Subotom donosimo kolumnu iz Sjedinjenih Američkih Država u kojoj Darko Soković iz prve ruke opisuje ljude, gradove, institucije i ideje koje oblikuju Ameriku danas.

U drugome nastavku, Darko prenosi dojmove iz razgovara s običnim ljudima u srcu ove nezamislivo velike države.

Foto: Danijel Rakić

'Toto, imam osjećaj da više nismo u Kansasu'

Kansas City? Beskrajna prerija, kukuruz i pšenica, country glazba i nostalgične slike iz filmova, logično – barem je bilo tako u mojoj glavi. No, priznajem, evo, javno da sam se osjetio kao oni stranci koji ne vide razliku ni između Austrije i Australije, a kamoli između jezikolomnih Slovenije i Slovačke.

Kad je ono Judy Garland kao Dorothy u „Čarobnjaku iz Oza” svome psu kazala: „Toto, imam osjećaj da više nismo u Kansasu”, mogao bih se zakleti da je mislila na meni šokantnu činjenicu da je Kansas City – u saveznoj državi Missouri! Političko je to, kulturno i gospodarsko središte cijele regije, kolijevka jazza, s neboderima, stadionima i federalnim institucijama. 

AGENDA 47 /

Trump po prvi put objavio rat: Potpisao je tajnu uredbu, Pentagon priprema vojne opcije

Decentralizacija na američki način

Tek je s druge strane moćne rijeke istoga imena još jedan Kansas City, ali onaj u državi Kansas.Ovdje su administracije potpuno odvojene – dva gradonačelnika, dva proračuna, dvije policije.

I inače tako funkcionira ova velika zemlja: do krajnjih granica decentralizirano, kroz silne gradove, okruge i pedeset saveznih država, a sva politička uzbuđenja koja do nas u Europi dođu s federalnog nivoa svakodnevicu ljudi ovdje skoro i ne dotiču.

Nego, ako nešto hoćeš za sebe i svoju zajednicu, izvoli se organizirati i preuzeti odgovornost! Država ti neće puno pomoći, ali neće ni smetati. Ljudi se, stoga, sami trude u toj šumi nadležnosti napraviti reda i poretka na dobrobit građana i biznisâ.

'U DOMETU STE' /

Iz Irana stigla prijetnja: 'Možda će naš sljedeći projektil izravno pogoditi Washington'

Tramvaj zvan žudnja

U oba Kansas Cityja živi ukupno oko 650 tisuća ljudi, a šire pogranično područje dvije države obuhvaća devet okruga, čitavih 119 gradova i dom je za 2,2 milijuna stanovnika, objašnjava Martin Rivarola iz Srednjoameričkog regionalnog vijeća (MARC), koje baš i služi za koordinaciju među svima njima.

Čeka ih za godinu dana Svjetsko prvenstvo u nogometu, a Kansas City bit će jedan od gradova-domaćina. Srećom, stadione, hotele i aerodrome već imaju, te ih ne moraju graditi.

Ne mogu se, pak, načuditi Europljanima i njihovoj potrebi za javnim prijevozom („Neće svi gosti unajmljivati aute? E, svašta!”), ali evo, što će, izlaze im u susret pa dograđuju prugu i kupuju nove tramvaje, iako to baš nikome u u njihovoj regiji ne treba.

Prošle su godine imali svega 50 tisuća prevezenih putnika dnevno; usporedbe radi, naš Osijek, grad dvadeset i više puta manji od ove regije, svojim tramvajima i autobusima dnevno preveze skoro trideset tisuća ljudi! Za tramvajem čeznu, ali je zato Kansas City drugo po veličini željezničko čvorište SAD-a, odmah iza Chicaga.

Industrijski div u preriji

Ako imate račun na Instagramu ili ste nešto kupili preko Amazona, velika je vjerojatnost da su vaši podatci spremljeni u jednom od podatkovnih centara u ovoj regiji. Osim toga, glavne su grane gospodarstva ovdje veleprodaja, proizvodnja, transport i logistika, jer se unutar jednog dana kamionom odavde stiže do čak trećine američkog tržišta.

Više od 86 tisuća radnih mjesta vezano je uz teretni promet. Investicijski ciklus donosi građevinski bum, s projektima koji dosežu milijarde dolara; MARC u razvojnom planu ističe biotehnologiju, energetsku učinkovitost, kibernetičku sigurnost, električna vozila i baterije.

VELIKA OČEKIVANJA /

Procurili novi detalji o samitu na Aljasci: Ključnu ulogu imat će jedna osoba, a Kremlj ne zanima samo Ukrajina

Kuća od karata

Ipak, većina od više desetaka tisuća radnih mjesta i dalje ima prosječne plaće od svega 30 do 40 tisuća dolara godišnje. Kakva je ovdje budućnost mladih ljudi? Missouri je tipična „kolebljiva država” (swing state); prelama se tu politička borba između republikanske konzervativne unutrašnjosti i demokratskih urbanih džepova.

Želite li nešto od ovoga vidjeti uživo, tramvajem nećete daleko stići, pa vam, kao i inače u Americi, auto treba za sve, a udaljenosti se mjere satima, a ne miljama.Tako se jedno pola sata dalje od urbanoga jezgra nalazi maleni grad Olathe.

Tamo su se tinejdžeri ponosno organizirali u Tinejdžersko vijeće, pa se sastaju i više puta tjedno razgovarati o temama koje oblikuju današnju Ameriku: opioidska kriza, beskućništvo, bolji uvjeti u državnim školama.

Kad vam o tome priča šesnaestogodišnji Caden Perkins, vidite da mu je politika baš važna. Posebno su mu se zažarile oči kad se pohvalio kako će jedno školsko polugodište provesti u Washingtonu. Olathe se trudi ostati izvan partijskih podjela, pa prati službenu politiku „nepartizma”.

Novina je to, jer se o „dvopartizmu” puno čuje u Americi, a nepartijsko političko djelovanje je rijetkost. Kažu da žele izbjeći podjele i sačuvati mir idiličnog srednjoameričkog malog mjesta. Plemenito od njih, no meni i mojim kolegicama i kolegama djeluje iluzorno.

Zemlja vrije, njih ne interesiraju partije, no što li će dijete iz ove mirne američke provincije reći kad zatekne vojnike svuda po ulicama glavnoga grada? Za to ga nitko nije spremao.

ISPOVIJEST BESKUĆNIKA /

Pokrenuta 'čistka': 'Trump me fotografirao, rekli su da se spakiramo ili će doći buldožer'

Igre gladi

U Americi nitko ne misli da će mu sudbina biti život na ulici, ili glad. Ali to je svakodnevna druga strana sjajne američke medalje. Ljudi kanzaškog kraja, zabrinuti zbog tog novog mračnog trenda, još davne davne 1979., osnovali su banku hrane Harvesters, danas jednu od najvećih u Americi.

Paula Pratt, njihova direktorica, govori kako distribuiraju skoro 30 tisuća tona hrane mjesečno, kako bi se prehranilo skoro 375 tisuća ljudi u 27 okruga Missourija i Kansasa. Njen rječnik je blag i liderski (Paulu za predsjednicu!), pa svoje korisnike ne zove „klijentima”, već „susjedima”.

Volonterski rad koji ondje ulažu tisuće ljudi (među njima i mi) jednak je učinku šezdesetak stalno zaposlenih. Mobilne kuhinje mogu se vidjeti uz autobusne postaje, a police s hranom i higijenskim potrepštinama po školama, čak i u nepartijskom Olatheu.

Iza svega stoji opsežna logistika i godišnji proračun od dvadesetak milijuna dolara, a istodobno nikome se ne nameće što mora jesti: Harvesters ne glumi „prehrambenu policiju”, ljudi biraju sami, uz savjete nutricionista, što sve koliko-toliko čuva ljudsko dostojanstvo.

Pa ipak, čovjeka ne može a da ne pogodi ono što vidi izbliza: redove „susjeda” koji u srcu jedne od najbogatijih zemalja svijeta čekaju svoj paket hrane. To je Amerika koju rijetko zamišljamo: Amerika gladi, ali i Amerika solidarnosti.

Letim ponovno na bogatu Istočnu obalu, u Sjevernu Karolinu, pa sljedeće subote na ovom mjestu pišem o bejzbolu (koji je sve osim sportske igre) i malenom diplomatskom skandalu u jednoj malenoj gospodarskoj komori.

POGLEDAJTE VIDEO: Kanađani imaju odličnu kampanju kojom Amerikancima izražavaju sućut i toplu dobrodošlicu