oporavka. Umor može potrajati i do 3 mjeseca. Liječenje je simptomatsko, antipiretici za temperaturu, kortikosteroidi u slučaju zahvaćenosti limfnoh čvorova i mirovanje u slučaju splenomegalije. Antivirusni lijek aciklovir može se dati imunokompromitiranim bolesnicima kako bi se smanjila klinička slika. Aciklovir smanjuje i izlučivanje virusa, zbog čega se daje pacijentima u čijoj okolini žive imunokompromitirane osobe ili HIV bolesnici.
