Evo tako otprilike izgleda radni tjedan predsjednika Zorana Milanovića. Nema tog Dabre i te pjesme koja će našu Trnoružicu s Pantovčaka probuditi iz sna osim, osim ako je neki Plenkijev princ otišao tamo gdje on nikad ne bi. 

Da mu je Dabro s harmonikom prdnuo u uho, ne bi ga probudio, ali dočim su u pitanju neka posla sa židovskom državom evo njega da zaustavi, zabrani, osudi, spriječi i da dušu svoju liječi. Tako i ovo s Anušićem. Smije klicat za Dom spreman, smije na Thompsonov koncert ali na zid plača ne smije nikako.

A Anušiću baš došlo da se isplače. I dobro mu je došlo, već izgleda sav napet, kao da će eksplodirati.

Ali takav je naš predsjednik, njega Anušić kod kuće ne zanima. Nije on za ove  naše provincijske stvari - inflacija ustašizacija, korupcija, nije to toliko bitno kao Izrael. Ganja čovjek svjetsku karijeru, šta ćeš.