Iz Čilea ga u Hrvatsku doveli korijeni: 'Baka se ukrcala na jedan od posljednjih brodova prije Drugog svjetskog rata'

Život nekad piše neobične i nepredvidive priče koje ljude odvedu na drugi kraj svijeta. Neki od njih prijeđu tisuće kilometara kako bi se vratili ondje gdje je započela njihova obiteljska priča, gdje sežu njihovi korijeni.

Dabor José Bugueño González (33) upravo je jedan od njih, Hrvat rođen u Čileu, koji je nakon života u brojnim zemljama životni put odlučio nastaviti u zemlji svojih predaka. Danas živi u Zagrebu sa suprugom, djecom i psom, radi dva posla, priprema jedan projekt te se trudi usavršiti znanje hrvatskog jezika koji ga je počela učiti baka.

Njegovi preci iz Dalmacije su, zbog velike krize u Europi, bili primorani napustiti zemlju u potrazi za boljim i sigurnijim životom, ali su u Čileu i dalje održavali hrvatske tradicije te njegovali znanje hrvatskog jezika.

Dabor José Bugueño González ispričao je za Net.hr kako su njegovi članovi obitelji preselili u Čile, tko je najviše utjecao na njegovu odluku da se doseli u Hrvatsku, kako se ovdje snašao te je li zadovoljan kvalitetom života u Zagrebu.

Foto: Privatna arhiva

Preci iz Hrvatske emigrirali u Čile

S obzirom na to da Dabor ima hrvatske korijene s majčine i očeve strane, s ponosom govori da je Hrvat rođen u Čileu. Njegovi preci dolaze iz Čilea, Hrvatske, Španjolske i Italije, ali najviše članova Daborove obitelji je upravo iz naše zemlje.

"Djed po ocu je iz Splita i preminuo je prije mog rođenja, dok je baka po majci s otoka Brača. Živio sam s njom do svoje 17. godine, kada je preminula. Moj djed po ocu i pradjed po majci emigrirali zbog financijskih razloga, u vrijeme velike krize koja je pogodila Europu. Pradjed po majci, Luca Zaro Lebedina, oženio se Čileankom Marijom Gallardo Vivar, da bi se kasnije vratili u Hrvatsku, gdje je rođena moja baka Dobrila, koja se sa 17 godina ukrcala u Splitu na jedan od posljednjih brodova prije početka Drugog svjetskog rata. Krenuli su s otoka Brača prema Splitu, zatim u Genovu, prešli Atlantski ocean, prošli kroz Magellanov tjesnac i nastanili se na sjeveru Čilea", započinje Dabor Jose.

SUDBONOSAN SUSRET /

Kolumbijka se zbog ljubavi doselila u Hrvatsku: 'Predložio mi je i pristala sam u sekundi'

Daborova obitelj bila je povezana s rudarstvom, ribarstvom, poljoprivredom i vinarstvom. Članovi obitelji održavali su brojne hrvatske tradicije, od gastronomije i kulture ispijanja kave do pripreme bakalara za Božić. Dabor je rođen u rudarskom naselju El Salvador, gdje je njegov otac radio kao rudar.

"Ondje sam živio do desete godine, zatim sam se preselio u La Serenu gdje sam živio do 18. godine, a nakon toga sam neko vrijeme proveo u Njemačkoj te potom deset godina u Santiagu, gdje sam studirao na sveučilištu", dodaje.

Dabor José navodi kako je prve osnove hrvatskog jezika naučio u obitelji. Njegova baka govorila je hrvatskim dijalektom i prenijela mu temeljno znanje kako bi mogao komunicirati s rodbinom. "Međutim, najveći napredak postigao sam u Croaticumu, gdje pohađam nastavu pet dana u tjednu na Filozofskom fakultetu. Imam stipendiju koju financira Ministarstvo demografije", objašnjava.

Foto: Privatna arhiva

Preseljenje u Hrvatsku

Dabor José je rođen u pustinji Atacama, a zbog studija se preselio u Santiago. Tijekom deset godina u Čileu boravio je u tri grada. S 19 godina živio je sam gotovo godinu dana u Njemačkoj, gdje je naučio jezik. 

Sada živi u Zagrebu s obitelji - suprugom, kćerima blizankama i psom te unajmljuje dva prostora: stan i poslovni prostor za projekt.

DOSELILI SE U ISTRU /

Stigli iz SAD-a u Hrvatsku i otkrili neočekivano: 'Taksist me pitao odakle mi je obitelj'

Otkrio nam je tko je imao najveći utjecaj na njegovo preseljenje u Hrvatsku: "Odrastao sam pod snažnim utjecajem bake i njezine sestre, koje su me odgajale dok su moji roditelji radili. One su me naučile kuhati i prenijele su mi važne vrijednosti, uključujući kršćansku vjeru. Ta obiteljska i kulturna povezanost bila je ključna u mojoj odluci da se vratim."

Posebnu povezanost s Bračom ima zahvaljujući članovima obitelji koji ondje žive, stoga ga za taj dalmatinski otok vežu posebno lijepa sjećanja. "Uvijek su me lijepo dočekali. Sjećam se kada su mi poklonili kapare koje su sami uzgojili, iako se staklenka u prtljazi razbila", prisjeća se.

Posao u Hrvatskoj i hobiji

Čileanac hrvatskih korijena u Čileu je radio kao inženjer nabave u rudarstvu, a trenutačno radi na gastronomskom projektu, koji uskoro otvara u Zagrebu. Također radi u jednoj bolnici na poslovima čišćenja, ali i noćnu smjenu u jednom zagrebačkom restoranu.

Usporedio je i radno vrijeme u Hrvatskoj i svojoj rodnoj zemlji: "U Čileu je fleksibilniji sustav s radom od kuće i fokusom na ciljeve, ali to je značilo više od 10 sati rada dnevno. Također, to su različiti sektori - moj posao bio je uredski. U Hrvatskoj se radno vrijeme i pauze više poštuju, posebno u javnom sektoru, što stvara uravnoteženiji ritam. U Čileu se radni tjedan smanjio na 40 sati (prije se radilo 48 sati), ali se i dalje često negativno gleda na rad samo standardnih sati, dok se prekovremeni rad smatra predanošću. U Hrvatskoj postoji veći fokus na ravnotežu posla i obitelji. Mirovine u Hrvatskoj su niske i neki stariji ljudi imaju poteškoće s pokrivanjem troškova te moraju nastaviti raditi."

ODUŠEVLJEN ŽIVOTOM /

Morten je iz Danske doselio u Split: 'Ne planiram napustiti Hrvatsku. Kvaliteta života je visoka'

Osim tri posla Dabor José pronalazi vremena i za hobije. "Volim pripremati domaći orahovac od zelenih oraha. Svakodnevno kuham i zanimaju me strani jezici pa tako trenutačno učim talijanski i francuski putem aplikacije Duolingo. Također volim pjevati i plesati. Ragbi sam igrao od djetinjstva te sam bio član prve postave na sveučilištu, s kojim smo osvojili pet prvenstava. Bio sam i dobrovoljni vatrogasac u Čileu. Općenito volim sport stoga ne čudi da sam radio i kao instruktor skijanja u Coloradu u Sjedinjenim Američkim Državama. Volim izlaziti s prijateljima i upoznavati nove ljude. Sada se pripremam za zagrebački maraton", napominje.

Kvaliteta života u Hrvatskoj

Ovaj Čileanac priznaje da je zadovoljan životom u Hrvatskoj te dodaje kako mu Zagreb predstavlja važnu ravnotežu i u mnogim aspektima donosi bolju kvalitetu života. Uz sve to smatra i da je život u Hrvatskoj povoljniji nego u Čileu.

"Hrvatska je jeftinija u većini aspekata. Osnovna košarica je slična. Kvalitetnije meso skuplje je u Hrvatskoj, dok se u Čileu može kupiti kvalitetan file za manje od 20 eura po kilogramu. Šamponi i proizvodi za osobnu higijenu su skuplji, dok su kućanski proizvodi poput toaletnog papira i deterdženata jeftiniji", ističe.

Dabor José se umjesto javnog prijevoza najčešće oslanja na bicikl. Kaže kako se povremeno vozi tramvajem, ali da je biciklom ipak brži na kraćim relacijama. "U Santiagu postoji metro s vrlo dobrom povezanošću, ali radi stalno i uvijek je prepun. Nema tramvaja, što povećava prometne gužve. U Zagrebu se osjećam sigurno", dodaje.

U slobodno vrijeme se voli prošetati po zagrebačkim parkovima. Zadovoljan je zbivanjima u glavnog gradu Hrvatske. "Uvijek ima novih aktivnosti pa je život dinamičan, ali mirniji", kaže.

Foto: Privatna arhiva

Hrvatska kuhinja

Posebno mjesto u njegovu životu zauzima kuhanje, kroz koje povezuje hrvatsku i čileansku tradiciju. "Često pripremam sarmu, brodet, crni rižoto, gregadu, pašticadu i varivo. Jednom tjedno pripremam roštilj (ćevapi, piletina ili riba). U posebnim prigodama pripremam prikle, fritule, kroštule i savijaču od jabuka", navodi ovaj kulinarski stručnjak. 

"Volim hrvatsko vino, uživam i u jelima poput blitve s krumpirom i ribom, onako kako su to pripremale moja baka i majka. U Zagrebu posebno volim jesti ćevape. Često jedem u menzi ili bolnici pa se radi o hrani koju direktno kuhaju Hrvati, zbog čega je cijenim kao 'bakinu hranu"', komentira.

Foto: Privatna arhiva

Sličnosti Hrvata i Čileanaca

Dabor José je u kontaktu s nekoliko Čileanaca u Hrvatskoj, posebno s onima koji studiraju hrvatski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Iako postoje brojne sličnosti između Hrvata i Čileanaca, razlike u tempu života i društvenim navikama jasno su uočljive. "Dijelimo katoličku vjeru, gostoljubivost, obiteljske vrijednosti i uživanje u zajedničkim obrocima. Društveni život se vrti oko hrane, posebno oko one koja se priprema za goste. Razlika je u ritmu života: Santiago je vrlo ubrzan, dok je Hrvatska mirnija, s pauzama za kavu i uživanjem u svakodnevnim trenucima. Ljudi su spremni stati i pomoći drugima, primjerice pomoći slijepoj osobi prijeći cestu ili pomoći majci s bebom spustiti kolica niz stepenice", iskreno priznaje.

SA SUPRUGOM U ZAGREBU /

Iz Japana doselila u Hrvatsku i to zbog Cro Copa: 'Jedno bismo trebali naučiti od vas'

Razlike između Hrvata i Čileanaca ne vidi kao prepreku, nego kao priliku za razmjenu iskustava, ponajprije u svakodnevnim navikama i pristupu hrani. "Želimo povezati gastronomiju i otvoriti prostor za nova jela i okuse koji se ovdje još ne konzumiraju. Čile ima veliku raznolikost i razvijenu uslugu koja se godinama poboljšava kroz smanjenje vremena čekanja i standardizaciju procesa za bolju uslugu. S druge strane, Hrvati su vrlo organizirani i planiraju unaprijed, i ako nešto treba hitno, postoji visoka vjerojatnost da se neće dogoditi odmah — i to ne kažem kao nedostatak, nego kao nešto iz čega sam naučio biti strpljiv i planirati. U Santiagu sve mora biti gotovo još jučer", ističe.

Život između dviju zemalja donio mu je nove prilike, no Čile i dalje ostaje važan dio njegova života, ponajprije zbog obitelji i bliskih ljudi. "Nedostaju mi obitelj i prijatelji. Čile će uvijek biti u mom srcu, ali trenutno ne planiram povratak. Ovo je proces — još uvijek se trudim i gradim svoj život ovdje", zaključuje Dabor José.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

ZA NET.HR /

Kineskinja Rebecca o životu s Hrvatom: 'Zajedno kuhamo i obavljamo kućanske poslove’

POGLEDAJTE VIDEO: Američki vojnik Benjamin kupio je kuću u Marušićima prije 25 godina: 'Pretvorili smo je u hostel'