Čileanac Bastian vratio se u zemlju svojih predaka: 'Zahvalan sam što imam hrvatske korijene'
Bastian Esteban Fonseca Lucić ispričao je za Net.hr zašto se iz Čilea vratio u Hrvatsku, odakle su njegovi preci te čime se danas ovdje bavi
Premda ih život odvede na drugi kraj svijeta, mnogi se s vremenom vrate svojim korijenima. Tako se i Bastian Esteban Fonseca Lucić, 30-godišnjak koji je odrastao u Čileu, vratio u Hrvatsku, zemlju svojih predaka.
Premda su mu šukundjed i šukunbaka s otoka Hvara, Bastian živi i radi u Karlovačkoj županiji, ali svako ljeto odlazi u Dalmaciju s nadom da će upoznati sve članove obitelji koje još dosada nije uspio.
Zanimanje stručnjaka za održivi turizam stekao je u Čileu, dok je u Hrvatskoj diplomirao ekonomiju. Više od deset godina radio je na različitim turističkim destinacijama diljem svijeta, uvijek okružen prirodom, koja je Bastianu zapravo najveća inspiracija. Stoga ga posebno čini sretnim što sada može raditi kao voditelj putovanja za jednu karlovačku tvrtku i svaki dan provoditi na rijeci Mrežnici.
Bastian Esteban Fonseca Lucić ispričao je za Net.hr priču o svojoj obitelji hrvatskih korijena, kako se ovdje snašao te kako su ga prihvatili.
Hrvatski korijeni potječu s Hvara
Bastianov šukundjed Lucić iz Brusja i šukunbaka iz Velog Grablja potječu s otoka Hvara. Njegov šukundjed je još u 19. stoljeću emigrirao u Patagoniju.
"Upoznali su se na brodu za Puntarenas, mjesto u Patagoniji koje im je pružilo priliku za novi život i stvaranje obitelji. Upravo ondje su nastale nove generacije otpornih Hrvata, dovoljno snažnih da prežive surovu klimu juga Čilea i vremena u kojima život nije bio nimalo lagan", započinje Bastian.
Ovaj Čileanac kaže kako je upravo kroz obiteljske priče odrastao uz osjećaj povezanosti s Hrvatskom i hrvatskim identitetom. "Uvijek kažem da su Balkanci zapravo Latinoamerikanci Europe jer smo jako slični. Važni su nam obitelj, prijatelji, druženje, dobra hrana i spremnost da pomognemo drugima kad god možemo. Zato sam zahvalan što imam hrvatske korijene. Naravno, poštujem i druge kulture, ali mislim da bi mi kao Čileancu bilo puno teže uklopiti se u neke hladnije sredine", dodaje.
Život na relaciji Hrvatska – Čile
Posljednjih šest godina Bastian provodi ljeta na relaciji Hrvatska - Čile. Oko osam mjeseci godišnje živi u Karlovačkoj županiji, dok je ostatak godine u gradu Pucónu u Čileu, gdje se nalazi jedan od najaktivnijih vulkana u Latinskoj Americi. U rodnoj zemlji s obitelji vodi planinsko sklonište i turističku agenciju.
"Četvero nas je braće i sestara, i svi smo imali priliku doći u Hrvatsku, upoznati kulturu i raditi u svojim profesijama. Neki od njih danas rade sa mnom na rijeci pa se može reći da je i ovaj projekt postao obiteljska priča", ističe.
Turizam opisuje kao važnu prekretnicu zbog kojeg je došao u Hrvatsku. Radio je na različitim poljima – od administracije i rada s autohtonim zajednicama, do upravljanja turističkim kapacitetima u nacionalnim parkovima te vođenja planinskih i riječnih tura.
"Iskustvo rada na brojnim turističkim destinacijama diljem svijeta pomoglo mi je da se 2019. godine prijavim za stipendiju za učenje hrvatskog jezika Croaticum te da se okušam u hrvatskom turističkom sektoru. Već od prve godine počeo sam raditi s prijateljem Valentinom Štedulom i njegovom agencijom Terracroatica Adventure Travel. U Hrvatskoj mi je rijeka Mrežnica otvorila vrata. Ovu godinu proveo sam kao vodič i voditelj putovanja za agenciju koju danas imam priliku voditi nakon puno rada i predanosti. To je za mene velik i uzbudljiv izazov", objašnjava i priznaje kako je već nakon prve sezone shvatio da njihova vizija nije tipična, već se radi o profesionalnoj usluzi.
Kvaliteta života u Hrvatskoj
Bastian smatra da je za Latinoamerikance život u sigurnoj zemlji velika privilegija te da je Hrvatska po tome jedna od najboljih za život. "Zato mislim da je važno očuvati kulturu povjerenja među ljudima, vraćanja izgubljenih stvari te mogućnost da se bez straha hoda ulicom u bilo koje doba dana ili noći. To su vrijednosti koje su mi jako važne", govori.
"Dugoročni plan nam je kupiti imanje u Karlovačkoj županiji, uz jednu od četiri prekrasne rijeke, i ondje stvoriti planinsko utočište temeljeno na permakulturi, održivom životu i poljoprivredi prilagođenoj klimatskim promjenama. Tko zna kakve će temperature biti u velikim gradovima za deset ili dvadeset godina", naglašava.
Osim toga, Bastian tvrdi kako Čile ima vrlo složen sustav te da je život ondje skuplji nego u Hrvatskoj, a minimalna plaća gotovo upola manja. "Zbog toga svakodnevica ondje predstavlja borbu pa se čovjek mora stalno prilagođavati različitim problemima. S druge strane, takav te život nauči borbenosti, otpornosti i želji da uspiješ u više područja", kaže.
Tijekom ljetne sezone Čileanac uglavnom nema puno slobodnog vremena zbog posla u turizmu, ali ističe kako mu rad u prirodi sve to nadoknađuje i čini život ljepšim. "Kada stignemo, idemo na penjanje, vozimo kajake po drugim rijekama, istražujemo staze, planine i zaštićena prirodna područja. Nakon sezone uvijek odlazimo u Brusje na Hvaru, selo iz kojeg je moj prapradjed otišao u Patagoniju. Uvijek se nadamo da ćemo ondje upoznati nekoga tko je povezan s našom obitelji, iako je od tada prošlo više od sto godina", pojašnjava.
Posebna veza Hrvata i Čileanaca
Bastian kaže kako mu je u početku bilo teško jer nije znao hrvatski jezik, a kako se u Hrvatskoj tada još koristila kuna i nije bilo puno stranaca, naglašava da se svakoga tko nije govorio hrvatski odmah smatralo turistom.
"Moj slučaj bio je drukčiji jer sam prve dvije godine živio u Hrvatskoj tijekom cijele godine, učio jezik i završio magisterij iz turizma i ekonomije na privatnom sveučilištu za dijasporu. Želja za poštivanjem mojih predaka i hrvatske kulture puno mi je pomogla da naučim jezik. Danas mogu normalno razgovarati na hrvatskom, iako još uvijek trebam razgovarati nekoliko minuta da me ljudi prestanu ispitivati odakle sam", prisjeća se.
Ono što posebno ističe je da su Hrvati prema njemu uvijek bili otvoreni i odnosili se prijateljski, a osobito nakon što je naučio jezik. "To mi je pomoglo da bolje razumijem povijest, mentalitet i ljude koji me danas doživljavaju kao jednog od svojih, a to jako cijenim. Kad god primamo goste na rijeci, kažem im da mi je hrvatski još uvijek pomalo neobičan jer sam latino-balkanska kombinacija, ali i da nema razloga za brigu jer smo najprofesionalnija ekipa u Hrvatskoj", zaključuje kroz smijeh.
POGLEDAJTE GALERIJU