Film "Kako je Grinch ukrao Božić" iz 2000. godine postao je nezaobilazan dio blagdanske tradicije za milijune gledatelja diljem svijeta. Briljantna i energična izvedba glumca Jima Carreyja (63) udahnula je život mrzovoljnom zelenom stvorenju, no malo tko zna da je iza te uloge stajala priča o fizičkoj i psihičkoj torturi koja je slavnog glumca dovela do ruba odustajanja. Transformacija u Grincha bila je toliko iscrpljujuća da je produkcija morala angažirati stručnjaka koji obučava CIA-ine operativce kako preživjeti mučenje.

Foto: Profimedia

Proces šminkanja bio je patnja

Samo prvog dana snimanja, Carrey je proveo osam i pol sati u stolcu za šminkanje. Proces je bio daleko složeniji od nanošenja zelene boje. Uključivao je protetske dijelove koji su mu prekrivali gotovo cijelo lice, onemogućavajući disanje kroz nos, te kostim izrađen od prave, izrazito neudobne dlake jaka. Povrh svega, morao je nositi goleme kontaktne leće koje su mu prekrivale cijele oči, zbog čega je teško vidio.

Glumac je to iskustvo kasnije opisao kao da ga "svakodnevno zakopaju živoga". Klaustrofobija, bol i nemogućnost da se počeše ili normalno funkcionira doveli su ga do potpunog sloma. Nakon prvog dana, bijesan i očajan, probušio je rupu u zidu svoje prikolice i obavijestio redatelja Rona Howarda da napušta projekt. Bio je spreman vratiti cijeli honorar od 20 milijuna dolara.

Trening za izdržavanje torture

Producent Brian Grazer nije htio odustati od svoje zvijezde. Umjesto da traži zamjenu, došao je na nevjerojatnu ideju. Angažirao je Richarda Marcinka, bivšeg zapovjednika američkih Mornaričkih tuljana i osnivača elitne postrojbe SEAL Team Six, čovjeka koji je obučavao CIA-ine agente i vojnike kako izdržati najgore oblike torture.

Marcinko je Carreyju tijekom jednog vikenda dao niz tehnika za preživljavanje. Savjeti su bili bizarni, ali učinkoviti. U trenucima panike, glumac je morao sam sebe snažno udariti u nogu kako bi bol preusmjerila fokus s nelagode. Drugi savjeti uključivali su neprestano jedenje, mijenjanje uzoraka u sobi i pušenje cigareta pomoću dugačkog cigaršpica kako dlaka jaka na kostimu ne bi planula.

Foto: Universal - Album/album/profimedia

Osim fizičkih distrakcija, najveći spas pronašao je u glazbi. Tijekom trosatnog procesa šminkanja, koji su s vremenom uspjeli skratiti, Carrey je neprestano slušao kompletnu diskografiju grupe Bee Gees. Njihova vesela glazba, kako je rekao, bila je jedino što ga je održavalo prisebnim.

Cijena savršenstva i napetosti na setu

Carreyjeva muka nije utjecala samo na njega. Legendarni vizažist Kazuhiro Tsuji, koji je bio zadužen za njegovu transformaciju, teško se nosio s glumčevom frustracijom. Carrey bi, iscrpljen i nervozan, ponekad bio iznimno težak za suradnju. Napetost je narasla do te mjere da je Tsuji u jednom trenutku napustio set, a vratio se tek nakon što su ga osobno zamolili i Carrey i redatelj Howard. Tsuji je kasnije priznao da je nakon završetka snimanja potražio psihološku pomoć kako bi se nosio s traumatičnim iskustvom.

Unatoč svemu, Carrey je izdržao ukupno 92 dana pod teškom šminkom i protetikom. Njegova nevjerojatna predanost i spremnost da pati za umjetnost rezultirali su jednom od najpamtljivijih uloga u povijesti božićnih filmova. Paradoksalno, možda je upravo ta istinska patnja pomogla Carreyju da savršeno utjelovi mrzovolju i izoliranost Grincha. Njegova žrtva na kraju se isplatila, stvorivši lik koji nas svake godine iznova podsjeća na pravi duh Božića, ali i na nevidljivu cijenu koju glumci ponekad plaćaju za filmsku čaroliju.

POGLEDAJTE VIDEO: Bili smo na misi s Filipincima i Indijcima koji Božić slave u Zagrebu: Svake godine sve ih je više