Nesvijest velikih brojki: Nije čudno da Amerikanci dnevno prelaze desetine milja
Subotom donosimo kolumnu iz Sjedinjenih Američkih Država u kojoj Darko Soković iz prve ruke opisuje ljude, gradove, institucije i ideje koje oblikuju Ameriku danas. Peti nastavak je o velikim brojevima u ovoj velikoj državi, kao i kako najveća vojska svijeta oblikuje jedan maleni grad
Koliko košta kolima do Colorada? Odakle god da idete, sasvim će sigurno to biti barem upola jeftinije nego u Hrvatskoj, jer je baš toliko jeftinije gorivo u Sjedinjenim Državama!
Prosječna cijena običnog benzina je oko 3,18 dolara za galon (precizno govoreći, 3,188 dolara za 3,785 litara). Konvertirano u litre i eure, to iznosi približno 0,72 eura po litri, što je osjetno niže od prosječnih maloprodajnih cijena benzina u većini europskih zemalja.
Toliko benzin košta, otprilike, u Coloradu, koji je veoma blizu ovog saveznog prosjeka. No, kad bi čovjek krenuo u Arkansas, Mississippi ili Texas, tamo bi se našlo benzina za 61 cent za litru; dakle, pun rezervoar velikog SUV-a za jedva 54 eura!
Tri Lastova
Pa nije ni čudo da Amerikanci dnevno prelaze desetine milja, da je sve za aute i prilagođeno autima. Zračna luka na sat i po vožnje? Logično. Tako je i u Coloradu, državi pravokutnih granica, smještenoj u središtu Amerike, gdje je i najveći po površini aerodrom na svijetu, Međunarodna zračna luka Denver.
Baš zato što je zgodno mjesto presjedanja za destinacije diljem zemlje, planira se dupliranje trenutačnog kapaciteta od šest pista i 173 izlaza za ukrcaj, raspoređena u tri putnička terminala povezana s glavnim terminalom Jeppesen.
Ne znam kako, a da na ovom mjestu ne usporedim njegovu nezamislivu površinu s nama poznatim brojkama: sa svojih nevjerojatnih 135 četvornih kilometara, denverski aerodrom velik je koliko ukupno izgrađeno urbano područje Grada Zagreba, ili kao Mljet i Rab skupa, ili kao tri naša Lastova!
Pet baza
U nedaleki Colorado Springs, grad u planinama, može se stići i izravno, na pistu koju civili dijele s bazom američkih Svemirskih snaga Peterson. Još je djece poginulo u školskoj pucnjavi, a zastave – koje su ovdje posvuda – na pola su koplja. Jako se primijeti, jer nacionalnih simbola je toliko puno pošto se u radijusu od dvadesetak milja nalazi pet velikih vojnih baza.
Fort Carson, ogromni je garnizon kopnene vojske; dom je ovdje i Akademije Ratnog zrakoplovstva Sjedinjenih Američkih Država, elitnog kampusa s vlastitim stadionima i avenijama širine autoceste, a tu su i Baza Svemirskih snaga Sjedinjenih Američkih Država Schriever, digitalni mozak satelitske i kibernetičke obrane, i mitska Planinska postaja Svemirskih snaga Cheyenne Mountain, ukopana duboko u granit, sposobna izdržati nuklearni udar, simbol Hladnog rata i protuzračne obrane čitavog sjevernoameričkog kontinenta.
Colorado Springs je, dakle, sve osim provincije: planinski grad koji izgleda kao srce imperije, gdje se iza svake rampe i na svakom semaforu susreću tihi civilni život i nedestilirana vojna moć. Tamo se dosta dobro razumije koliko vojska oblikuje grad.
Sedam programa
Catalyst Campus, recimo, bivši je industrijski kompleks pretvoren inkubator za vojne inovacije, kako kažu. Inzistiraju na simbiozi i inovacijama, premda im je službeno ime u svim dokumentima “Zajedničke komercijalne operacije”: civilni poduzetnici, inženjeri, akademska zajednica i startupi ondje rade ruku pod ruku s vojnicima, u barem sedam vojno-civilnih programa.
Raspolažu iznimnim, prije svega svemirskim resursima, no stalno se pitaju što raditi s desetinama satelita i kako doskočiti tihom ratu koji se polako seli u svemir? Te odgovore ovdje traže od svakoga: savezničkih vojski, privatnih firmi u sektoru obrane (ili rata, kako nova administracija inzistira) i civila općenito.
Na sva pitanja koje su to misije, tko se sve može naći tu, kako da recimo jedna malena zemlja na Jadranu sudjeluje u radu kampusa, samo uz široki osmijeh kažu da “svaka nova ideja može postati ugovor”, a da je svaki startup “nova karika u obrambenoj ekonomiji” koja gradu donosi stotine radnih mjesta i milijune dolara. Valjda u Hrvatskoj i ostatku svijetu znaju oni koji trebaju znati, kažem sebi.
Deset dolara
I dok su u “Zajedničkim operacijama” nama civilima ponudili i kavu i kroasane, te nam dozvolili da fotografiramo i postavljamo desetine pitanja bez izravnih odgovora, u Zapovjedništvu zračne obrane Sjeverne Amerike, zajedničkom pothvatu SAD i Kanade poznatom pod akronimom NORAD, fino su nam oduzeli mobitele, dodijelili oružanu pratnju, te nas sproveli u auditorij iz osamdesetih, gdje je na svim ekranima stajalo da su prezentacije “unclassified”, tj. dostupne i nama civilima.
Da bi tako i ostalo, troje prezentera su s papira, ne dižući pogled, od slova do slova – dakle, doslovno – pročitali to što su imali. Pola mojih kolega i kolegica se isključilo od dosade, no ono što se moglo čuti (ako vam se dalo ne zaspati, nego se natjerati slušati), jest koliko novca i resursa ide u svemirsku i kibernetičku sferu, dok se istodobno ove linije ukidaju na civilnoj strani, te koliko je ono što se u svemiru i na Arktiku događa zapravo pravi rat, a ne tek njegova najava.
Mada sve što su kazali jeste “javno dostupno”, zamolili su da ostane “povjerljivo”; doista ne znam kako da u ovaj tekst u isto vrijeme stavim nešto što i “jeste” i “nije”, pa ću vam samo reći da su, eto, za kraj ponudili medaljone s oznakom NORAD i trakice s tim brandingom. Nisu ih poklonili, zaboga, ipak je to najmoćnija vojska svijeta, nego fino deset dolara za suvenir, i pet za trakicu, pa ih “možete kupiti koliko želite”, kaže jedan fini satnik koji ih je uzeo prodavati. Evo, neka bude “unclassified” da sam kupio i jedno i drugo.
Tisuću i osamsto metara
U Američkom olimpijskom i paraolimpijskom trening-centru grad pokazuje drugo lice: ovdje se vježba izdržljivost, disciplina i snaga, ali ne za bojište, nego za igru. Kompleks je prostran, svijetao, ispunjen mladim sportašima koji nose dresove s američkom zastavom i snovima o medaljama.
U istim se dvoranama rame uz rame pripremaju olimpijci i paraolimpijci, a atmosfera podsjeća na ono najbolje u američkom duhu, da se kroz natjecanje i zajedništvo može oblikovati identitet nacije. Vježba li se za rekorde ili za vojsku manje je važno, jer je i ovaj centar tu iz istog razloga kao i onolika vojska: visina od 1.839 metara iznad nivoa mora idealna za sportske, ali i vojne svrhe.
Dok ovo pišem, predsjednik i njegova administracija sele Svemirsku komandu u daleku Alabamu – imao sam je sreće vidjeti među posljednjima u Colorado Springsu, po drugi put spuštaju zastavu na pola koplja, i najavljuju Nacionalnu gardu u Chicagu. Prijete i New Yorku, pa idemo završiti ovo proputovanje u velikom stilu, da vidimo što se još novo može doznati o tome gradu nad gradovima, i je li se tko tamo zabrinuo (jeste, sasvim sigurno). O tome u završnom izvješću sljedeće subote.
POGLEDAJTE VIDEO: Amerikanka otkrila zašto je Hrvatska 'najbolje mjesto na kojem sada možete biti'
403 Forbidden