Slavni Hrvat iz Kaira: 'Živim 20 minuta od piramida, a Hrvate ovdje gledaju kao bogove rukometa'
Portal Net.hr najavljuje nadolazeće Europsko rukometno prvenstvo 2026. kroz razgovore s legendama, trenerima, igračima. Venio Losert u ekskluzivnom razgovoru za portal Net.hr priča o životu u Egiptu, o poslu u egipatskom rukometu, rastu i razvoju egipatskog rukometa, o hrvatskom rukometu, hrvatskoj reprezentaciji, svojoj karijeri
403 Forbidden
403 Forbidden
S Venijom Losertom jedno vrijeme smo se hvatali za intervju. Čovjek je prezauzet zbog obveza u egipatskoj rukometnoj reprezentaciji, s kojom je nedavno sudjelovao na turniru "Trofej Španjolske" u Pamploni na kojem je Egipat osvojio treće mjesto. Bio je to pripremni turnir na kojem je Egipat sudjelovao uoči Afričkog Kupa nacija koji će se održat u Kigali u Ruandi, od 21. do 31. siječnja 2026., a služit će i kao kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2027. Egipat je aktualni afrički prvak i trenutno najbolja rukometna reprezentacija izvan Europe...
Venio Losert za povijest
No, svaki put nam se javio kako bi usugasili dogovor.
"Imam dosta obveza, ali javite se. Trenutno sam na turniru u Španjolskoj", bila je Losertova poruka prošlog tjedna.
U utorak nam je u Whatsappu zazvonila poruka...
"Pozdrav. Javite se kad vam paše".
Venio Losert nije samo jedan od najboljih rukometnih vratara u povijesti, nego i jedan od najtrofejnijih hrvatskih olimpijaca. Njegova sportska kolekcija uključuje tri olimpijske medalje. Venio ima dva zlata osvojena u Atlanti 1996. i Ateni 2004. te broncu iz Londona 2012. Uz to, s hrvatskom reprezentacijom osvojio je tri srebrne medalje na svjetskim prvenstvima i jednu broncu na europskoj smotri.
Takva karijera nije mogla proći nezapaženo u njegovu rodnom gradu. Još u ljeto 2008. godine, na brodskom Korzu, odnosno Trgu Ivane Brlić-Mažuranić, Losert je dobio svoju brončanu pločicu na “šetnici slavnih” sportaša iz Slavonskog Broda. Tek kasnije toj su se listi pridružila imena poput Marija Mandžukića, Ivice Olića, Ivana Rakitića, košarkašice Kornelije Kvesić i rukometašice Ane Titlić.
Losertov je dom danas daleko od Hrvatske. Posljednjih godina sa suprugom i obitelji živi u Kairu, gdje radi kao trener vratara u Al-Ahlyju, jednom od najvećih sportskih kolektiva na afričkom kontinentu, klubu koji po trofejima i popularnosti mnogi uspoređuju s Barcelonom, ali i u egipatskoj rukometnoj reprezentaciji. Čak 80 posto od ukupno 110 milijuna Egipćana navija za Al-Ahly – ponajprije u nogometu, ali ni rukomet u toj zemlji ne zaostaje po interesu publike. Prije dolaska u Al-Ahly, od 2018. do 2022. godine, obnašao je funkciju trenera vratara egipatske reprezentacije. Drugim riječima, malo je onih koji bolje poznaju stanje i razvoj rukometa u Egiptu od njega.
Hrvatska ima jako dugu tradiciju dobrog rukometa i bivanja u vrhu svjetskog rukometa. Naravno da Egipćani s velikim očima gledaju na Hrvatsku u rukometu, na hrvatski rukomet kao takav, znaju naravno sve naše igrače i imaju veliki respekt prema njima. Hrvate ovdje gledaju kao na bogove rukometa. Međutim, kad Egipat igra s Hrvatskom, naravno da su Egipćanima svi alarmi upaljeni i da ih se gleda, isto tako, kao ravnopravnog suparnika.
Venio Losert za Net.hr.
Iako danas živi i radi u Africi, te karijeru gradi izvan granica domovine, jedno se nije promijenilo. Hrvatska je Veniju i dalje duboko u njegovu srcu. Losert je bitna figura u nevjerojatnom usponu "Faraona" na svjetskoj rukometnoj sceni. U ekskluzivnom razgovoru za Net.hr, iz svog doma u Kairu, Losert je otvoreno progovorio o životu u 25-milijunskoj metropoli, tajnama egipatskog uspjeha, izazovima drukčijeg mentaliteta, ali i o odnosu s Hrvatskim rukometnim savezom, te vječnim ranama i uspomenama iz igračkih dana. Naravno, to nisu jedine teme našeg razgovora...
"Pripremamo se za Afrički Kup nacija. U Španjolskoj na turniru proveli smo 5 dana i na kraju bili treći. S Portugalom smo igrali neriješeno i drugu utakmicu smo dobili Iran 19 razlike, ali Portugal ih je pobijedio 21, pa smo u utakmici za treće mjesto dobili Slovačku 9 razlike, a Portugal je pobijedio Španjolsku u finalu s tri razlike. Portugal s braćom Costa je odlična reprezentacija. Bazirana je na igračima Sportinga iz Lisabona koji su prošle godine bili veliko iznenađenje u Ligi prvaka. Braća Costa su predvodnici, pogotovo desni bek, mlađi brat, je izvrstan rukometaš", priča Venio Losert.
Život u sjeni piramida
Preseljenje s obitelji u Egipat za Loserta je predstavljalo ulazak u potpuno novi svijet. Kairo, grad od gotovo 25 milijuna stanovnika, donosi svakodnevne izazove, prvenstveno u prometu.
"Život u Egiptu je kaotičan, pogotovo što se tiče prometa, što se tiče veze i udaljenosti od mjesta gdje živim pa do treninga i cijelo to kretanje po gradu. Kario je ogroman, pa je kretanje po gradu je priča za sebe. Prometne gužve su ogromne, ali na kraju se na sve naviknete. Meni se sviđa, grad je baš ogroman i nudi prilike za sve i mjesta za sve. Svatko ima svoje. Dobro nam je i zadovoljni smo. Radim u klubu koji je dobar, kao i posao. Ne možemo se žaliti. I ljudi su stvarno OK, ljubazni su, pogotovo prema strancima", započinje Losert, dodajući kako s obitelji živi u Kairu i da mu je posao u klubu Al Ahly primaran, dok je reprezentacija dodatni angažman.
Jedna od prvih asocijacija na Egipat su, naravno, piramide. Losert otkriva kako su mu one praktički u susjedstvu te da su, zbog nevjerojatnog širenja grada, postale njegov sastavni dio.
"Živim dvadesetak minuta od piramida. I nisam bio samo jednom, idem praktički svaki put kad mi netko dođe u goste. Kairo se širi nevjerojatnom brzinom, tako da piramide više nisu negdje u pustinji, sada su okružene naseljima i novim građevinama. Postale su dio grada. Egipat se općenito infrastrukturno razvio jako puno zadnjih godina", opisuje Losert, rušeći popularnu predodžbu o izoliranim spomenicima usred pijeska. A kakva mu je hrana?
"Mi živimo obiteljski tako da 90% prehrane smo doma, ali stvarno je za sve. Kairo nudi baš sve. Naravno da prevladava egipatska orijentalna kuhinja, ne znam kako bi ju nazvao, ali ima svega. Izbor je velik i ništa nam ne nedostaje".
"Kažu Bosanci da i oni imaju piramide, da su piramide njihove", rekli smo mu. Venio se na to nasmijao od srca...
"Slušajte, piramida ima svugdje po svijetu, ne samo u Egiptu i Bosni."
Na pitanje o sigurnosti Venio Losert odgovara bez oklijevanja:
"Zemlja je sigurna, kao i grad Kairo. Ni u jednom trenutku, ni u koje doba dana ili noći, nisam se osjećao nesigurno. Dapače, ljudi su izuzetno ljubazni, pogotovo prema strancima. I moje prvo pitanje je bilo, kad sam dolazio u Egipat, bilo sigurnosne naravni, jesu li Kairo i općenito Egipat sigurni? Odgovor je bio potvrdan. Egipćani su, što se tiče osobnosti, malo površni. Idu linijom manjeg otpora. U sportskom smislu govorim. Nemaju baš toliko profesionalan mentalitet kakav imaju igrači u Europi. Oni Egipćani koji igraju u Europi ga steknu igrajući u Europi, a oni rukometaši iz Egipta koji igraju u Egiptu malo štekaju, malo im je mentalitet što se tiče profesionalnosti u rukometu nije na najvišoj razini. No, može se s njima raditi. Uvijek ima onih koji proprime taj europsko rukometno - sportski mentalitet i odu naprijed, pa ih ostali prate. Ali, često je povuci - potegni što se toga tiče".
Tajna faraonske rukometne renesanse
Posljednjih godina Egipat je postao najbolja rukometna reprezentacija izvan Europe, sila koja je na posljednjem Svjetskom prvenstvu pobijedila i Hrvatsku s osam razlike. Losert, kao svjedok i sudionik te transformacije, ističe nekoliko ključnih faktora.
"Sve je počelo 2018. godine dovođenjem stranih, prvenstveno španjolskih trenera poput Davida Davisa koji je prije toga bio u Vardaru i ja sam tada došao prvi put s njim. Odlučili su se za tu španjolsku liniju trenera koji su i veliki radnici, taktičko-tehnički su jako dobri i poprimili su taj sustav. Sada je tu Javier Pascual, Španjolac koji je bio u Barceloni i koji trenutno radi u Veszpramu. Pascual me zvao da radim s njim u reprezentaciji Egipta. Od listopada 2025. radim dva posla. Inače, Davis i Pasual su donijeli sustav, rad i taktičku disciplinu. Prije toga, najbolji plasman Egipta bio je 12. mjesto na svijetu. Već na prvom prvenstvu s Davisom Egipat je bio osmi. Kad govorimo o razvoju egipatskog rukometa, po meni osobno najbolji Egipat je bio na onom SP-u 2021. u Egiptu i na OI u Tokiju isto 2021. na kojem smo igrali polufinale i na kraju smo bili 4. Nakon toga, na sljedećim Svjetskim prvenstvima svaki put je Egipat bio među osam, dok su na zadnjem SP-u u Hrvatskoj bili peti, a na zadnjim OI u Parizu su bili isto peti. Egipat je posljednjih godina blizu polufinala, blizu medalje. Ja se nadam da će sad u periodu s Pascualom do OI 2028. Egipat napraviti korak dalje i uzeti medalju koju toliko želi. Isto tako, ako se sjećate, a sjećate se, Egipat je na SP-u u Areni Zagreb pobijedio Hrvatsku u skupini, kao i na prethodnom SP-u dobio nas je čak sa 8 razlike. Kad to govorim, ne mislim da je Hrvatska postala rukometna mušterija Egiptu nego su kvalitetom tu negdje, s tim da Egipat u zadnjih 6-7 godina manje je lutao sa sustavom nego što je to Hrvatska i manje je mijenjao igrače nego što je Hrvatska mijenjala. Gledajući na taj način, Egipat je bio uigraniji. Ali načelno, ne vjerujem da je Egipat bolja reprezentacija od rukometne reprezentacije Hrvatske", objašnjava Losert i dodaje:
"Hrvatska ima jako dugu tradiciju dobrog rukometa i bivanja u vrhu svjetskog rukometa. Naravno da Egipćani s velikim očima gledaju na Hrvatsku u rukometu, na hrvatski rukomet kao takav, znaju naravno sve naše igrače i imaju veliki respekt prema njima. Hrvate u rukometu gledaju kao na rukometne Bogove. Kad Egipat igra s Hrvatskom, naravno da su Egipćanima svi alarmi upaljeni i da ih se gleda kao ravnopravnog suparnika", govori Venio Losert i na naše pitanje ima li neki igrač na kojeg Egipćani gledaju kao na "rukometnog Messija", navodi:
"Naravno da imaju i to je Ivano Balić".
No, vratimo se mi na razvoj egipatskog rukometa. Drugi, možda i najvažniji razlog zašto su Egipćani tako napredovali u rukometu jest promjena mentaliteta i odlazak najboljih igrača u najveće europske klubove.
"U Egiptu ima jako puno talentiranih igrača, ali nedostajalo im je reda. Sada taj talent dolazi do izražaja, ali uz to imaju i reda. Ključno je što su igrači počeli odlaziti u inozemstvo. Danas u Veszpremu igraju četiri Egipćanina, jedan je u PSG-u, jedan u Barceloni. To je sad jedno šest igrača u možda najvećim klubovima na svijetu. To je donijelo profesionalizam i pobjednički mentalitet. Ideja Egipatskog rukometnog saveza je bila, kroz cijeli ovaj period od kad sam ja u Egiptu, kroz ovih sedam godina, da što više egipatskih rukometaša igra vani i ja koliko sam mogao i gdje sam mogao utjecati, s kim sam mogao razgovarati, pomogao sam i ovim golmanima koji igraju. Trenutno imamo jednog vratara koji je u Sporting Lisabonu, jedan golman brani za HSV kod Lackovića. Iduće sezone ide u Stuttgart i imamo jednog golmana koji je stariji, koji više neće biti u reprezentaciji, koji je igrao kod Babića u Eurofarmu i trenutno igra u Wetzlaru u Njemačkoj. Ideja je da što više egipatskih igrača ide van jer egipatska liga nije kvalitetna. Imamo dva kluba, naš klub Al Ahly i Zamalek gdje je trenutno trener Željko Babić. To su dva kluba koja se bore za sve naslove u egipatskom rukometu. Ostatak lige je, što se tiče klubova, mlađi. Mlađi igrači igraju u ostatku egipatskoh klubova jer ugovori i nisu baš preveliki. Oni koji ne mogu proći u Europi gledaju kako da odu u Zemlje zaljeva, Katar, Kuvajt ili Saudijsku Arabiju, gdje su bolje plaćeni. Liga u Egiptu je svake godine sve mlađa. Nešto slično kao što je to slučaj u hrvatskoj ligi. U Hrvatskoj isto igrači gledaju da odu negdje drugdje, a liga je zato u Hrvatskoj sve mlađa i mlađa".
Losert i sam aktivno sudjeluje u tom procesu, pomažući vratarima da pronađu angažmane u jakim europskim ligama, od Sportinga iz Lisabona do njemačkih klubova poput Hamburga i Stuttgarta.
'Zašto si igrao loše? Ne znam, nije išlo'
Iako su egipatski sportaši talentirani i vrijedni na treninzima, Losert kao najveći izazov ističe usađivanje profesionalnog mentaliteta i razumijevanja igre. To je ilustrirao anegdotom s glavnim vratarom reprezentacije Karimom Hendawyjem na početku svog angažmana.
"Gdje god dođeš, rukometni golmani su uglavnom radnici. Vole raditi i s te strane nisam imao problem. Imao sam veći izazov stvoriti sustav, da oni razumiju što trebaju raditi, bit igre. Imao sam jedan slučaj s glavnim golmanom Hendawyjem kad sam došao u reprezentaciju Egipta. Spremio sam video analizu njegove dvije utakmice, jedne gdje je branio sjajno i jedne gdje je bio jako loš. Pitam ga: 'Znaš li zašto si ovdje bio odličan?' On kaže: 'Hvala Bogu, išlo me, bio sam dobar.' Pitam ga onda zašto je bio loš. Odgovor je bio: 'Ma ne znam, nije išlo.' Nije postojao kriterij, nisu razumjeli zašto se neke stvari događaju. Moj najveći izazov bio je, dakle, stvoriti sustav u kojem će oni razumjeti igru, shvatiti zašto rade greške i kako ih ispraviti. Da postanu svjesni svojih postupaka. Napredovali su dosta u cijelom periodu", detaljno opisuje Losert.
Dakle, "mentalno preslagivanje" bilo ključno za njihov napredak.
"Je, upravo to. Radimo stalno na tome".
Odnos s HRS-om i pogled na Hrvatsku
Egipćani, kaže Losert, gaje ogroman respekt prema hrvatskom rukometu.
"Hrvatska ima dugu tradiciju i uvijek je u svjetskom vrhu. Kad se igra protiv Hrvatske, pale se svi alarmi. Gledaju nas kao ravnopravnog, velikog protivnika i naravno, znaju sve naše najveće igrače."
I dok u Egiptu gradi uspješnu karijeru, njegov odnos s Hrvatskim rukometnim savezom ostao je na epizodi koja nije slavno završila.
"Bio sam u stožeru reprezentacije kad je Željko Babić bio izbornik, na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj gdje smo bili četvrti i izgubili dobivenu utakmicu od Slovenije. Nakon toga smo svi dobili otkaz. To je završilo neslavno. Poslije toga više me nitko nije zvao niti sam s kime komunicirao. Nemam nikakvu ljutnju, to su odluke koje donosi Upravni odbor Saveza. Sa svoje strane sam napravio najbolje što sam znao", profesionalno konstatira Losert.
Kada je riječ o trenutnoj hrvatskoj reprezentaciji, posebno ističe kvalitetu na vratarskoj poziciji.
"Imamo jako dobre golmane. Dominiković je svojim igrama zaslužio status prvog vratara, a uz njega su tu Mandić i Slavić, koji je na pripremama pokazao sjajan mentalitet i izvedbu. Izbornik je na slatkim mukama." Ipak, kao glavnog favorita za najviša postolja vidi Dansku, dok Hrvatsku smješta u krug reprezentacija koje "mogu pobijediti svakoga".
Atena za vječnost, a Zagreb sol na ranu
Osvrćući se na vlastitu, trofejima ispunjenu igračku karijeru, Losert bez dileme izdvaja dva trenutka, jedan najsretniji i jedan najbolniji.
"Koga god pitate iz moje generacije, reći će vam isto: zlato u Ateni 2004. je najveći trenutak. Cijeli taj turnir, način na koji smo došli do zlata i ta ekipa, to je ostavilo neizbrisiv trag", s ponosom govori Losert.
A bolna točka? Finale koje se ne zaboravlja.
"Najviše mi je žao Svjetskog prvenstva u Zagrebu 2009. godine. To što nismo osvojili zlato pred svojom publikom. Imali smo priliku, ali nismo uspjeli. To mi je, recimo, najveća žal u karijeri", zaključio je Venio Losert.
POGLEDAJTE VIDEO: Manda i Kuzma zajedno? Zlatni iz Portugala u 'Maksanovom korneru' tvrdi: 'To neće biti dobro za Hrvatsku'
403 Forbidden
403 Forbidden
403 Forbidden
403 Forbidden