Pregovori stoje, svi gledaju svoje interese, a Iranci kažu: 'Ovo je naš posljednji metak'

Pakistanski posrednici rekli su da neće biti izravnih mirovnih pregovora između SAD-a i Irana dok se obje strane ne slože dovoljno da potpišu memorandum o razumijevanju. Dan ranije, američki predsjednik Donald Trump otkazao je posjet svojih izaslanika, Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera. Kao razlog je naveo previše putovanja i troškova za ono što smatra neadekvatnom iranskom ponudom. Zapravo, Trump smatra da nema smisla razgovarati dok Iran ne pristane odreći se nuklearnog oružja.

Američki predsjednik je rekao za Fox News da se Iran može obratiti SAD-u ako želi pregovarati. "Ako žele razgovarati, mogu doći k nama ili nas nazvati. Znate, postoji telefon. Imamo lijepe, sigurne linije", rekao je Trump. "Znaju što mora biti u sporazumu. Vrlo je jednostavno: Ne smiju imati nuklearno oružje; inače nema razloga za sastanak", dodao je. 

Iran je SAD-u putem Pakistana predložio dogovor o ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca, gdje obje strane trenutačno blokiraju trgovinu. Međutim, o nuklearnom oružju nije se oglasio. Iranskim ministar vanjskih poslova Abas Aragči navodno je rekao da unutar iranskog vodstva ne postoji konsenzus o tom američkim zahtjevima te je u ponedjeljak otputovao u Moskvu gdje, kako je rekao, želi nastaviti osobne konzultacije s "našim ruskim prijateljima" o ratu. 

NEMA MIRA /

Iranski ministar stigao kod Vladimira Putina: 'Ovo će biti dobra prilika za rapravu o ratu'

Političke igre i spletke

A dok je Aragči u Rusiji, SAD-u dolazi u posjet britanski kralj Charles III. Bit će to prvi posjet Charlesa i kraljice Camille kao monarha Sjedinjenim Američkim Državama, povodom obilježava 250. obljetnice američke deklaracije neovisnosti od britanske vlasti. Neslužbeno, britanska vlada nada se da kralj može iskoristiti posjet kako bi pomogao popraviti odnos Trumpa i američkih saveznika, koji je rat s Iranom dodatno pogoršao. 

Trump, inače veliki simpatizer britanske monarhije, više puta je javno kritizirao britanskog premijera Keira Starmera i "strašan" britanski pristup ratu u Iranu. Zamjerio je Britaniji i što je u početku odbila ustupiti SAD-u svoje zračne baze za napad na Iran, kao što je EU članicama zamjerio što su se odbile pridružiti američkoj vojnoj akciji protiv blokade Hormuškog tjesnaca. 

Trump je zaprijetio izlaskom SAD-a iz NATO saveza, a dao je naslutiti i da bi mogao preispitati svoj stav o suverenitetu nad Falklandskim otocima - prethodne američke administracije formalno su priznavale britansku de facto upravu nad otocima, ali u vezi sa suverenitetom - za koji Britanija smatra da joj pripada, a oko čega se spori s Argentinom - nisu zauzimale formalni stav. 

Uoči političkih igara i obilježavanja obljetnica, građani Irana, pak, "obilježavaju" svoj 59 dan bez pristupa internetu, dok iranski režim neometano objavljuje na društvenim mrežama. U Teheranu vlada gubitak nade, osjećaj besmisla i žaljenje - svjedoče oni koji su anonimno pristali govoriti za Guardian o tome koliko je ovaj sukob utjecao na njihove živote.  

'Samo moraš čekati da nešto padne s neba'

Behzad (31) je vojni obveznik. Ima magisterij iz humanističkih znanosti i živi s djevojkom u unajmljenom stanu u središtu Teherana. Nije sudjelovao u siječanjskim prosvjedima protiv režima, ali samo zato što je poziv došao od Reze Pahlavija, prognanog sina bivšeg iranskog monarha. Nije želio da se njegovo ime pripiše uz prosvjed. 

'TO JE IDIOTSKI' /

Trumpov obračun s Iranom postaje noćna mora za Europu: 'Prijeti spora agonija'

Sada je, protiv svoje volje, regrutiran. Kako obvezna vojna služba u Iranu muškarcima oduzima osnovna prava dok je ne završe, ne može formalno raditi niti napustiti zemlju. Nadao da će služiti na administrativnoj poziciji, ali od početka rata bio je prisiljen na stražarsku dužnost, patrole i stražarski rad na vojnim lokacijama, gdje se suočio s bombardiranjem.

Ne proganja ga, kaže, samo strah od smrti, već i apsurdnost položaja na koji je prisiljen. "Ne osjećam nikakvu vezanost za ovaj sustav. Ne samo da me ne zanima, zapravo ga mrzim. Samo moraš stajati u nekom kutu i čekati da nešto svakog trenutka padne s neba i udari te i da padneš mrtav kao da nikada nisi ni postojao. To je tako apsurdna smrt. Umireš na način koji ti daje osjećaj kao da nikada nisi ni bio ovdje", kaže. 

"Uopće ne mislim da će se sada, kroz rat, sustav odjednom promijeniti i da će onda Amerika doći i uspostaviti demokraciju za nas. Morao bi biti idiot da to pomisliš. Propaganda Iran Internationala i ostalih hranila se očajem ljudi i stvorila upravo tu sliku. Na kraju će dio režima sklopiti neku vrstu dogovora s Trumpom. Ono što ćemo završiti je vojna diktatura", dodao je. 

'Mora se zabilježiti da je Iran pobijedio'

Fahimeh (55) radi kao državna službenica u vladinom uredu u Teheranu i kaže da su joj najvažniji Iran, njegovo dostojanstvo, sigurnost i način na koji će se pamtiti. "Povijest će pisati da je Iran ili pobijedio ili izgubio. Ono što se mora zabilježiti jest da je Iran pobijedio", kaže.

Ponosi se iranskom drevnom prošlošću i vjeruje da strane sile već dugo nastoje umanjiti njezin značaj. Zato se, po njezinom mišljenju, Iran mora držati sredstava odvraćanja: kontrole nad Hormuškim tjesnacem, obogaćenog urana, jamstva protiv budućih napada. "To stvara odvraćanje. Iran mora postati jači", kaže.

Na pitanje o smrti vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija, kaže da nije osjećala zadovoljstvo. Sjeća se njegovih okupljanja i govori o njemu kao o obrazovanom i načitanom čovjeku s onim što naziva "nježnim duhom". "Odvajam ljudski karakter osobe od njezina političkog karaktera. Ne osjećam se sretnom ni zbog čije smrti", kaže Fahimeh.

Unatoč odanosti zemlji, kaže da nije slijepa na bijes javnosti. Prisjeća se da su i njezini kolege, državni službenici, oplakivali one koji su poginuli u siječanjskim prosvjedima. "Bila je to nacionalna tragedija. Svi su to bila naša djeca", kaže.

Ipak, očekuje da će režim preživjeti i prilagoditi se nakon završetka rata. "Oni znaju raspoloženje društva. Popustit će, donekle, pred narodom", uvjerena je. Protivi se izvanjskoj promjeni režima u Iranu. "Nije stvar u tome da netko s druge strane svijeta kaže: 'Izađite na ulice' i da je to kraj priče. To je čista glupost", smatra.

'IZUZETNO NEUGODNO' /

Rakić zaprepastio detalj s večere, analitičarka istaknula propust: 'Da se ovo dogodilo, bila bi katastrofa'

'Rat je drugačiji kada stvarno dođe'

Nika (23) je studentica psihologije, a predaje i engleski jezik. Živi s majkom, ali od početka rata prisiljene su na neugodan suživot u seoskoj kući njezinog oca, izvan Teherana. Kaže da je izgubila ono što ju je nekada smirivalo: svoju sobu, privatnost, mir običnog života. Ponekad, iscrpljena vijestima koje njezin otac sluša od jutra do večeri, zaspi u autu.

Ubojstva u siječanjskim prosvjedima duboko su je obilježila. Poput mnogih mladih ljudi, gledala je snimke pogreba, plakala za mrtvima i prošla razdoblje bijesa i očaja. U tim mjesecima, kaže, bilo je trenutaka kada je mislila da bi rat mogao biti ono što će konačno srušiti režim. "Svi su čekali da se nešto dogodi", kaže.

Ali kada je rat došao, kaže da se osjećaj promijenio. Probudila se uz zvuk eksplozije. Djeca u školi preko puta njezine kuće su vrištala dok su roditelji žurili po njih. Njezina majka je bila na poslu, nedostupna, jer su telefonske linije bile u prekidu. "Bila sam prestravljena. Rat je potpuno drugačiji kada stvarno dođe", govori.

Te noći kada se proširila vijest da je Hamenei ubijen, ljudi u susjednim zgradama su vikali, zviždali i slavili s prozora. "Nisam bila sretna, a nisam bila ni tužna. Uglavnom sam bila u šoku", kaže. 

Nakon napada na Minab i smrti djece tamo, kaže da se osjećala užasnuto zbog onoga što je nekada priželjkivala. "Pitaš se: zašto si u srcu želio rat prije nego što je došao? Osjećala sam se krivom. Čak ni u srcu nisam trebala željeti rat. Ne želim da itko bude ubijen. Želim da svi živimo zajedno dobro i sretno", govori.

Hidžab je prestala nositi nakon prosvjeda i odbija ga ponovno nositi čak i na obiteljskim okupljanjima s vjerskim rođacima. U tom pogledu, kaže da njezina majka čvrsto stoji uz nju, inzistirajući da mlađe ljude ne treba prisiljavati na popuštanje u tim okolnostima te da se stariji, konzervativniji članovi obitelji, moraju pomiriti s činjenicom da je ova generacija drugačija.

'Osjećala sam kako stojim na prekretnici povijesti'

Parisa (20), studentica medicine u Teheranu i jedino dijete u religioznoj, provladinoj obitelji, kaže da se od 2022. kod kuće borila za gotovo sve: vjerovanja, odijevanje i pravo da sama misli. Skinula je hidžab pred roditeljima, izdržala svađe koje su uslijedile i nametnula tešku vrstu suživota.

Kad je rat počeo, kaže da se probudila uz vrisku djece u dvije škole ispod njihove zgrade, a zatim uz vrisku s obližnjih prozora - slogane, psovke, zbunjenost. Snažna eksplozija potresla je kuću. "Tada sam shvatila da je rat počeo", rekla je.

Kako isprva nije mogla dobiti majku jer su linije bile u prekidu, kaže da je paničarila. Kad se majka konačno vratila kući, bacila joj se u naručje plačući: "Na kraju ćemo umrijeti, zar ne?", upitala je, a majka joj je odgovorila: "Ne, postat ćemo mučenice." Parisin odgovor bio je oštar: "To je smrt. Kakve to ima veze?"

Hameneijeva smrt otvorila je još dublji jaz u domu. "Moj otac je bio histeričan, a majčin glas je drhtao. Bila sam mirna." Dok je država i dalje poricala vijest, kaže da je sjedila na kauču, sa slabašnim osmijehom na licu, razgovarajući s prijateljima, prije nego što su se s prozora diljem susjedstva čuli uzvici, zvižduci i pljesak. "Bilo je toliko snažno da sam osjećala kako stojim na prekretnici u povijesti", prisjetila se.

Ne zna što će donijeti budućnost, ali kaže da se boji osvete, polarizacije i još jednog ciklusa ubijanja više nego što vjeruje u promjenu režima. "Protiv sam Islamske republike i protiv sam Pahlavija i ratnog huškanja", kaže. 

Ono što najviše želi je običan život pun posla, prijatelja, smijeha i jutra netaknutih politikom. Sumnja da je takav život u Iranu moguć i da će možda morati otići. "Svakim danom koji prolazi, sve jače osjećam da bih trebala što prije emigrirati", govori.

KRONOLOGIJA NAPADA /

Od atentata do zavjera: Na Trumpa pucali, slali mu cijanid, htjeli ga dohvatiti viličarem

'Ovo je naš posljednji metak'

Parnian (20) radi u kafiću u središtu Teherana, a tijekom masovnih uličnih prosvjeda, upucana je u ruku. Još uvijek je na liječenju; prije samo nekoliko dana liječnici su joj uklonili metalnu pločicu s ruke. Kaže da je upucana dok je pomagala u odnošenju ranjenih prosvjednika na sigurno.

"Pucali su na mene odozgo. Metak je probio ovratnik moje podstavljene jakne i pogodio me u desnu ruku. Dakle, ciljali su mi u glavu i vrat", kaže.

Njeni roditelji su išli od jedne bolnice do druge tražeći nekoga tko je voljan liječiti žrtvu prosvjeda. Kaže da je njezin otac, i sam ratni veteran koji živi s dugotrajnim ozljedama, rekao osoblju: "Tijekom iransko-iračkog rata, ako bismo pronašli ranjenog Iračana, liječili bismo ga. A sada ste upucali moju kćer i odbijate je čak i liječiti?"

Parnian kaže da je režim okrenuo njezinog oca protiv sebe. "Sinoć mi je tata govorio: 'Bio bih spreman provesti 20 dana bez vode ili struje ako bi to značilo da će i oni otići.' Toliko mi je čudno da čak i moj tata govori ovakve stvari. Mislim: što su ti točno učinili da je došlo do ovoga?

Iskreno, osjećam se ovako: ako Islamska republika neće biti svrgnuta, onda neka rat ne završi. Iako je rat pun bijede i sve nam se pogoršava, nema više načina da živimo s njima. Ovo je naš posljednji metak", kaže. 

'Za Trumpa nije važno je li to Islamska republika ili X ili Y'

Amir (40) ima dvoje djece i bez drugih stabilnih mogućnosti zaposlenja radi kao vozač za iransku taksi aplikaciju Snapp. Kaže da se pridružio masovnim uličnim prosvjedima u siječnju, ali ne vjeruje da strane sile ili prognane oporbene osobe mare za obične Irance.

"Pahlavi sjedi tamo i neprestano priča, šalje tuđe mladiće pred metke. Ako nešto možeš sam učiniti, onda to učini. Ako ne, kakvo pravo imaš govoriti tuđoj djeci da idu na ulice?", kaže. 

"Svi su izašli zbog vlastitih ekonomskih uvjeta. Ne zato što su htjeli Pahlavija ili bilo koga drugog", dodaje.

"Prije rata, stalno sam se nadao da će sklopiti dogovor kako se ništa od ovoga ne bi dogodilo. Na kraju će negdje sklopiti neku vrstu dogovora. Za Trumpa nije važno je li to Islamska republika ili X ili Y - on slijedi vlastite interese. Ne razmišlja o nama", kaže.

Zasad smatra apsurdnim da se mora stalno zaustavljati na kontrolnim točkama tijekom dana i noći dok vozi kroz grad u kojem živi. "Amerika bombardira s neba, a vi stojite ovdje i pretražujete mi auto? Ovako se uspostavlja sigurnost? Kakva sigurnost?", pita se. 

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO Krhko primirje na rubu pucanja: Izrael i Libanon ga krše, a Trump poručuje da može čekati