Kad se 1980. Richard Gere pojavio u Američkom Žigolu odjeven u njegovo odijelo i balonere svjetska zvijezda je rođena. A ta se zvijezda danas ugasila. U Italiji je umro jedan od najpoznatijih modnih dizajnera svih vremena, Giorgio Armani.

"Ušao sam u modni svijet slučajno, on je polagano rastao u meni, dok me potpuno nije apsorbirao i ukrao moj život", rekao je dizajner koji je zapravo trebao biti liječnik. Svojedobno se prijavio za vojsku, a prvi mu je modni posao bio aranžiranje izloga u Milanu. Na kraju je izgradio poslovno carstvo koje je uključivalo odjeću, parfeme, kozmetiku, luksuzne hotele, restorane, klubove. Bio je pionir na mnoge načine. Ponovno je izumio muška i ženska odijela, Čak i ako ništa ne znate i modi, svejedno znate njega. Gospodin Armani je izgradio kuću koja je sinonim za talijansku eleganciju i stil, piše danas Vogue.

"Ikona, neumoran radnik, simbol najboljeg od Italije. Hvala ti svemu", tako se od njega oprostila premijerka Georgia Meloni. 

Zašto je bio drukčiji od drugih i po čemu ćemo ga pamtiti? O Armaniju smo razgovarali s velikim modnim znalcem Nenadom Korkutom

Zanimljivo je da je Armani postao poznat po muškoj modi, a to se događa često?

To je jedinstveni slučaj u povijesti mode ako ćemo gledati slavna imena koja su napravile pomake u modnom svijetu ili čak modne revolucije - uvijek su tu kreatori koji su kreirali za žene. Armani je doista jedini kreator koji je krenuo od muške mode i postao slavno ime. On je na početku svoje karijere doista želio kreirati za muškarce. Na kraju se slučajno desilo da je počeo kreirati za žene zato što su žene bile zainteresirane za njegove modele koje su nosili muškarci. Tako da je jedan od rijetkih, a rekao bi i najslavniji, jedini koji uživa tako veliko poštovanje i obožavanje i kod muškaraca i kod žena. 

Bio je siromašnog porijekla, ne iz bogate obitelji. Prodao je VW Bubu za 700 dolara da može iznajmiti ured. 

Interesantna je stvar da njegove generacijske kolege, dakle oni koji su rođenu u 1930-ima poput Valentina Garavanija, Karla Lagerfelda su bili iz dobrostojećih, ako ne i bogatih obitelji. Armani je bio skromnog podrijetla, a možda je to i razlog zbog čega je tako kasno ušao u modu. Jer ako znamo da je Yves Saint Laurent već s 19 godina postao asistent Christianu Dioru, a s 21 već preuzeo tu veliku modnu kuću onda morate znati da je Armani koji je 1975. osnovao svoj biznis, znači s 41 godinu, čak 20 godina kaskao za nekim tko je bio mlađi od njega. Yves Saint Laurent je u doba početka Armanija bio megazvijezda. Tako da je u principu i to skromno porijeklo, a i to njegovo šaranje (studirao medicinu, pa se prijavio u vojsku, pa bio dekorater) - ipak je napravio tu kuću koja je prvenstveno bila namijenjena muškoj modi. I onda se desio taj moment, taj film Američki žigolo gdje je on ne samo postao zvijezda nego mu se otvorilo američko tržište, gdje je njega Amerika prepoznala. Naravno, Richard Gere je također postao zvijezda preko tog filma. Ali podjednako je zvijezda postao i kreator tih njegovih kreacija gdje su svi ljudi željeli vidjeti tu revoluciju u muškom odijevanju. To je bilo potpuno nešto drugačije što smo mogli do tada vidjeli. Od nekog strogog kroja kako smo u principu u muškom odijevanju mogli zamisliti. Zašto? Zato što je kod ženske mode uvijek puno lakše biti kreativan. Kod muške mode postoje neke zadanosti. I Armani se usudio napraviti ipak taj pomak gdje je olakšao jednu siluetu mušku.  No, ne smijemo zaboraviti da se sve to poklopilo s Yuppie revolucijom, dakle, to je početak 80-ih. Tada su se žene  u hijerarhiji nekih korporacija počele uzdizati i na poslu su postale isto bitne. Pa su željele isto tako svojom odjećom da imaju nekakav respekt. Ne mogu sad baš doći u lepršavoj haljinici, nekom Valentino couture na posao da bi je se shvatilo ozbiljno, kao jednu poslovnu ženu. I onda su se gledajući Armanijeve muške kreacije pitale može li se napraviti u nešto manjim brojevima jer bi one to nosile. I on je eto tako kapitalizirao tu ideju i napravio na kraju te ženske kolekcije koje su zbilja bile prvo namijenjene dnevnoj odjeći, jednoj poslovnoj odjeći gdje se žena mogla osjećati kao i muškarci - vrlo elegantno, vrlo pristojno, ali nikad 'overdressed', a opet vrlo udobno i vrlo lijepo.

LEGENDARNI MODNI DIZAJNER /

Ovako je Giorgio Armani odjenuo poznate face: U njegovim kreacijama bliješte kao milijun dolara

Zanimljivo je kako modni dizajner može doprinijeti borbi za ravnopravnost. Spomenula sam Američki žigolo, ali nije samo taj film. Vuk s Wall Streeta, Inglorious Bastards,  zaslužan je za dobru modu u mnogim filmovima

Osim Američkog žigola mislim da je najbitnija stvar, sredinom 80-ih kulta serija Michaela Manna 'Miami Vice' koja je sad inspirirala mene da ne dođem na razgovor u crnom, in memoriam - ipak je ljeto. Svi se sjećamo Don Johnsona i pastelnih boja i tih sakoa. To je bila potpuna revolucija nečega što smo cijele osamdesete ustvari pratili u muškoj modi. I to je recimo osim Američkog žigola najbitnije. Još jako bitan film 'Nedodirljivi' od Briana de Palme s Kevin Costnerom i Seanom Conneryjem, - to je vrijeme Al Caponea, znači jedna sasvim druga priča, drugo vrijeme -  gdje su kašmir kaputi, starinska odijela...Tako da se tu dokazao. Ali ono što je meni bilo najsimpatičnije osim tih klasičnih muških odjela tipa Batmana, Christian Balea kojeg je odijevao - on je u mom najdražem filmu Almodóvara 'Visoke pete' oblačio glavnu junakinju Marisu Paredes.

Nema koga nije oblačio za crveni tepih. Pamtimo ono odijelo Julije Roberts, pamtimo Cate Blanchett, Nicole Kidman...

Zašto je on zapravo bitan jer mnogi su radili odijela? Nevjerojatno je teško napraviti nešto jednostavno, a da nije banalno i dosadno. A kod njega je to uvijek bilo lijepo, elegantno, fino, otmjeno. Tako da je u principu tu on kapitalizirao i taj moment crvenog tepiha gdje se ne bi očekivalo da se ljudi minimalistički oblače. I onda je dosta kasno u svojoj karijeri, 2005., prije 20 godina napravio tu svoju  Armani Privé kolekciju visoke mode kad se većina modnih kuća odricala couturea zbog toga što je bio potpuno neisplativ. Naime, nisu si žene mogle više priuštiti, osim arapskih princeza, žena ruskih oligarha ili američkih magnata, tako da je to bilo dosta suženo. Couture je ostao samo reklama za kozmetiku i za asesoar i naravno, poklanjanje zvijezdama na crvenom tepihu. Tako da je u principu on tu napravio veliki pomak jer je kasno,nakon što su se mnoge couture kuće ugasile osim onih najbogatijih kojima je to prestiž, koje to mogu kao Chanel, Dior, Valentino itd, on je rekao - OK, radit ću sada couture, radit ću crveni tepih, dokazat ću da mogu raditi puno jeftinije. Znači, neće mu kreacije biti kao kod ovih -100 tisuća eura. I on je tada pokazao da i couture može biti isplativ.

Još jedna stvar koja nije česta, a to je da je on je bio vlasnik svog poslovnog carstva. 

To je jako rijetko, pogotovo danas u doba velike globalizacije, tih velikih konglomerata, luksuzne robe prije svega - on je uz Ralph Laurena jedini koji je uspio. Ali osim toga,  on je krećući od mode stvorio jedan lifestyle. Kreirao je sve moguće stvari koje se tiču životnog stila -  i restorane, i stvari za kuću i hotele...A imao je i sreće da je imao neke ambasadorice, svoje prijateljice koje su ga podržavale. Od Sophie Loren pa preko Nicole Kidman koja ga je najviše birala do Cate Blanchet koja mu je bila i zaštitno lice na reklamnim kampanjama.