Jelena Dokić (42.), bivša profesionalna tenisačica, bila je čudo od djeteta, teniska senzacija rođena u Osijeku koja je sa samo 16 godina na Wimbledonu porazila prvu igračicu svijeta Martinu Hingis. Jelena Dokić, bivši svjetski broj četiri, živjela je san mnogih, no iza blještavila reflektora i gromoglasnog pljeska skrivala se stravična stvarnost. Pakao fizičkog i psihičkog zlostavljanja koje je trpjela od vlastitog oca, Damira Dokića.

'ŠUTIRAO ME U GLAVU' /

Potresno svjedočanstvo rođene Osječanke: 'Otac me već sa šest godina zlostavljao'

Njezina priča nije samo priča o sportu, nego i o preživljavanju, boli i nevjerojatnoj snazi duha. Priča Jelene Dokić je puna inspiracije, ali i potresnih detalja. Nevjerojatno što je Jelena Dokić sve prolazila. Jelena Dokić odlučila je još prije dosta godina čitavom svijetu obznaniti detalje pakla...

Sve o Jeleni Dokić čitajte na portalu Net.hr. 

Početak horora: 'Što si bolje igrala, to je bilo gore'

Jelena je rođena 12. travnja 1983. u Osijeku, u obitelji Srbina Damira i Hrvatice Ljiljane. Zbog vihora rata, obitelj 1991. bježi u Srbiju, a potom 1994. kao izbjeglice stižu u Australiju. Upravo je tamo Damirov plan da od kćeri stvori svjetsku prvakinju počeo poprimati monstruozne obrise. Zlostavljanje je, kako je Jelena kasnije otkrila u svojoj autobiografiji "Nesalomljiva", počelo kad joj je bilo samo šest godina, s prvim teniskim treninzima.

Brutalnost rasla s uspjesima

"Nikad me otac nije udario dok nisam počela igrati tenis", napisala je. Njegova brutalnost rasla je s njezinim uspjesima. Nije bilo dovoljno pobijediti. Svaka pobjeda morala je biti savršena. U suprotnom, slijedila je kazna. Tukao ju je kožnim remenom, vukao za kosu i uši, pljuvao joj u lice te udarao cipelama po potkoljenicama. Udarci su ponekad bili toliko snažni da bi izgubila svijest. Jelena Dokić otkrila je kako ju je otac tukao nogama dok je ležala na tlu. Šutirao ju je u glavu...

Jedna od najšokantnijih izjava Jelen Dokić bila je sljedeća. Dakle, Jelena je u autobiografiji Nesalomljiva priznala da je doživjela psihološko, emocionalno i fizičko zlostavljanje od strane svog oca. Njezina izjava bila je snažna i duboko emotivna:

"Moj otac je bio moj najveći neprijatelj. Iako su svi gledali na njega kao na trenera koji me je izveo na svjetsku pozornicu, ja sam ga gledala kao na svog mučitelja. Prijetnje, nasilje, strah – to su bile svakodnevne stvari. Osjećala sam se kao da moram birati između obitelji i svojih snova."

Jedan od najmračnijih trenutaka dogodio se 2000. godine. Nakon što je kao 17-godišnjakinja izgubila u polufinalu Wimbledona, otac joj je zabranio povratak u hotel. Ponižena i slomljena, bila je prisiljena spavati u prostorijama za igrače u blizini terena. No, ni to nije bio kraj. Nakon drugog poraza, nije joj dao jesti ni piti cijeli dan, a potom ju je tukao remenom i šakama dok se nije onesvijestila. verbalno zlostavljanje bilo je svakodnevno – od 11. godine nazivao ju je "kurvom" i "droljom".

'Osjećala sam se izgubljeno'

Jelena je nekoliko puta izjavila da je njezina karijera bila pod velikim utjecajem njezinog oca, koji je uvijek postavljao vlastite ambicije iznad njezine sreće. Jednom je izjavila:

"Iako sam bila na vrhu svijeta, osjećala sam se izgubljeno. Moja sreća nije postojala, jer je moj otac uvijek bio fokusiran samo na to kako ostvariti moj uspjeh, a ne kako biti sretna."

Jelena je priznala da je na kraju, nakon godina fizičkog i emocionalnog zlostavljanja, napustila svog oca. Pobjegla od njega. Ta je odluka bila ne samo fizički nego i emotivni korak za nju:

"Nisam imala izbora. Ako sam htjela preživjeti, morala sam otići. To nije bila odluka protiv njega, već odluka za mene. Bila sam samo dijete, a on je bio moj roditelj koji je trebao voljeti i štititi me, a nije. Morala sam krenuti dalje, iako je bilo jako teško."

O traumama koje je nosila i još uvijek nosi

Jelena je otvoreno progovorila o psihološkim traumama koje je nosila zbog zlostavljanja od strane svog oca, priznajući da je teško graditi povjerenje u ljude:

"Naučila sam nositi se s mnogim stvarima, ali su traume koje je moj otac ostavio u mom srcu još uvijek tu. Nije lako vjerovati ljudima kada ste odrastali u okruženju koje vas je stalno povređivalo."

Odustala od tenisa zbog mentalnog zdravlja

Jelena je jednom prilikom izjavila da je nakon godina pod njegovim pritiskom i zlostavljanja bila prisiljena napustiti profesionalni tenis:

"Nisam mogla više podnijeti pritisak. Moj otac je postavio previše visoke ciljeve za mene i znao je manipulirati mojim emocijama. Iako sam imala nevjerojatni talent, moj mentalni sklop bio je uništen. Napustila sam tenis jer nisam imala snage ni volje boriti se dalje."

Potraga za unutarnjim mirom

Nakon što se povukla iz tenisa i suočila s traumama, Jelena je priznala da je njezina najveća borba bila unutarnja potražnja za mirom i ravnotežom:

"Moje putovanje prema samospoznaji je najteže putovanje koje sam ikada poduzela. Da bih mogla biti sretnija, morala sam se osloboditi prošlih trauma i oprostiti. To je najteži korak u životu – oprostiti, ne zbog druge osobe, već zbog sebe."

Nije u potpunosti prekinula vezu s obitelji

Jelena je u nekoliko navrata izjavila da, unatoč svemu, nije potpuno prekinula veze s obitelji. No, priznaje da je pomirenje bilo teško:

"Nikada nisam željela potpuno prekinuti kontakt s obitelji, ali nisam im mogla omogućiti mjesto u svom životu dok nisu shvatili da se moj put mora temeljiti na mojim željama i potrebama, a ne njihovim."

U nedavnom gostovanju na australskoj televiziji ABC, Dokić je iskreno priznala da je dugo pokušavala prihvatiti činjenicu da je njezin otac nikada nije volio.

“Moram se pomiriti s tim, zapravo prihvatiti da me moj otac nikada nije volio. Iskreno vjerujem da to ne možete učiniti svom djetetu ako ga stvarno volite. Kad sam imala šest godina, počela sam igrati tenis, a zlostavljanje je tada počelo. Već s devet ili deset godina bila sam brutalno pretučena, udarana i šutirana u glavu toliko jako da sam izgubila svijest”, ispričala je Jelena, prenosi web site ABC. 

U prilikama kada je Jelena pokušavala pomiriti se s ocem nakon što je s 19 godina pobjegla iz obiteljskog doma, Damir nikada nije izrazio kajanje zbog njegove brutalnosti niti tražio oprost. Ni za onaj put kada je udarao svoju tada 17-godišnju kćer nogama i šakama do nesvijesti nakon što je izgubila meč, ni za noć kada ju je ostavio da spava u Wimbledonu jer je na tom kultnom turniru stigla samo do polufinala. Dodala je kako je pokušala pomiriti se s ocem nekoliko puta, no to nije bilo moguće.

“Teško je kad netko ne pokazuje ni trunku žaljenja. Čak je rekao da bi sve to ponovio. Nakon toga smo deset godina bili potpuno udaljeni, otuđeni.”

'Ne mrzim ga, ali ne mogu mu oprostiti'

Nije se kajala što ju je s 11 godina nazivao "droljom" i "kurvom" ili što ju je pretukao nakon prvog sata tenisa. 

"Zapravo", kaže Jelena, "rekao je da bi sve ponovio."

“Ne mrzim ga, ali ne mogu oprostiti” - dodala je Jelena Dokić. 

Govoreći o pogrebu Damira Dokića na kojem nije bila, Jelena je otkrila da nije osjetila potrebu otići.

“Nisam osjećala da moram ići. To je kraj. Završeno je. Ne opraštam mu i ne moram mu oprostiti, ali ovo je velika stvar, ne mrzim ga. Morala sam pronaći vlastitu vrijednost,” rekla je.

Istaknula je i da, unatoč svemu, ne želi da je itko doživljava kao žrtvu.

“Padat ćeš, griješit ćeš, ponovit ćeš iste pogreške milijun puta, ali sve dok se digneš milijunti i prvi put – dobro je. Nisam žrtva, ne želim sažaljenje. Ako netko vidi moju priču i pomisli ‘Ona je uspjela, možda mogu i ja’, onda je to vrijedno svega,” zaključila je Dokić.

Pobjegli iz Osijeka zbog rata

Podsjetimo, Jelena Dokić rođena je Osječanka koja je prvo nastupala za reprezentacije SR Jugoslavije te Srbije i Crne Gore, a kasnije je zbog očevog nasilja uzela australsko državljanstvo. Obitelj Dokić početkom devedesetih napustila je Osijek zbog rata i preselila se prvo u Sombor, a zatim u Australiju, gdje je Jelena započela i izgradila uspješnu tenisku karijeru. Svijet je oduševila već sa 16 godina, kad je na Wimbledonu 1999. iznenadila tada najbolju igračicu svijeta Martinu Hingis pobjedom 6-2, 6-0 — jednim od najvećih šokova u povijesti turnira.

Tijekom karijere osvojila je šest WTA turnira — u Rimu, Tokiju, Moskvi, Sarasoti, Birminghamu i Kuala Lumpuru — te stigla do četvrtfinala Wimbledona i Australian Opena 2002. godine. Te je iste godine, u kolovozu, zauzela četvrto mjesto na WTA ljestvici, što joj je i najbolji plasman u karijeri.

Njezin otac Damir Dokić 2009. godine osuđen je na 15 mjeseci zatvora (kasnije smanjenih na 12) zbog prijetnji ručnom granatom australskoj veleposlanici u Srbiji, Clare Birgin, nakon što su u medijima objavljene Jelenine optužbe o zlostavljanju. U njegovom domu pronađeno je i ilegalno oružje.

Jelena je svoju životnu priču opisala u spomenutoj autobiografiji Unbreakable (Neslomljiva), objavljenoj 2017. godine u suradnji sa sportskom novinarkom Jess Halloran. U knjizi je otvoreno progovorila o obiteljskom nasilju, traumama i borbi kroz karijeru. Šest godina kasnije, 2023., s istom autoricom objavila je i nastavak pod nazivom Fearless: Finding the power to thrive (Neustrašiva: Pronaći snagu za napredak), u kojem govori o oporavku, financijskim problemima i procesu ozdravljenja.

Njezina priča pretočena je i u dokumentarni film Unbreakable: The Jelena Dokić Story (Neslomljiva: Priča Jelene Dokić), koji je objavljen u studenom prošle godine. Film, koji su režirali Jess Halloran i Ivan O'Mahoney, osvojio je prestižnu nagradu Logie.