U povijesti istraživanja svemira, jedan poseban junak ostaje zapamćen kao prvi primat kojeg su Sjedinjene Američke Države poslale u svemir - čimpanza Ham. Njegovo povijesno putovanje 31. siječnja 1961. godine označilo je prekretnicu u američkom svemirskom programu i otvorilo put budućim ljudskim misijama.
Ova divna čimpanza prvo je živo biće u Svemiru: I nakon 64 godine, njezina priča i dalje fascinira
Ham, rođen oko 1957. godine u današnjem Kamerunu, odabran je među 40 čimpanza za sudjelovanje u NASA-inom programu Mercury, koji je predstavljao ključni korak u američkim nastojanjima da pošalju ljude u svemir.
Prije nego što su astronauti mogli krenuti na svoje misije, bilo je ključno utvrditi može li živo biće preživjeti izazove svemirskog leta.
Ovi izazovi uključivali su ekstremne promjene u gravitaciji, izloženost kozmičkom zračenju i psihološke učinke izolacije u svemiru.
Ham je, sa svojom inteligencijom i fizičkom izdržljivošću, bio idealan kandidat za testiranje ovih granica ljudske i životinjske izdržljivosti.
Pokazao je izuzetnu sposobnost učenja i prilagodbe tijekom rigoroznih treninga. Znanstvenici su bili impresionirani njegovom mirnoćom pod stresom i sposobnošću da brzo usvoji složene zadatke. Ove osobine bile su ključne za uspjeh misije, jer su simulirale mnoge izazove s kojima bi se budući astronauti mogli suočiti u svemiru.
Prije izazova prošao je rigoroznu obuku koja je uključivala učenje specifičnih zadataka.
Najvažniji dio njegove pripreme bilo je savladavanje jednostavnih operacija, poput povlačenja poluge kao odgovor na svjetlosne signale.
Ovi zadaci nisu bili samo test njegove inteligencije, već su bili ključni za razumijevanje kako će ljudski mozak funkcionirati u uvjetima bestežinskog stanja.
Let kapsule Mercury-Redstone 2 (MR-2) s Cape Canaverala bio je ključni trenutak u povijesti svemirskih istraživanja. Misija je trajala ukupno 16 minuta i 39 sekundi.
Ova hrabra čimpanza dostignula je impresivnu visinu od 253 kilometra, što je predstavljalo značajan uspjeh za tadašnju svemirsku tehnologiju.
Također, uspješno je izvršio sve zadane zadatke s izuzetnom preciznošću i koncentracijom, unatoč ekstremnim uvjetima leta i nepoznatom okruženju.
Dokazao je da je moguće obavljati složene operacije u svemiru, što je bilo od ključne važnosti za buduće ljudske misije.
Preživio je sve fizičke izazove leta, uključujući ekstremna ubrzanja pri lansiranju, periode bestežinskog stanja i snažne G-sile prilikom ponovnog ulaska u atmosferu.
Nakon uspješnog povratka na Zemlju, Ham je postao prava zvijezda. Kao nagradu za svoj podvig dobio je jabuku, što je postao jedan od najpoznatijih trenutaka njegove priče.
Sljedećih 17 godina proveo je u Nacionalnom zoološkom vrtu u Washingtonu, gdje su ga posjetitelji mogli vidjeti i diviti se njegovom postignuću.
Kasnije je premješten u Zoološki vrt Sjeverne Karoline, gdje je živio do svoje smrti 1983. godine. Tijekom cijelog svog života nakon misije, Ham je ostao simbol uspjeha američkog svemirskog programa i važnosti životinja u znanstvenim istraživanjima.