Kako je policija otkrila da je časna sestra izmislila napad? Snimka je otkrila važan detalj
Časna sestra Marija izmislila je napad. Vidi se na snimci u jednoj zagrebačkoj trgovini dan prije navodnog napada, u desnoj ruci drži kuhinjski nož, uredno ga plaća i sprema u vrećicu. Policiji je na kraju priznala da se sama ozlijedila.
"Samo sam se htjela malo ozlijediti kako bih išla na šivanje. I kako bih dobila na vremenu. Trebala sam tad diplomirati, ali nisam uspjela... Rekla sam na Hitnoj da me napao nepoznati muškarac jer, ako on ne postoji, policija ga onda ne može niti pronaći", dio je njezina priznanja kojeg je objavio Jutarnji list.
Tog zadnjeg petka u studenom mrežama se munjevito proširila vijest da je kod ovog mjesta nožem napadnuta časna sestra, i da je počinitelj navodno migrant. Munjevito je reagirala i policija. Časna sestra tada im je ispričala da se u jednom trenutku susrela s nepoznatim muškarcem, starim između 30 i 40 godina, neuredne crne brade i brkova, koji joj je, nakon što ju je mimoišao, prišao s leđa, viknuo "Allahu Akbar", a u lijevoj ruci držao je kuhinjski nož dužine 15 do 20 centimetara. I s tim ju je nožem pokušao više puta ubosti u trbuh, ona se branila, ali ju je jednom pogodio u lijevi dio trbuha i pobjegao u onom smjeru. No, problem je što je cijela ta priča izmišljena, a policija je u međuvremenu utvrdila pravu istinu.
Dokazi pronađeni na kućnoj adresi
Kako otkriva Jutarnji, policija nije našla nikakve tragove na licu mjesta, niti na videonadzoru, ali su ih zato pronašli u kontejneru na kućnoj adresi časne sestre, uključujući i kuhinjski nož.
"Jednostavno im nisam mogla priznati kako ne stižem diplomski napisati pa sam samo htjela malo na vremenu dobiti. Na internetu sam pogledala kako bih si to mogla napraviti, ali da ne bude ozbiljna ozljeda", rekla je još policiji.
Ali sjetit ćete se, tu prvu neprovjerenu vijest brzo su podijelili mediji s velikom sljedbom, s opisima o manijakalnom teroristu i zlu koje je stiglo u naše dvorište.
Među stotinama komentara otvoreno se pozivalo da se tjera tu gamad. Tako se širenjem neprovjerene vijesti podgrijavala vrlo ružna slika o strancima u Hrvatskoj, komentira za Direkt Gordana Vilović, umirovljena profesorica novinarske etike.
"U ovom slučaju je to bilo do te mjere nabrijano da me ne bi iznenadilo da me ne bi iznenadilo da se napalo nekog mladića ili čovjeka koji je nosio Wolt ili koji je bio drugačije boje kože od većine. To je moj dojam", kaže Vilović.
"Kad govorimo o tim ljudima, ima ona stara izreka da 'kad si čekić, sve ti izgleda kao čavao'. I nažalost, mislim da ti ljudi koji su od početka pokrenuli hajku da nahrane svoje strahove ili promašene žudnje, nisu dobili nikakav kontraargument, bez obzira koliko on bio činjenično utemeljen. Oni su zapravo dobili samo još jedan prozor prema teoriji zavjere, prema onome u što žele vjerovati", smatra novinar Telegrama Denis Mahmutović.
Nepovjerenje u policiju? U časnu? U novinare?
I zbilja, iako Jutarnji otkriva da u priču časne Marije o napadu od početka nisu povjerovale ni njezine sestre iz samostana, mnogi u komentarima ili ne vjeruju policiji, ili vjeruju časni pa neće valjda novinarima, neki bi stavili ruku u vatru da časna govori istinu.
"Oni koji su nažalost od početka prihvatili svoju varijantu istine ili onoga što oni misle da je istina, mislim da njima nažalost u ovom poremećenom vremenu nema pomoći", zaključuje Mahmutović.
"Jedina borba koja ostaje je da svi drugi koji su za istinu i žele da ona dopre do što šire javnosti, da je neprestano i neumorno iznose, jer je to jedini lijek. I naravno, suočiti se s time da živimo u društvu gdje postoje ljudi koji kažu da su novinari, ali mislim da nisu", vjeruje Vilović.
Jer bitka za one za koje smo dnovinari, crvi ili nečiji plaćenici, čini se već izgubljena.
403 Forbidden
403 Forbidden
403 Forbidden