Neke od češćih autoimunih bolesti
Autoimune bolesti su skupina različitih bolesti koje nastaju kao posljedica nekontrolirane i prejake reakcije imunosnog sustava koja dovodi do oštećenja vlastitog organizma.
Što su autoimune bolesti?
Pod autoimune bolesti klasificiramo sve bolesti u kojima dolazi do nekontrolirane i nesvrsishodne reakcije imunosnog sustava i oštećenja organizma što se manifestira određenom bolešću. Točan razlog nastanka autoimunih bolesti je nepoznat, veliku ulogu imaju međuodnos genetičkih predispozicija pojedinca i okolinskih čimbenika koji potencijalno djeluju kao okidači autoimunih bolesti. Većina autoimunih bolesti se češće javlja kod žena te većina pacijenata prve simptome uočava nakon puberteta što ukazuje na potencijalnu ulogu spolnih hormona, naročito estrogena, na razvoj autoimunih bolesti.
Kod većine autoimunih bolesti dolazi do stvaranja protutijela na neki od proteina ili antigen vlastitih stanica organizma što dovodi do oštećenja specifičnog tkiva i nastanka karakterističnih simptoma. Autoimuna protutijela mogu stvarati i imunokomplekse koji se talože u stijenke krvnih žila kože, bubrega, srca i time dovesti do oštećenja organa. Kod nekih autoimunih bolesti dolazi i do direktnog oštećenja stanica organizma putem citotoksičnih T limfocita.
Dijagnoza autoimunih bolesti se postavlja na temelju kliničke slike, dokaza autoantitijela koja su često specifična za pojedinu autoimunu bolest i ukoliko je potrebno biopsijskog nalaza zahvaćenog tkiva.
Neke od češćih autoimunih bolesti su:
- Autoimune bolesti štitnjače - Hashimotov tireoiditis i Gravesova bolest
- Diabetes mellitus tip 1
- Psorijaza
- Reumatoidni artritis
- Sistemni eritematozni lupus
- Skleroderma
- Upalne bolesti crijeva – Chronova bolest i ulcerozni kolitis
- Celijakija ili glutenska enteropatija
Autoimune bolesti štitnjače - Hashimotov tiroiditis i Gravesova bolest
Hashimotov tireoiditis i Gravesova bolest su vjerojatno najpoznatije autoimune bolesti u općoj populaciji. Štitnjača putem svojih hormona ima ključnu ulogu u kontroli metabolizma tijela i često je zahvaćena u autoimunim bolestima. U Hashimotovom tireoiditisu dolazi do upale i uništenja stanica štitnjače. U prvoj fazi bolesti pri uništenju stanica se u krvotok mogu osloboditi povišene razine hormona štitnjače što može prouzročiti prolazni hipertiroidizam. S vremenom dođe do gubitka većeg udjela štitnjače te dolazi do nastanka hipotireoidizma – manjka hormona štitnjače.
Gravesova bolest je zanimljiva jer u njoj ne dolazi do uništenja štitnjače, nego se stvaraju autoprotutijela koja aktiviraju TSH receptore na površini štitnjače i potiču ju na pojačano stvaranje i lučenje svojih hormona što dovodi do hipertiroidizma. TSH receptor je izražen i na fibroblastima, stanicama koje proizvode kolagen i druge proteine vezivnog tkiva, pa njihovom aktivacijom dolazi do stvaranja edema i karakterističnog izbočenja očnih jabučica.
Diabetes mellitus tip 1
Diabetes mellitus tip 1 ili o inzulinu ovisan dijabetes je autoimuna bolest u kojoj dolazi do uništenja beta stanica gušterače koje proizvode hormon inzulin. Ukoliko je uništen dovoljno veliki postotak beta stanica, gušterača više ne može izlučiti dovoljno inzulina u krvotok, šećer iz krvi više ne može uči u stanice te dolazi do rasta koncentracije šećera u krvi.
Česti simptomi povišenog šećera u krvi su polidipsija - povećan unos tekućine radi povećanog osjećaja žeđi, polifagija – povećan osjećaj gladi, bez inzulina šećer ne može uči u stanice koje posljedično „gladuju“, poliurija – povećano i često mokrenje prouzročeno dijelom polidipsijom, a dijelom izlučivanjem glukoze urinom.
Psorijaza
Psorijaza je autoimuna bolest u kojoj dolazi do stvaranja ograničenih, crvenih i ljuskavih plakova na koži. Do kožnih promjena u psorijazi dolazi radi upale i djelovanja autoimunih T stanicama što narušava normalan ciklus izmjene kože koji se znatno skraćuje.
Simptomi same psorijaze su najčešće blagi, no zahvaćanje velikog postotka tjelesne površine često predstavlja značajan kozmetički problem. Poseban klinički problem predstavlja i autoimuni psorijatički artritis koji se javlja kod 5-30% oboljelih te može biti izrazito bolan i čak onesposobljavajući.
Reumatoidni artritis
Reumatoidni artritis je kronična autoimuna bolest u kojoj imunološki sustav napada i uništava vezivo i hrskavicu zglobova. Bolest može zahvatiti bilo koji zglob u tijelu, ali najčešće simetrično zahvaća zglobove šake i stopala. Za postavljanje dijagnoze reumatoidnog artritisa potrebno je zadovoljiti barem 4 kriterija:
- Artritis koji zahvaća barem 3 zgloba
- Jutarnja ukočenost koja traje barem 1h
- Artritis je simetričan
- Artritis zahvaća zglobove šake
- Postojanje reumatoidnih čvorića
- Pozitivan reumatoidni faktor
- Radiološki potvrđene promjene na kostima zglobova
Sistemni eritematozni lupus
Lupus je kronična, multisistemska autoimuna bolest u kojoj dolazi do stvaranja i taloženja imunokompleksa u stijenke krvnih žila i zglobove. Klinička slika je raznolika, najčešće se javljaju artritis, karakterističan osip na licu nalik leptira, pleuritis, perikarditis, citopenija ili zahvaćanje bubrega. Bolest se najčešće javlja kod žena mlađe životne dobi, a potvrđuje se nalazom karakterističnih antinuklearnih protutijela (ANA).
Skleroderma
Skleroderma ili sustavna skleroze je kronična autoimuna bolest u kojoj dolazi do stvaranja degenerativnih promjena, otvrdnuća i ožiljaka na koži, zglobovima, unutarnjim organima i krvnim žilama. Bolest uobičajeno započinje zahvaćanjem prstiju koji postaju oteknuti i zadebljali, a čest je i nalaz Raynaudovog fenomena – iznenadno bljedilo i ukočenost prstiju prilikom emocionalne napetosti ili hladnoće. Napretkom bolesti koža postaje zategnutija i lice oboljelih počinje nalikovati na bezizražajnu masku. Bolest može zahvatiti i unutarnje organe, poput jetre, jednjaka i crijeva čime dovodi do nemogućnosti gutanja i adsorpcije hrane, ukoliko su ožiljne promjene na plućima opsežne moguć je osjećaj nedostatka zraka, a moguće je i oštećenje srca koje može dovesti do nastanka smrtonosnih aritmija.
Upalne bolesti crijeva – Chronova bolest i ulcerozni kolitis
Cronova bolest i ulcerozni kolitis upalne su bolesti crijeva karakterizirane relapsno-remitirajućom upalom sluznice crijeva. Simptomi koji se javljaju su učestali proljev, koji može biti krvav i/ili sluzav, gubitak na kilaži, temperatura i bolovi u trbuhu. Točan uzrok bolesti je nepoznat, no pretpostavlja se da bakterije crijevne flore imaju ulogu u nastanku imunološke reakcije.
Celijakija
Glutenska enteropatija ili celijakija je imunološki posredovana bolest crijeva koju karakterizira nepodnošenje glutena- proteina koji se normalno nalazi u pšenici, ječmu i raži. Simptomi bolesti su dugotrajan proljev, gubitak na težini, malnutricija, anemija i bolovi u trbuhu, a bolest se uspješno drži pod kontrolom bezglutenskom dijetom.
Miastenia gravis
Miastenia gravis je autoimuna bolest neuromišične spojnice u kojoj dolazi do stvaranja autoantitijela protiv acetilkolinskog receptora čime se onemogućava pravilna kontrakcija mišića. Najčešći simptomi koji se javljaju su ptoza (spuštenost) očnog kapka, dvoslike i mišićna slabost koja je intenzivnija predvečer ili nakon opterećenja, a moguća je i životna ugroženost pacijenata ako su zahvaćeni dišni mišići.
