Sjećate li se ludila iz 2010? Te noći Split nije spavao, a Hajduk je dočekan kao prvak svijeta

Nakon šesnaest dugih, predugih godina čekanja, Hajduk je ponovno osjetio slast europske jeseni. Pobjeda u Poljskoj protiv Rakówa u dramatičnim produžecima sezone 2026./27. donijela je erupciju oduševljenja, katarzu generacija navijača koje su odrastale na pričama o velikim europskim noćima, ali ih same nikada nisu doživjele. U petak u 15.00 sati očekuje se povratak igrača Hajduka u Split i veliko slavlje navijača. Portal Net.hr pratite će u tekstualnom LIVEU povratak hajdukovaca u Grad pod Marjanom. 

DALMACIJA U TRANSU /

Hajduk se vraća u Split nakon što su izborili Europu, ludnica u Gradu pod Marjanom

No, da bismo razumjeli dubinu te sreće, moramo se vratiti u prošlost, točno šesnaest godina unatrag, u jednu vrelu kolovošku noć koja je zauvijek urezana u kolektivno pamćenje Splita i Dalmacije. Bila je to noć kada je jedna druga generacija hajdukovaca prekinula jedan drugi, jednako bolan post i gradu podarila prizore koji se ne zaboravljaju.

KRAJ ČEKANJA /

Legenda Hajduka: 'I napokon, u Splitu je atmosfera kako Bog zapovjeda....'

Kraj posta dugog šesnaest godina

Sezona 2010./11. započela je s poznatim osjećajem nade pomiješane sa strepnjom. Od legendarne sezone Lige prvaka 1994./95. i četvrtfinala protiv Ajaxa, Hajduk nije uspio prezimiti u Europi. Godine su prolazile, a neuspjesi su se redali, postajući bolna tradicija.

Klub se borio i s financijskim poteškoćama, otpuštajući igrače kako bi smanjio dugovanja, što je dodatno otežavalo slaganje konkurentne momčadi. Ipak, pod vodstvom iskusnog i osebujnog stručnjaka Stanka "Špace" Poklepovića, na Poljudu se kuhalo nešto posebno. Momčad je bila spoj mladosti i iskustva. Mladi Ante Vukušić, Ivan Strinić i Danijel Subašić tek su dolazili na veliku scenu, dok su igru nosili iskusniji kapetan Srđan Andrić i neosporni lider te sezone, bosanskohercegovački virtuoz Senijad Ibričić, dobitnik nagrade "Srce Hajdučko".

Europski put tog ljeta bio je trnovit. Već u trećem pretkolu Europske lige čekao ih je neugodni Dinamo iz Bukurešta. Prva utakmica u Rumunjskoj donijela je težak poraz od 3-1 i činilo se da će se ponoviti još jedno razočaravajuće europsko ljeto. No, Poljud je u uzvratu pokazao svoju snagu. U paklenoj atmosferi, Hajduk je odigrao jednu od najboljih europskih utakmica tih godina, slavio s 3-0 golovima Vukušića, Brkljače i Tomasova te s ukupnih 4-3 prošao u play-off, posljednju prepreku do toliko željenih skupina. Ždrijeb im je donio još jednog rumunjskog protivnika, Unireu Urziceni, klub koji je samo sezonu ranije igrao u Ligi prvaka.

Poljudska rapsodija i infarktni uzvrat

Prva utakmica protiv Uniree na Poljudu, odigrana 19. kolovoza 2010. pred ispunjenim tribinama, bila je test karaktera. Iako je Hajduk dominirao, gosti su poveli u 34. minuti golom Frunze. Bio je to šok, trenutak kada su mnogi pomislili: "Zar opet isto?". No, ova momčad imala je nešto što prethodnima često nedostajalo - mentalnu snagu. Samo nekoliko minuta kasnije, Senijad Ibričić izjednačio je i vratio nadu. Drugo poluvrijeme bila je to jednosmjerna ulica. Bijeli su nošeni fanatičnom podrškom s tribina potpuno razbili Rumunje. Mario Brkljača i Duje Čop s dva pogotka postavili su konačnih 4-1, rezultat koji je Hajduku širom otvorio vrata europske jeseni.

Ipak, uzvrat u Bukureštu tjedan dana kasnije bio je sve samo ne formalnost. Kao da je sudbina htjela testirati živce navijača do krajnjih granica, Unirea je povela već u drugoj minuti. Uslijedilo je 86 minuta strepnje, nervoze i grickanja noktiju. Rumunji su napadali, tražili gol koji bi ih vratio u život, a Hajdukova obrana odolijevala je svim naletima. Vrijeme je curilo sporo, presporo. I onda, u 88. minuti, trenutak za povijest. Mladi, 19-godišnji Ante Vukušić, popularni "Sinjski dijamant", prima loptu i hladnokrvno pogađa za 1-1. Bio je to kraj. Gol koji je značio olakšanje, ekstazu i potvrdu onoga što se čekalo punih šesnaest godina. Hajduk je ponovno bio dio europske elite. Fešta je mogla početi.

Noć kada je Split gorio

Ono što je uslijedilo u Splitu te noći teško je opisati riječima. Čim je sudac odsvirao kraj u Bukureštu, rijeke ljudi slile su se na ulice. Cijeli grad postao je jedna velika proslava. Promet je bio potpuno paraliziran, a deseci tisuća navijača uputili su se prema zračnoj luci Resnik kako bi dočekali svoje heroje. Ekspedicija Hajduka sletjela je oko jedan sat iza ponoći, no kasni sat nikome nije smetao. Prizor koji ih je dočekao bio je nadrealan. Tisuće navijača, pjesma, bakljada koja je noć pretvorila u dan, i neopisiva energija koja je vibrirala zrakom. Scenarij je, kako su mediji sutradan izvještavali, nalikovao dočeku svjetskih prvaka.

Igrači, trener Poklepović i tadašnji predsjednik Joško Svaguša bili su u potpunom šoku. Navijači su ih doslovno nosili na rukama, a probijanje do autobusa trajalo je čitavu vječnost. Skandiralo se svim igračima, a posebno Ibričiću, uz poznate stihove "Nije u šoldima sve", aludirajući na njegovu odanost klubu. U toj kolektivnoj euforiji, zaboravljeni su svi problemi i sve nesuglasice. Čak ni Joško Svaguša, koji je često bio na meti kritika Torcide, te noći nije dobio uobičajenu porciju uvreda. Svi su bili jedno, ujedinjeni u sreći i ponosu. Bila je to noć koja je pokazala što Hajduk znači Splitu. To nije bio samo nogometni klub, bio je to simbol identiteta, prkosa i neizmjerne ljubavi koja se prenosi s generacije na generaciju. Doček na Resniku bio je kruna te ljubavi, nagrada za šesnaest godina vjernosti i patnje.

Gorka jesen i početak novog čekanja

Ždrijeb skupina Europske lige donio je Hajduku atraktivne protivnike: moćni ruski Zenit, belgijski Anderlecht i grčki AEK. Iako se momčad hrabro borila, na kraju je završila kao posljednja u skupini s jednom pobjedom, onom najslađom. U posljednjim sekundama domaće utakmice protiv Anderlechta, junak kvalifikacija Ante Vukušić ponovno je zabio i donio Poljudu pobjedu od 1-0 i novu erupciju oduševljenja. Bio je to bljesak, trenutak za pamćenje u inače teškoj europskoj jeseni.

Nažalost, umjesto da ta sezona bude temelj za novi uzlet, ispostavila se kao iznimka. Uslijedilo je novih, dugih šesnaest godina europskih razočaranja. Porazi od Maccabija na penale, nesretno ispadanje od Slovana iz Libereca, Evertona, Villarreala, PAOK-a, ali i bolni, sramotni porazi od klubova poput Gzire United i Tobola postali su nova realnost. Svaki neuspjeh činio je sjećanje na 2010. godinu još sjajnijim, a doček na Resniku mitskim događajem.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Ta noć ostaje kao svjedočanstvo neraskidive veze između kluba i njegovih navijača. Ona je podsjetnik na to koliku emociju nogomet može izazvati i što se dogodi kada se generacijama nakupljena frustracija pretvori u čistu, nepatvorenu sreću. Pobjeda nad Rakówom 2026. godine zatvorila je jedan krug i započela novi, ali duh te kolovoške noći iz 2010. živjet će zauvijek kao inspiracija i dokaz da se, unatoč svemu, isplati čekati i vjerovati.