Tumore na mozgu možemo podijeliti na više načina.
Tumor na mozgu zastrašujuća je dijagnoza s kojom se nitko ne želi susresti. Unatoč činjenici da niti jedan proces na mozgu nije pozitivna dijagnoza, treba znati da nisu svi tumori na mozgu nužno smrtonosni.
Mozak je građen od 2 osnovne vrste stanica - neurona i glijalnih stanica, koje pružaju potporu neuronima u svakom smislu riječi. Tumor je po svojoj definiciji nakupina maligno promijenjenih stanica koje mogu biti podrijetla svi stanica u tijelu, a tumore na mozgu dijelimo na glijalne i neglijalne.
Tumori nastaju samo iz tkiva koja se dijele. Neuroni se nakon fetalnog razdoblja ne dijele pa tumori ne mogu nastati iz samog živčanog tkiva već nastaju iz svih drugih stanica u SŽS-u - glijalnih stanica, Schwannovih stanica, stanica koje izgrađuju meninge ili koštanih stanica lubanje.
Tumori na mozgu mogu biti benigni i maligni, međutim sve tumore lokalizirane unutar lubanjske šupljine primarno smatramo malignima zbog pritiska koji vrše na mozak svojim rastom.
Osnovne skupine tumora na mozgu su glijalni i ne glijalni tumori.
Neglijalni tumori nastaju iz meningealnih stanica (meningeomi), žlijezdanog tkiva (adenomi) ili kostiju lubanje (osteomi). Neglijalni tumori izazivaju simptome svojim infiltrirajućim rastom, zbog čega pritišću okolno moždano tkivo.
Glijalne tumore dijelimo po vrsti glija-stanica iz kojih nastaju na:
- Astrocitome
- Ependimome
- Schwannome
- Oligodendrogliome
Astrocitomi tumori su podrijetla iz astrocita, osnovnih potpornih stanica koje se nalaze u moždanim polutkama. Astrocitomi su najčešći tumori koji se pojavljuju, a otkrivamo ih u osobe između 40-te i 60-te godine života, nešto češće u žena. Astrocitome dijelimo u 4 kategorije, prema patohistološkom nalazu i prognozi bolesti te prema malignosti. Astrocitomi niskog stupnja malignosti ( 1. i 2. gradus) su pilocitični astrocitomi, relativno su benigni i imaju dobru prognozu. Patohistološki kod njih ne nalazimo mitoze i stanice su u potpunosti diferencirane. Anaplastični astrocitomi ( 3. gradus ) maligni su tumori kod kojih vidimo atipične stanice i više mitoza.
Glioblastoma multiforme ime je koje označava najopasniji tumor na mozgu. Glioblastom podrijetla je iz astrocita i karakterizira ga brz rast, potpuna atipija stanica i velik broj mitoza Glioblastom se i danas smatra neizlječivim tumorom jer je njegovo petogodišnje preživljenje apsolutna nula.
Ependimomi rijetki su tumori koji su najčešće benignog tijeka, iako mogu stvarati opstrukciju i izazivati hidrocefalus. Oni su podrijetla iz stanica koje oblažu moždane komore i kanal kralježnice.
Schwannomi su benigni tumori koji nastaju iz ovojnica živaca. Schwannove stanice prirodno obavijaju aksone neurona i luče mijelin, koji povećava brzinu provodnosti signala kroz živčano vlakno i štiti akson. Schwannomi se karakteristično često razvijaju na 8. moždanom živcu, statoakustikusu.
Meduloblastomi su tumori koje uglavnom nalazimo u djece do 5. godine života, njihova prognoza je vrlo različita.
Koje simptome izazivaju tumori na mozgu?
Simptomi tumora na mozgu su različiti i ovise o lokalizaciji tumora. S obzirom da tumor rastu unutar moždanih polutki, pritišću različite dijelove mozga i tako mijenjaju njihovu funkciju. Prvi simptomi u većine bolesnika je bol, glavobolja koja nastaje u kratkom vremenu i prisutna je danima, od buđenja do kraja dana. Postupno dolazi do pojave mučnine i promjena stanja svijesti. Tumori u okcipitalnom režnju mogu izazvati vizualne halucinacije i smetnje vida, a oni lokalizirani u frontalnom korteksu mijenjaju psihičko stanje osobe. Tumori u malom mozgu izazivaju smetnje kretanja i ravnoteže, a oni u produženoj moždini uzrokuju disanja. Pojava novonastalih epileptički napadaja također budi sumnju na tumor na mozgu.
Dijagnostika i liječenje
Osnovne metode dijagnostike su slikovne metode koje danas uključuju CT i MRI.
Postoji više terapijskih opcija za tumore na mozgu. Meningeome i dalje kirurški uklanjamo, ali kirurgija više nije metoda izbora za glijalne tumore. Oni se danas podvrgavaju stereotaksijskoj kirurgiji, koja je vrsta radiokirurgije, pri čemu se lubanja ne otvara, već uz pomoć posebnih zraka neurokirurg prodire u mozak i uklanja tumor ( Gamma-knife). Zračenjem i radioterapijom nakon operacije uklanjamo eventualne zaostatke tumora i mikrometastaze, dok se kemoterapija rjeđe koristi.
