Registracija
Ako imaš Voyo pretplatu, registriraj se istim e-mailom i čitaj net.hr bez oglasa! Saznaj više
Toggle password visibility
Toggle password visibility
Već imaš račun?
Obnovi lozinku
POGLED PREKO OCEANA /

Show must go on? Europljani ustali i napustili ručak zbog jedne rečenice!

Subotom donosimo kolumnu iz Sjedinjenih Američkih Država u kojoj Darko Soković iz prve ruke opisuje ljude, gradove, institucije i ideje koje oblikuju Ameriku danas. U trećem nastavku, čitajte o neoprostivim faulima, najpopularnijem američkom sportu i kako je u Americi baš sve – veliki biznis

403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx

"Gotovo je, ovdje stišćem gumb 'eject'", kazala je iskusna kolegica, nakon što je sve otišlo k vragu u razgovoru s prvom ženom jedne gospodarske komore u Charlotteu.

Faul

Sjeli smo s njom na nesuđeni neformalni ručak, u do srži gentrificiranom kvartu financijskoga središta Sjeverne Karoline. Ondje su načičkani restorani i kafići gdje sve jedna matcha latte sustiže drugu, a svaku egzotičnu poke zdjelu prati – kako ono rekoše – "fuzija mediteranskih i bliskoistočnih okusa" (mislili su na našu običnu musaku, ili, pardon, "moussaku").

Nikakva "fuzija" nije pomogla: vrlo netipično za bilo koji američki kontekst, poveća je skupina nas Europljana samo ustala od stola i demonstrativno napustila taj nikad nezapočeti razgovor, uz oštro „Good bye!” gospođi na čelu lokalne poslovne udruge doseljenika s istoka Europe.

Pa dobro, kakav je to faul napravila predsjednica ove malene komore?

Show must go on? Europljani ustali i napustili ručak zbog jedne rečenice!
Foto: Danijel Rakić

Osjetljive europske uši

Premda se slabo kužim u bejzbol, taj sinonim za Ameriku (podozrijevam, doduše, da i većina Amerikanaca zna tek pomalo), znam ipak da samo kada neki igrač ili trenera počini najveći grijeh, to za sobom povlači "ejection", to jest izbacivanje. Sudac ga izriče kad se pređe granica dopuštenog, fizički napadne protivnika (ili suca), koristi gruba uvreda, namjerno gađa udarač lopticom ili se upusti u tučnjavu. Vidio sam to svojim očima prošle subote, na jednom kanzaškom bejzbol meču gdje su domaći Royalsi savladali čikaške White Soxe 6-2, što je ujedno bilo i najveće uzbuđenje ove višesatne utakmice.

E pa, baš tako je bilo i u Charlotteu. Nitko nas nije udario, ali udareno je u samu srž našeg europskog osjećaja za ispravno i pogrešno. Vrlo elokventna i elegantna poslovna žena porijeklom iz baš našeg dijela svijeta trebala bi znati što znači „Istočna Europa” u 2025. godini. No, predstavila se kao Ruskinja (pa gdje je sad "melting pot", ta neumorna miješalica vrijednosti i identitetâ koji od svih pridošlih nacija pravi samo jednu – američku?), pitala Ukrajince i Estonce za stolom da neobavezno porazgovaraju na ruskom i, da ne trepne, kazala kako njena mreža "ujedinjuje i Ruse i Ukrajince u Charlotteu", te da "ne trebamo promatrati rat, već gledati u budućnost". Kao da se radi o nekom nesporazumu u računovodstvu, a ne o invaziji i uništenju države.

Za nas, čist "ejection", prijestup koji ruši samu igru, koji tjera publiku da ustane i napusti teren.

U Americi, biznis je sve

Možda smo trebali biti veće diplomate. Jer – i tu se vrijedi malo zaustaviti – možda je ona ipak imala neku nespretnu poantu. Amerika često funkcionira upravo tako: ne gledati sukob, već sve okrenuti na poslovne prilike, tražiti način da svi ostanu za stolom, da se igra nastavi, makar po cijenu da se pravila rastegnu do neprepoznatljivosti.

To je filozofija biznisa, filozofija slobode kodirane u američkom ustavu i svega na čemu američko društvo uopće počiva.

Bejzbol, očevidno najsporiji sport na svijetu, savršen je primjer. Svaki taj meč višemilijunski je poslovni događaj. Himna, zastave, maskote, reklame, "Kiss Cam", tombole, majice, oglasi... Sve to jer čitave obitelji nisu tu ni došle promatrati pozorno što se događa na terenu – nego se dobro zabaviti i trošiti, trošiti, trošiti. Svaka neobjašnjiva pauza, svako nepotrebno stajanje na bazi, svaka dosadna minuta nije greška igre nego prilika za pivovaru, za oglas telekoma, za prodaju hot-dogova i majica, za desetke tisuća zaposlenih koji žive od tog rituala. Možda je bejzbol toliko spor upravo zato da sve to može cvjetati oko njega.

I inače je u ovoj velikoj zemlji posao sve, samo ako to čovjek želi. Ako bi vas sad uhvatio biznis-nemir, recimo, ne treba vam nikakva niti dozvola niti registracija. Osmislite to što imate, i kao obrtnik pod svojim imenom možete izaći na slobodno tržište – već danas. Ako biste ipak pravu tvrtku, LLC (rođeni brat našeg d.o.o.-a) osniva se online, za par sati, s odobrenjem u roku od dan-dva, ovisno o saveznoj državi. I naravno, imate platiti porez, jer nitko živi nije izbjegao američku Poreznu, IRS. Države se nadmeću koja će biznisima – a posebno velikim korporacijama – ponuditi bolje uvjete poslovanja. Tako je i malena Sjeverna Karolina privukla giganta kao što je Bank of America, i mnoge druge.

Bez podrške si ovdje nitko

Ali ni najveća poslovna prilika ne spašava od dna američkog sna – ulice. U Charlotteu, više od pet tisuća djece spava na pločniku, a čak i ljudi iz Bank of America završavaju kao beskućnici, slikovito objašnjava Judith Brown, predsjednica udruge 70Forward, borkinja je za prava ljudi s invaliditetom kakvoj nema ravne. Čitavu je karijeru provela baš u toj poslovnoj, korporativnoj Americi, da bi danas, nakon što je odgojila dva sina s autizmom, bila u stanju i sama prestati prikrivati svoje invaliditete i boriti se za druge.

S debelim, debelim naočalama koje namjerno nosi (a nekada nije, da bi prolazila ispod radara neugodnih pogleda na poslu), Judith živo ilustrira koliki problem ove zemlje jest beskućništvo, a još veći sustav zdravstvene i socijalne skrbi. To jest, ništa nije problem, ako možeš platiti. Ako ne, treba i do pet godina da se izađe pred povjerenstvo za invaliditet, ne bi li se ostvarila bar neka prava i novčana pomoć. A u međuvremenu? Tko se kako snađe.

Bit će da je naša istočnoeuropska poznanica s početka, kad je u Ameriku došla, čvrsto riješila da će na poslovnoj ljestvici ići samo naprijed, bez obzira na cijenu, makar i ne bila posebno osjetljiva na europske svilene uši. Bit će da je jasno i vlasnicima bejzbol klubova, roju biznisa koji oko njih orbitiraju i onih malih restorana i kafića u Charlotteu da show ne smije stati ni po koju cijenu. Bit će i da, čak i kad ti Amerika dosudi „ejection”, ipak trebaš heroinu poput Judith Brown da te svojom pažljivo tkanom mrežom podrške dočeka.

Pomoć se ne podrazumijeva, pa će biti i da ti u Americi treba svaka vrsta znanja, sposobnosti i poznanstava da privučeš pažnju tadašnjeg predsjednika, potpredsjednice i federalne vlade na svoj maleni grad u planinama, zapadno od Charlottea, kada ga pohara jedan od najrazornijih uragana u povijesti SAD-a. O zvjezdanom liderstvu gradonačelnice Ashevillea, grada najgore pogođenog uraganom Katrina 2023, čitajte ovdje sljedeće subote.

POGLEDAJTE VIDEO: Pogledajte što je Trump poručio Infantinu: 'Mogu li ti to ukrasti?'

403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
Pročitaj i ovo
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
Regionalni portali
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx