Postroll

Preroll

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Folikulitis je bakterijska upala folikula dlake.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pilosebacealna jedinica sadrži dlaku, njen folikul, male mišiće podizače dlaka i lojne i znojne žlijezde. S obzirom da su folikuli mala, otvorena ulegnuća u koži, u dnu dlake, lako su dostupni bakterijama, zbog čega je folikulitis čest među ljudima svih životnih dobi.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Najčešći uzročnici folikulitisa su bakterije <emphasis>Staphylococcus aureus</emphasis> i <emphasis>Pseudomonas aeruginosa</emphasis> te neke gljivice.</para><heading3>Posebnosti folikulitisa</heading3><itemizedlist><listitem><para>Folikulitis se pojavljuje kao mala, tvrda crvena kvržica uz samu dlaku, koja zatim prelazi u bijeli prištić.</para></listitem><listitem><para>Infekcija se pojavljujee kao solitarni prištić ili kao mnoštvo malih prištića u jednoj regiji.</para></listitem><listitem><para>Dodirivanjem i češanjem može se proširiti i na druge regije na tijelu.</para></listitem><listitem><para>Najčešće se javlja u područjima guste dlakavosti -  brada, noge i vlasište.</para></listitem><listitem><para>Izaziva jak svrbež.</para></listitem><listitem><para>Zbog dugotrajne infekcije mogu nastati rane i posljedično ostati ožiljci.</para></listitem></itemizedlist><heading3>Uzroci folikulitisa</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Folikulitis je najčešće bakterijski i uzrokuje ga Staphylococcus aureus, ponekad se u imunokompromitiranih osoba pronađe i Pseudomonas aeruginosa.  Bazenski ili topli folikulitis naziv je za folikulitis koji pacijenti dobiju kupanjem u bazenima ili toplicama gdje voda nije dovoljno klorirana.  Neke vrste gljivica također mogu uzrokovati folikulitis, a češći je u osoba koje žive u niskim higijenskim standardima. Područja oštećene i nadražene kože lakše razvijaju folikulitis, pa ga zato muškarci često dobiju u području brade zbog  konstantne iritacije kože tijekom brijanja.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U najčešće uzroke nastanka folikulitisa ubrajamo:</para><itemizedlist><listitem><para>Prisutnost dermatitisa i akni na koži</para></listitem><listitem><para>Nošenje uske odjeće i svakodnevno brijanje</para></listitem><listitem><para>Prisutnost ozljeda, opeklina ili kirurških rana</para></listitem><listitem><para>Topao i vlažan okoliš ( npr gumene čizme)</para></listitem><listitem><para>Hormonska neravnoteža ( u pubertetu)</para></listitem><listitem><para>Toplo ljetno vrijeme i znojenje pogoduju nastanka folikulitisa u kosi</para></listitem></itemizedlist><heading3>Kako izgleda folikulitis?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Folikulitis daje klasičnu kliničku sliku s razvojem crvenih tvrdih kvržica i sitnih bijelih prištića koji pucaju. Oni se karakteristično nalaze uz dlaku, svrbe i mogu biti bolni, posebice na mjestima dodira kože o kožu ( prepone) ili stalne iritacije ( brada). Prištići sami pucaju, a mogu se stvoriti i dublje rane. Folikulitis je najčešće samoograničavajuća bolest i sama prolazi.</para><heading3>Površinski folikulitisi</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kliničku sliku folikulitisa dijelimo na više vrsta. Površinski folikulitisi, kako im ime govori, zahvaćaju samo folikul dlake.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Bakterijski folikulitis izazvan S. Aureusom čest je, pojavljuje se češće u muškaraca, ali gotovo svatko ga barem jednom u životu dobije.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Bazenski folikulitis javlja se kratko nakon boravka u toplicama ili lječilištima. U toploj vodi , koja se konstantno zagrijava, ako nije dovoljno klorirana ili bromirana, dolazi do razvija bakterije <emphasis>Pseudomonas aeruginosa</emphasis>. Nakon izloženosti bakteriji , kroz nekoliko dana razvija se opsežan crveni osip koji prelazi u male gnojne pustule.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Infektivni folikulitis javlja se zbog nakupljanja bakterija u zatvorenom folikulu zbog urastanja dlake. To se najčešće događa u području brade ili prepona, a manifestira se kao velika, crvena inflamirana krvžica koja boli na dodir.</para><heading3>Duboki folikulitisi</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Duboki folikulitisi zahvaćaju dublje slojeve kože i cijele ožiljkom.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis>Sikoza barbae</emphasis> folikulitis je koji se javlja zbog iritacije pri prvim pokušajima brijanja, na koži već opterećenoj aknama.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Gram-negativni folikulitisi javljaju se u osoba koje se liječe protiv akni antibiotskom terapijom, zbog naseljavanja novih vrsta bakterija.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Eozinofilni folikulitis javlja se u osoba s HIV-om i AIDS-om.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Folikulitis je najčešće samoograničavajuća bolesti. U težim slučajevima koji ne prođu sami, primjenjuju se antibiotske masti i kreme, antifungalna terapija za gljivice i eventualno kirurška eksicizija gnojnog folikula.</para>

Folikulitis – Zašto nastaje? Kako ga spriječiti? Folikuli mala, otvorena ulegnuća u koži, u dnu dlake, lako su dostupni bakterijama, zbog čega je folikulitis čest među ljudima svih životnih dobi. Folikulitis je bakterijska upala folikula dlake.Pilosebacealna jedinica sadrži dlaku, njen folikul, male mišiće podizače dlaka i lojne i znojne žlijezde. S obzirom da su folikuli mala, otvorena ulegnuća u koži, u dnu dlake, lako su dostupni bakterijama, zbog čega je folikulitis čest među ljudima svih životnih dobi.Najčešći uzročnici folikulitisa su bakterije Staphylococcus aureus i Pseudomonas aeruginosa te neke gljivice.Posebnosti folikulitisaFolikulitis se pojavljuje kao mala, tvrda crvena kvržica uz samu dlaku, koja zatim prelazi u bijeli prištić.Infekcija se pojavljujee kao solitarni prištić ili kao mnoštvo malih prištića u jednoj regiji.Dodirivanjem i češanjem može se proširiti i na druge regije na tijelu.Najčešće se javlja u područjima guste dlakavosti -  brada, noge i vlasište.Izaziva jak svrbež.Zbog dugotrajne infekcije mogu nastati rane i posljedično ostati ožiljci.Uzroci folikulitisaFolikulitis je najčešće bakterijski i uzrokuje ga Staphylococcus aureus, ponekad se u imunokompromitiranih osoba pronađe i Pseudomonas aeruginosa.  Bazenski ili topli folikulitis naziv je za folikulitis koji pacijenti dobiju kupanjem u bazenima ili toplicama gdje voda nije dovoljno klorirana.  Neke vrste gljivica također mogu uzrokovati folikulitis, a češći je u osoba koje žive u niskim higijenskim standardima. Područja oštećene i nadražene kože lakše razvijaju folikulitis, pa ga zato muškarci često dobiju u području brade zbog  konstantne iritacije kože tijekom brijanja.U najčešće uzroke nastanka folikulitisa ubrajamo:Prisutnost dermatitisa i akni na kožiNošenje uske odjeće i svakodnevno brijanjePrisutnost ozljeda, opeklina ili kirurških ranaTopao i vlažan okoliš ( npr gumene čizme)Hormonska neravnoteža ( u pubertetu)Toplo ljetno vrijeme i znojenje pogoduju nastanka folikulitisa u kosiKako izgleda folikulitis?Folikulitis daje klasičnu kliničku sliku s razvojem crvenih tvrdih kvržica i sitnih bijelih prištića koji pucaju. Oni se karakteristično nalaze uz dlaku, svrbe i mogu biti bolni, posebice na mjestima dodira kože o kožu ( prepone) ili stalne iritacije ( brada). Prištići sami pucaju, a mogu se stvoriti i dublje rane. Folikulitis je najčešće samoograničavajuća bolest i sama prolazi.Površinski folikulitisiKliničku sliku folikulitisa dijelimo na više vrsta. Površinski folikulitisi, kako im ime govori, zahvaćaju samo folikul dlake.Bakterijski folikulitis izazvan S. Aureusom čest je, pojavljuje se češće u muškaraca, ali gotovo svatko ga barem jednom u životu dobije.Bazenski folikulitis javlja se kratko nakon boravka u toplicama ili lječilištima. U toploj vodi , koja se konstantno zagrijava, ako nije dovoljno klorirana ili bromirana, dolazi do razvija bakterije Pseudomonas aeruginosa. Nakon izloženosti bakteriji , kroz nekoliko dana razvija se opsežan crveni osip koji prelazi u male gnojne pustule.Infektivni folikulitis javlja se zbog nakupljanja bakterija u zatvorenom folikulu zbog urastanja dlake. To se najčešće događa u području brade ili prepona, a manifestira se kao velika, crvena inflamirana krvžica koja boli na dodir.Duboki folikulitisiDuboki folikulitisi zahvaćaju dublje slojeve kože i cijele ožiljkom.Sikoza barbae folikulitis je koji se javlja zbog iritacije pri prvim pokušajima brijanja, na koži već opterećenoj aknama.Gram-negativni folikulitisi javljaju se u osoba koje se liječe protiv akni antibiotskom terapijom, zbog naseljavanja novih vrsta bakterija.Eozinofilni folikulitis javlja se u osoba s HIV-om i AIDS-om.Folikulitis je najčešće samoograničavajuća bolesti. U težim slučajevima koji ne prođu sami, primjenjuju se antibiotske masti i kreme, antifungalna terapija za gljivice i eventualno kirurška eksicizija gnojnog folikula. 

Folikulitis – Zašto nastaje? Kako ga spriječiti?

zdrava-kosa-825x510

Bolesti

Članak

Net.hr

Moje zdravlje

<para>Hodgkinov limfom maligna je bolest limfnih čvorova.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para>Hodgkinov limfom maligna je bolest koja nastaje bujanjem Reed- Sternbergovih stanica u limfnim čvorovima. Limfni čvorovi prve su točke obrane organizma od infektivnih uzročnika. Nastankom malignih limfoma dolazi do bujanja stanica u limfnim čvorovima, čime nastaju nefunkcionalne stanice i nestaje imunološki odgovor organizma na vanjske uzročnike bolesti.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para>Hodgkinov limfom jedan je od dva tipa limfoma koji se pojavljuju u limfnom sustavu. Drugi tip naziva se non-Hodgkinovim limfomom.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para>Limfomi se pojavljuju u različitim dobnim skupinama. Hodgkinov limfom češći je u mlađih ljudi i djece, a pojavljuje se u kombinaciji s leukemijama.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><heading3>Kako nastaje Hodgkinov limfom?</heading3><para>Nema točnog uzroka nastanka limfoma, što znači da je bolest multifaktorijalna. Limfomi se razvijaju zbog promjena u onkogenima i onkogen supresor genima, zbog utjecaja zračenja ili onkogenih virusa, poput Epstein Barr virusa.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para>Klasična slika Hodgkinova limfoma je pojava bezbolnog, otečenog limfnog čvora. Čvorovi se pojavljuju na području vrata, pazuha ili prepona, a mogu oteći naglo ili se povećavati postepeno.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para>Simptomi koji se najčešće pojavljuju su :<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><itemizedlist><listitem><para>Otečeni limfni čvorovi u preponama, pazusima ili na vratu</para></listitem><listitem><para>Povećana jetra i slezena</para></listitem><listitem><para>Bol u zglobovima</para></listitem><listitem><para>Umor</para></listitem><listitem><para>Žutica</para></listitem><listitem><para>Svrbež kože</para></listitem><listitem><para>Neobjašnjiv gubitak težine veći od 10 %</para></listitem><listitem><para>Gubitak apetita</para></listitem><listitem><para>Povećana osjetljivost na infekcije i povećan broj infekcija u zadnjih 6 mjeseci</para></listitem></itemizedlist><para>Kod sumnje na Hodgkinov limfom prve pretrage koje se izvode su laboratorijske pretrage krvi, koje uključuju kompletnu i diferencijalnu krvnu sliku. Vidljiva je limfocitopenija, smanjen broj limfocita i normocitna anemija, što je smanjen broj normalnih eritrocita.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><heading3>Jesu li svi Hodgkinovi limfomi isti?</heading3><para>Patohistološka analiza stanica Hodgkinovih limfoma razlikuje 4 vrste limfoma, koji se razlikuju brojem i tipom stanica koje prevladavaju.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><itemizedlist><listitem><para>Limfocitna predominacija ( 3%)  – Hodgkinov limfom s malim brojem Reed Sternbergovih stanica i velikim brojem limfocita.</para></listitem><listitem><para>Nodularna skleroza ( 65% ) – limfom s malim brojem Reed Stembergovih stanica i malim brojem limfocita.</para></listitem><listitem><para>Miješane stanice ( 25% ) – umjerena razina Reed Stembergovih i limfocitnih stanica, koji napreduje jako brzo.</para></listitem><listitem><para>Limfocitna deplecija ( 5% ) – prisutnost velikog broja Reed Stembergovih stanica uz svega nekoliko limfocita, s brzim razvojem i lošom prognozom.</para></listitem></itemizedlist><heading3>Dijagnostika i liječenje Hodgkinova limfoma</heading3><para>Nakon pozitivnih laboratorijskih testova, biopsijom limfnog čvora potvrđujemo dijagnozu i određujemo tip Hodgkinova limfoma po prisutnosti različitih stanica. Nakon potvrde dijagnoze važna je evaluacija limfnog sustava cijelog tijela uz pomoć CT-a ili MRI-a kako bismo pronašli eventualna žarišta na području limfnih čvorova u sredoprsju ili abdomenu.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para>Ako je limfni čvor  na eksponiranom mjestu, ponekad se sumnjiv čvor uklanja u potpunosti i zatim prolazi patohistološku analizu,a kao čvorova smještenih dublje u organizmu složenijim se kirurškim zahvatom radi aspiracijska punkcija.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para>Ovisno o stadiju bolesti, postoje različiti načini liječenja -  kirurški, kemoterapijski i radioterapijski. Cilj liječenja je ukloniti što više stanica raka i dovesti bolest u fazu remisije. Kod lokalizirane bolesti metoda izbora je kirurško liječenje, čime se uklanjaju limfni čvorovi cijele zahvaćene regije. Često nakon evaluacije stanja poslije kirurške resekcije bude potrebno daljnje liječenje kemoterapijom ili zračenjem.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para>Kemoterapija je tretman kojim se citotoksični lijekovi uvode u krvotok te putuju do ciljanih stanica raka s ciljem da ih unište. Nažalost, kemoterapija uništava i zdrave hematološke stanice. Danas se najčešće koristi u kombinaciji s radioterapijom, jer terapija zračenjem smanjuje potrebne doze kemoterapijskih lijekova.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para>Transplantacija matičnih stanica koristi se kada su iscrpljene druge terapijske opcije.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para>Hodgkinov limfom često recidivira vrlo   brzo, već za 6 mjeseci. Izgledi za trajno izlječenje su između 50 i 80 %, ovisno o stadiju bolesti i tipu Hodgkinova limfoma, međutim ovaj tumor danas smatramo izlječivim.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para>

Hodgkinov limfom – Kako ga prepoznati? Limfomi se pojavljuju u različitim dobnim skupinama. Hodgkinov limfom češći je u mlađih ljudi i djece, a pojavljuje se u kombinaciji s leukemijama. Hodgkinov limfom maligna je bolest limfnih čvorova.Hodgkinov limfom maligna je bolest koja nastaje bujanjem Reed- Sternbergovih stanica u limfnim čvorovima. Limfni čvorovi prve su točke obrane organizma od infektivnih uzročnika. Nastankom malignih limfoma dolazi do bujanja stanica u limfnim čvorovima, čime nastaju nefunkcionalne stanice i nestaje imunološki odgovor organizma na vanjske uzročnike bolesti.Hodgkinov limfom jedan je od dva tipa limfoma koji se pojavljuju u limfnom sustavu. Drugi tip naziva se non-Hodgkinovim limfomom.Limfomi se pojavljuju u različitim dobnim skupinama. Hodgkinov limfom češći je u mlađih ljudi i djece, a pojavljuje se u kombinaciji s leukemijama.Kako nastaje Hodgkinov limfom?Nema točnog uzroka nastanka limfoma, što znači da je bolest multifaktorijalna. Limfomi se razvijaju zbog promjena u onkogenima i onkogen supresor genima, zbog utjecaja zračenja ili onkogenih virusa, poput Epstein Barr virusa.Klasična slika Hodgkinova limfoma je pojava bezbolnog, otečenog limfnog čvora. Čvorovi se pojavljuju na području vrata, pazuha ili prepona, a mogu oteći naglo ili se povećavati postepeno.Simptomi koji se najčešće pojavljuju su :Otečeni limfni čvorovi u preponama, pazusima ili na vratuPovećana jetra i slezenaBol u zglobovimaUmorŽuticaSvrbež kožeNeobjašnjiv gubitak težine veći od 10 %Gubitak apetitaPovećana osjetljivost na infekcije i povećan broj infekcija u zadnjih 6 mjeseciKod sumnje na Hodgkinov limfom prve pretrage koje se izvode su laboratorijske pretrage krvi, koje uključuju kompletnu i diferencijalnu krvnu sliku. Vidljiva je limfocitopenija, smanjen broj limfocita i normocitna anemija, što je smanjen broj normalnih eritrocita.Jesu li svi Hodgkinovi limfomi isti?Patohistološka analiza stanica Hodgkinovih limfoma razlikuje 4 vrste limfoma, koji se razlikuju brojem i tipom stanica koje prevladavaju.Limfocitna predominacija ( 3%)  – Hodgkinov limfom s malim brojem Reed Sternbergovih stanica i velikim brojem limfocita.Nodularna skleroza ( 65% ) – limfom s malim brojem Reed Stembergovih stanica i malim brojem limfocita.Miješane stanice ( 25% ) – umjerena razina Reed Stembergovih i limfocitnih stanica, koji napreduje jako brzo.Limfocitna deplecija ( 5% ) – prisutnost velikog broja Reed Stembergovih stanica uz svega nekoliko limfocita, s brzim razvojem i lošom prognozom.Dijagnostika i liječenje Hodgkinova limfomaNakon pozitivnih laboratorijskih testova, biopsijom limfnog čvora potvrđujemo dijagnozu i određujemo tip Hodgkinova limfoma po prisutnosti različitih stanica. Nakon potvrde dijagnoze važna je evaluacija limfnog sustava cijelog tijela uz pomoć CT-a ili MRI-a kako bismo pronašli eventualna žarišta na području limfnih čvorova u sredoprsju ili abdomenu.Ako je limfni čvor  na eksponiranom mjestu, ponekad se sumnjiv čvor uklanja u potpunosti i zatim prolazi patohistološku analizu,a kao čvorova smještenih dublje u organizmu složenijim se kirurškim zahvatom radi aspiracijska punkcija.Ovisno o stadiju bolesti, postoje različiti načini liječenja -  kirurški, kemoterapijski i radioterapijski. Cilj liječenja je ukloniti što više stanica raka i dovesti bolest u fazu remisije. Kod lokalizirane bolesti metoda izbora je kirurško liječenje, čime se uklanjaju limfni čvorovi cijele zahvaćene regije. Često nakon evaluacije stanja poslije kirurške resekcije bude potrebno daljnje liječenje kemoterapijom ili zračenjem.Kemoterapija je tretman kojim se citotoksični lijekovi uvode u krvotok te putuju do ciljanih stanica raka s ciljem da ih unište. Nažalost, kemoterapija uništava i zdrave hematološke stanice. Danas se najčešće koristi u kombinaciji s radioterapijom, jer terapija zračenjem smanjuje potrebne doze kemoterapijskih lijekova.Transplantacija matičnih stanica koristi se kada su iscrpljene druge terapijske opcije.Hodgkinov limfom često recidivira vrlo   brzo, već za 6 mjeseci. Izgledi za trajno izlječenje su između 50 i 80 %, ovisno o stadiju bolesti i tipu Hodgkinova limfoma, međutim ovaj tumor danas smatramo izlječivim. 

Hodgkinov limfom – Kako ga prepoznati?

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Neke od češćih autoimunih bolesti</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Autoimune bolesti su skupina različitih bolesti koje nastaju kao posljedica nekontrolirane i prejake reakcije imunosnog sustava koja dovodi do oštećenja vlastitog organizma.</para><heading3>Što su autoimune bolesti?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pod autoimune bolesti klasificiramo sve bolesti u kojima dolazi do nekontrolirane i nesvrsishodne reakcije imunosnog sustava i oštećenja organizma što se manifestira određenom bolešću. Točan razlog nastanka autoimunih bolesti je nepoznat, veliku ulogu imaju međuodnos genetičkih predispozicija pojedinca i okolinskih čimbenika koji potencijalno djeluju kao okidači autoimunih bolesti. Većina autoimunih bolesti se češće javlja kod žena te većina pacijenata prve simptome uočava nakon puberteta što ukazuje na potencijalnu ulogu spolnih hormona, naročito estrogena, na razvoj autoimunih bolesti.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kod većine autoimunih bolesti dolazi do stvaranja protutijela na neki od proteina ili antigen vlastitih stanica organizma što dovodi do oštećenja specifičnog tkiva i nastanka karakterističnih simptoma. Autoimuna protutijela mogu stvarati i imunokomplekse koji se talože u stijenke krvnih žila kože, bubrega, srca i time dovesti do oštećenja organa. Kod nekih autoimunih bolesti dolazi i do direktnog oštećenja stanica organizma putem citotoksičnih T limfocita.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dijagnoza autoimunih bolesti se postavlja na temelju kliničke slike, dokaza autoantitijela koja su često specifična za pojedinu autoimunu bolest i ukoliko je potrebno biopsijskog nalaza zahvaćenog tkiva.</para><heading3>Neke od češćih autoimunih bolesti su:</heading3><itemizedlist><listitem><para>Autoimune bolesti štitnjače - Hashimotov tireoiditis i Gravesova bolest</para></listitem><listitem><para>Diabetes mellitus tip 1</para></listitem><listitem><para>Psorijaza</para></listitem><listitem><para>Reumatoidni artritis</para></listitem><listitem><para>Sistemni eritematozni lupus</para></listitem><listitem><para>Skleroderma</para></listitem><listitem><para>Upalne bolesti crijeva – Chronova bolest i ulcerozni kolitis</para></listitem><listitem><para>Celijakija ili glutenska enteropatija</para></listitem></itemizedlist><heading3>Autoimune bolesti štitnjače - Hashimotov tiroiditis i Gravesova bolest</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Hashimotov tireoiditis i Gravesova bolest su vjerojatno najpoznatije autoimune bolesti u općoj populaciji. Štitnjača putem svojih hormona ima ključnu ulogu u kontroli metabolizma tijela i često je zahvaćena u autoimunim bolestima. U Hashimotovom tireoiditisu dolazi do upale i uništenja stanica štitnjače. U prvoj fazi bolesti pri uništenju stanica se u krvotok mogu osloboditi povišene razine hormona štitnjače što može prouzročiti prolazni hipertiroidizam. S vremenom dođe do gubitka većeg udjela štitnjače te dolazi do nastanka hipotireoidizma – manjka hormona štitnjače.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Gravesova bolest je zanimljiva jer u njoj ne dolazi do uništenja štitnjače, nego se stvaraju autoprotutijela koja aktiviraju TSH receptore na površini štitnjače i potiču ju na pojačano stvaranje i lučenje svojih hormona što dovodi do hipertiroidizma. TSH receptor je izražen i na fibroblastima, stanicama koje proizvode kolagen i druge proteine vezivnog tkiva, pa njihovom aktivacijom dolazi do stvaranja edema i karakterističnog izbočenja očnih jabučica.</para><heading3>Diabetes mellitus tip 1</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Diabetes mellitus tip 1 ili o inzulinu ovisan dijabetes je autoimuna bolest u kojoj dolazi do uništenja beta stanica gušterače koje proizvode hormon inzulin. Ukoliko je uništen dovoljno veliki postotak beta stanica, gušterača više ne može izlučiti dovoljno inzulina u krvotok, šećer iz krvi više ne može uči u stanice te dolazi do rasta koncentracije šećera u krvi.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Česti simptomi povišenog šećera u krvi su polidipsija - povećan unos tekućine radi povećanog osjećaja žeđi, polifagija – povećan osjećaj gladi, bez inzulina šećer ne može uči u stanice koje posljedično „gladuju“, poliurija – povećano i često mokrenje prouzročeno dijelom polidipsijom, a dijelom izlučivanjem glukoze urinom.</para><heading3>Psorijaza</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Psorijaza je autoimuna bolest u kojoj dolazi do stvaranja ograničenih, crvenih i ljuskavih plakova na koži. Do kožnih promjena u psorijazi dolazi radi upale i djelovanja autoimunih T stanicama što narušava normalan ciklus izmjene kože koji se znatno skraćuje.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Simptomi same psorijaze su najčešće blagi, no zahvaćanje velikog postotka tjelesne površine često predstavlja značajan kozmetički problem. Poseban klinički problem predstavlja i autoimuni psorijatički artritis koji se javlja kod 5-30% oboljelih te može biti izrazito bolan i čak onesposobljavajući.</para><heading3>Reumatoidni artritis</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Reumatoidni artritis je kronična autoimuna bolest u kojoj imunološki sustav napada i uništava vezivo i hrskavicu zglobova. Bolest može zahvatiti bilo koji zglob u tijelu, ali najčešće simetrično zahvaća zglobove šake i stopala. Za postavljanje dijagnoze reumatoidnog artritisa potrebno je zadovoljiti barem 4 kriterija:</para><itemizedlist><listitem><para>Artritis koji zahvaća barem 3 zgloba</para></listitem><listitem><para>Jutarnja ukočenost koja traje barem 1h</para></listitem><listitem><para>Artritis je simetričan</para></listitem><listitem><para>Artritis zahvaća zglobove šake</para></listitem><listitem><para>Postojanje reumatoidnih čvorića</para></listitem><listitem><para>Pozitivan reumatoidni faktor</para></listitem><listitem><para>Radiološki potvrđene promjene na kostima zglobova</para></listitem></itemizedlist><heading3>Sistemni eritematozni lupus</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Lupus je kronična, multisistemska autoimuna bolest u kojoj dolazi do stvaranja i taloženja imunokompleksa  u stijenke krvnih žila i zglobove. Klinička slika je raznolika, najčešće se javljaju artritis, karakterističan osip na licu nalik leptira, pleuritis, perikarditis, citopenija ili zahvaćanje bubrega. Bolest se najčešće javlja kod žena mlađe životne dobi, a potvrđuje se nalazom karakterističnih antinuklearnih protutijela (ANA).</para><heading3>Skleroderma</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Skleroderma ili sustavna skleroze je kronična autoimuna bolest u kojoj dolazi do stvaranja degenerativnih promjena, otvrdnuća i ožiljaka na koži, zglobovima, unutarnjim organima i krvnim žilama. Bolest uobičajeno započinje zahvaćanjem prstiju koji postaju oteknuti i zadebljali, a čest je i nalaz Raynaudovog fenomena – iznenadno bljedilo i ukočenost prstiju prilikom emocionalne napetosti ili hladnoće. Napretkom bolesti koža postaje zategnutija i lice oboljelih počinje nalikovati na bezizražajnu masku. Bolest može zahvatiti i unutarnje organe, poput jetre, jednjaka i crijeva čime dovodi do nemogućnosti gutanja i adsorpcije hrane, ukoliko su ožiljne promjene na plućima opsežne moguć je osjećaj nedostatka zraka, a moguće je i oštećenje srca koje može dovesti do nastanka smrtonosnih aritmija.</para><heading3>Upalne bolesti crijeva – Chronova bolest i ulcerozni kolitis</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Cronova bolest i ulcerozni kolitis upalne su bolesti crijeva karakterizirane relapsno-remitirajućom upalom sluznice crijeva. Simptomi koji se javljaju su učestali proljev, koji može biti krvav i/ili sluzav, gubitak na kilaži, temperatura i bolovi u trbuhu. Točan uzrok bolesti je nepoznat, no pretpostavlja se da bakterije crijevne flore imaju ulogu u nastanku imunološke reakcije.</para><heading3>Celijakija</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Glutenska enteropatija ili celijakija je imunološki posredovana bolest crijeva koju karakterizira nepodnošenje glutena- proteina koji se normalno nalazi u pšenici, ječmu i raži. Simptomi bolesti su dugotrajan proljev, gubitak na težini, malnutricija, anemija i bolovi u trbuhu, a bolest se uspješno drži pod kontrolom bezglutenskom dijetom.</para><heading3>Miastenia gravis</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Miastenia gravis je autoimuna bolest neuromišične spojnice u kojoj dolazi do stvaranja autoantitijela protiv acetilkolinskog receptora čime se onemogućava pravilna kontrakcija mišića. Najčešći simptomi koji se javljaju su ptoza (spuštenost) očnog kapka, dvoslike i mišićna slabost koja je intenzivnija predvečer ili nakon opterećenja, a moguća je i životna ugroženost pacijenata ako su zahvaćeni dišni mišići.</para>

Najčešće autoimune bolesti - simptomi  Autoimune bolesti su skupina različitih bolesti koje nastaju kao posljedica nekontrolirane i prejake reakcije imunosnog sustava koja dovodi do oštećenja vlastitog organizma. Neke od češćih autoimunih bolestiAutoimune bolesti su skupina različitih bolesti koje nastaju kao posljedica nekontrolirane i prejake reakcije imunosnog sustava koja dovodi do oštećenja vlastitog organizma.Što su autoimune bolesti?Pod autoimune bolesti klasificiramo sve bolesti u kojima dolazi do nekontrolirane i nesvrsishodne reakcije imunosnog sustava i oštećenja organizma što se manifestira određenom bolešću. Točan razlog nastanka autoimunih bolesti je nepoznat, veliku ulogu imaju međuodnos genetičkih predispozicija pojedinca i okolinskih čimbenika koji potencijalno djeluju kao okidači autoimunih bolesti. Većina autoimunih bolesti se češće javlja kod žena te većina pacijenata prve simptome uočava nakon puberteta što ukazuje na potencijalnu ulogu spolnih hormona, naročito estrogena, na razvoj autoimunih bolesti.Kod većine autoimunih bolesti dolazi do stvaranja protutijela na neki od proteina ili antigen vlastitih stanica organizma što dovodi do oštećenja specifičnog tkiva i nastanka karakterističnih simptoma. Autoimuna protutijela mogu stvarati i imunokomplekse koji se talože u stijenke krvnih žila kože, bubrega, srca i time dovesti do oštećenja organa. Kod nekih autoimunih bolesti dolazi i do direktnog oštećenja stanica organizma putem citotoksičnih T limfocita.Dijagnoza autoimunih bolesti se postavlja na temelju kliničke slike, dokaza autoantitijela koja su često specifična za pojedinu autoimunu bolest i ukoliko je potrebno biopsijskog nalaza zahvaćenog tkiva.Neke od češćih autoimunih bolesti su:Autoimune bolesti štitnjače - Hashimotov tireoiditis i Gravesova bolestDiabetes mellitus tip 1PsorijazaReumatoidni artritisSistemni eritematozni lupusSklerodermaUpalne bolesti crijeva – Chronova bolest i ulcerozni kolitisCelijakija ili glutenska enteropatijaAutoimune bolesti štitnjače - Hashimotov tiroiditis i Gravesova bolestHashimotov tireoiditis i Gravesova bolest su vjerojatno najpoznatije autoimune bolesti u općoj populaciji. Štitnjača putem svojih hormona ima ključnu ulogu u kontroli metabolizma tijela i često je zahvaćena u autoimunim bolestima. U Hashimotovom tireoiditisu dolazi do upale i uništenja stanica štitnjače. U prvoj fazi bolesti pri uništenju stanica se u krvotok mogu osloboditi povišene razine hormona štitnjače što može prouzročiti prolazni hipertiroidizam. S vremenom dođe do gubitka većeg udjela štitnjače te dolazi do nastanka hipotireoidizma – manjka hormona štitnjače.Gravesova bolest je zanimljiva jer u njoj ne dolazi do uništenja štitnjače, nego se stvaraju autoprotutijela koja aktiviraju TSH receptore na površini štitnjače i potiču ju na pojačano stvaranje i lučenje svojih hormona što dovodi do hipertiroidizma. TSH receptor je izražen i na fibroblastima, stanicama koje proizvode kolagen i druge proteine vezivnog tkiva, pa njihovom aktivacijom dolazi do stvaranja edema i karakterističnog izbočenja očnih jabučica.Diabetes mellitus tip 1Diabetes mellitus tip 1 ili o inzulinu ovisan dijabetes je autoimuna bolest u kojoj dolazi do uništenja beta stanica gušterače koje proizvode hormon inzulin. Ukoliko je uništen dovoljno veliki postotak beta stanica, gušterača više ne može izlučiti dovoljno inzulina u krvotok, šećer iz krvi više ne može uči u stanice te dolazi do rasta koncentracije šećera u krvi.Česti simptomi povišenog šećera u krvi su polidipsija - povećan unos tekućine radi povećanog osjećaja žeđi, polifagija – povećan osjećaj gladi, bez inzulina šećer ne može uči u stanice koje posljedično „gladuju“, poliurija – povećano i često mokrenje prouzročeno dijelom polidipsijom, a dijelom izlučivanjem glukoze urinom.PsorijazaPsorijaza je autoimuna bolest u kojoj dolazi do stvaranja ograničenih, crvenih i ljuskavih plakova na koži. Do kožnih promjena u psorijazi dolazi radi upale i djelovanja autoimunih T stanicama što narušava normalan ciklus izmjene kože koji se znatno skraćuje.Simptomi same psorijaze su najčešće blagi, no zahvaćanje velikog postotka tjelesne površine često predstavlja značajan kozmetički problem. Poseban klinički problem predstavlja i autoimuni psorijatički artritis koji se javlja kod 5-30% oboljelih te može biti izrazito bolan i čak onesposobljavajući.Reumatoidni artritisReumatoidni artritis je kronična autoimuna bolest u kojoj imunološki sustav napada i uništava vezivo i hrskavicu zglobova. Bolest može zahvatiti bilo koji zglob u tijelu, ali najčešće simetrično zahvaća zglobove šake i stopala. Za postavljanje dijagnoze reumatoidnog artritisa potrebno je zadovoljiti barem 4 kriterija:Artritis koji zahvaća barem 3 zglobaJutarnja ukočenost koja traje barem 1hArtritis je simetričanArtritis zahvaća zglobove šakePostojanje reumatoidnih čvorićaPozitivan reumatoidni faktorRadiološki potvrđene promjene na kostima zglobovaSistemni eritematozni lupusLupus je kronična, multisistemska autoimuna bolest u kojoj dolazi do stvaranja i taloženja imunokompleksa  u stijenke krvnih žila i zglobove. Klinička slika je raznolika, najčešće se javljaju artritis, karakterističan osip na licu nalik leptira, pleuritis, perikarditis, citopenija ili zahvaćanje bubrega. Bolest se najčešće javlja kod žena mlađe životne dobi, a potvrđuje se nalazom karakterističnih antinuklearnih protutijela (ANA).SklerodermaSkleroderma ili sustavna skleroze je kronična autoimuna bolest u kojoj dolazi do stvaranja degenerativnih promjena, otvrdnuća i ožiljaka na koži, zglobovima, unutarnjim organima i krvnim žilama. Bolest uobičajeno započinje zahvaćanjem prstiju koji postaju oteknuti i zadebljali, a čest je i nalaz Raynaudovog fenomena – iznenadno bljedilo i ukočenost prstiju prilikom emocionalne napetosti ili hladnoće. Napretkom bolesti koža postaje zategnutija i lice oboljelih počinje nalikovati na bezizražajnu masku. Bolest može zahvatiti i unutarnje organe, poput jetre, jednjaka i crijeva čime dovodi do nemogućnosti gutanja i adsorpcije hrane, ukoliko su ožiljne promjene na plućima opsežne moguć je osjećaj nedostatka zraka, a moguće je i oštećenje srca koje može dovesti do nastanka smrtonosnih aritmija.Upalne bolesti crijeva – Chronova bolest i ulcerozni kolitisCronova bolest i ulcerozni kolitis upalne su bolesti crijeva karakterizirane relapsno-remitirajućom upalom sluznice crijeva. Simptomi koji se javljaju su učestali proljev, koji može biti krvav i/ili sluzav, gubitak na kilaži, temperatura i bolovi u trbuhu. Točan uzrok bolesti je nepoznat, no pretpostavlja se da bakterije crijevne flore imaju ulogu u nastanku imunološke reakcije.CelijakijaGlutenska enteropatija ili celijakija je imunološki posredovana bolest crijeva koju karakterizira nepodnošenje glutena- proteina koji se normalno nalazi u pšenici, ječmu i raži. Simptomi bolesti su dugotrajan proljev, gubitak na težini, malnutricija, anemija i bolovi u trbuhu, a bolest se uspješno drži pod kontrolom bezglutenskom dijetom.Miastenia gravisMiastenia gravis je autoimuna bolest neuromišične spojnice u kojoj dolazi do stvaranja autoantitijela protiv acetilkolinskog receptora čime se onemogućava pravilna kontrakcija mišića. Najčešći simptomi koji se javljaju su ptoza (spuštenost) očnog kapka, dvoslike i mišićna slabost koja je intenzivnija predvečer ili nakon opterećenja, a moguća je i životna ugroženost pacijenata ako su zahvaćeni dišni mišići. 

Autoimune bolesti - simptomi i uzroci 

shutterstock_1775016137.jpg

Najčešće autoimune bolesti - simptomi 

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pneumonija je akutna upala plućnog parenhima.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pneumonija ili upala pluća najčešća je bolest pluća i čest uzrok hospitalizacija i smrti kako u razvijenima tako i u nerazvijenim zemljama svijeta. Upale pluća mogu se podijeliti na više načina. Prema uzročnicima koji ih uzrokuju razlikujemo bakterijsku, virusnu i gljivičnu upalu pluća. Klinička podjela je najčešće korištena, a ona dijeli pneumonije na tipične i atipične. Razlikujemo i akutne pneumonije, kao i one kroničnog tijeka. Epidemiološki možemo pneumonije podijeliti na one stečene izvan bolničkog sustava, community-acquired pneumonije ( CAP), hospital- acquired pneumonije (HAP) i pneumonije povezane sa zdravstvenom skrbi ( HCAP).</para><heading3>Tko su uzročnici pneumonija?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Većina pneumonija uzrokovana je bakterijama i virusima, dok se gljivični uzročnici rijetko pojavljuju, isključivo u imunkompromitiranih pacijenata. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><hmn:linebreak/>Bakterijske upale pluća dijelimo na tipične i atipične bakterijske upale. Klasične bakterije uzročnici upala pluća su S.pneumoniae i K.pneumoniae, dok su manje tipičnu bakterijski uzročnici Mycoplasma pneumoniae, Legionella pneumophilia i pripadnici roda Rikettsia.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Virusni uzročnici su brojni, pokazuju sezonsku predilekciju, što znači da se virusne upale pluća pojavljuju u doba aktivnosti pojedinog virusa, najčešće u hladnijem dijelu godine. Influenza A i B u sklopu gripe često uzrokuje upalu pluća kao sekundarnu manifestaciju gripe. Adenovirusi česti su uzočnici pneumonije u mladih, dok RSV I metapneumovirus izazivaju pneumonije u djece i dojenčadi. Na smijemo zaboraviti da virus korone, SARS-COV2 u težoj kliničkoj slici uzrokuje pneumoniju.</para><heading3>Simptomi</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Klinički pneumonije dijelimo na bakterijske, koje su tipične,  i atipične. Svaka od njih ima svoju karakterističnu kliničku sliku.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Bakterijske pneumonije su češće i njihove simptome smatramo klasičnom kliničkom slikom upale pluća. Prvi simptomi koji se javljaju su kašalj, bol u prsima i povišena tjelesna temperatura. Postupno dolazi do produktivnog kašlja s iskašljajem koji varira od sluzavog na početku pa do gnojnog iskašljaja s primjesama krvi kako bolest napreduje. Bolovi u prsima postaju sve jači i pacijenti se žale na osjećaj nedostatka zraka i stezanja u prsima.  U isto vrijeme temperatura raste do 39 i 40 stupnjeva Celzijevih te opće stanje postaje loše. Zasićenost krvi kisikom, saturacija, može pasti i ispod 94 posto.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Atipične pneumonije imaju lakše simptome. Ponekad ih nazivamo walking-pneumonijama, jer mlađi i jači pacijenti često ne odlaze liječniku zbog slabijih simptoma te pneumoniju u cijelosti prehodaju. U atipičnih pneumonija izražen je suh kašalj bez iskašljaja i s minimalnim bolovima u prsima. Osoba ne mora imati povišenu tjelesnu temperaturu i opće stanje je najčešće dobro. Često je jedini pokazatelj prisutnosti pneumonije radiološki nalaz.</para><heading3>Dijagnostika i liječenje</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U dijagnostici pnemonija postoji nekoliko ključnih metoda, a to su RTG pluća, fizikalni pregled i laboratorijska dijagnostika. RTG nalaz bakterijske pneumonije pokazuje klasična zasjenjenja režnjeva i konsolidaciju pluća. Radiološki nalaz atipične pneumonij enij eu korelaciji s kliničkom slikom. Uz blage simptome nalaz na plućima je opsežan i težak, uz vidljv intersticijski infiltrat. Laboratorijske pretrage u bakterijske pneumonije karakteristično daju visok CRP, leukocitozu s povišenim udjelom neutrofila i ubrzanom sedimentacijom. Kod atipične pneumonije CRP je blago povišen, dok je sedimantacija uredna. Askultacijski nalaz nad plućima otkriva bronhalno disanje  te hropce i krepitacije u izdisaju. Iz iskašljaja je potrebno izolirati uzročnika zbog primjene adekvatne antibiotske terapije.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Terapija pneumonije je antibiotik, izabran prema antibiogramu. Antibiogram je važan kako bismo odradili osjetljivost pojedinog uzročnika na različite antibiotike. Prva linija antibiotika za liječenje pneumonija su makrolidi , azitromicin i klaritromicin (Sumamed). Mogu se dati i  betalaktamski antibiotici, najčešće amoksicilin s klavulanskom kiselinom ili doksiciklin.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Uz antibiotik, za lakše iskašljavanje uzima se mukolitik, kao i antipiretik za sniženje tjelesne temperature.</para>

Upala pluća -   podjela, simptomi , liječenje Pneumonija ili upala pluća najčešća je bolest pluća i čest uzrok hospitalizacija i smrti kako u razvijenima tako i u nerazvijenim zemljama svijeta.  Pneumonija je akutna upala plućnog parenhima.Pneumonija ili upala pluća najčešća je bolest pluća i čest uzrok hospitalizacija i smrti kako u razvijenima tako i u nerazvijenim zemljama svijeta. Upale pluća mogu se podijeliti na više načina. Prema uzročnicima koji ih uzrokuju razlikujemo bakterijsku, virusnu i gljivičnu upalu pluća. Klinička podjela je najčešće korištena, a ona dijeli pneumonije na tipične i atipične. Razlikujemo i akutne pneumonije, kao i one kroničnog tijeka. Epidemiološki možemo pneumonije podijeliti na one stečene izvan bolničkog sustava, community-acquired pneumonije ( CAP), hospital- acquired pneumonije (HAP) i pneumonije povezane sa zdravstvenom skrbi ( HCAP).Tko su uzročnici pneumonija?Većina pneumonija uzrokovana je bakterijama i virusima, dok se gljivični uzročnici rijetko pojavljuju, isključivo u imunkompromitiranih pacijenata. Bakterijske upale pluća dijelimo na tipične i atipične bakterijske upale. Klasične bakterije uzročnici upala pluća su S.pneumoniae i K.pneumoniae, dok su manje tipičnu bakterijski uzročnici Mycoplasma pneumoniae, Legionella pneumophilia i pripadnici roda Rikettsia.Virusni uzročnici su brojni, pokazuju sezonsku predilekciju, što znači da se virusne upale pluća pojavljuju u doba aktivnosti pojedinog virusa, najčešće u hladnijem dijelu godine. Influenza A i B u sklopu gripe često uzrokuje upalu pluća kao sekundarnu manifestaciju gripe. Adenovirusi česti su uzočnici pneumonije u mladih, dok RSV I metapneumovirus izazivaju pneumonije u djece i dojenčadi. Na smijemo zaboraviti da virus korone, SARS-COV2 u težoj kliničkoj slici uzrokuje pneumoniju.SimptomiKlinički pneumonije dijelimo na bakterijske, koje su tipične,  i atipične. Svaka od njih ima svoju karakterističnu kliničku sliku.Bakterijske pneumonije su češće i njihove simptome smatramo klasičnom kliničkom slikom upale pluća. Prvi simptomi koji se javljaju su kašalj, bol u prsima i povišena tjelesna temperatura. Postupno dolazi do produktivnog kašlja s iskašljajem koji varira od sluzavog na početku pa do gnojnog iskašljaja s primjesama krvi kako bolest napreduje. Bolovi u prsima postaju sve jači i pacijenti se žale na osjećaj nedostatka zraka i stezanja u prsima.  U isto vrijeme temperatura raste do 39 i 40 stupnjeva Celzijevih te opće stanje postaje loše. Zasićenost krvi kisikom, saturacija, može pasti i ispod 94 posto.Atipične pneumonije imaju lakše simptome. Ponekad ih nazivamo walking-pneumonijama, jer mlađi i jači pacijenti često ne odlaze liječniku zbog slabijih simptoma te pneumoniju u cijelosti prehodaju. U atipičnih pneumonija izražen je suh kašalj bez iskašljaja i s minimalnim bolovima u prsima. Osoba ne mora imati povišenu tjelesnu temperaturu i opće stanje je najčešće dobro. Često je jedini pokazatelj prisutnosti pneumonije radiološki nalaz.Dijagnostika i liječenjeU dijagnostici pnemonija postoji nekoliko ključnih metoda, a to su RTG pluća, fizikalni pregled i laboratorijska dijagnostika. RTG nalaz bakterijske pneumonije pokazuje klasična zasjenjenja režnjeva i konsolidaciju pluća. Radiološki nalaz atipične pneumonij enij eu korelaciji s kliničkom slikom. Uz blage simptome nalaz na plućima je opsežan i težak, uz vidljv intersticijski infiltrat. Laboratorijske pretrage u bakterijske pneumonije karakteristično daju visok CRP, leukocitozu s povišenim udjelom neutrofila i ubrzanom sedimentacijom. Kod atipične pneumonije CRP je blago povišen, dok je sedimantacija uredna. Askultacijski nalaz nad plućima otkriva bronhalno disanje  te hropce i krepitacije u izdisaju. Iz iskašljaja je potrebno izolirati uzročnika zbog primjene adekvatne antibiotske terapije.Terapija pneumonije je antibiotik, izabran prema antibiogramu. Antibiogram je važan kako bismo odradili osjetljivost pojedinog uzročnika na različite antibiotike. Prva linija antibiotika za liječenje pneumonija su makrolidi , azitromicin i klaritromicin (Sumamed). Mogu se dati i  betalaktamski antibiotici, najčešće amoksicilin s klavulanskom kiselinom ili doksiciklin.Uz antibiotik, za lakše iskašljavanje uzima se mukolitik, kao i antipiretik za sniženje tjelesne temperature. 

Bolesti / ARHIVA, Listopad 2021

Folikulitis – Zašto nastaje? Kako ga spriječiti?

Folikulitis – Zašto nastaje? Kako ga spriječiti?

Hodgkinov limfom – Kako ga prepoznati?

Hodgkinov limfom – Kako ga prepoznati?

Najčešće autoimune bolesti - simptomi

Najčešće autoimune bolesti - simptomi

Upala pluća - podjela, simptomi , liječenje

Upala pluća - podjela, simptomi , liječenje