2. Yugo 45: Jugoslavenska uzdanica koju su pokušali prodavati i u SAD-u, ali nije baš išlo. Automobil se pojavio i u američkom filmu "Drowning Mona" i to kao predmet ismijavanja zbog čestih kvarova i generalno loše kvalitete. Na cesti je mogao voziti i do 130 na sat.

3. Zastava 128: Mnogi su ga nazivali ružnijim nasljednikom Zastave 101. Bio je zapravo sličan svom prethodniku, osim što je sa stražnje starne imao ta grozno dizajnirana svjetla/žmigavce.

4. Zastava 750 (Fićo): Nije bio odveć brz niti prostran, ali bio je praktičan i popularan. Na cestama ga se viđali dugo nakon raspada Jugoslavije, a moguće da ima još pokoja garaža u kojoj ga čuvaju od zaborava.

5. Trabant: Uzdanica DDR-a koja se proizvodila sve do 1991. Ukupno su stvorena četiri modela, Trabant 500, Trabant 600, Trabant 601 i Trabant 1.1. Imao je karoseriju od plastike i zastarjeli dvotaktni motor, ali za stanovnike Istočne Njemačke često je bio jedini izbor. Unatoč svim svojim manama, legendarni "Trabi" danas uživa kultni status, do te mjere da je u Berlinu moguće kupiti suvenire u njegovom obliku.

6. Moskvič: Ruska uzdanica koja je doživjeka niz različitih modela, a onaj posljednji proizveden je 1986. godine. Modele 408 i 412 izvozili su čak i na zapad Europe gdje su pobrali solidne kritike.

7. Dacia: Rumunjski proizvođač osnovan 1966. godine. Njihovi automobili bili su vrlo prodavani u Rumunjskoj i susjednjim zemljama, a tvornica je nastavila raditi i nakon pada komunizma. Krajem 1990-ih kupio ju je Renault, a automobili koje danas proizvode vrlo su popularni zbog dobrog omjera cijene i kvalitete.

8. Lada: Nije slovila kao kvalitetna, ali bili su izdržljivi. Model Lada Classic izrađen je u čeličnoj karoseriji te je podnosio ekstremnu sibirsku klimu i loše ruske ceste. Bio je prodavan i u bivšoj Jugoslaviji.

9. Škoda: Tvornica iz koje su izlazili čehoslovački automobili osnovana je još 1925., a od 1991 je u vlaništvu njemačkog Volkswagena. Više od 20 modela Škode proizvedeno je u razdoblju od 1945. do 1991.

10. Poljski Fiat (Peglica): Malen, ne preskup, a malo je i trošio. Moglo ga se vidjeti na cestama svih nekadašnjih socijalističkih država pa i bivše Jugoslavije. Zbog malih dimenzija moglo ga se parkirati "bilo gdje", ali za neke je njegova unutrašnjost ipak bila previše klaustrofobična.