Ušli ste u trgovinu i za oko vam je zapalo ono što nalikuje na grčki jogurt. Uzeli ste cijelu kanticu jer ste čuli da je zdrav i da "manje deblja". U hladnjaku do posežete za sirom u listićima za sendvič, u pekari uzimate krafnu s čokoladom da se zasladite.  

Dolazite kući, raspremate namirnice i ubrzo shvatite da od "grčkog jogurta" nema ni "g", a da listići koje ste kupili nisu ono što ste mislili. 

A ona slatka krafna? Iako ste se veselili čokoladi, pojest ćete zapravo kakao kremu.  

Možda bi okusom ti proizvodi mogli proći, ali jedan pogled na deklaraciju otkriva što zapravo jedete.  

Osjećate se prevareno? 

Niste jedini.  

Sitna slova, šarena pakiranja, fotografije koje navode na drugi zaključak. Sve nas to može dovesti u zabludu da kupujemo jedno, a plaćamo nešto drugo.  

U RTL Detektoru istražili smo kako trgovci zbunjuju potrošače, zašto je važno čitati deklaracije i na što obratiti pažnju kako bi znali što zapravo jedete. 

RTL DETEKTOR /

Tko ima listu čekanja u bolnici, ne može raditi privatno! Istražili smo: Puca li ministrica u prazno?

Pod povećalom inspekcije

Kao članica Europske unije, Hrvatska se mora pridržavati strogih propisa o označavanju hrane. No, to u praksi nije uvijek slučaj. Poljoprivredna inspekcija lani je u trgovinama otkrila 609 neuskladnosti kod označavanja i pokrenula 345 prekršajnih postupaka. Posebno su problematični bili pekarski i mesni proizvodi, med i ulja, proizvodi zaštićeni oznakom izvornosti (primjerice Dalmatinski pršut ili Slavonska kobasica), ali i sirevi. 

A ovo su inspektori našli u trgovinama:

Pekarski proizvodi  

• nisu navedeni ili nisu istaknuti alergeni
• nije naveden popis sastojaka ili popis složenog sastojka
• popis sastojaka je netočno naveden ili nije naveden prema padajućem redoslijedu
• koriste se istoznačnice umjesto izraza točno propisanih Uredbom 1169/2011
• zavaravanje potrošača odnosu na punjenje npr. krafni u nazivu proizvoda je čokolada, a koristi se kakao krema 
• u nazivu proizvoda je džem ili marmelada, a koristi se voćni namaz
• u nazivu je sir, a koristi se sirni pripravak koji u sastavu osim sira sadrži i biljnu mast.

Mesni proizvodi  

• kod usluživanja pršuta, koji je istaknut na jelovniku, ugostitelji znaju umjesto pršuta usluživati suhu šunku (npr. pizza s pršutom); 
• označavanja hrane nazivima zaštićenima oznakom izvornosti ili oznakom zemljopisnog podrijetla (npr. Dalmatinski pršut, Slavonska kobasica, Istarski pršut, Paški sir i dr.). 

Kozji i ovčji sirevi 

• utvrđeno dodavanje kravljeg mlijeka
• sir ne pripada označenoj kategoriji (npr. ne pripada u kategoriju ekstra tvrdih sireva, a ne u kategoriju polutvrdih sireva kao što je navedeno na deklaraciji proizvoda) 

Ulja i masti  

• korištenje naziva koji nije uobičajeni naziv
• nedostaje nutritivna deklaracija 
• bučino ulje označeno kao čisto bučino, a u njemu je bilo drugog ulja
• istaknuto kao ekstra djevičansko maslinovo ulje, a analizom je utvrđeno da se radi o djevičanskom maslinovom ulju.

Med 

• nije bio naveden rok trajanja 
• na medu nisu bile istaknute oznake
• nije bilo adrese odgovornog subjekta 
• med nije odgovarao propisanim parametrima kvalitete 
• utvrđena prisutnost dodanih stranih šećera.   

PROVJERITE POLICE /

Povlači se iz prodaje popularna hrana za dojenčad, sadrži toksine

Za takve i slične zavaravajuće prakse Zakon o informiranju potrošača o hrani i predviđa kazne od 1.327,23 do 13.272,28 eura za pravnu osobu te od 265,45 do 2654,46 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi i fizičku osobu. 

Osim toga, jedna je studija u Hrvatskoj otkrila pogreške u označavanju morskih plodova. Od 109 uzoraka iz restorana, ribarnica, trgovina i ribarskih plovila, njih je pet bilo pogrešno označeno. Dva uzorka žutorepe tune identificirana u kao velikooka tuna i plavorepa tuna. Dok su dva uzorka označena kao europska lignjazapravo bila patagonska lignja i lignja s Cape Hopea. Uz to, za jedan se uzorak crvene pagare pogrešno tvrdilo da je atlantski bakalar.

Za zabrinjavajući dio uzoraka (32 posto) nije se znalo od kud su došla (zemlja podrijetla). 

Pravila o označavanju hrane

A što kažu pravila? 

Uredba EU o informiranju potrošača o hrani i njezine provedbene i delegirane uredbe propisuju da svaka pretpakirana namirnica mora jasno pokazati što zapravo sadrži

Na deklaraciji obavezno moraju biti:

• naziv hrane
• popis sastojaka
• sastojci koji uzrokuju alergije ili intolerancije (alergeni)
• količinu određenih sastojaka ili kategorija sastojaka
• neto količinu hrane
• datum minimalne trajnosti ili "upotrijebiti do” datum 
• posebne uvjete čuvanja i/ili upotrebe
• ime ili naziv i adresu odgovornog subjekta u poslovanju s hranom
• zemlju podrijetla ili mjesto podrijetla
• upute za upotrebu kada je nužno
• nutritivna deklaracija (energetske vrijednosti) 
• za pića koja sadrže više od 1,2 posto vol. alkohola navodi se stvarnu alkoholnu jakost po volumenu. 

Foto: Bobo/f.a. Bobo

Sve te informacije, prema pravilima, moraju biti točne, jasne i lako razumljive, a proizvod ne smije potrošača dovoditi u zabludu. No u praksi to često nije tako – pravila su formalno zadovoljena, ali su prilagođena interesima tržišta, a ne stvarnom ponašanju kupaca, što potvrđuje i hrvatska eurozastupnica Biljana Borzan. 

"Ako prosječan građanin u trgovini ne može lako razumjeti što kupuje, sustav ne funkcionira. Nije dovoljno da je deklaracija formalno ispravna ako ambalaža i marketinške poruke pričaju sasvim drugu priču", naglašava Borzan. 

Posebno problematičnim smatra proizvode koji izgledom, nazivom i mjestom na polici sugeriraju jedno, a sadržajem nešto drugo. "Ako proizvod izgleda kao sir, zove se kao sir i stoji među sirevima, onda mora i biti sir. Sve drugo je svjesna obmana. EU mora početi razmišljati o regulaciji cjelokupnog dojma proizvoda, a ne samo ima li ispravnu deklaraciju", smatra eurozastupnica. 

Za pojedine kategorije hrane, poput voća i povrća, maslinovog ulja ili jaja, vrijede dodatna pravila označavanja, dok pekarski i mesni proizvodi, med i sirevi imaju posebne pravilnike. No ni to, pokazuje praksa, nije uvijek dovoljno da potrošač zna što doista kupuje.

UPADAMO U ZAMKU /

Trgovci varaju na sniženjima, a znate li kako im pomažemo? 'Jednostavno nisu skloni tome'

Sir i sirni pripravci

Police s mliječnim proizvodima prepune su artikala koji izgledaju kao sir, imaju okus sira i stoje među sirevima – ali to zapravo nisu. Najčešći primjer su listići za sendviče i tosteve koji su u stvarnosti sirni pripravci, a ponekad i proizvodi na bazi biljnih masti. Iako pakiranjem i nazivom podsjećaju na pravi sir, njihov sastav i nutritivna vrijednost znatno se razlikuju.

Primjerice, jedan proizvođač nudi “Topljeni sir listići okus cheddar”. Na oznaci cijene piše da je riječ o siru, no pogled na deklaraciju otkriva da se radi o pripravku topljenog sira, s tek 40 posto mliječne masti u suhoj tvari – dakle, ne o čistom siru.

Foto: Konzum.hr/screenshot

Popis sastojaka dodatno pojašnjava razliku: uz rekonstruirano obrano mlijeko, sir i maslac, proizvod sadrži i emulgatorske soli koje mu daju teksturu i oblik.

Sličan je slučaj i s proizvodom nazvanim “Sandwich – topljeni pripravak od sira i biljne masti”. Na pakiranju se ne tvrdi izravno da je riječ o siru, ali prosječan kupac bi to lako mogao zaključiti. Osim sira, u sastavu su i biljne masti te dodatni aditivi.

Foto: Konzum.hr/screenshot

Inspekcija je na tržištu također otkrila kozji sir, u kojem su našli i kravlje mlijeko, dok se za jedan tvrdilo da je polutvrdi, a zapravo je bio tvrdi. U jednom ugostiteljskom objektu posluživao se "dimljeni sir", što je čisto zavaravanje gostiju budući da je riječ bila o zamjeni za sir u kojoj je osim mlijeka dodana i palmina mast. 

Proizvodi od sira pod povećalom su i u pekarama. Iz DIRH-a su nam potvrdili da je inspekcija otkrila slučaj gdje se prodavao burek a sirom, a tijesto je zapravo bilo punjeno zamjenom za sir s biljnom masti. 

Pa što zapravo smije nositi naziv sir?

Prema pravilniku, sir je proizvod dobiven odvajanjem sirutke nakon zgrušavanja mlijeka – kravljeg, ovčjeg, kozjeg ili bivoljeg. Sve ostalo spada u posebne kategorije: sirni pripravci, topljeni sirevi i pripravci topljenog sira.

Ako se na proizvodu spominje određena vrsta sira, primjerice cheddar ili gauda, te vrste mora biti najmanje 75 posto u proizvodu. Kod proizvoda od sira obavezno se mora navesti i minimalni udio mliječne masti u suhoj tvari.

Sirni pripravci, poput sirnih namaza ili deserata, proizvode se od sira uz dodatak drugih mliječnih proizvoda i sastojaka, dok se topljeni sirevi i njihovi pripravci dobivaju toplinskom obradom i dodatkom soli za topljenje.

Drugim riječima – ako proizvod izgleda kao sir, ali u nazivu ili deklaraciji piše “pripravak”, riječ je o zamjeni. A razliku, kao i uvijek, otkriva tek sitna slova na deklaraciji.

AMBICIOZNO /

Država stavila milijun eura na stol! Mladi mogu dobiti najviše, evo koga se to tiče

Obmanjujuće deklaracije

Da su europski kupci u opasnosti da budu "prevareni" zbog zbunjujućih i ponekad obmanjujućih deklaracija na hrani, upozorili su i revizori EU-a krajem 2024. godine.

Njihov zaključak je jasan, iako bi označavanje hrane trebalo pomagati potrošačima da znaju što kupuju, u praksi se često događa upravo suprotno pa se kupci lako mogu izgubiti u "labirintu" zagonentnih tvrdnji. 

"Tvrtke mogu biti vrlo kreativne u onome što stavljaju na ambalažu, a pravila EU-a nisu pratila tržište koje se stalno mijenja, ostavljajući oko 450 milijuna europskih potrošača ranjivima na namjerno ili nenamjerno obmanjujuće poruke", kazao je tada revizor ECA-e Keit Pentus-Rosimannus.  

Osim obveznih podataka, poput sastojaka i alergena, proizvođači na ambalažu smiju stavljati i dobrovoljne nutritivne i zdravstvene tvrdnje – primjerice da je proizvod “izvor omega-3 masnih kiselina” ili da “kalcij doprinosi zdravlju kostiju”.

Ovdje stvari postaju nejasnije, upozoravaju revizori. Pravila dopuštaju proizvođačima da istaknu ono što im ide u prilog, a prešute manje poželjne činjenice. Tako se energetska pločica puna šećera može reklamirati kao “bogata proteinima”, a kolač s puno masti kao “izvor vlakana”. Formalno sve je po pravilima, ali potrošač je u zabludi. 

Foto: Tematsko Izvješće 23/2024: Označivanje Hrane U Eu-u

'Proteinsko' i 'fit' nije nužno 'zdravo'

Posljednjih godina na policama supermarketa i lokalnih trgovina vidimo poplavu proizvodakoji se predstavljaju da su "proteinski", "fit" ili "low fat".  S pakiranja vrište poruke o zdravlju i formi, a prema eurozastupnici Borzan, veliki dio tog trenda dolazi s društvenih mreža, gdje influenceri i reklame stvaraju dojam zdrave prehrane, dok industrija taj imidž pretvara u profit.

Oznake poput "bogato proteinima" ili "proteinski" imaju svoju zakonsku definiciju, ali potrošačima mogu djelovati zavaravajuće.  

Nutricionistica Kristina Mačinković pojašnjava da proizvod u EU smije nositi oznaku "izvor proteina“ ako najmanje 12 posto njegove energetske vrijednosti dolazi iz proteina, a "bogato proteinima“ ako je taj udio najmanje 20 posto. U prijevodu, i proizvodi s relativno malo proteina mogu se reklamirati kao proteinski. 

"Proteini su važni jer sudjeluju u izgradnji i oporavku mišića, regulaciji apetita, imunitetu i brojnim metaboličkim procesima, no sama oznaka na pakiranju ne jamči nutritivnu kvalitetu proizvoda", upozorava Mačinković.  

Zbog toga je, kaže, val "proteinskih" proizvoda djelomice izgubio značenje, a riječ "protein" postala marketinški alat pa imamo proteinske čipseve, kekse, pudinge i čokoladice koji često sadrže puno šećera, zasićenih masti i aditiva, dok je stvarna količina proteina skromna. Takvi proizvodi, kaže, ne bi trebali biti glavni izvor proteina u prehrani. Tu ulogu trebaju imati cjelovite i minimalno prerađene namirnice – meso, riba, jaja, mlijeko, posni sir i mahunarke. Ipak, natpis “proteinsko” mnogima stvara dojam da jedu zdravije nego što zapravo jest, dodaje stručnjakinja iz Centra za nutricionizam i sport Nutrisport i otkriva praktični trik kako brzo procijeniti je li nešto doista "proteinsko", kao što se tvrdi na ambalaži. 

RTL DETEKTOR /

Zatrpat će nas jeftina govedina i piletina iz EU? Otkrivamo detalje sporazuma kojih se mnogi boje

"Proteini u gramima pomnože se s deset i dobije se približna energetska vrijednost iz proteina. Ako je veća ili blizu ukupnih kalorija proizvoda, namirnica je bogata proteinima; ako je daleko manja, naziv 'protein' na deklaraciji je vjerojatno samo marketinški dodatak", savjetuje nutricionistica.   

Posebno je zabrinjavajuće što takve proizvode često konzumiraju djeca i mladi koji tek ulaze u sport ili se počinju baviti nekom ozbiljnijom fizičkom aktivnosti. Oznake poput "fit" ili "high protein" stvaraju osjećaj da je proizvod zdrav, iako često sadrži velike količine šećera, zasićenih masti i aditiva, što je, po mišljenju Borzan, oblik obmane potrošača: "Već godinama se zalažem da se takve marketinške tvrdnje strože ograniče, posebno na slatkišima i ultra-procesuiranoj hrani. Ako proizvod nije baš tako zdrav kako se predstavlja, onda to mora biti jasnije uočljivo", primjećuje eurozastupnica.  

Na takav primjer možete naići i u hladnjaku sa suhomesnatim proizvodima.  

Pileća prsa jednog domaćeg proizvođača na pakiranju su nazvana "slim&fit", kao i pureća dimljena šunka, a pogledom na nutritivne vrijednosti vidi se da imaju isti broj kalorija, čak i veći, u odnosu na druga pakiranja pilećih prsa. Istina je da ima više proteina, no natpis "slim i fit" mogao bi dovesti u zabludu potrošače koji misle da je takav proizvod manje kaloričan.

Foto: Službena Stranica Proizvođača/screenshot

Foto: Konzum.hr/screenshot

Na slične zamke upozorava i Agroklub, navodeći da se pojam mlijeka učinio jako rastezljivim, što zbunjuje neupućene potrošače. 

"Po definiciji, mlijeko je izlučevina mliječne žlijezde (u ovom slučaju kravlje) kojem nije ništa dodano niti oduzeto, te kojoj nije izmijenjen kemijski sastav. Međutim, danas u trgovinama možete pronaći ono bez mliječne masti, bez laktoze, bez korisnih bakterija i sve pod istim nazivom. Nude se već i napitci od soje ili badema koje će trgovci ponekad na policama označiti s riječju "mlijeko'", upozoravaju.  

Slično se, kažu, događa s danas popularnim, proteinskim napitcima s okusom vanilije ili čokolade. "Njih proizvođač ne smije nazivati mlijekom, ali trgovac će to ponekad napraviti na etiketi na polici", istaknuli su svojedobno u Agroklubu. 

Slična je situacija i s vrhnjem. Uz pravo vrhnje za kuhanje, na policama stoje i biljni pripravci, često dobiveni od palmina ulja, koji izgledom i pozicijom u trgovini navode kupce na pogrešan zaključak. Iako proizvođači na pakiranju ne smiju koristiti naziv “vrhnje”, trgovci ga često ističu na policama – a tko ne čita sitna slova ispod cijene?

Ista se praksa, ističu, ponavlja s proizvodom od kojeg se dobiva šlag. Ukazuju da u trgovinama jedna uz druge stoje pakiranja od biljnih pripravaka dobivenih mahom od palmina ulja i ona dobivena od mliječne masnoće, a sve pod nazivom "vrhnje za šlag". "Proizvođači su svjesni da na pakiranju ne smije biti navedena riječ vrhnje, ali je zato trgovci koriste na policama. No, niti među proizvođačima nisu svi transparentno cvijeće i samo će rijetki sitnim fontom na prednjoj strani pakiranja navesti da je to pripravak od biljnih masti", govore iz Agrokluba.  

'NAPRAVLJENA VELIKA ŠTETA' /

Male trgovine opet će raditi nedjeljom, ali samo pod ovim uvjetom: 'To je diskriminacija'

Grčki jogurt vs grčki tip jogurta

Prosječni kupac će rijetko razmišljati o razlikama. 

Kao što je slučaj s grčkim jogurtom i grčkim tipom jogurta, koji izgledaju gotovo identično, čak su slično pakirani i vizualno signaliziraju da je riječ o istoj stvari, iako to nisu. 

Koja je razlika?

Magistra nutricionizma Kristina Mačinković objašnjava da se pravi grčki jogurt dobiva cijeđenjem klasičnog jogurta, pri čemu se uklanja dio sirutke. Zbog toga je gušći, sadrži više proteina i manje ugljikohidrata (laktoze), a u punomasnoj verziji i više masti.

Jogurt grčkog tipa, s druge strane, najčešće uopće nije cijeđen. Njegova gustoća postiže se dodavanjem mlijeka u prahu, škroba ili drugih zgušnjivača. Iako izgledom podsjeća na grčki jogurt, često ima manje proteina i više aditiva, a nutritivna vrijednost mu je slabija.

Upravo je pravi grčki jogurt lutrija pronaći u trgovinama jer je skuplji za proizvodnju, dok se grčki tip koristi kao "marketinški kompromis" koji jeftinije imitira strukturu, navodi stručnjakinja.  

Foto: Shutterstock/ilustracija

Isto je primijetila i eurozastupnica Borzan: "U nekim trgovinama sam na policama čak vidjela samo grčke tipove jogurta, a niti jedan grčki jogurt. Imamo sireve koji zapravo nisu od mlijeka, ali su zapakirani i postavljeni tako da potrošač to shvati tek kad dođe kući". 

Zbog takvih primjera Europski revizorski sud pozvao je EU da pooštri pravila o označavanju hrane. Prema Borzan, tim se putem već krenulo.

"Nova Direktiva od ove godine uvodi jasnije označavanje meda, više voća u džemovima i transparentnije informacije o šećeru u sokovima. Takve promjene pokazuju da EU može štititi potrošače, ali industrija i dalje traži rupe i trikove", zaključuje.  

Hrvati slabo informirani

Zato stručnjaci naglašavaju da je čitanje deklaracija ključno, kako bi kupac mogao donijeti informiranu odluku o kupnji i znao na što daje novac, ali i što jede.   

I tu nastaje problem jer su Hrvati među najslabije informiranim potrošačima u EU, potvrđuje predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Ana Knežević. "Uglavnom ne čitaju deklaracije, a oni koji ih čitaju ih ne razumiju. Jedno je istraživanje pokazalo da hrvatski potrošači ne obraćaju pažnju na deklaracije. U prvom mjerenju još 2013. bili smo na zadnjem mjestu po informiranosti potrošača i trgovaca, a u zadnja dva mjerenja pretekli su nas Grci. Ali i dalje smo na začelju", ističe Knežević.  

Doista, podaci iz 2025. pokazali su da više od polovice Hrvata (56 posto) ima nisko znanje o potrošačkim pravima, daleko ispod europskog prosjeka. 

Ipak, hoće li kupiti sir ili zamjenu za sir, smatra Knežević, ovisi o debljini novčanika pojedinog kupca. Bez obzira na to apelira da je kljuna edukacija za čitanje deklaracija, počevši od osnovne škole, jer smo prema pokazateljima pretila nacija.  

"Problem je i u sitnim slovima na deklaracijama pa oni koji ih čitaju, ne mogu pročitati što na njima piše ni da hoće. Na to smo već upozoravali i tražili da slova budu veća", dodaje.  

U odgovoru za RTL Detektor, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva najavilo je da će istražiti koliko potrošači razumiju informacije o hrani, a onda pripremiti okvir za edukacije, vodiče i edukativne spotove. 

'JAKO LOŠE STOJIMO' /

Češnjak iz Kine, tikva iz Hondurasa: Istražili koliko je sigurna hrana koju jedemo

Kako čitati deklaracije?

Da bi deklaracije bile više od pukog popisa sitnih slova, potrebno je znati što gledati. Prvi korak je popis sastojaka, koji su uvijek navedeni redoslijedom od onog kojeg ima najviše.

U pravilu, bolji izbor su proizvodi s jednostavnijim sastavom, minimalnom obradom te umjerenim udjelom šećera i zasićenih masti. Ako su šećer, sirupi ili rafinirana ulja među prvim sastojcima, proizvod je, upozorava nutricionistica, nutritivno slabije kvalitete.

Duga lista aditiva i E-brojeva obično upućuje na visoko procesiranu hranu, dok kraći i razumljiviji sastav najčešće znači kvalitetniji proizvod.

Posebnu pozornost treba obratiti na skrivene oblike šećera, poput glukoze, fruktoze, dekstroze, maltodekstrina i različitih sirupa. Njihova kombinacija često znači visok udio dodanog šećera, iako to na prvi pogled nije očito.

“Također je važno gledati broj porcija u pakiranju te biti oprezan s proizvodima koji se nazivaju ‘sirni’ ili ‘mesni pripravak’, jer često imaju znatno izmijenjen nutritivni profil”, zaključuje nutricionistica.

"Europski parlament ne snosi nikakvu odgovornost za stavove i sadržaj objavljen u okviru projekta koji sufinancira Europska unija, jer su oni isključivo u nadležnosti autora". 

Foto: Rtl