Trakavice su plosnati nametnici koji za životni ciklus trebaju dva domaćina.
Cestode ili trakavice velika su skupina nametnika koji su patogeni za čovjeka. Trakavice imaju karakterističnu građu koja ih odvaja od drugih skupina nametnika. Odrasla trakavica građena je od glavice nazvane skoleks, vrata i strobile, niza članaka koji se mogu odvojiti i trakavice ih koriste za razmnožavanje. Za svoji žvotni ciklus trakavice trebaju 2 domaćina. Jedan je prijelazni domaćin, u kojem se odvija sazrijevanje ličinki, prije nego što odrasle trakavice nastave živjeti u probavnom traktu konačnog domaćina. Za većinu trakavice prijelazni domaćini su životinje, a čovjek se najčešće zarazi kontaktom sa oboljelom životinjom.
Razmnožavanje trakavice u probavnom sustavu domaćina je nespolno, zbog njihove hermafroditske građe. Članke koji grade strobilu možemo podijeliti na nezrele članke, spolne članke i sasvim na kraju, gravidne članke. Gravidni članci sadrže jajašca koja su pravi infektivni dio trakavice. Gravidni članci s jajašcima izlaze iz probavnog sustava domaćina kroz anus defekacijom ili pasivnom migarcijom zbog peristaltike crijeva. Jajašca koja su izašla iz probavnog sustava mogu biti više ili manje razvijena u ličinke ovisno o vrsti trakavice. Zatim se onečišćenom vodom, hranom ili slučajnom ingestijom zarazi prijelazni domaćin, kod kojega se trakavice dalje razvijaju u stadij ličinke i rastu.
Za humanu patologiju najvažnije vrste trakavica su : Echinococcus granulosus, Echinococcus multilocularcis, Taenia saginata, Taenia solium, Hymenolepsis nana i neke druge. Patologija izazvana trakavicama u ljudi manifestira se kao infekcija zrelim nametnicima u probavnom sustavu ili razvitkom ličinki u raznim organima.
Ehinokokoza ili pasja trakavica
Ehinokokoza bolest je uzrokovana trakavicama iz roda Echinococcus. U Hrvatskoj je prisutna samo jedna trakaivca iz roda Ehinokoka, E. Granulosus. Najčešći oblik bolesti uzrokovan E. Granulosus je cistična ehinkokokza ili cistična bolest pasje trakavice. Uzročniku su potrebna dva domaćina za životni ciklus, pri čemu se bolest manifestira stvaranjem cističnih formacija u parenhimalnim organima konačnog domačina. Konačni domaćin uvijek je mesožder, najčešće pas, a prijelazni mogu biti i biljožderi, najčešće domaće životinje poput ovaca ili goveda te čovjek kao slučajni prijelazni domaćin. Prirodno se životnja zarazi kada zajedno s organom, najčešće jetrom zaražene životinje pojede i hidatidnu cistu. U tankom crijevu se nakon ingestije razvija odrasli oblik trakavice. Iako se cijeli proces događa u crijevima prijelaznog domaćina, on zapravo nema nikakvih znakova infekcije. Zatp su asimptomatski prijelazni domaćini najčešći prenosioci zaraze. Jajašca proizvode embrije u obliku onkosfera, koja izmetom domaćina dolaze u okoliš, otporna su na vanjske uvjete i dugo ostaju infektivni. Kada se konačni domaćin zarazi, jajašca ktivno prelaze iz gastroinfestinalnog sustava u krv i limfu te dolaz do organa, najčešće jetre. U organu se počinje razvijat i ličinka, okružena cistom ispunjenom tekućinom, koju zovemo hidatidnom cistom. Pojava hidatidnih cista na organima počinje izazivati bol i kliničke simptome.
Najveći rizik od zaraze za čovjeka je u ruralnim stočarskim krajevima, gdje slučajnim kontaktom sa prijelaznim domaćinom poput ovce ili konačnim poput pastirskog pas, slučajno ingestira jajašca trakaivca. Kdo čovjeka se infekcija manifestira pojavom hidatidnih cisti. Najčešće su zahvaćeni jetra i pluća, ali može biti zahvaćen svaki drugi organ. Simptomi su vrlo različiti ovisno o lokalizaciji ciste, veličini i brzini rasta. Male, inkapsulirane i spororastuće ciste mogu godinama ostati neotkrivene i ne razvijati stimpome. Pojava simptoma najčešće ovisi o povećanju veličine ciste i pririsku na susjedne organe. Ehinokokne ciste jetre najčešće ne uzrokuju simptome i češće su u desnom jetrenom režnju. Rastom ciste do 10 cm pojavljuju se bolovi pod desnim rebrenim lukom, hepatomegalija i mučnina. Jetrene ciste mogu uzrokovati i kolestazu i bilijarnu cirozu ukoliko pritišću žučne vodove.
Ehinkokone ciste pluća su rjeđe i pojavljuju se u 25 posto bolesnika. Najčešći simptomi plućne ehinokokoze su kašalj, bol u prsima, dispneja i hemiptiza. Ciste mogu i puknuti i može doći do njihove piogenizacije, to jest sekundarne bakterijske infekcije.
U tekućini unutar hidatidne ciste nalaze se protoskoleksi, ličinke i tzv. hidatidni pijesak, koji mogu u slučaju rupture ciste prodrijeti u oragnizam i izazvati jaku alegijsku reakciju na antigene. U tom slučaju nastupa anaflikatička reakcija sa hipotenizijom i znakovima šoka. Druga opasna komplikacija je rasap hidatidnog pijeska po drugim organima, zbog čega se razvijaju hidatidne ciste po cijeloj trbušnoj šupljini.
Dijagnostičke metode uključuju UZV i CT. Serološke pretrage baziraju se na pronalasku antitijela na specifične antigene trakavica, poput Ag5 i AgB.
Terapija ehinokokoze danas je kirurška. Tereapija se može opisati akronimom PAIR- puncture, aspiration, injection, reaspiration. Kirurško liječenje primijenjuje se u bolesnika sa cistama od 10 cm, u bolesnika sa cistama kod kojih sumnjamo na rupturu ili krvarenje, za sve ciste izvan jetre i kod cisti blizu vitalnim centrima. Asimptomatske i male ciste mogu se medikamentozno liječiti albendazolom, a liječenje traje najmanje 2 mjeseca.
Taenia saginata ili goveđa trakavica
Taenia saginata ili goveđa trakavica jedina je iz porodice cestoda čiji je glavni konačni domaćin čovjek. Živi u ogrnjem dijelu jejunuma i razvija se oko 3 mjeseca nakon ingesije jajašaca. Ove trakavice duge su 5 do 12 cm, ali mogu narasti i na 25 cm. Gravidni članci aktivno se otkidaju migriraju kroz anus u okoliš. Goveda, kao prijelazni domaćini zaraze se ispašom na zagađenom tlu, nakon čega se ličinke probijaju kroz tanko crijevo goveda do mišića. Čovjek se zarazi nedovoljno termički obrađenim mesom goveda.
Simptomi uključuju mučninu, bol u trbuhu, nadutost i umor. Ponekad bolesnici mogu osjetiti prolazak trakavica kroz anus ili primijetiti proglotide u obliku trakavica na donjem rublju ili u stolici. U komplikacije ubrajamo pankreatitis ili hepatitis uzrokovan prodorom trakavica u gušteraču ili jetru.
Ove trakavice dijagnosticiraju se perianalnim obriskom i pregledom stolice. Liječenje se provodi niklozamidom i prazikvantelom, u dozi od 5 do 11 mg/kg jednokratno. Nakon primjene lijeka, nakon 2 sata uzima se laksativ i mnogo tekućine te dodatna doza niklozamida. 2 do 3 mjeseca nakon liječenja potrebno je napraviti kontolni perianalni otisak, kako bismo se uvjerili da nije bilo zaostalih jajašaca i ličinki i drugim organima.
Prevencija zaraze trakavicama je višestruka. Liječenje inficiranih bolesnika, sprječavanje kontaminacije hrane i sprječavanje kontaminacije tla ljudskim izmetom i otpadnim vodama samo su dio preventivnih metoda. Termička obrada svih vrsta mesa, minimalno kuhanje 10 minuta na temperaturama višim od 56 stupnjeva Celzijusa, smrzavanje na ispod -5 stupnjeva i veterinarski pregled mesa nuži su kako se zaraza ne bi širila goveđim mesom.
