Hoće li se dogoditi klik? Brine nas nekoliko stvari, ali jednu rečenicu više ne želimo čuti
Ima li nešto pozitivno? Pa, ima
Hrvatska rukometna reprezentacija doživjela je bolno prizemljenje protiv Švedske u Malmöu izgubivši čak osam razlike u posljednjem kolu grupne faze.
Poraz znači da prenosimo nula bodova u drugi krug i da nas čeka težak put do polufinala. Stalno spominjemo dobar ždrijeb koji nam uistinu jest išao na ruku jer zamislite da sada do polufinala moramo pobijediti Francusku, Dansku, Njemačku i ekipu. Međutim, nakon ovakve tri utakmice u skupini, teško da smo mi favoriti protiv ikoga.
Naime, već protiv Gruzije i Nizozemske smo se mučili i nakon utakmice upozoravali na neke stvari koje je jaka Švedska dodatno ogolila, iskoristila i posramila nas. Njemačka, Njemačka, Gruzija i Nizozemska. Te četiri utakmice koje smo odigrali ovaj mjesec imaju nešto zajedničko. Nakon sve četiri utakmice se ponavljala rečenica: "Moramo se brže vraćati u obranu i zaustaviti brze golove".
Brine i teško psihološko potonuće
Jesmo li u tome uspjeli? Nismo. Švedska nas je nakon nervoznih prvih 10 minuta uvela u svoj mlin i nije nas puštala do kraja. Čak je i švedski izbornik odustao od pozivanja ijednog time-outa (što je rijetkost) kako ne bi dala Hrvatskoj prostor za predah i razbijanje ritma i kako bi nastavili s dodavanjem gol-razlike.
Naši igrači nakon utakmice su spominjali kako im ništa nije išlo i da su radili upravo ono što nisu smjeli i tako je utakmica otišla potpuno na švedsku stranu. Druga stvar koja nas itekako brine je upadanje u crnu rupu iz koje se psihološki ne možemo izvući. U tim trenucima (početak drugog dijela), nismo mogli zabiti zicer, nismo uspjeli pravilno napraviti zamjenu i jako nas brine što su nam glave potonule i nismo izgledali kao rukometna ekipa.
Idemo ponoviti prošlu godinu
Ima li nešto pozitivno? Pa, ima. To je poučak iz prošle godine. Bili smo u vrlo sličnoj situaciji. Tada nas je Egipat pobijedio (ne ovako uvjerljivo, ali također zasluženo) i prenijeli smo nula bodova, a onda nanizali pobjede i došli do finala. Tada smo igrali također sa Slovenijom, Islandom i Mađarskom, a sada je tu Švicarska umjesto Zelenortskih Otoka. Tada je nešto kliknulo, probudili smo se, ubrzali i srušili sve do finala.
Ipak, tada smo bili domaćini, a znamo kakva je to prednost. Sada će za izvlačenje iz rupe i za taj klik trebati nešto puno više. Imamo četiri finala i moramo sve dobiti. Možemo li? Naravno. Hoćemo li? Teško je reći. Nadamo se samo da rečenicu "moramo se brže vraćati u obranu" više nećemo čuti.
POGLEDAJTE VIDEO: Nevjerojatna konfuzija u našim redovima: Ne znamo više ni izmjenu napraviti
EP RUKOMET