Pogledajte kako strani radnici uče hrvatski, ova dva slova su im najteža: 'To ne mogu'
Ako ste primijetili da su zajedno u istoj grupi Indijac, Ukrajinac i Meksikanac, ni to nije slučajno
Za grupu polaznika tečaja hrvatskog jezika u Isusovačkoj službi za izbjeglice u Dubravi važan je dan. Pišu ispit iz početne razine, prvo pismeni pa usmeni.
Nije im bilo lako, baš smo im trebali i mi s kamerom i mikrofonom. Ipak, neki su se odvažili pokazati nam što su naučili. "Ja sam Sandeep. Imam 32 godine, dolazim iz Indije, and everything is jako lijepa Hrvatska. Radim u taksiju u Zagrebu", priča nam Sandeep Singh. "Ja sam Ricardo Miranda, imam 31 godina, odakle, iz Meksika. I živim u Hrvatskoj tri godine i pol", rekao nam je Ricardo.
Teško je svima, ali tu su i trude se, iako im to nije obaveza. A teško je i nastavnici, jer neki polaznici u startu ne znaju ni engleski. "Svakako je jako kreativan proces, i uključuje puno raznih vještina, od glume do pričanja priča, tako da zna biti jako zabavno", kaže Marta Žigrović koja im predaje hrvatski.
Različite skupine
Ako ste primijetili da su zajedno u istoj grupi Indijac, Ukrajinac i Meksikanac, ni to nije slučajno. "Zapravo, baš želimo različite skupine, to je teže za profesore i jako sam zahvalna što uopće pristaju na to, jer kao što ste vidjeli, ovdje zaista ima različitih nacionalnosti i različitih jezičnih pozadina, i nije im svima zajednički engleski, ali je to dobro za njih. Integracija počiva na tome da prihvaćamo različitost", kaže Ana Marčinko, voditeljica ureda Isusovačke službe za izbjeglice u Hrvatskoj.
Pa tako Indijac i Meksikanac mogu jedan drugome pomagati. "Malo po malo idemo, razgovaramo sve, i razumijemo puno...", kaže Ricardo, dok Sandeep nabraja omiljenu hranu, "ćevapi, burek, turkish tortilla, kebab... jako volim jesti burek, kebab..."
I dok je trajao pismeni ispit, Harpreet Singh, jedan od lanjskih polaznika ispričao nam je kako je učio hrvatski dok je radio kao majstor za knauf. "Ne može bez jezika ovdje ništa, i onda sam uzeo knjige i kad stignem kući, onda čitam knjige i po noći, malo po malo. Najteže je reći Lj, Nj, to je meni malo teško. Jer imamo Lj i Nj zajedno, imamo takve riječi, i to je meni malo teško, ne mogu govoriti to. Ali zato treba malo praksa, vježbati i to. Ali to sve, kad vježbamo, malo malo i to sve ide", priča Harpreet.
Izmjene Zakona o strancima
Od predstavljanja i pozdrava, do brojeva, dana u tjednu, boja i dijelova tijela, početna razina obuhvaća sve potrebno za svakodnevne situacije. I profesorica potvrđuje da ovdje svi žele učiti. "Stranim radnicima je jezik veliki dio egzistencije, njima jezik znači bolje uvjete na poslu, bolji položaj kod poslodavca, tako da oni imaju veliku motivaciju i to se vidi. Zapravo je jako lijepa prilika predavati ovdje", iskrena je Marta.
A nastavnika poput Marte trebat će puno više, kad i ako na snagu stupe izmjene Zakona o strancima, prema kojima će strani radnici nakon godinu dana morati položiti ispit hrvatskog. A mogućnost učenja hrvatskog dosad je iskoristilo tek nekoliko stotina od preko sto tisuća stranih radnika koliko ih je u ovom trenutku ovdje. I pritom treba znati da mnogi od posla to ni ne stižu.
"Ako ljudi rade svakodnevno i rade do četiri, pet popodne, onda je jako teško ići na tečaj jezika koji je u 11 ujutro. Zbog toga, mi većinom imamo tečajeve u večernjim satima i vikendom, kada su oni slobodni i mogu funkcionirati da uče jezik. Ono što nas zabrinjava, kada se taj zakon donese, jest hoće li biti kapaciteta za provedbu toga", ističe Ana Marčinko.
U nadležnom ministarstvu vjeruju da su postojeći kapaciteti dovoljni. Pitanje je hoće li biti nastavnika koje će polaznici ovako voljeti. I hoće li buduće ispite, umjesto 20, istovremeno pisati.