Hrvatska muška rukometna reprezentacija sinoć je protiv moćne Danske u MVM Domeu u Budimpešti odigrala najbolju utakmicu dosad na turniru i hrabro pala 27-25. No, bez obzira na dojam, jutro poslije donosi otriježnjenje...
Počeli smo hvaliti poraze
Naime, pogled na tablicu u grupi 1 drugog kruga govori kako se Hrvatska nalazi na posljednjem mjestu s nula bodova, da imamo samo dvije pobjede nakon pet odigranih susreta, te smo bez izgleda za borbu za polufinale turnira. Nekad su nam porazi u polufinalima ili finalima, osvojena brončana i srebrna odličja, bili neuspjesi.
Dogodilo se, naime, to da smo sad počeli hvaliti poraze, ali i to da izbornik rukometne reprezentacije ostavlja dojam kako više prati što tko govori i komentira, nego što se zamara (ne)igrom svoje reprezentacije. Jučer nakon hrabrog i borbenog izdanja svojih igrača, mladi i ambiciozni izbornik Hrvoje Horvat je dao nesmotrenu izjavu u kojoj je rekao:
"Nemam zamjerke, spojili smo jedan i pol trening, uspjeli smo se dogovoriti i izgledali smo bolje. Začepili smo danas usta ovima što govore da se ne borimo. Dečki su bili sigurni, ulovili smo se u novim postavama. Pokazali smo veliko srce kakvo je bilo kroz cijeli turnir".
Nema sumnje, izborniku Hrvoju Horvatu nije lako na turniru. Vodi reprezentaciju u nenormalnim uvjetima i zajedno sa svojim pomoćnikom Ivanom Balićem krpa rupe u momčadi nastale izostancima zbog koronavirusa, manjim tek dijelom zbog problema s ozljedama. Puno je tu rotacija i promjena, novih igrača, promjena taktika, postavki igre, samih igrača naposljetku u akcijama, kombinacija i šema. Još sad i izjava kojom nije zatvorio usta nikome, nego upravo suprotno, otvorio ih je i sad se javnost pita: zašto naši rukometaši protiv Crnogoraca nisu odigrali barem slično kao protiv Danske? Upravo je to bila ključna utakmica za hrvatsku rukometnu reprezentaciju...
Koronavirus radi probleme, Horvatu nije lako
Ali, isto tako, treba biti iskren i reći kako koronavirus radi probleme i ostalim, ne možda u tolikoj mjeri, ali onda u takvoj situaciji odluke bi se trebale donositi preciznije, a ne raditi radikalne zaokrete i eksperimentirati, te paziti što se govori. Ne lupetati baš svašta...
Proslavljeni bivši hrvatski rukometni vratar, sad trener vratara njemačkog drugoligaša Vfl Gummersbacha koji je jesenski prvak Mario Kelentrić (48.), uvijek je bio više od običnog trenera golmana...
Za njega govore kako u svom odnosu s vratarima ima ono nešto više, osim obične suradnje. Svjetski rukometni prvak iz 2003. godine, zlatni s Mediteranskih igara 1997. i 2001. s Hrvatskom, snažno je utjecao na karijere vratara s kojima je radio. Na golu je proveo godine i godine i jako dobro razumije filozofiju i glavu golmana, kao rukometnu materiju kao takvu. Naravno da razumije, jer je i sam to sve prolazio kao aktivni igrač, a bio je i dio reprezentativnog sustava godinama...
Nakon odlaska iz PPD Zagreb, prihvatio je posao glavnog trenera Sloge iz Doboja, bosanskohercegovačkog kluba koji je imao veliku ambiciju vraćanja na staze stare slave u prvoj ligi, a onda je Kelentrić postao trener golmana slavnog njemačkog kluba Vfl Gummersbacha...
'Možemo se dovesti u probleme za SP'
Tamo je zamijenio u stručnom stožeru drugog Hrvata, Marka Markisa. Inače, Kelentrić rijetko istupa u medije. Ne želi komentirati niti davati baš intervjue, ali ovog puta je samo za Net.hr napravio iznimku. Kad Kelentrić govori, onda to bude opširno i u srž problema, pa često njegove izjave odjeknu. Jer, takve su kakve jesu, iskrene, detaljne i idu ravno u glavu...
"Euro kao Euro je na kraju ispao kao promašaj. Možemo se dovesti sad čak i u probleme za SP. Ne znamo koji ćemo završiti, koga ćemo izvući u tim dodatnim kvalifikacijama, tu se zna naći jako dobrih reprezentacija u tom trenutku. Kako je to u travnju, nećemo niti znati u kojem ćemo sastavu igrati, baš bi se mogli naći u problemima. Euro je od početka krenuo navrat i nanos. Isto se moram osvrnuti na ovo što je Božo Jović kazao, ne možemo se mi baš odricati nekih igrača, koji su s 31, 32. ili s 33. kod nas stari. No, nije to sad problem, to je problem već duže vremena. Željko Babić je napravio jednu smjenu generacije, imao je i odlične rezultate u Poljskoj na turniru, da je Zlaja zabio onaj penal, bio bio u finalu prvenstva. Poslije toga se vratio Lino na klupu, onda je on vratio neke stare igrače, koji ni tad nisu bili stari. Gojun, Kopljar, oni ni tad nisu bili stari, a nisu igrali kod Želje Babića. Premala smo mi zemlja da bi mi svake dvije, tri godine, vršili smjenu generacije", govori nam Mario Kelentrić.
Francuzi se ne odriču iskusnih igrača koji još uvijek mogu
U reprezentaciji moraju igrati najbolji, a ne najmlađi ili najstariji. Evo, vidimo Francuze, oni su sa starom gardom dominirali rukometnom Europom i svijetom, a ni danas se ne odriču iskusnih. Samo kad pogledamo sad njihovu reprezentaciju, Genty Yann 40. godina. Gerard Vincente 35., Pardyn Wesley 32., znači golmanska linija iznad 30 godina. Abalo 37., Accambray 33., Guigou 39... Nikola Karabatić 37... Mogli bi smo tako nabrajati do unedogled. Ako je netko s 33. bolji od onog od 24., pa onda će taj od 33. igrati. Slažete li se?
"Uvijek sam uvjerenja da najbolji moraju igrati u reprezentaciji. Pa taj Karabatić je u zadnjih nekoliko godina imao 5-6 operacija, pa i dalje vuče reprezentaciju Francuske. Nije on više kvalitetan kao prije, ali je itekako potreban. Omeyer je branio do 40. godine. Istina, ne možemo se mi mjeriti s Francuskom, mi smo manja zemlja, imamo manju bazu igrača. Međutim, bez obzira na to, Francuzi su i dalje, bez obzira na bazu igrača, igrali s najboljima. Igrač dokle si dobar, ako dođe netko bolji na tvoju poziciju, onda je logična smjena. Ok, postoji dugoročni ciljevi u rukometu, ali ne smije se dogoditi da se dva natjecanja poprate bez veze. Nije to u redu zbog navijača, onih koji kupuju ulaznice, koji idu na gostovanja s tom reprezentacijom, onih koji troše svoje novce kako bi gledali kako se uigravaju neki igrači. Ok, sve se promijenilo zbog korone, ali mi smo u toj korona situaciji dobili dva do tri igrača koja su odigrala možda i bolje od ovih koji su bili na prvom spisku", istaknuo je Mario Kelentrić i dodao:
'Hrvoje Horvat previše luta, Igor Karačić je TOP igrač, u naponu je snage'
"Jednog Marića s 31. godinom ne smijemo se odricati, vidimo što je Dancima jučer napravio, ne smijemo se odricati jednog takvog igrača".
A Igor Karačić (33)? Hrvoje Horvat se zahvalio i njemu, rekao mu kako više na njega ne računa, na što je ovaj navodno, prema pričama iz rukometnih kuloara, poludio i verbalno bio vrlo oštar prema izborniku. Nakon toga je, u međuvremenu, Karačić dobio koronavirus na revijalnoj rukometnoj utakmici u Hercegovini, što je Hrvoje Horvat dobro iskoristio kao svoj manevar prema novinarima, pa je ispalo nekako da bi ga zvali, ali kao nisu jer, eto, Karačić ima koronavirus.
Što je najbolje, Igor Karačić bi se uvijek odazvao pozivu reprezentacije, kao i svi koje se Hrvoje Horvat odrekao, vjerujemo i nakon tog 'sukoba' s izbornikom. Musa - vraćen, Karačić, Marić-vraćen, tu je i Marin Šego kojeg nije zvao više od pola godine. Navodno se Mamića, kojeg je vratio i to prvog na kraju u reprezentaciju za Euro, također bio prvotno odrekao...
"Previše Hrvoje Horvat luta. Karačić je sad nedavno produžio ugovor u ozbiljnom klubu. Znači, on je u naponu snage, on još 3 godine može biti top igrač. Nije da može biti nego je TOP igrač. Mi smo premali, da bi se odricali nekih igrača, pa ih ponovno vratili. Sjetimo se samo situacije s Ivanom Čupićem. S koliko je prestao igrati za Hrvatsku, pa su ga vratili?! Ne znam, znam da je teško, znam i to da izborniku nije lako, da je ovo koronavrijeme u posljednjih dvije godine teško za sve trenere i izbornike. Treniraš jedne, zoveš druge, treći ti dođe... Ali općenito i bez korone, mislim da to nije pravi put, mislim da se ne smijemo odricati starijih igrača. Smjena generacije ne radi se, to Hrvatska sigurno ne može, napraviti to da samo odjednom mladi samo igraju, niti imamo takvu bazu, jednostavno smo premali. A imamo još jako jako dobrih igrača. Za tako radikalno pomlađivanje, mislim da nije nitko. Mnogi su kazali da se takvo što ne radi, ali dobro. Ovo što je Pero (Petar Metličić, op.a) jučer kazao, 'OK, imao si prvotni plan, momčad, popis, u redu, igraš s drugom. Bavi se s momčadi kakva je'. Podržavam takve igrače koji imaju nešto iza sebe, puno su toga napravili i ne libe se kazati kako je. Znam dobro Peru, s njim sam igrao, znam kakvo je njegovo srce ogromno, kako se bacao na glavu za Hrvatsku, nacionalnu zastavu, svoju zemlju... Njegov posao je sad na RTL-u nešto reći, na kraju krajeva zato je i pozvan da komentira".
Golmanski učinak na ovom turniru je izostao, kao i onaj trenera golmana u reprezentaciji. Marin Šego nam je prije nekoliko dana otkrio u razgovoru kako ga Hrvoje Horvat nije zvao šest mjeseci i više. Kako to komentirate?
'Ja da sam bio tamo, meni Kristian Pilipović ne bi počeo'
"Ovako, sad ću vam nešto reći. Dakle, golmani su bili loši. Zašto? Ok, mijenjani su, Mirko je došao maltene s odmora i najbolji je na iskustvo. Meni je žao malog Kristiana Pilipovića. Ja da sam bio tamo, on ne bi počeo utakmicu. Velika greška je stavit na gol jednog dečka koji je maltene prvi put u reprezentaciji, pred punom dvoranom, u tako bitnoj utakmici, protiv jednog takvog suparnika. Ja bih to napravio drugačije. Sad će svi kazati, evo ga, to govori samo jer je tako ispalo. No, jednostavno je to tako. Gurnuli su ga u vatru, on je jako dobar golman, ali vidjelo se po njegovim pokretima da je preplašen. Znam ga i pratim još iz Našica, kad sam bio u Zagrebu, kad smo igrali s njima, tako da nije trebao početi. Trebao je početi Mirko, s obzirom da je tu već dvije utakmice. Uz to, Mirko je Mirko. I onda ako ne ide s njim, staviš malog pa probaš, pa ako ne ide, opet vratiš iskusnog. Ne ovo... Vidjelo se poslije kad je Kristian ušao, da mu je nekako lakše. Uhvatio je bio dvije obrane. Nije to sad nešto, ali vezao je dvije. Osjetio se, osjetim to ja kao bivši golman, netko tko je na golu proveo 30 godina, da mu je ipak bilo malo lakše, to je bila jedna greška izbornika".
Kratko je Mario zastao, duboko udahnuo i nastavio:
"Da se razumijemo isto tako glede mog Mate, ja Matu Šunjića volim, drag mi je, super je, igrali smo zajedno u Medveščaku, ali ipak je on golman koji brani u drugoj ligi, treba biti realan. Polako završava karijeru. Ponavljam, ako je to neko pomlađivanje, onda staviš Mandića i Kuzmanovića i sljedeće dvije godine, ili za tri, možda, imamo vrhunske vratare. Ali, razlika između Šeginih i Matinih godina je mala, godina dana., a po meni, Marin Šego je ipak hrvatski rukometni broj jedan, a njega nije nazvao, pozvao u reprezentaciju... Nažalost, zadnji koji je dugo branio bio je Mirko. U jednom periodu je jako dobro branio. Poslije su nastali njegovi problemi s publikom i sa svime, gdje se on više nije osjećao ugodno u reprezentaciji, zbog tih kritika koje su nekad bile opravdane, nekad ne. Prerano smo se odrekli golmana koji već godinama brani dobro. To se ne može raditi, a radilo se".
Goluža i Babić su nakon medalja morali otići s klupe Hrvatske
Slavko Goluža je nakon tri osvojene brončane medalje (OI u Londonu, Euro iste godine 2012. i SP 2013., te jednog 6. mjesta na SP-u Kataru, otišao s izborničke funkcije, Željko Babić je imao broncu i 4. mjesto na SP-u 2017., pa je isto morao otići. Prema ovom, trebao bi onda i Hrvoje Horvat otići, ako ćemo slijediti jednu takvu filozofiju, bez obzira što je on čovjek Tomislava Grahovca, predsjednika HRS-a koji mu čuva leđa. Znači, neusporedivo uspješniji izbornici od njega, kao i treneri, morali su otići, svaki naravno pod svojim okolnostima. Što mislite o tome?
"Uf, jako delikatno pitanje. Znate što. U ovakvoj situaciji, sad treba biti samo realan. Ne treba nikog ni pljuvati, nikog ni hvaliti. No, svatko ima svoje mišljenje o nečemu, pa tako ima i Pero Metličić. Pa zato je tu da kaže svoje mišljenje, zato novinari i zovu bivše igrače, reprezentativce, izbornike, sadašnje trenere ili koga god već. Činjenica je da je Hrvoje Horvat preuzeo rukometnu reprezentaciju Hrvatske u delikatnoj i problematičnoj situaciji, poslije jednog debakla, ali i općenito teškoj situaciji za rukomet zbog koronavirusa. Imao je i jako malo vremena do tih kvalifikacija za Tokio", priča nam Mario i nastavlja:
Kelentrić s Metličićem, Buntićem, Duvnjakom i Špoljarićem u vrijeme igračkih dana u hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji, koja je tada bila jaka i moćna.
"Činjenica je i to da sam ja miljama daleko od hrvatskog rukometa, zadnji sam po tome tko bi mogao govoriti o tim stvarima. No, isto tako, činjenica je, a činjenice kao što vidite, postoje, da je Hrvoje Horvat na olimpijskom kvalifikacijskom turniru, po meni, imao najbolje što je hrvatski rukomet imao u tom trenutku. Imao je igrače koji su stvarno TOP topova bili i koji su, realno, bolji od onoga što smo mi pokazali. Međutim, nismo otišli dalje, svi govore zbog Francuske. Francuska je igrala kako je igrala, uostalom ni mi ne igramo za druge kad igramo. Nitko ne igra za druge, svatko igra svoju utakmicu i smatram da smo morali dobiti Portugalce s malo većom razlikom. Da nas ta zadnja utakmica ne zanima uopće".
Kelentrić tu nije stao...
"Propustili smo OI, Ok, tu se objektivno mogu naći neke stvari o tome zašto nismo sudjelovali na Igrama. Ali, nakon toga se krenulo u nagli rez. Mislim da ona reprezentacija Hrvatske u rukometu koju je Hrvoje Horvat odabrao za Euro, da nije bilo koronavirusa, da ne bi prošla puno bolje od ovog kaosa s ovim svim igračima. Koronavirus je utjecao na rezultat, ne samo nas nego možda i drugih reprezentacija, to nitko ne može poricati, ali mislim da ni ona reprezentacija s prvotnog popisa, nije imala kvalitetu napraviti rezultat, kao i ova koja je na kraju igrala na Euru".
'Ljudi idu tamo gdje su rezultati. Nema rezultata, nema niti interesa'
Kako bilo, situacija s hrvatskom rukometnom reprezentacijom i tim sportom u cjelini u Hrvatskoj, ne izgleda dobro...
"To su sad već dva velika uzastopna natjecanja na kojima smo kiksali, plus nenastupanje na OI, postoji velika i realna opasnost o kojoj se sad malo piše i govori, da se uopće i ne plasiramo na sljedeće SP".
I da popularizacija rukometa padne još niže u Hrvatskoj, što je još pogubnije za rukomet u našoj zemlji. Znamo da rukomet u Hrvatskoj, znači sponzore, zainteresiranost klinaca za ovaj sport, održavanje tog balona iz kojeg crpimo na kraju igrače i za reprezentaciju Hrvatske na kraju krajeva, na životu održavaju jedino rezultati. Bez rezultata i uspjeha, sve ide prema dolje...
"Tako je. Zašto je rukomet popularniji od košarke u Hrvatskoj, nogomet ne računam, znate li zašto ljudi prate rukometnu reprezentaciju Hrvatske? Pa, zato što očekuju rezultat. Sjećam se, kad sam bio u Zagrebu i kad smo pravili rezultate, nama je Arena bila 10, 15, 12, 8 tisuća ljudi. Jednostavno, ljudi idu tamo gdje su rezultati. Zato je rukomet tako popularan u Hrvatskoj i zato se toliko priča o njemu. No, kako stojimo trenutno, bojim se da će biti sve manje publike, ali apsolutno se ne želim petljati, niti imam pravo govoriti bi li trebao Hrvoje Horvat otići s kormila hrvatske rukometne izabrane vrste sam, ili bi ga HRS trebao maknuti, smijeniti. Ako je HRS taj koji je stao iza njega u smislu tog pomlađivanja, onda vjerojatno ne bi trebao dati ostavku. No, ako je to bila njegova odluka, znači da se pomladi reprezentacija, onda mislim da bi trebao dati ostavku", izjavio je Mario Kelentrić i objasnio svoje razmišljanje podrobnije:
'To se ne radi s reprezentacijom'
"Jer, takve stvari se ne rade, to što je on napravio ne radi se. Možeš to napraviti u nekom klubu, gdje imaš projekt do 3-4-5 godina, prati te sponzor, stvaraš neku momčad da bi ona bila jednog dana prvak Europe, Hrvatske ili čega već. S nacionalnom momčadi tako se ne radi. Najgore što se može dogoditi je da ti mladi igrači, koji su odigrali 3, 4, 5 ili možda deset utakmica u svojoj karijeri, odjednom postanu reprezentativci. To se isto ne smije dogoditi. Ti, što se ono kaže, moraš m*da otegnuti da uđeš u tu reprezentaciju, ali onda kad ti uđeš jednom, teško ispadaš iz nje. Osim ako si ozlijeđen ili ne znam što. To se ne smije izgubiti. Mora se znati da kad si u reprezentaciji, da je to čast i privilegija. Znači da si ti jedan od malo odabranih i da predstavljaš svoju zemlju, grb, zastavu, naciju, ljude naposljetku... Ako se u reprezentaciju stalno upada, iz nje stalno ispada, tu se gubi ono što je u biti reprezentacija. Ako je HRS stao iza projekta Hrvoja Horvata, onda ga treba podržati. Ako je to bila odluka Hrvoja Horvata, da ne zove najbolje nego mlade, e onda mislim da je na lošem putu i da je fulao u tome", zaključio je Mario Kelentrić.
Ljestvica skupine 1 drugog kruga Eura:
- Danska 3 3 0 0 85-70 6
- Francuska 3 2 0 1 82-75 4
- Island 3 2 0 1 82-77 4
- Nizozemska 3 1 0 2 86-93 2
- Crna Gora 3 1 0 2 83-90 2
- Hrvatska 3 0 0 3 73-86 0
[PROMO] Zavrti kolo besplatnih vrtnji na Arena casinu i preuzmi svoj poklon!
