DOSELILI SE U ISTRU /

Stigli iz SAD-a u Hrvatsku i otkrili neočekivano: 'Taksist me pitao odakle mi je obitelj'

Bračni par iz Amerike danas Istru naziva svojim domom, a Anita je tek prije nekoliko godina otkrila hrvatske korijene za koje nije ni znala. Za Net.hr priča kako je saznala da je Hrvatica i zašto su se preselili u Poreč

23.2.2026.

10:32

Pola Križevac

Privatna arhiva

403 Forbidden

nginx

403 Forbidden

nginx

Anita (61) i Chris Wickers (59) preselili su se iz Amerike u Istru u prosincu 2025. godine. Ono što je u početku izgledalo kao privremena avantura, ubrzo je počelo poprimati osjećaj povratka kući i vlastitim korijenima.

Kad su tijekom pandemije prvi put posjetili Hrvatsku, odmah su se zaljubili u zemlju, no ono što nisu očekivali bilo je to da Anitu za ove krajeve veže povijest. Otkrila je da je njezin pradjed rođen u Zlobinu, a u Ameriku je otišao u potrazi za boljim životom. Danas Anita ima hrvatsko državljanstvo i sa suprugom živi u Poreču.

Anita i Chris Wickers su za Net.hr ispričali svoju priču - kako je Anita saznala da ima hrvatske korijene, zašto su se preselili u Istru i kako su se prilagodili istarskom načinu života.

Stigli iz SAD-a u Hrvatsku i otkrili neočekivano: 'Taksist me pitao odakle mi je obitelj'

Otkrivanje hrvatskih korijena

Njihova povezanost s Hrvatskom započela je sasvim neočekivano, tijekom odmora neposredno prije pandemije COVID-a. Anita i Chris otputovali su u Dubrovnik, uzbuđeni što će istražiti povijesni grad. No već tijekom vožnje od zračne luke dogodilo se nešto što tada nisu mogli objasniti.

"Taksist se iznenada okrenuo i pitao me odakle je moja obitelj u Hrvatskoj. Nasmijala sam se i rekla mu da nisam Hrvatica, ali on me pogledao i rekao: 'Jesi. Vidim ti to na licu. Tvoji su sa sjevera'", prisjeća se Anita.

VODIČ JE ZA FINSKE TURISTE /

Prodao sve što je imao u Finskoj i doselio u Kaštel Stari: 'Isprva mi je bio šok'

Ta je rečenica ostala u njezinim mislima dugo nakon povratka kući. Anita ističe da ju je po povratku u Sjedinjene Države znatiželja potaknula da detaljnije istraži obiteljsku povijest. Istraživanjem rodoslovlja i DNK analizom otkrila je neočekivano: njezin pradjed Josip rođen je u Zlobinu, malom selu na sjeveru Hrvatske. Navodi da je u vrijeme njegova rođenja 1896. godine Hrvatska bila dio Austro-Ugarske Monarhije. Poput mnogih mladića iz tog kraja koji su tražili bolji život, Josip je napustio dom i s bratom emigrirao u Ameriku. Na kraju je pronašao posao u rudnicima srebra u Novom Meksiku.

"Plan mu je oduvijek bio da se jednog dana vrati kući, ali to se nikada nije dogodilo", objašnjava Anita.

Godine 1925., sa samo 29 godina, Josip je poginuo u rudarskoj nesreći. Njegov san o povratku u domovinu time je zauvijek prekinut, a kroz naraštaje su se sjećanja na njegove hrvatske korijene postupno izgubila.

"To je saznanje za mene bilo vrlo emotivno. Imala sam osjećaj kao da sam pronašla dio sebe koji je nedostajao. Odjednom Hrvatska više nije bila samo destinacija za odmor — postala je dio moje obiteljske povijesti", kaže Anita.

Dobivanje hrvatskog državljanstva

Potaknuta tim otkrićem, Anita je započela postupak dobivanja hrvatskog državljanstva putem hrvatskog konzulata. Proces je trajao gotovo četiri godine, a kada joj je državljanstvo napokon odobreno, supružnici su odlučili napraviti hrabar korak i preseliti se u Hrvatsku.

"Imala sam osjećaj kao da dovršavam putovanje koje moj pradjed nije imao priliku završiti, više od sto godina kasnije", dodaje.

Nakon nekoliko posjeta Hrvatskoj, u prosincu 2025. preselili su se u Istru. Za početak su odabrali šestomjesečni najam, ne znajući hoće li ostati dugoročno, ali s jasnom željom da iskuse svakodnevicu ondje, a ne samo kratki posjet. Trenutačno razgovaraju s agentima za nekretnine i razmatraju različite mogućnosti — produženje najma, preseljenje u drugi stan ili čak kupnju vlastitog doma.

Američki bračni par ima još jednu veliku želju — posjetiti rodnu kuću koju je Josip napustio prije više od sto godina. Istraživanjem na internetu i putem satelitskih karata pronašli su kamenu kuću u Zlobinu za koju vjeruju da je bila njegov dom. Nadaju se da će uskoro posjetiti selo i ondje položiti cvijeće u njegovu čast.

"Važno mi je odati mu počast. Da on nije krenuo na put u Ameriku, mi danas ne bismo bili ovdje", kaže Anita.

Preseljenje u Poreč

Od samog dolaska doživjeli su gostoljubivost Istrana. Chris se prisjeća iskustva zbog kojeg su se osjećali kao da su kod kuće.

"Vratili smo se u mali obiteljski restoran koji smo posjetili godinu dana ranije. Konobarica nas je odmah prepoznala i čak se sjetila dijelova našeg prethodnog razgovora. Sada nas svaki put pozdravi imenom kad prođemo. Takvi trenuci čine svakodnevicu osobnom, na način koji se često izgubi u većim gradovima", priča Chris.

Brzo su prihvatili istarski način života. Svježa, lokalna hrana postala je jedan od njihovih omiljenih aspekata života u Hrvatskoj. Jednostavni obroci — riba s gradela, domaće maslinovo ulje, svježi kruh, regionalni sirevi i istarska vina — često se pretvaraju u male proslave.

Iako još nisu koristili zdravstvene usluge, kažu da su čuli kako su troškovi zdravstvene skrbi u Hrvatskoj znatno niži nego u SAD-u, čak i pri plaćanju privatnih usluga u usporedbi s onima u Americi.

PRST SUDBINE /

Ukrajinka iz Nizozemske preselila u Zagreb: 'Hrvati su nam slični, s nekoliko bitnih razlika'

Chris, koji je u SAD-u radio kao broker komercijalnog osiguranja, i dalje radi na daljinu iz Hrvatske. Ta im fleksibilnost omogućuje putovanja i istraživanje zemlje uz financijsku stabilnost.

"Naš svakodnevni život sada je jednostavniji. Jutarnje šetnje uz more, istraživanje starih gradova, otkrivanje malih sela u kojima se čini kao da je vrijeme stalo — to je postalo naša svakodnevica i upravo to život čini vrijednim", kaže Chris.

Putovali su diljem Hrvatske, istražujući i obalu i unutrašnjost te pritom otkrili da svaka regija ima vlastiti identitet i jedinstven šarm. Sporiji tempo života, osjećaj zajedništva i kultura uživanja u zajednički provedenom vremenu potpuno se razlikuju od neprekidne užurbanosti u Americi.

Jedan lokalni običaj koji su rado prihvatili jest tradicija dugog ispijanja kave. "Nije riječ samo o kavi, riječ je o tome da zastaneš, razgovaraš i uživaš u trenutku. To nam se jako sviđa", ističe Anita.

Učenje hrvatskog jezika i troškovi života

Oboje postupno uče hrvatski jezik, iako priznaju da nije lagan. Naručivanje hrane, pozdravljanje susjeda ili vođenje kratkih razgovora na hrvatskom jeziku čini da se sve više osjećaju povezani s novim domom.

Primjećuju i da su, u usporedbi sa SAD-om, troškovi svakodnevnog života i dalje razmjerno pristupačni. Namirnice, obroci u restoranima i lokalne usluge uglavnom su povoljniji, a često i kvalitetniji zahvaljujući lokalnoj proizvodnji. Iako su cijene tijekom godina porasle, smatraju da je Hrvatska i dalje konkurentna u odnosu na globalne trendove.

Prijatelji u Americi često ih pitaju o preseljenju, a supružnici Wickers im savjetuju da posjete Hrvatsku i sami dožive zemlju.

"Nije riječ samo o prirodnim ljepotama kojih u Hrvatskoj ima u izobilju, riječ je o načinu života. Usporite, uživate u obrocima, više hodate, više razgovarate. Doista imamo osjećaj da živimo svjesnije, s većim naglaskom na mir i sreću", objašnjava Chris.

Gledajući unatrag, Anita kaže da je preseljenje bilo mnogo više od promjene države: "Imam osjećaj da se ponovno povezujem s nečim što se izgubilo u obiteljskoj priči. Istra više nije samo mjesto u kojem živimo — postala je dio mog srca i duše."

Iako planiraju nastaviti putovati i otkrivati druge dijelove svijeta, znaju da će Hrvatska i priča koja ih je dovela ovdje zauvijek ostati dio njihovog života – i obnovljeni dio obiteljske baštine.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

ZA NET.HR /

Kineskinja Rebecca o životu s Hrvatom: 'Zajedno kuhamo i obavljamo kućanske poslove’

POGLEDAJTE VIDEO: Marharyta iz Ukrajine sreću je pronašla u Zagrebu: 'To je bila jedna od najboljih odluka'

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.