Znanstvenici desetljećima pokušavaju razotkriti misterij samog vremena i kako je ono zapravo nastalo, te je li ono uopće postojalo prije nastanka samog svemira (trenutka Velikog praska). Najnovija teorija dr. Gunthera Kletetschke sa Sveučilišta Allaska u Fairbanksu donosi potpuno novu i radikalnu viziju – vrijeme možda nije jednostavna linija, već se razvija u tri dimenzije, slično kao i sam prostor koji nas okružuje.

Prema Kletetschinim istraživanjima, trodimenzionalni prostor uopće nije osnovna komponenta stvarnosti, kako se do sada smatralo u fizici. Umjesto toga, on je nusprodukt višedimenzionalnog vremena, svojevrsna "boja" na kozmičkom platnu koje čini samo vrijeme.

Ovakva teorija zato mijenja i sam način na koji smo do sada razumjeli osnovne principe fizike i samu prirodu svemira. Teorija predlaže postojanje ukupno šest dimenzija – tri vremenske i tri prostorne.

JE LI VRIJEME? /

Znanstvenik s Harvarda upozorio: Da, moguće je da se Zemlji upravo približava izvanzemaljski brod!

Ono što je posebno značajno jest da se nova ideja razlikuje od ranijih koncepata trodimenzionalnog vremena i prostora, jer nudi predviđanja koja se mogu i eksperimentalno provjeriti i potvrditi.

Kletečka tvrdi da njegove matematičke formule omogućuju točne proračune masa osnovnih čestica, uključujući elektrone, mione i kvarkove. Rješavanje pitanja mase čestica predstavlja jedno od najvećih neriješenih pitanja suvremene fizike, zbog čega je ovakav napredak posebno važan.

Jedan od ključnih potencijala ove teorije jest i mogućnost da premosti jaz između dviju fundamentalnih oblasti fizike: Einsteinove opće teorije relativnosti, koja opisuje gravitaciju i strukturu svemira u velikim razmjerima, i kvantne mehanike, koja vlada ponašanjem čestica na najmanjoj razini.

Vrijeme kao trodimenzionalna tkanina

Dosadašnja nespojivost ovih teorija predstavljala je veliki izazov za fizičare, a "trodimenzionalno vrijeme" moglo bi ponuditi novu perspektivu za njihovo objedinjavanje. Kletetschka opisuje vrijeme kao trodimenzionalnu "tkaninu svega što postoji" – prva dimenzija odgovara našem svakodnevnom osjećaju kretanja unaprijed, druga dimenzija omogućava postojanje alternativnih verzija istog trenutka, koje se mogu zamisliti kao različiti ishodi istog dana ili nekog događaja.

Treća dimenzija, pak, regulira prijelaz između tih alternativa, što bi potencijalno moglo otključati i kretanje kroz različite vremenske linije – pravo putovanje kroz vrijeme.

Za razliku od nekih ranijih teorija u kojima uzročnost (eng. causality) prestaje vrijediti, Kletetschkina teorija očuvava princip uzroka i posljedice, čak i u kompleksnoj vremenskoj strukturi.

To znači da, iako vrijeme postaje višedimenzionalno i nelinearno, te se kroz njega teorijski može "putovati", osnovni zakoni prirode i dalje ostaju dosljedni i nepromjenjivi. Ako se pokaže točnom, ova teorija mogla bi predstavljati ozbiljan korak ka dugo traženoj "Teoriji svega" (eng. Theory of Everything) – univerzalnom objašnjenju svih sila, čestica i događaja u cijelom svemiru. Eksperimentalno testiranje ove teorije u istraživačkim centrima poput švicarskog CERN-a, vezano uz masu čestica, moglo bi biti prvi ključni korak ka potvrdi ove revolucionarne ideje.

POGLEDAJTE VIDEO Što je najveća prijetnja Zemlji i kada ćemo kolonizirati Mars? Direkt u gostima kod astronoma