Ništa ne može omesti stanovnike Josipovca i njihove goste u nakani da održe tradicionalnu Slaninijadu.  Dok se dim širio dvorištem, a komadi slanine polako dobivali zlatnu boju, potražili smo tajnu savršeno pečenog zalogaja.

Iskusni majstor pečenja, Ivan Klasić, otkrio nam je da cijela filozofija započinje puno prije nego što se vatra uopće zapali. Prema njegovim riječima, ključ leži u pažljivom odabiru sirovine.

„Najvažnije je da je to dobra slanina od naših dobrih svinja, uzgojenih kod nas“, naglasio je Klasić. Međutim, nije samo podrijetlo važno, već i težina.

„Ne možete vi od svinje od sto četrdeset kila dobiti pravu slaninu. Svinja za pravu slaninu mora imati barem dvjesto pedeset kila da bi bila ovako lijepa i ukusna, ona u koju se može topiti kruh i u kojoj se može uživati“, pojasnio je.

Nakon odabira savršenog komada mesa, slijedi proces koji je sve samo ne brzoplet. Vatra, kaže Klasić, ne smije biti prejaka. Cijeli postupak je ritual koji zahtijeva strpljenje i posvećenost.

„Slanina se ne peče naglo na vatri, nego se mora prvo lagano zagrijavati. Da biste ispekli pravu slaninu, treba vam minimum sat i pol vremena“, otkriva Klasić. To je vrijeme koje se ne provodi u tišini i iščekivanju. Naprotiv, ono je ispunjeno druženjem, pjesmom i razgovorom.

„Mi se divimo, družimo se, pjevamo. A da ne bismo bili gladni dok čekamo, zato uvijek imamo i domaće slavonske kobasice koje se brže ispeku, da se malo 'mazimo' i uživamo“, dodaje uz osmijeh. Više doznajte u prilogu Bojana Uranjeka.