Vozač Ubera koji me pokupio ispred hotela u Ashevilleu u Sjevernoj Karolini sam je za sebe rekao da je "s druge strane”: glasan, samouvjeren, s kapom Carolina Panthersa i jasnim stavom o "propasti Amerike pod demokratima”. No, kad sam u razgovoru pomenuo Esther Manheimer, gradonačelnicu Ashevillea, morao je priznati: "Znate, nisam za njih, ali ova naša stvarno zna što radi.”

Govorio je, naravno, o uraganu Helene, jednom od najrazornijih uragana koje su Sjedinjene Države vidjele u novijoj povijesti, koji je 2024. godine iznenada zakvačio i brdovitu Sjevernu Karolinu. Asheville, maleni turistički grad usred planina, našao se na putanji katastrofe, a njegova slaba gradonačelnica (jer je ta funkcija u Sjevernoj Karolini uglavnom ceremonijalna) odjednom je postala lice u koje su svi gledali i osoba od koje su svi očekivali sve.

Foto: Danijel Rakić

Slaba gradonačelnica, jake veze

Amerikanci inače nemaju puno strpljenja za teorijske rasprave o nadležnostima. Ljudi su htjeli rješenja, a ne objašnjenja da gradski proračun "nema ovlasti” ili da federalna vlada kasni s parama. Manheimer je zato učinila ono što svi u ovoj zemlji na kraju čine: posegnula je za vezama.

POGLED PREKO OCEANA /

Imam osjećaj da više nismo u Kansasu

Dok pokazuje slike iz predsjedničkog helikoptera iznad grada, gdje Bidena upoznaje s razmjerima katastrofe, ili seriju fotografija na kojima je u zagrljaju s Kamalom Harris, volio bih zamisliti univerzum u kojem leti ili se grli sa sadašnjim stanovnicima Bijele kuće. Što da sad udari uragan? Jasno je kako je njena dobra komunikacija s tadašnjim predsjednikom i potpredsjednicom učinila da Asheville, od zaboravljene točkice u planinama, postane tema nacionalnih vijesti. (Lokalnu medijsku scenu doslovno je zameo vjetar, pa su samo velike kuće imale kapacitet odavde izvještavati.) Bio je to dokaz da je u Americi sve – preko štele.

Čist je to pragmatizam: da bi uopće mogla organizirati privremena skloništa, osigurati dodatne bolničke krevete ili zaštititi kulturnu jezgru grada, gradonačelnica je morala krenuti u agresivno prikupljanje novca i od savezne vlade i od privatnih donatora. Čitavi kvartovi nestali su pod vodom, odroni i bujice odnijeli su mostove i dijelove autocesta I-26 i I-40, praktički odsjekavši Asheville od ostatka zemlje. Voda je odnijela i komunalnu infrastrukturu, pa je gradski vodovod zakazao, a desetci tisuća ljudi ostali su bez pitke vode. Za to vrijeme, gradonačelnica je bila na telefonu i bavila se fundraisingom, to jest prikupljala sredstva za osnovnu komunikaciju s građanima, jer gradski budžet nema ni približno snage za takav udar. Za nas Europljane, gdje se u takvim situacijama „država podrazumijeva”, to zvuči apsurdno. U Americi – očekivano.

POGLED PREKO OCEANA /

Show must go on? Europljani ustali i napustili ručak zbog jedne rečenice!

Dva posla, jedno lice

Esther Manheimer nije samo gradonačelnica. Partnerica je u "Van Winkle Law Firm”, najvećoj odvjetničkoj kući u regiji, gdje vodi komercijalne sporove i zemljišne parnice. Za naš kontinent, gdje se i načelnici najmanjih općina vide kao mali bogovi, šokantna je ideja da lokalna liderica mora raditi i drugi posao. Europljani se čudom ne mogu načuditi: grad u planinama koji godišnje posjeti jedanaest i više milijuna turista ne može priuštiti punu plaću svojoj prvoj osobi. Dakle, vođenje grada prije podne, parnice tijekom dana, fundraising navečer.

Rođena je u Danskoj 1971., odrasla u Coloradu, školovala se u Chapel Hillu, doktorica prava i magistrica javne uprave. U Asheville se preselila sa 17 godina, tu ostala, i evo je i danas. Ovu demokratkinju, majku trojice sinova, židovska zajednica doživljava kao moralni kompas, a njezin stil vođenja svi opisuju istim riječima: posvećenost, fokus, odgovornost.

POGLED PREKO OCEANA /

Bura i prkos u podnožju Capitol Hilla

Asheville, slika i prilika Amerike

Asheville je, inače, mali dragulj Appalacha. Čuvena su im craft piva, boemski kafići, umjetničke galerije i klubovi; ovo je mjesto gdje se spajaju hipsteri, planinari i umirovljeni liječnici sa sjevera. Grad živi od turizma i sezonske magije. 

Sjajno je imati milijune posjetitelja, no to je kolebljivo. Stoga je Helene bila udar na samu gospodarsku srž ovog mjesta. Grad ima pad od preko deset procentnih poena u broju posjeta nakon uragana. Zato je svima ovdje jasno da prava održivost čitave regije ovisi o tome koliko će novih radnih mjesta, novih tehnologija i novih modela suradnje izniknuti iz inovacija i ideja. Jeffrey Kaplan, pokretač Optimist Ventures, uspio je ovdje neke male ideje pretvoriti u motor razvoja. Kroz Venture Asheville vodio je programe mentorstva i investiranja zahvaljujući kojima su lokalni startupi otvorili više od 250 radnih mjesta, privukli više od 14 milijuna dolara investicija i ostvarili 80 milijuna dolara prihoda. Kaplan je očito ponosan na svaki cent svog postignuća, pa mu oči cakle na svaki pomen suradnje ili mogućnosti da nešto napravimo skupa. 

Pouka s Appalacha

Američka decentralizacija i njihov mit o samodovoljnosti svode se na istu poruku: ako želiš preživjeti, moraš imati vezu, broj mobitela, pristup Ovalnom uredu, ali i pravu ideju. Vrijediš li ovdje samo onoliko koliko ljudi imaš u imeniku? Slaba gradonačelnica i njen planinski gradić nisu imali neku posebnu moć, ali su postali nacionalne teme zato što su imali prave veze, a imali su i hrabrosti grad postaviti na tračnice inovacija i kad nije kriza.

I danas, više od godinu dana poslije, ljudi vam zahvaljuju što ste tu i što podržavate lokalnu ekonomiju. Čak i onaj moj vozač Ubera razumije da mu je zadatak ostaviti najbolji utisak. "Dobru gradonačelnicu imamo”, kaže, dajući možda najveći kompliment koji američka političarka može dobiti: priznanje "druge strane” da si, povezanošću i inovacijama, uspjela izvući svoj grad iz teške nevolje, a možda mu i pomoći da zabilježi uspjeh na dugi rok.

Opraštamo se od ove planinske zajednice, pa sljedeće subote istražujemo koliko je vojska bitna grana gospodarstva i sve u svezi s njom, i to iz Colorado Springsa, središta obrambenog kompleksa SAD.

POGLEDAJTE VIDEO: Split kao da je poharao uragan. Stručnjak: 'Ponovit će se barem još dva put'