Junak SP-a: 'Neću plakati kod kuće i bedirati se, to ništa neće promijeniti'
Portal Net.hr najavljuje nadolazeće Europsko rukometno prvenstvo 2026. kroz razgovore s legendama, trenerima, igračima. Marin Šipić, hrvatski rukometni reprezentativac, za portal Net.hr u opsežnom intervjuu otvara dušu o ozljedi koja ga je, kako sad stvari stoje, izbacila s EP-a
403 Forbidden
403 Forbidden
Marin Šipić otpada za Europsko rukometno prvenstvo u Skandinaviji. Šanse za opravak od ozljede su vrlo male. Postoje, ali vidjeti Marina Šipića, pivota HC Kriens-Luzerna i hrvatske rukometne reprezentacije u hrvatskom dresu na jednoj od utakmica na turniru, ravno je čudu. Tako se junak velike, dramatične hrvatske pobjede nad Mađarskom u četvrtfinalu SP-a u Zagrebu u manje od godinu dana pretvorio u igrača koji je otpao za veliko natjecanje. Da, tako je to u sportu...
Europsko prvenstvo u rukometu od 15. siječnja do 1. veljače gledajte na kanalima RTL-a, platformi VOYO, a sve o prvenstvu pratite i gledajte na portalu Net.hr. Portal Net.hr donosi vam jedinstveno rukometno iskustvo.
'Pokušavam ostati pozitivan'
"Ozljede su u sportu normalna i česta stvar. Pokušavam ostati pozitivan, nema mjesta bediranju i plakanju. Ništa ja neću dobiti s tim ako sam u bedu. Mogu plakati cili dan kući i ništa se neće promijeniti. Mene i dalje koljeno boli, ne mogu i dalje igrati rukomet. Uvijek se mora izvući pozitiva iz svake situacije i gledati pozitivno prema naprijed, dati sve od sebe da se ta situacija popravi, da se ublaži. Ne vidim razlog zašto bi bio u bedu. Naravno, krivo mi je što ne idem na EP, što nisam sad s ekipom na pripremama, ali jednostavno meni ništa ta tuga neče donijeti", govori hrabri Marin Šipić za Net.hr.
Hrvatska rukometna reprezentacija okupila se u petak i u Prelogu započela drugi dio priprema za EP, no na popisu izbornika Dagura Sigurdssona, nažalost, nije se našlo ime Marina Šipića. Snažni pivot i jedan od ključnih obrambenih igrača Hrvatske već devet tjedana vodi tešku bitku s ozljedom koljena koja ga je, prvi put u šest godina, odvojila od velikog natjecanja. U velikom razgovoru za Net.hr, Šipić otvoreno priča o najtežim trenucima, bolnom oporavku, malenoj nadi koja još uvijek postoji, ali i o snazi reprezentacije koja, kako skromno kaže, nipošto ne ovisi samo o njemu.
Devet tjedana borbe i prihvaćanja situacije
"Nosim se dobro sa situacijom jer ozljeda već dugo traje. Danas je točno deveti tjedan. U početku je bilo puno gore pošto je bilo puno gore, ali nekako se nadaš. Nažalost, odužilo se ovo previše. Nije popustilo i sad sam doslovno prihvatio situaciju", govori Šipić.
Za njega, koji je odradio pet velikih prvenstava i Olimpijske igre bez problema, ovo je potpuno novo i bolno iskustvo.
"Nažalost, eto, mene je zadesila nakon šest godina u reprezentaciji. Prvi put sam otpao zbog ozljede i jednostavno to moram prihvatiti. Ne mogu ništa promijeniti jer nisam u situaciji da je stanje 'pola-pola' pa da ja biram hoću li riskirati, da mogu birati stisnuti zube i igrati. Koljeno je u takvom stanju da trenutno jednostavno nisam sposoban za igru, ne mogu", iskreno priznaje. Pozitivan duh ga ne napušta, a fokus je prebacio na svakodnevni rad.
Pokušavam ostati pozitivan, nema mjesta bediranju i plakanju. Ništa ja neću dobiti s tim ako sam u bedu. Mogu plakati cili dan kući i ništa se neće promijeniti. Mene i dalje koljeno boli, ne mogu i dalje igrati rukomet. Uvijek se mora izvući pozitiva iz svake situacije i gledati pozitivno prema naprijed, dati sve od sebe da se ta situacija popravi.
Marin Šipić za Net.hr.
"Nastavljam s terapijama i treninzima, onim što mogu i nadam se da će ići na bolje. Ako i ne budem mogao pomoći reprezentaciji, da barem budem spreman za nastavak klupske sezone. Iz dana u dan radimo sve što možemo i nadamo se da će to popustiti i da ću biti od koristi reprezentaciji".
Postoji li šansa za nastupom na Euru?
Iako je službeno otpao s užeg popisa, naše pitanje o postojanju bilo kakve nade za nastupom na Euru otkrilo je zanimljiv detalj. Šipić se, naime, nalazi na širem popisu od 35 igrača, onom prvom koji je poslan EHF-u, što teoretski ostavlja otvorena vrata za naknadni poziv...
"Izbornik me stavio na taj širi popis koji je poslan prije mjesec dana. Između tih 35 igrača on može pozvati nekoga naknadno, tako da jesam među njima", potvrđuje Šipić, ali odmah spušta loptu na zemlju.
"Gledajte, nada uvijek postoji, ali ne mogu ništa reći, a kamoli obećati. Da ste me pitali prije mjesec dana, rekao bih da ću sigurno igrati. Međutim, prošlo je toliko vremena, a ja i dalje nisam spreman. Stvarno ne znam što bih rekao. Jedino što je u mojoj moći jest da napravim sve da osposobim svoje tijelo. A hoće li to biti dovoljno brzo, vidjet ćemo. Ne mogu kontrolirati svoje tijelo, kad stražnji križnji u koljenu zaraste, kad me prestane boliti, kad budem mogao raditi neke funkcionalne stvari, to će ljudi u reprezentaciji znati. Ali, isto tako, ne treba se raditi ne znam kakva drama. Imamo mi još igrača na toj poziciji i mi ne ovisimo samo o meni. Tu su i ostali koji će taj dio posla odraditi na visokoj razini. Imamo još igrača na mojoj poziciji i mislim da reprezentacija ne ovisi o meni. Tu su svi ostali dečki koji će sigurno odraditi svoj dio posla na visokoj razini. Tako da, i ako ja ne budem igrao, nije smak svijeta. Dečki će napraviti dobar posao. Daj Bože da mi koljeno dozvoli da pomognem momcima, ali ako se to ne dogodi, nije me strah, tu su momci koji znaju igrati rukomet."
Detalji ozljede i poruka izbornika Sigurdssona
Ozljeda koja ga je udaljila od terena dogodila se na večernjem treningu u petak, uoči druge pripremne utakmice protiv Švicarske u Luzernu prije više od mjesec dana...
"Bilo je to na rukometnom treningu, kontakt kao i svaki drugi. Krenuo sam na jednu nogu, očito se natkoljenica malo zarotirala i to je bilo to. Poslije toga više ništa nisam mogao. Igrao sam u prvoj pripremnoj utakmici protiv Švicarske u Bernu, onoj koju smo dobili, ali za drugu pripremnu u Luzernu nisam bio spreman, nažalost nisam", prisjeća se trenutka koji mu je privremeno zaustavio sezonu. Oporavak se pokazao dužim od očekivanog.
"Za ovakav tip ozljede oporavak traje osam i više tjedana. Sve ovisi o razini ozljede i reakciji tijela, odnosno kako taj stražnji križni reagira. Ja sam, nažalost, očito izvukao ovaj duži oporavak. Ovisi to doduše od osobe do osobe. Radim sve što mogu, terapije i treninge snage koji ne izazivaju bol, ali ligament još nije zacijelio. Nije strgan, ali još je upaljen. Imam zadebljanja i edem koji me sprječavaju da radim bilo što funkcionalno bez boli. Radim vježbe koje su statične pasivne, ali nešto sad funkcionalno, još me boli. Velika je razlika između hodanja i normalnog svakodnevnog funkcioniranja te igranja rukometa, skakanja i trčanja. Za to još nisam spreman. Niti liječnici ne mogu pogoditi točno tjedan kad bi se mogao vratiti. Bol koju osjećam oscilira, ali je tu. Pomaknem malo granicu u treningu, pa sljedeći dan se vratim malo nazad, pa to ide naprijed - nazad. Krajnji cilj je da te vježbe radiš bez ikakve boli, maksimalno opterećenje da te ne boli, ali ja nisam ni blizu toga. Dobro, može se reći da se svakim danom vidi napredak i svih tih osam tjedana, od kako sam krenuo od šepanja, gdje nisam mogao normalno hodati, gdje nisam fleksiju veću od 90 spupnjeva, sve je to sad puno bolje i u puno boljem stanju. Međutim, velika je razlika između hodanja i normalnog funkcioniranja na svakodnevnoj i igranja rukometa, skakanja, trčanja, promjena smjera, bacanja, jakih opterećenja. Nažalost, za takve stvari još nisam spreman", u jednom dahu govori Marin Šipić koji sad mora iskomunicirati s klubom i reprezentacijom što je najbolje za njega.
Da li da bude u Švicarskoj i ostatak rehabilitacije odradi tamo, pa se vrati u Hrvatsku ili da još desetak dana ostane u Zagrebu na rehabilitaciji. To će Marin Šipić još vidjeti.
Podrška mu, naravno, ne nedostaje. Na dan okupljanja reprezentacije u Zagrebu, posjetio je suigrače i stručni stožer u hotelu Westin.
"Pozdravio sam se sa svima, s izbornikom. Malo smo prokomentirali situaciju."
A što mu je rekao Sigurdsson?
"Poželio mi je sreću s oporavkom, rekao da zna koliko sam bitan kao obrambeni igrač i da ćemo ostati u kontaktu preko fizioterapeuta. Rekao je da će oni biti prvi obaviješteni ako se situacija popravi i ako bude postojala opcija da se priključim. Normalna poruka koju bi svaki trener uputio svom igraču."
Hrvatska na Euru i snaga reprezentacije
Unatoč osobnom razočaranju, Šipić s optimizmom gleda na šanse Hrvatske na predstojećem Europskom prvenstvu. Skupinu s Gruzijom, Nizozemskom i domaćinom Švedskom smatra izazovnom.
"Nije skupina ni preteška, ni najlakša. Gruziju bismo trebali dobiti. Nizozemska ima dobre igrače i može svakoga iznenaditi, tako da ćemo se morati dobro pripremiti. I onda ostaje treća utakmica protiv domaćina, što sigurno neće biti lagano. Publika je uvijek dodatni vjetar u leđa, čeka ih težak posao", analizira Šipić.
Posebno ga veseli širina rostera i kvaliteta mladih igrača koji su dobili priliku protiv Sjeverne Makedonije.
"Mislim da je velika stvar da imaš toliko igrača na koje se možeš osloniti. Načinović, Šimić i mali Raužan su pokazali da znaju i da dobro igraju rukomet, ali ne samo oni, svi koji su na popisu, apsolutno svi. Na kraju krajeva, ne možeš slučajno doći igrati za klub kao što je Kiel za koji igra Načinović. Mislim da se na mjestu pivota ne trebamo bojati za budućnost", ističe.
A koja je najveća snaga ove generacije?
"To je naša srčanost, to je najbitnije. Kad dođe utakmica za Hrvatsku, ne gleda se ni ozljeda ni loš dan. Jednostavno grizemo kao da nam je zadnja u životu. To je stvar koja krasi sve hrvatske reprezentativce i daje nam dodatnu snagu."
'Osjećao sam se kao da sam dobio na lutriji'
Razgovor nije mogao proći bez prisjećanja na legendarni gol protiv Mađarske u zadnjim sekundama, koji je Hrvatsku odveo u polufinale Eura u Zagrebu. I danas mu taj trenutak izaziva trnce.
"Još se naježim kad se sjetim te situacije, neću se prestati ježiti. Očito sam ja taj put dobio na lutriji, da baš meni dođe ta lopta i da ja zabijem. To je trenutak koji mi je obilježio karijeru i vjerojatno će je obilježiti do kraja. Volio bih da neki drugi gol ovaj nadmaši, to bi značilo da će biti bitan za finale, polufinale, ali eto, mislim da bi mogao i ostati taj gol Mađarskoj najbitniji."
Taj osjećaj, kaže, teško je opisati.
"To je ekvivalent dobitku na lutriji. Platiš listić, izvuku te i dobiješ. Tako sam se ja osjećao. U takvoj utakmici, baš ja izvučem dobitni listić. O takvim golovima, situacijama, sanjaš kao klinac, kad igraš s prijateljima rukomet, nogomet, košarku, svejedno, na igralištu i kad sanjaš da zabijaš u zadnjoj sekundi za polufinale, finale, za tron, trijumf. To je baš to, meni se ispunio san."
Što mu je prvo prošlo kroz glavu kad je zabio pobjednički gol vrijedan polufinala SP-a?
"Prvo što mi je prošlo kroz glavu bio je krik i vrisak publike. Taj moment i taj zvuk ne mogu zaboraviti, dan danas ga mogu čuti. I samo sam počeo trčati po terenu, da me nisu uhvatili vjerojatno bi i dan danas trčao. Nezamislivo", emotivno i duhovito završava Marin Šipić.
Iako ga boli što neće biti s ekipom na pripremama i na prvenstvu, tuga ga, kako kaže, neće slomiti. Njegov pozitivan stav i borbeni duh najbolji su pokazatelj zašto je toliko važan dio ove reprezentacije. Navijači se, baš kao i on sam, nadaju čudu i brzom oporavku, no jedno je sigurno: Marin Šipić će, bio na terenu ili uz njega, svim srcem biti uz svoje reprezentativce.
POGLEDAJTE VIDEO: Rukometaši se krpaju: 'On je duša reprezentacije, znamo da moramo na nož'
403 Forbidden
403 Forbidden
403 Forbidden
403 Forbidden
EP RUKOMET