Postroll

Preroll

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Legionarska bolest zarazna je bolest čiji je glavni simptom atipična upala pluća.<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>Legionarska bolest, legioneloza ili kolokvijalno legionella, zarazna je bolest uzrokovana bakterijom <emphasis>Legionella pneumophilia</emphasis>, a njeni osnovni simptomi su upala pluća sa ekstrapulmonalnim znakovima.<hmn:linebreak/></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Legionarska bolest otkrivena je 1976. u Philadelphiji, u SAD-u, gdje se nakon skupa legionara iz Drugog svjetskog rata i Vijetnamskog rata, pojavila neobična respiratorna bolest među onima koji su bili prisutni na skupu. Iz sekreta zaraženih izoliran je novi uzročnik bakterija nazvana Legionellom, iz razloga što su prvi oboljeli bili legionari, pneumophiliom, jer ima predilekciju zahvaćanja pluća, a bolest je nazvana legionarskom bolešću. Iste godine u malom mjestu Pontiac u Michiganu isti je uzročnih ekstrahiran iz sekreta osoba koje su oboljele od trodnevne groznice sa respiratornim simptomima, ali bez upale pluća. Taj blaži oblik bolesti nazvan je pontijačkom groznicom.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation> Kako se čovjek zarazi <emphasis>Legionellom?</emphasis></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Legionella je bakterija čije je prirodno stanište stajaća voda, poput jezera. Razvitkom civilizacije došlo je do stvarnja umjetnih stajaćih voda, poput vodotornjeva, hidranata, vodovodnih cijevi, rashladnih uređaja ispunjenih vodom i sustava cijevi za toplu vodu. Legionellama ovakav okoliš savršeno odgovara te se razmnožavaju na temperaturama između 25 i 50 stupnjeva Celzijevih, a idealnom temperaturom smatra se između 35 i 40 stupnjeva Celzijevih.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Njihovom razmnožavanju pogoduje prisutnost kamenca, hrđe i biofilma koji stvaraju alge te dugotrajno stajanje vode.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Čovjek se legionellom zarazi udisanjem aerosola ili aspiracijom kapljica vode. To se događa na bazenima, pri tuširanju u objektima izravno povezanim sa rashladnim vodotornjevima i u današnje vrijeme najčešće zbog neredovito servisiranih klima uređaja. Naime, velik broj objekata koji su otvoreni samo na sezonskoj razini, poput hotela, ne servisiraju klima uređaje redovito, zbog čega se legionelle lako razmnožavaju tijekom hladnijeg dijela godine te prvim paljenjem klima uređaja aerosol prepun legionella izlazi u hotelske sobe.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Koji su simptomi legionarske bolesti?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Legionarska bolest slična je gripi  i prvi se znakovi javljaju između 6 i 34 sata nakon udisanja aerosola. Prodromalni simptomi uključuju vrućicu, tresavicu, mijalgije i opće loše stanje. Simptomi progrediraju u upalu pluća, koj a se manifestira suhim kašljem, bolovima u prsima i dispnejom. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pneumonija u legionarskoj bolesti ubraja se u atipične pneumonije, što znači da je klinička slika blaža, karakterizira ju suh kašalj i dispneja. Atipična pneumonija potvrđuje se RTG-om pluća, koji nije u skladu s kliničkom slikom. To znači da je radiološki nalaz na plućima opsežniji i čini se mnogo težim od kliničke slike koju vidimo na pacijentu. U laboratorijskim nalazima vidimo tek blaže povišenje CRP-a i blago ubrzanje sedimentacije eritrocita.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pontijačka groznica blaži je oblik bolesti, sličan gripi. Javlja se vrućica sa tresavicom i mijalgijom , opće loše stanje i respiratorni simptomi poput prehlade, bez zahvaćanja pluća. Ovaj oblik bolesti prolazi spontano za 7 dana.<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>Legionarska bolest najčešće se javlja u proljeće i kasno ljeto, dok pontijačka groznica nema izrazitu sezonsku distribuciju.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kako liječimo legionarsku bolest? Kako držati <emphasis>Legionelle</emphasis> pod kontrolom?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kao i sve bakterijske bolesti, legionarska bolest liječi se antibiotikom. Lijekovi izbora su makrolidi , najčešće azitromicin. Koriste se i doksiciklin, rifampicin i flourkinoloni.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kako bismo smanjili mogućnost zaraze Legionellama, važno je održavati sustave za opskrbu vodom. Topla voda treba se održavati na minimalno 50 stupnjeva Celizjevih, hladna ispod 20. Klima uređaje važno je servisirati svake godine, a bazensku vodu dovoljno klorirati i redovno mehanički pročišćivati.</para>

Legionarska bolest -  Kako nastaje? Kako ju prepoznati?  Legionarska bolest, legioneloza ili kolokvijalno legionella, zarazna je bolest uzrokovana bakterijom Legionella pneumophilia, a njeni osnovni simptomi su upala pluća sa ekstrapulmonalnim znakovima Legionarska bolest zarazna je bolest čiji je glavni simptom atipična upala pluća.Legionarska bolest, legioneloza ili kolokvijalno legionella, zarazna je bolest uzrokovana bakterijom Legionella pneumophilia, a njeni osnovni simptomi su upala pluća sa ekstrapulmonalnim znakovima.Legionarska bolest otkrivena je 1976. u Philadelphiji, u SAD-u, gdje se nakon skupa legionara iz Drugog svjetskog rata i Vijetnamskog rata, pojavila neobična respiratorna bolest među onima koji su bili prisutni na skupu. Iz sekreta zaraženih izoliran je novi uzročnik bakterija nazvana Legionellom, iz razloga što su prvi oboljeli bili legionari, pneumophiliom, jer ima predilekciju zahvaćanja pluća, a bolest je nazvana legionarskom bolešću. Iste godine u malom mjestu Pontiac u Michiganu isti je uzročnih ekstrahiran iz sekreta osoba koje su oboljele od trodnevne groznice sa respiratornim simptomima, ali bez upale pluća. Taj blaži oblik bolesti nazvan je pontijačkom groznicom. Kako se čovjek zarazi Legionellom?Legionella je bakterija čije je prirodno stanište stajaća voda, poput jezera. Razvitkom civilizacije došlo je do stvarnja umjetnih stajaćih voda, poput vodotornjeva, hidranata, vodovodnih cijevi, rashladnih uređaja ispunjenih vodom i sustava cijevi za toplu vodu. Legionellama ovakav okoliš savršeno odgovara te se razmnožavaju na temperaturama između 25 i 50 stupnjeva Celzijevih, a idealnom temperaturom smatra se između 35 i 40 stupnjeva Celzijevih.Njihovom razmnožavanju pogoduje prisutnost kamenca, hrđe i biofilma koji stvaraju alge te dugotrajno stajanje vode.Čovjek se legionellom zarazi udisanjem aerosola ili aspiracijom kapljica vode. To se događa na bazenima, pri tuširanju u objektima izravno povezanim sa rashladnim vodotornjevima i u današnje vrijeme najčešće zbog neredovito servisiranih klima uređaja. Naime, velik broj objekata koji su otvoreni samo na sezonskoj razini, poput hotela, ne servisiraju klima uređaje redovito, zbog čega se legionelle lako razmnožavaju tijekom hladnijeg dijela godine te prvim paljenjem klima uređaja aerosol prepun legionella izlazi u hotelske sobe.Koji su simptomi legionarske bolesti?Legionarska bolest slična je gripi  i prvi se znakovi javljaju između 6 i 34 sata nakon udisanja aerosola. Prodromalni simptomi uključuju vrućicu, tresavicu, mijalgije i opće loše stanje. Simptomi progrediraju u upalu pluća, koj a se manifestira suhim kašljem, bolovima u prsima i dispnejom. Pneumonija u legionarskoj bolesti ubraja se u atipične pneumonije, što znači da je klinička slika blaža, karakterizira ju suh kašalj i dispneja. Atipična pneumonija potvrđuje se RTG-om pluća, koji nije u skladu s kliničkom slikom. To znači da je radiološki nalaz na plućima opsežniji i čini se mnogo težim od kliničke slike koju vidimo na pacijentu. U laboratorijskim nalazima vidimo tek blaže povišenje CRP-a i blago ubrzanje sedimentacije eritrocita.Pontijačka groznica blaži je oblik bolesti, sličan gripi. Javlja se vrućica sa tresavicom i mijalgijom , opće loše stanje i respiratorni simptomi poput prehlade, bez zahvaćanja pluća. Ovaj oblik bolesti prolazi spontano za 7 dana.Legionarska bolest najčešće se javlja u proljeće i kasno ljeto, dok pontijačka groznica nema izrazitu sezonsku distribuciju.Kako liječimo legionarsku bolest? Kako držati Legionelle pod kontrolom?Kao i sve bakterijske bolesti, legionarska bolest liječi se antibiotikom. Lijekovi izbora su makrolidi , najčešće azitromicin. Koriste se i doksiciklin, rifampicin i flourkinoloni.Kako bismo smanjili mogućnost zaraze Legionellama, važno je održavati sustave za opskrbu vodom. Topla voda treba se održavati na minimalno 50 stupnjeva Celizjevih, hladna ispod 20. Klima uređaje važno je servisirati svake godine, a bazensku vodu dovoljno klorirati i redovno mehanički pročišćivati. 

 Legionarska bolest - Simptomi i prevencija

Legionarska bolest -  Kako nastaje? Kako ju prepoznati? 

Legionarska bolest

Bolesti

Članak

Net.hr

Moje zdravlje

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Bakterija Escherichia coli jedna je od najpoznatijih bakterija u općoj populaciji. Ime je dobila prema znanstveniku Theodoru Escherichu koji ju je prvi izolirao. Normalan je stanovnik debelog crijeva gdje se nastanjuje vrlo brzo nakon rođenja. Sprječava rast drugih štetnih bakterija, razgrađuje mali dio celuloze i proizvodi vitamin K. Međutim, ako se nađe u organima gdje joj nije mjesto, postaje uzročnik brojnih bolesti.<hmn:linebreak/></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>E. coli je najčešći uzročnik infekcija mokraćnog sustava<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>E. coli normalan je stanovnik debelog crijeva čovjeka i izlučuje se iz tijela stolicom. S obzirom na blizinu analnog otvora i otvora mokraćne cijevi, lako dolazi do mokraćnog sustava i uzrokuje infekciju. Žene imaju znatno kraću mokraćnu cijev i češće obolijevaju od ovih infekcija.<hmn:linebreak/>E. coli može uzrokovati uretritis (upala mokraćne cijevi), cititis (upala mokraćnog mjehura) i pijelonefritis (upala bubrega).<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>Simptomi cistitisa uključuju:<hmn:linebreak/>• Bol, peckanje i nelagodu prilikom mokrenja (dizurija)<hmn:linebreak/>• Učestalu potrebu za mokrenjem (polakisurija)<hmn:linebreak/>• Noćno mokrenje (nikturija)<hmn:linebreak/>• Naglu potrebu za mokrenjem (urgencija mokrenja)<hmn:linebreak/>• Zamućeni urin<hmn:linebreak/>• Krv u urinu<hmn:linebreak/>• Bolove u donjem dijelu trbuha i iznad stidne kosti</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><hmn:linebreak/>Uz cistitis tjelesna temperatura obično nije povišena. Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma, analizom urina testnim trakicama, laboratorijskom analizom urina, a ponekad je potrebno napraviti urinokulturu. Da bi rezultati urinokulture bili valjani, potrebno je pravilno uzimanje uzorka. Prije mokrenja potrebno je temeljito oprati intimno područje. Za analizu se uzima takozvani „srednji mlaz“ urina. Najprije se mokri u WC brojeći do 5. Nakon toga mokri se u čašicu čija se unutrašnjost ne smije dodirivati prstima. Ostatak urina izmokri se ponovo u WC.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><hmn:linebreak/>Upala se može proširiti na gornji dio mokraćnog sustava. Upala bubrega, odnosno pijelonefritis, predstavlja ozbiljnu bolest. Simptomi upale bubrega uključuju:</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><hmn:linebreak/>• Bol u donjem dijelu leđa s jedne strane<hmn:linebreak/>• Povišenu tjelesnu temperaturu<hmn:linebreak/>• Zimicu<hmn:linebreak/>• Mučninu i povraćanje</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><hmn:linebreak/>Skupine ljudi kod kojih su infekcije mokraćnog sustava posebno opasne<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>E. coli najčešće uzrokuje upale mokraćnog sustava kod žena. Takve infekcije nisu ugodne, ali ne predstavljaju veliku opasnost. Međutim, postoje skupine ljudi kod kojih infekcije zahtijevaju posebnu pozornost.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>• Infekcije kod trudnica. Svaka infekcija kod trudnica predstavlja opasnost za spontani pobačaj i prijevremeni porod. Čak i prisutnost većeg broja bakterija u urinu bez znakova infekcije zahtijeva liječenje. To stanje nazivamo asimptomatska bakterijurija, a označava prisutnost više od 10 na 5 cfu/mL bakterija, odnosno više od 100 000 bakterija po mililitru mokraće. Kod ozbiljnijih infekcija ponekad je potrebna hospitalizacija.<hmn:linebreak/>• Dijabetičari su više skloni infekcijama mokraćnog sustava zbog prisutnosti šećera u urinu koji olakšava rast bakterija. Osim toga, imunološki sustav im je oštećen.<hmn:linebreak/>• Muškarci vrlo rijetko obolijevaju od urinarnih infekcija, stoga pojava infekcije upućuje na neku bolest mokraćnog ili drugog sustava.<hmn:linebreak/>• Prethodne operacije na mokraćnom sustavu, anatomske anomalije, mokraćni kamenci i slična oboljenja povećavaju šansu za infekciju.<hmn:linebreak/></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kako se riješiti Escherichie coli</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prevencija je pola zdravlja. Zato je najbolje spriječiti nastanak infekcije:<hmn:linebreak/>• Redovno održavajte higijenu mokraćnog i probavnog sustava. Ne koristite agresivne šampone za intimnu regiju.<hmn:linebreak/>• Nakon obavljanja nužde, brišite se sprijeda prema straga.<hmn:linebreak/>• Mokrite nakon spolnog odnosa.<hmn:linebreak/>• Redovito i temeljito perite ruke.<hmn:linebreak/>Antibiotici su najčešće primjenjivani lijekovi za liječenje infekcija mokraćnog sustava. Ponekad je potrebno učiniti antibiogram, odnosno testiranje osjetljivosti bakterije na antibiotike.<hmn:linebreak/>• Pridržavajte se savjeta liječnika, propisanu dozu lijeka popijte do kraja.<hmn:linebreak/>• Nemojte prestati s uzimanjem lijeka kad se simptomi olakšaju ako niste popili dozu do kraja.<hmn:linebreak/>• Nemojte inzistirati na antibiotiku ako je liječnik procijenio da nije potreban. Na taj način sprječavate nastanak bakterijske otpornosti na lijek.<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>Prirodni lijekovi i prehrana također pomažu u borbi protiv infekcije. Dokazano je da čaj i sok od brusnice sadrže tvari koje sprečavaju vezanje bakterije na sluznicu mokraćnog sustava. Međutim, ovi pripravci nisu zamjena za antibiotike.<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>Ostale infekcije uzrokovane Escherichiom coli<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>Mokraćne infekcije uzrokovane ovom bakterijom svakako su najčešće i najpoznatije u našim krajevima. Međutim, moguć je nastanak brojnih drugih infekcija.<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>Escherichia coli može uzrokovati infekcije probavnog sustava. Postoje različiti tipovi ove bakterije:<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>• Enterotoksična E. coli (ETEC) uzrokuje proljev putnika. Kada putnici iz razvijenih zemalja dolaze u slabije razvijene zemlje gdje su higijenski standardi niži, često obolijevaju od ove vrste proljeva na koju je lokalno stanovništvo imuno.<hmn:linebreak/>• Enteropatogena E.coli (EPEC) uzrokuje proljeve kod djece u slabo razvijenim zemljama. S obzirom da su djeca pothranjena, imunološki sustav im je slab i skloni su dehidraciji, često umiru od ovakvih proljeva.<hmn:linebreak/>• Enteroinvazivna E. coli (EIEC) sadrži takozvani Shiga-toksin koji uzrokuje proljev nalik na dizenteriju.<hmn:linebreak/>• Enterohemoragična E.coli (EHEC) uzrokuje hemoragijski kolitis ili hemolitičko-uremijski sindrom (HUS). HUS je rijetka i ozbiljna bolest koja dovodi do raspadanja krvnih stanica i zatajenja funkcije bubrega. Zbog toga je potrebno bolničko liječenje.<hmn:linebreak/>Za sprječavanje infekcija koje se prenose hranom i prljavim rukama u nerazvijenim zemljama, potrebno je pridržavanje jednostavnih savjeta. Redovito perite ruke, a namirnice perite, ogulite ili skuhajte.<hmn:linebreak/>Escherichia coli opasna je za novorođenčad, posebno za prijevremeno rođene i može uzrokovati novorođenački meningitis i sepsu. Kod odraslih ova bakterija uzrokuje meningitis iznimno rijetko. Uglavnom je riječ o infekciji nakon neurokirurškog zahvata ili infekcije parazitom Strongyloides stercoralis.<hmn:linebreak/>• Novorođenački meningitis uglavnom uzrokuju bakterija Streptococcus pyogenes tip B (BHSB) i Escherichia coli. Pojavljuje se u prvih 28 dana života. Može ostaviti trajne neurološke posljedice i poteškoće u razvoju. Liječi se u jedinicama intenzivne skrbi za novorođenčad.<hmn:linebreak/>• Novorođenačka sepsa može biti uzrokovana raznim mikroorganizmina uključujući E. coli. Bakterije se prenose s majke na dijete. Rizični čimbenici su prijevremeno rođenje, infekcija i prijevremeno puknuće plodovih ovoja. Potrebno je liječenje na odjelima za intenzivnu skrb.<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>Upala pluća kod odraslih rijetko je uzrokovana ovom bakterijom. Može biti povezana s infekcijom mokraćnog sustava ili stečena od pacijenata u bolnici koji često nose rezistentne sojeve. Također može biti stečena u zajednici kod pojedinaca koji boluju od dijabetesa melitusa, kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB) ili alkoholizma.<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>Infekcije unutar trbušne šupljine mogu biti uzrokovane puknućem crijeva. Ova bakterija normalno živi u crijevu, a nakon puknuća crijeva dolazi u sterilan prostor unutrašnjosti trbuha gdje uzrokuje infekciju. E. coli može uzrokovati upalu žućnog mjehura (kolecistitis), upalu žučnih vodova (kolangitis) ili nakupljanje gnoja u jetri (jetreni apsces).<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>• Intraabdominalni apsceci, odnosno nakupljanje gnoja unutra trbuha, uglavnom je uzrokovano različitim vrstama bakterija uključujući E.coli. Uzroci mogu biti spontano ili traumatsko oštećenje stijenke crijeva ili curenje crijevnog sadržaja kod komplikacija operacije crijeva.<hmn:linebreak/>• U slučaju da žučni kamenci ili gusta žuč otežavaju protok kroz žučne puteve, može se razviti infekcija. Gram negativne bakterije, kao što je E. coli do žučnog sustava dolaze uzlazno iz crijeva. Upala u žučnom sustavu dovodi do bolova ispod rebara s desne strane, povišene tjelesne temperature, žutice, povišenih vrijednosti jetrenih enzima i povišenih upalnih parametara.<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>Što je potrebno zapamtiti o ovoj bakteriji<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>E. coli jedna je od najpoznatijih bakterija koja nastanjuje ljudsko tijelo i njena prisutnost u crijevima je normalna i korisna. Međutim, potrebno je pridržavanje higijenskih navika kako bi se spriječilo njeno prodiranje u mokraćno sustav, prvenstveno kod žena.<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>Bolesti ostalih organskih sustava koje uzrokuje ova bakterija obično su rijetke i opasne. Pridržavanje higijene i briga za zdravlje smanjuju prijenos uzročnika. Potrebno je na vrijeme potražiti liječničku pomoć i pridržavati se preporučene terapije.<hmn:linebreak/></para>

Escherichia coli - normalan stanovnik našeg tijela i čest uzročnik bolesti Escherichia coli je najčešći uzročnik infekcija mokraćnog sustava. Bakterija Escherichia coli jedna je od najpoznatijih bakterija u općoj populaciji. Ime je dobila prema znanstveniku Theodoru Escherichu koji ju je prvi izolirao. Normalan je stanovnik debelog crijeva gdje se nastanjuje vrlo brzo nakon rođenja. Sprječava rast drugih štetnih bakterija, razgrađuje mali dio celuloze i proizvodi vitamin K. Međutim, ako se nađe u organima gdje joj nije mjesto, postaje uzročnik brojnih bolesti.E. coli je najčešći uzročnik infekcija mokraćnog sustavaE. coli normalan je stanovnik debelog crijeva čovjeka i izlučuje se iz tijela stolicom. S obzirom na blizinu analnog otvora i otvora mokraćne cijevi, lako dolazi do mokraćnog sustava i uzrokuje infekciju. Žene imaju znatno kraću mokraćnu cijev i češće obolijevaju od ovih infekcija.E. coli može uzrokovati uretritis (upala mokraćne cijevi), cititis (upala mokraćnog mjehura) i pijelonefritis (upala bubrega).Simptomi cistitisa uključuju:• Bol, peckanje i nelagodu prilikom mokrenja (dizurija)• Učestalu potrebu za mokrenjem (polakisurija)• Noćno mokrenje (nikturija)• Naglu potrebu za mokrenjem (urgencija mokrenja)• Zamućeni urin• Krv u urinu• Bolove u donjem dijelu trbuha i iznad stidne kostiUz cistitis tjelesna temperatura obično nije povišena. Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma, analizom urina testnim trakicama, laboratorijskom analizom urina, a ponekad je potrebno napraviti urinokulturu. Da bi rezultati urinokulture bili valjani, potrebno je pravilno uzimanje uzorka. Prije mokrenja potrebno je temeljito oprati intimno područje. Za analizu se uzima takozvani „srednji mlaz“ urina. Najprije se mokri u WC brojeći do 5. Nakon toga mokri se u čašicu čija se unutrašnjost ne smije dodirivati prstima. Ostatak urina izmokri se ponovo u WC.Upala se može proširiti na gornji dio mokraćnog sustava. Upala bubrega, odnosno pijelonefritis, predstavlja ozbiljnu bolest. Simptomi upale bubrega uključuju:• Bol u donjem dijelu leđa s jedne strane• Povišenu tjelesnu temperaturu• Zimicu• Mučninu i povraćanjeSkupine ljudi kod kojih su infekcije mokraćnog sustava posebno opasneE. coli najčešće uzrokuje upale mokraćnog sustava kod žena. Takve infekcije nisu ugodne, ali ne predstavljaju veliku opasnost. Međutim, postoje skupine ljudi kod kojih infekcije zahtijevaju posebnu pozornost.• Infekcije kod trudnica. Svaka infekcija kod trudnica predstavlja opasnost za spontani pobačaj i prijevremeni porod. Čak i prisutnost većeg broja bakterija u urinu bez znakova infekcije zahtijeva liječenje. To stanje nazivamo asimptomatska bakterijurija, a označava prisutnost više od 10 na 5 cfu/mL bakterija, odnosno više od 100 000 bakterija po mililitru mokraće. Kod ozbiljnijih infekcija ponekad je potrebna hospitalizacija.• Dijabetičari su više skloni infekcijama mokraćnog sustava zbog prisutnosti šećera u urinu koji olakšava rast bakterija. Osim toga, imunološki sustav im je oštećen.• Muškarci vrlo rijetko obolijevaju od urinarnih infekcija, stoga pojava infekcije upućuje na neku bolest mokraćnog ili drugog sustava.• Prethodne operacije na mokraćnom sustavu, anatomske anomalije, mokraćni kamenci i slična oboljenja povećavaju šansu za infekciju.Kako se riješiti Escherichie coliPrevencija je pola zdravlja. Zato je najbolje spriječiti nastanak infekcije:• Redovno održavajte higijenu mokraćnog i probavnog sustava. Ne koristite agresivne šampone za intimnu regiju.• Nakon obavljanja nužde, brišite se sprijeda prema straga.• Mokrite nakon spolnog odnosa.• Redovito i temeljito perite ruke.Antibiotici su najčešće primjenjivani lijekovi za liječenje infekcija mokraćnog sustava. Ponekad je potrebno učiniti antibiogram, odnosno testiranje osjetljivosti bakterije na antibiotike.• Pridržavajte se savjeta liječnika, propisanu dozu lijeka popijte do kraja.• Nemojte prestati s uzimanjem lijeka kad se simptomi olakšaju ako niste popili dozu do kraja.• Nemojte inzistirati na antibiotiku ako je liječnik procijenio da nije potreban. Na taj način sprječavate nastanak bakterijske otpornosti na lijek.Prirodni lijekovi i prehrana također pomažu u borbi protiv infekcije. Dokazano je da čaj i sok od brusnice sadrže tvari koje sprečavaju vezanje bakterije na sluznicu mokraćnog sustava. Međutim, ovi pripravci nisu zamjena za antibiotike.Ostale infekcije uzrokovane Escherichiom coliMokraćne infekcije uzrokovane ovom bakterijom svakako su najčešće i najpoznatije u našim krajevima. Međutim, moguć je nastanak brojnih drugih infekcija.Escherichia coli može uzrokovati infekcije probavnog sustava. Postoje različiti tipovi ove bakterije:• Enterotoksična E. coli (ETEC) uzrokuje proljev putnika. Kada putnici iz razvijenih zemalja dolaze u slabije razvijene zemlje gdje su higijenski standardi niži, često obolijevaju od ove vrste proljeva na koju je lokalno stanovništvo imuno.• Enteropatogena E.coli (EPEC) uzrokuje proljeve kod djece u slabo razvijenim zemljama. S obzirom da su djeca pothranjena, imunološki sustav im je slab i skloni su dehidraciji, često umiru od ovakvih proljeva.• Enteroinvazivna E. coli (EIEC) sadrži takozvani Shiga-toksin koji uzrokuje proljev nalik na dizenteriju.• Enterohemoragična E.coli (EHEC) uzrokuje hemoragijski kolitis ili hemolitičko-uremijski sindrom (HUS). HUS je rijetka i ozbiljna bolest koja dovodi do raspadanja krvnih stanica i zatajenja funkcije bubrega. Zbog toga je potrebno bolničko liječenje.Za sprječavanje infekcija koje se prenose hranom i prljavim rukama u nerazvijenim zemljama, potrebno je pridržavanje jednostavnih savjeta. Redovito perite ruke, a namirnice perite, ogulite ili skuhajte.Escherichia coli opasna je za novorođenčad, posebno za prijevremeno rođene i može uzrokovati novorođenački meningitis i sepsu. Kod odraslih ova bakterija uzrokuje meningitis iznimno rijetko. Uglavnom je riječ o infekciji nakon neurokirurškog zahvata ili infekcije parazitom Strongyloides stercoralis.• Novorođenački meningitis uglavnom uzrokuju bakterija Streptococcus pyogenes tip B (BHSB) i Escherichia coli. Pojavljuje se u prvih 28 dana života. Može ostaviti trajne neurološke posljedice i poteškoće u razvoju. Liječi se u jedinicama intenzivne skrbi za novorođenčad.• Novorođenačka sepsa može biti uzrokovana raznim mikroorganizmina uključujući E. coli. Bakterije se prenose s majke na dijete. Rizični čimbenici su prijevremeno rođenje, infekcija i prijevremeno puknuće plodovih ovoja. Potrebno je liječenje na odjelima za intenzivnu skrb.Upala pluća kod odraslih rijetko je uzrokovana ovom bakterijom. Može biti povezana s infekcijom mokraćnog sustava ili stečena od pacijenata u bolnici koji često nose rezistentne sojeve. Također može biti stečena u zajednici kod pojedinaca koji boluju od dijabetesa melitusa, kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB) ili alkoholizma.Infekcije unutar trbušne šupljine mogu biti uzrokovane puknućem crijeva. Ova bakterija normalno živi u crijevu, a nakon puknuća crijeva dolazi u sterilan prostor unutrašnjosti trbuha gdje uzrokuje infekciju. E. coli može uzrokovati upalu žućnog mjehura (kolecistitis), upalu žučnih vodova (kolangitis) ili nakupljanje gnoja u jetri (jetreni apsces).• Intraabdominalni apsceci, odnosno nakupljanje gnoja unutra trbuha, uglavnom je uzrokovano različitim vrstama bakterija uključujući E.coli. Uzroci mogu biti spontano ili traumatsko oštećenje stijenke crijeva ili curenje crijevnog sadržaja kod komplikacija operacije crijeva.• U slučaju da žučni kamenci ili gusta žuč otežavaju protok kroz žučne puteve, može se razviti infekcija. Gram negativne bakterije, kao što je E. coli do žučnog sustava dolaze uzlazno iz crijeva. Upala u žučnom sustavu dovodi do bolova ispod rebara s desne strane, povišene tjelesne temperature, žutice, povišenih vrijednosti jetrenih enzima i povišenih upalnih parametara.Što je potrebno zapamtiti o ovoj bakterijiE. coli jedna je od najpoznatijih bakterija koja nastanjuje ljudsko tijelo i njena prisutnost u crijevima je normalna i korisna. Međutim, potrebno je pridržavanje higijenskih navika kako bi se spriječilo njeno prodiranje u mokraćno sustav, prvenstveno kod žena.Bolesti ostalih organskih sustava koje uzrokuje ova bakterija obično su rijetke i opasne. Pridržavanje higijene i briga za zdravlje smanjuju prijenos uzročnika. Potrebno je na vrijeme potražiti liječničku pomoć i pridržavati se preporučene terapije. 

Bakterija Escherichia coli 

Escherichia coli

Escherichia coli - normalan stanovnik našeg tijela i čest uzročnik bolesti

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Parazit je organizam čiji život u potpunosti ovisi o drugom organizmu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Parazitarne infekcije u čovjeka su, možemo reći, i rijetke i česte. U zapadnom svijetu pojava infekcija parazitima je vrlo rijetka, pojavljuje se u izoliranim slučajevima i godinama je bilo tako. Paradoksalno je što rast ekonomije znači i korištenje sve više i više prerađene hrane, što dovodi do porasta broja kontaminacije parazitima. U siromašnim zemljama svijeta parazitarne infekcije, pogotvo u djece, svakodnevica su i stalan zdravstveni problem. Pojava parazitarnih infekcija blisko je povezana sa lošom higijenom i životnim uvjetima, siromaštvom i konzumacijom hrane upitne kvalitete i nedovoljno termički obrađene hrane.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Tko su ljudski paraziti?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Organizme koji parazitiraju u ljudskom ogranizmu možemo podijeliti na jednostanične i višestanične. Jednostanični organizmi pripadaju kraljevstvu <emphasis>Protozoa</emphasis>, te ih nazivamo jednostavno protozoima. Višestanični paraziti planovi su kraljevstva <emphasis>Animalia,</emphasis> a nazivamo ih helmintima.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Svaki od ovih parazita ima svoj vlastiti način razmnožavanja. U većini slučajeva čovjek je slučajan domaćin, dok se parazit prirodno razmnožava u probavnom sustavu neke druge životinje, najčešće glodavaca. Paraziti imaju više razvojnih stadija, od jajašaca preko cista do odraslih oblika, od kojih su neki, primjerice ciste, otporni na vanjske uvjete i dugo mogu preživjeti u okolišu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Čovjek se zarazi ingestijom nekog od razvojnih oblika parazita. Najčešće je to onečišćenom hranom i vodom, konzumiranjem nedovoljno obrađenog svinjskog mesa koje može sadržavati trihinele ili dodirivanjem lica i usta prljavim rukama nakon igre s psom ili mačkom, koji na krznu mogu imati jajašca pseće ili majčje trakavice.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation> Paraziti u crijevima</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Postoji više od 100 vrsta koje parazitiraju u ljudskom organizmu, ali gliste i trakavice su najčešći. Čovjek se zarazi ingestijom jajašaca, a u njegovom probavnom sustavu razvijaju se zreli oblici te se razmnožavaju.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Gliste – dječja i obična</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dvije najčešće vrste glista koje se pojavljuju se dječja glista i obična glista.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dječja mala glista ili Enterobius vermicularis najčešći je crijevni parazit u razvijenom svijetu Djeca čine najveći broj zaraženih. Ove gliste velike su do 1 cm, tanke su i imaju zavijen stražni dio tijela. Žive u debelom crijevu te ženka noću odlaže jajašca u područje analne regije. Enterobioza je najčešće asimptomatska, ali dolazi do svrbeža analne regije noću, zbog čega djeca ne mogu spavati, iritirana su i žale se na svrbež.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Obična dječja glista ili Ascaris lumbricoides uzrokuje parazitarne infecije najčešće u tropskom dijelu svijeta. Askaridi su velike gliste duge do 20 cm, koje se razvijaju u debelom crijevu te migriraju u tanko crijevo i ulaze u vodove žučnjaka i gušterače. Simptomi zaraze askaridima uključuju crijevne simptome, opstrukciju, povišenu temperatru, bolove u trbuhu i izmjenu proljeva i opstipacije.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Trakavice</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pasja trakavica ili Echinococcus  česta je trakavica u zapadnom svijetu. Njeni prirodni put razmnožavanja korsti ovcu i vuka kao domaćine, a domaći pas ponekad se slučajno zarazi preko izmeta domaćih životinja. Djeca se zaraze uglavnom dodirivanjem lica nakon igre s psom. U ljudskom organizmu većina trakavica bude zaustavljeno u jetrenoj kapilarnoj mreži, gdje stvaraju cistične formacije koje zovemo hidatidnom cistom, unutar koje se trakavice neometno razvijaju. Iako rastu vrlo sporo, hidatidne cite su opasne jer svojim rastom pritišću okolno zdravo tkivo, a njihovo pucanje izaziva rasap trakavica po organizmu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kako otkrivamo parazite?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Većina parazite otkriva se mikrobiološkom analizom stolice i pretraživanjem stolice na parazite. Ovu pretragu radimo kada imamo osobu sa nespecifičnim simptomima u probavnom sustavu bez jasnog uzroka i u djece,kod kojih su ove infekcije češće.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Postoje posebni lijekovi koji spriječavaju rast i ubijaju parazite u svim životnim stadijima. U njih ubrajamo mebendazol, piperazin i različite derivate ivermektina. Važno je proći cijeli terapijski postupak, jer ponekad lijek uklanja samo odrasle jedinke, što znači da se mora uzimati dovoljno dugo da evenutalna jajašca sazriju, kako bismo parazite u potpunosti uklonili.</para>

Paraziti u stolici – Koji su najčešći uzročnici? Kako se zarazimo? Parazit je organizam čiji život u potpunosti ovisi o drugom organizmu.Parazitarne infekcije u čovjeka su, možemo reći, i rijetke i česte. U zapadnom svijetu pojava infekcija parazitima je vrlo rijetka, pojavljuje se u izoliranim slučajevima i godinama je bilo tako. Paradoksalno je što rast ekonomije znači i korištenje sve više i više prerađene hrane, što dovodi do porasta broja kontaminacije parazitima. U siromašnim zemljama svijeta parazitarne infekcije, pogotvo u djece, svakodnevica su i stalan zdravstveni problem. Pojava parazitarnih infekcija blisko je povezana sa lošom higijenom i životnim uvjetima, siromaštvom i konzumacijom hrane upitne kvalitete i nedovoljno termički obrađene hrane.Tko su ljudski paraziti?Organizme koji parazitiraju u ljudskom ogranizmu možemo podijeliti na jednostanične i višestanične. Jednostanični organizmi pripadaju kraljevstvu Protozoa, te ih nazivamo jednostavno protozoima. Višestanični paraziti planovi su kraljevstva Animalia, a nazivamo ih helmintima.Svaki od ovih parazita ima svoj vlastiti način razmnožavanja. U većini slučajeva čovjek je slučajan domaćin, dok se parazit prirodno razmnožava u probavnom sustavu neke druge životinje, najčešće glodavaca. Paraziti imaju više razvojnih stadija, od jajašaca preko cista do odraslih oblika, od kojih su neki, primjerice ciste, otporni na vanjske uvjete i dugo mogu preživjeti u okolišu.Čovjek se zarazi ingestijom nekog od razvojnih oblika parazita. Najčešće je to onečišćenom hranom i vodom, konzumiranjem nedovoljno obrađenog svinjskog mesa koje može sadržavati trihinele ili dodirivanjem lica i usta prljavim rukama nakon igre s psom ili mačkom, koji na krznu mogu imati jajašca pseće ili majčje trakavice. Paraziti u crijevimaPostoji više od 100 vrsta koje parazitiraju u ljudskom organizmu, ali gliste i trakavice su najčešći. Čovjek se zarazi ingestijom jajašaca, a u njegovom probavnom sustavu razvijaju se zreli oblici te se razmnožavaju.Gliste – dječja i običnaDvije najčešće vrste glista koje se pojavljuju se dječja glista i obična glista.Dječja mala glista ili Enterobius vermicularis najčešći je crijevni parazit u razvijenom svijetu Djeca čine najveći broj zaraženih. Ove gliste velike su do 1 cm, tanke su i imaju zavijen stražni dio tijela. Žive u debelom crijevu te ženka noću odlaže jajašca u područje analne regije. Enterobioza je najčešće asimptomatska, ali dolazi do svrbeža analne regije noću, zbog čega djeca ne mogu spavati, iritirana su i žale se na svrbež.Obična dječja glista ili Ascaris lumbricoides uzrokuje parazitarne infecije najčešće u tropskom dijelu svijeta. Askaridi su velike gliste duge do 20 cm, koje se razvijaju u debelom crijevu te migriraju u tanko crijevo i ulaze u vodove žučnjaka i gušterače. Simptomi zaraze askaridima uključuju crijevne simptome, opstrukciju, povišenu temperatru, bolove u trbuhu i izmjenu proljeva i opstipacije.TrakavicePasja trakavica ili Echinococcus  česta je trakavica u zapadnom svijetu. Njeni prirodni put razmnožavanja korsti ovcu i vuka kao domaćine, a domaći pas ponekad se slučajno zarazi preko izmeta domaćih životinja. Djeca se zaraze uglavnom dodirivanjem lica nakon igre s psom. U ljudskom organizmu većina trakavica bude zaustavljeno u jetrenoj kapilarnoj mreži, gdje stvaraju cistične formacije koje zovemo hidatidnom cistom, unutar koje se trakavice neometno razvijaju. Iako rastu vrlo sporo, hidatidne cite su opasne jer svojim rastom pritišću okolno zdravo tkivo, a njihovo pucanje izaziva rasap trakavica po organizmu.Kako otkrivamo parazite?Većina parazite otkriva se mikrobiološkom analizom stolice i pretraživanjem stolice na parazite. Ovu pretragu radimo kada imamo osobu sa nespecifičnim simptomima u probavnom sustavu bez jasnog uzroka i u djece,kod kojih su ove infekcije češće.Postoje posebni lijekovi koji spriječavaju rast i ubijaju parazite u svim životnim stadijima. U njih ubrajamo mebendazol, piperazin i različite derivate ivermektina. Važno je proći cijeli terapijski postupak, jer ponekad lijek uklanja samo odrasle jedinke, što znači da se mora uzimati dovoljno dugo da evenutalna jajašca sazriju, kako bismo parazite u potpunosti uklonili. 

paraziti.jpg

Paraziti u stolici – Koji su najčešći uzročnici? Kako se zarazimo?

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Trombociti ili krvne pločice jedna su od 3 vrste krvnih stanica. Trombociti su malene stanice bez jezgre, koje sadrže brojne granule s različitim faktorima zgrušavanja krvi i enzimima. Trombociti  nastaju raspadom veće stanice, megakariocita u koštanoj srži, a normalan životni vijek im je 3 do 5 dana, nakon čega se raspadaju u slezeni.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Trombocitopenija označava smanjen broj trombocita u krvi. U mikrolitru krvi normalno se nalazi između 150 i 450 tisuća trombocita. Trombocitopenijom smatramo svako stanje kod kojeg je  broj trombocita manji od 150 000 u mikrolitru. Tek smanjenjem na 30 000 dolazi do manifestacije bolesti, a ozbiljni zdravstveni problemi pojavljuju se kod broja trombocita manjeg od 10 000  u mikrolitru krvi.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Uzroci nastanka trombocitopenije mogu se podijeliti u 4 osnovne skupine:</para><itemizedlist><listitem><para>Smanjena proizvodnja trombocita u koštanoj srži ( kod oštećenja koštane srži ili maligne bolesti)</para></listitem><listitem><para>Zaustavljanje trombocita u povećanoj slezeni (hipersplenizam ili upala)</para></listitem><listitem><para>Povećana potrošnja trombocita na periferiji (kod akutnog krvarenja ili šoka)</para></listitem><listitem><para>Razrjeeđivanje trombocita  u perifernoj krvi</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis role="has-inline-color has-vivid-red-color">Simptomi </emphasis></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Smanjen broj krvnih pločica manifestira se sitnim krvarenjem u kožu ili sluznice. Pojavljuje se sitno točkasto krvarenje ( purpure) na ekstremitetima, češće nogama, a manje ozljede ili udarci uzrokuju stvaranje opsežnih modrica i podljeva. Nakon kirurških zahvata  krvarenje dugo traje, a vrlo često je prva prezentacija trombocitopenije prolongirano krvarenje nakon vađenja zuba.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kod žena menstruacije mogu biti veoma obline i dolazi do krvarenja između ciklusa.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kako se broj trombocita smanjuje, dolazi do spontanih krvarenja u zglobove i tjelesne šupljine, pri čemu je najopasnije spontano krvarenje u mozgu, koje može dovesti do  moždanog udara i smrti.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis role="has-inline-color has-vivid-red-color">Kako otkrivamo trombocitopeniju?</emphasis></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Sumnju na trombocitopeniju izaziva pojava modrica i podljeva koji nastaju nakon malih ozljeda te sumnjiva dugotrajna krvarenja nakon manjih zahvata. Kod sumnje na ovu bolest, krvna slika brzo otkriva smanjen broj trombocita. Važno je otkriti primarni uzrok, kako bi se bolest što uspješnije liječila. Punkcijom koštane srži otkriva se eventualni malignitet. Povećana slezena budi sumnju na zadržavanje trombocita u njenim sinusima. Pacijenti s kroničnim bolestima redovito se prate kako bi se trombocitopenije otkrila na vrijeme.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis role="has-inline-color has-vivid-red-color">Liječenje </emphasis></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Cilj liječenja trombocitopenije je smanjiti rizike od krvarenja te nadoknaditi broj trombocita. Visokim dozama kortikosteroida može se privremeno potaknuti proizvodnja trombocita. Svim pacijentima s dijagnozom trombocitopenije preporuča se minimizirati rizike od krvarenja. Kod bolesnika sa manje od 10 000 trombocita po mikrolitru primjenjuje se transfuzija trombocita, čime se nadoknađuje njihov broj, ali se ne liječi primarni uzrok .</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis role="has-inline-color has-vivid-red-color">Idiopatska i trombotična trombocitopenična purpura</emphasis></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Oba pojma označavaju dijagnoze koje se manifestiraju krvarenjem bez jasnog uzroka, a u podlozi se nalazi smanjen broj trombocita.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Idiopatska trombocitopenična purpura je poremećaj koji dovodi do krvarenja bez jasnog uzroka. Iako mehanizam uništavanja trombocita nije poznat u potpunosti, najnovija istraživanja pokazuju da se radi o imunološkoj reakciji organizma i proizvodnji protutijela koja uništavaju trombocite. Krvarenje se pojavlju naglo, u obliku krvarenja u koži i točaka veličine pribađače, iznenadne pojave krvi u stolici te krvarenja iz nosa i desni.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Trombotična trombocitopenična purpura rijedak je, ali po život opasan poremećaj. U prvom koraku dolazi do iznenadnog  stvaranja tromba u malim krvnim žilama, potrošnje trombocita i eritrocita. Ugrušci mogu uzrokovati teška oštećenja organa. Zbog smanjenog broja trombocita i nemogućnosti stvaranja ugrušaka, dolazi do opsežnog krvarenja koje je veoma teško zaustaviti, rezultira šokom i može dovesti do smrtnog ishoda.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para>

Trombocitopenija – rizici za zdravlje Trombocitopenija je patološko stanje organizma  kod kojeg je broj krvnih pločica trombocita u krvi smanjen. Trombociti ili krvne pločice jedna su od 3 vrste krvnih stanica. Trombociti su malene stanice bez jezgre, koje sadrže brojne granule s različitim faktorima zgrušavanja krvi i enzimima. Trombociti  nastaju raspadom veće stanice, megakariocita u koštanoj srži, a normalan životni vijek im je 3 do 5 dana, nakon čega se raspadaju u slezeni.Trombocitopenija označava smanjen broj trombocita u krvi. U mikrolitru krvi normalno se nalazi između 150 i 450 tisuća trombocita. Trombocitopenijom smatramo svako stanje kod kojeg je  broj trombocita manji od 150 000 u mikrolitru. Tek smanjenjem na 30 000 dolazi do manifestacije bolesti, a ozbiljni zdravstveni problemi pojavljuju se kod broja trombocita manjeg od 10 000  u mikrolitru krvi.Uzroci nastanka trombocitopenije mogu se podijeliti u 4 osnovne skupine:Smanjena proizvodnja trombocita u koštanoj srži ( kod oštećenja koštane srži ili maligne bolesti)Zaustavljanje trombocita u povećanoj slezeni (hipersplenizam ili upala)Povećana potrošnja trombocita na periferiji (kod akutnog krvarenja ili šoka)Razrjeeđivanje trombocita  u perifernoj krviSimptomi Smanjen broj krvnih pločica manifestira se sitnim krvarenjem u kožu ili sluznice. Pojavljuje se sitno točkasto krvarenje ( purpure) na ekstremitetima, češće nogama, a manje ozljede ili udarci uzrokuju stvaranje opsežnih modrica i podljeva. Nakon kirurških zahvata  krvarenje dugo traje, a vrlo često je prva prezentacija trombocitopenije prolongirano krvarenje nakon vađenja zuba.Kod žena menstruacije mogu biti veoma obline i dolazi do krvarenja između ciklusa.Kako se broj trombocita smanjuje, dolazi do spontanih krvarenja u zglobove i tjelesne šupljine, pri čemu je najopasnije spontano krvarenje u mozgu, koje može dovesti do  moždanog udara i smrti.Kako otkrivamo trombocitopeniju?Sumnju na trombocitopeniju izaziva pojava modrica i podljeva koji nastaju nakon malih ozljeda te sumnjiva dugotrajna krvarenja nakon manjih zahvata. Kod sumnje na ovu bolest, krvna slika brzo otkriva smanjen broj trombocita. Važno je otkriti primarni uzrok, kako bi se bolest što uspješnije liječila. Punkcijom koštane srži otkriva se eventualni malignitet. Povećana slezena budi sumnju na zadržavanje trombocita u njenim sinusima. Pacijenti s kroničnim bolestima redovito se prate kako bi se trombocitopenije otkrila na vrijeme.Liječenje Cilj liječenja trombocitopenije je smanjiti rizike od krvarenja te nadoknaditi broj trombocita. Visokim dozama kortikosteroida može se privremeno potaknuti proizvodnja trombocita. Svim pacijentima s dijagnozom trombocitopenije preporuča se minimizirati rizike od krvarenja. Kod bolesnika sa manje od 10 000 trombocita po mikrolitru primjenjuje se transfuzija trombocita, čime se nadoknađuje njihov broj, ali se ne liječi primarni uzrok .Idiopatska i trombotična trombocitopenična purpuraOba pojma označavaju dijagnoze koje se manifestiraju krvarenjem bez jasnog uzroka, a u podlozi se nalazi smanjen broj trombocita.Idiopatska trombocitopenična purpura je poremećaj koji dovodi do krvarenja bez jasnog uzroka. Iako mehanizam uništavanja trombocita nije poznat u potpunosti, najnovija istraživanja pokazuju da se radi o imunološkoj reakciji organizma i proizvodnji protutijela koja uništavaju trombocite. Krvarenje se pojavlju naglo, u obliku krvarenja u koži i točaka veličine pribađače, iznenadne pojave krvi u stolici te krvarenja iz nosa i desni.Trombotična trombocitopenična purpura rijedak je, ali po život opasan poremećaj. U prvom koraku dolazi do iznenadnog  stvaranja tromba u malim krvnim žilama, potrošnje trombocita i eritrocita. Ugrušci mogu uzrokovati teška oštećenja organa. Zbog smanjenog broja trombocita i nemogućnosti stvaranja ugrušaka, dolazi do opsežnog krvarenja koje je veoma teško zaustaviti, rezultira šokom i može dovesti do smrtnog ishoda. 

Trombocitopenija  - niska razina trombocita u krvi 

Krvna zrnca

Trombocitopenija – rizici za zdravlje

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Trombociti ili krvne pločice jedna su od 3 vrste krvnih stanica. Trombociti su malene stanice bez jezgre, koje sadrže brojne granule s različitim faktorima zgrušavanja krvi i enzimima. Trombociti  nastaju raspadom veće stanice, megakariocita u koštanoj srži, a normalan životni vijek im je 3 do 5 dana, nakon čega se raspadaju u slezeni.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Trombocitoza patološko je stanje organizma pri čemu je broj trombocita u perifernoj krvi povećan. Trombocitoza može biti povezana s infekcijama, pri čemu se naziva reaktivnom trombocitozom. Može biti  povezana i sa malignim bolestim koštane srži te ju tada nazivamo esencijalna trombocitemija.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Trombocitoza se najčešće otkriva rutinskim krvnim testovima u sklopu sistematskih pregleda, nakon čega je važno otkriti njezin uzrok zbog sprječavanja eventualnih posljedica. U manjem broju slučajeva trombocitoza se prvi puta manifestira pojavom ugrušaka (tromba)  u sklopu duboke venske tromboze.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kako prepoznati trombocitozu?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Trombocitoza je najčešće asimptomatska, što znači da osoba nema nikakve simptome. Najčešća prva manifestacija kod neotkrivene trombocitoze je pojava malih ugrušaka u venama nogu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Povećan broj trombocita u krvi povećava rizik od nastanka tromboze -  akutnog poremećaja u kojem dolazi do stvaranja ugruška u krvnoj žili, najčešće veni, koji može dovesti do okluzije krvne žile i posljedične ishemije tkiva, ili može u obliku embolusa  putovati krvožilnim sustavom do organa poput srca ili mozga te posljedično izazvati moždani udar, srčani udar ili plućnu emboliju.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Neki do simptoma koji se pojavljuju kod ovih stanja su :</para><itemizedlist><listitem><para>Glavobolja i vrtoglavica</para></listitem><listitem><para>Bol u prsima i subjektivan osjećaj manjka zraka</para></listitem><listitem><para>Gubitak svijesti</para></listitem><listitem><para>Izuzetna bol u ekstremitetima</para></listitem><listitem><para>Uvećana jetra i slezena</para></listitem><listitem><para>Osjećaj utrnulosti u prstima nogu</para></listitem><listitem><para>Visoka tjelesna temperatura</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U svakom od ovih slučajeva potrebno je obratiti se liječniku.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kako nastaje trombocitoza?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Koštana srž normalno proizvodi oko 150.000 trombocita dnevno te se oni izmjenjuju u cijelosti svakih 5 dana. Zreli trombociti odlaze u perifernu krv, gdje je njihova uloga stvaranje mikro ugrušaka na sitnim oštećenjima krvnih žila, ako bi održali stijenke krvnih žila intektnima. U slučaju veće ozljede stvaraju trombocitni čep, kasnije i ugrušak kako bi spriječili gubitak krvi.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Esencijalna trombocitemija nastaje zbog primarnog poremećaja u koštanoj srži, koji je najčešće maligan te pojačano stvara trombocite. U krvnoj slici vidi se porast i svih drugih krvnih stanica, što nazivamo pancitozom.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Reaktivna trombocitoza češća je i nastaje zbog pojačane proizvodnje trombocita u zdravnoj koštanoj srži. Uzroci su brojni :  krvarenje i gubitak krvi, zatajenje bubrega, maligna bolest, infekcija, šok i sepsa,alergijska reakcija, uklanjanje slezene, hemolitička anemija..</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Neki lijekovi, poput tretinoina i vinkristina, mogu izazvati povećanu produkciju trombocita.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kako se liječi trombocitoza?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kod reaktivne trombocitoze, liječenje je usmjereno na primarnu bolest, poput infekcije, kronične ili maligne bolesti u podlozi. Takvo liječenje može biti dugotrajno i trombociti često bivaju povišenu duže vremena. Esencijalna trombocitemija liječi se kemoterapeutskim  protokolima.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Svaki pacijent s trombocitozom treba uzimati aspirin , antiagregacijski lijek , koji sprječava zgrušavanje krvi i koristi se kao profilaksa zbog rizika od stvaranja ugrušaka.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Promjena životnih navika također je bitna. Prestanak pušenja ima pozitivan učinak na stijenke krvnih žila i  smanjuje potrebu za stvaranjem sitnih ugrušaka. Smanjenje masnoća u krvi ima isti učinak, kao i izbjegavanje životinjskih masnoća u prehrani.</para>

Trombocitoza – Kako ju prepoznati? Kako ju liječiti? Trombocitoza je patološko stanje organizma u kojem je u krvi povećan broj trombocita. Trombociti ili krvne pločice jedna su od 3 vrste krvnih stanica. Trombociti su malene stanice bez jezgre, koje sadrže brojne granule s različitim faktorima zgrušavanja krvi i enzimima. Trombociti  nastaju raspadom veće stanice, megakariocita u koštanoj srži, a normalan životni vijek im je 3 do 5 dana, nakon čega se raspadaju u slezeni.Trombocitoza patološko je stanje organizma pri čemu je broj trombocita u perifernoj krvi povećan. Trombocitoza može biti povezana s infekcijama, pri čemu se naziva reaktivnom trombocitozom. Može biti  povezana i sa malignim bolestim koštane srži te ju tada nazivamo esencijalna trombocitemija.Trombocitoza se najčešće otkriva rutinskim krvnim testovima u sklopu sistematskih pregleda, nakon čega je važno otkriti njezin uzrok zbog sprječavanja eventualnih posljedica. U manjem broju slučajeva trombocitoza se prvi puta manifestira pojavom ugrušaka (tromba)  u sklopu duboke venske tromboze.Kako prepoznati trombocitozu?Trombocitoza je najčešće asimptomatska, što znači da osoba nema nikakve simptome. Najčešća prva manifestacija kod neotkrivene trombocitoze je pojava malih ugrušaka u venama nogu.Povećan broj trombocita u krvi povećava rizik od nastanka tromboze -  akutnog poremećaja u kojem dolazi do stvaranja ugruška u krvnoj žili, najčešće veni, koji može dovesti do okluzije krvne žile i posljedične ishemije tkiva, ili može u obliku embolusa  putovati krvožilnim sustavom do organa poput srca ili mozga te posljedično izazvati moždani udar, srčani udar ili plućnu emboliju.Neki do simptoma koji se pojavljuju kod ovih stanja su :Glavobolja i vrtoglavicaBol u prsima i subjektivan osjećaj manjka zrakaGubitak svijestiIzuzetna bol u ekstremitetimaUvećana jetra i slezenaOsjećaj utrnulosti u prstima noguVisoka tjelesna temperaturaU svakom od ovih slučajeva potrebno je obratiti se liječniku.Kako nastaje trombocitoza?Koštana srž normalno proizvodi oko 150.000 trombocita dnevno te se oni izmjenjuju u cijelosti svakih 5 dana. Zreli trombociti odlaze u perifernu krv, gdje je njihova uloga stvaranje mikro ugrušaka na sitnim oštećenjima krvnih žila, ako bi održali stijenke krvnih žila intektnima. U slučaju veće ozljede stvaraju trombocitni čep, kasnije i ugrušak kako bi spriječili gubitak krvi.Esencijalna trombocitemija nastaje zbog primarnog poremećaja u koštanoj srži, koji je najčešće maligan te pojačano stvara trombocite. U krvnoj slici vidi se porast i svih drugih krvnih stanica, što nazivamo pancitozom.Reaktivna trombocitoza češća je i nastaje zbog pojačane proizvodnje trombocita u zdravnoj koštanoj srži. Uzroci su brojni :  krvarenje i gubitak krvi, zatajenje bubrega, maligna bolest, infekcija, šok i sepsa,alergijska reakcija, uklanjanje slezene, hemolitička anemija..Neki lijekovi, poput tretinoina i vinkristina, mogu izazvati povećanu produkciju trombocita.Kako se liječi trombocitoza?Kod reaktivne trombocitoze, liječenje je usmjereno na primarnu bolest, poput infekcije, kronične ili maligne bolesti u podlozi. Takvo liječenje može biti dugotrajno i trombociti često bivaju povišenu duže vremena. Esencijalna trombocitemija liječi se kemoterapeutskim  protokolima.Svaki pacijent s trombocitozom treba uzimati aspirin , antiagregacijski lijek , koji sprječava zgrušavanje krvi i koristi se kao profilaksa zbog rizika od stvaranja ugrušaka.Promjena životnih navika također je bitna. Prestanak pušenja ima pozitivan učinak na stijenke krvnih žila i  smanjuje potrebu za stvaranjem sitnih ugrušaka. Smanjenje masnoća u krvi ima isti učinak, kao i izbjegavanje životinjskih masnoća u prehrani. 

Bolesti / ARHIVA, Kolovoz 2021

Legionarska bolest - Kako nastaje? Kako ju prepoznati?

Legionarska bolest - Kako nastaje? Kako ju prepoznati?

Escherichia coli - normalan stanovnik našeg tijela i čest uzročnik bolesti

Escherichia coli - normalan stanovnik našeg tijela i čest uzročnik bolesti

Paraziti u stolici – Koji su najčešći uzročnici? Kako se zarazimo?

Paraziti u stolici – Koji su najčešći uzročnici? Kako se zarazimo?

Trombocitopenija – rizici za zdravlje

Trombocitopenija – rizici za zdravlje

Trombocitoza – Kako ju prepoznati? Kako ju liječiti?

Trombocitoza – Kako ju prepoznati? Kako ju liječiti?