U hladnoj talijanskoj noći u Cortini d’Ampezzo, daleko nakon što je za većinu djece prošlo vrijeme za spavanje, staza za bob postala je pozornica jedne od najdirljivijih olimpijskih priča. S osmijehom koji je obasjavao ciljnu arenu, 41-godišnja Elana Meyers Taylor konačno je dosanjala svoj san. Nakon pet olimpijskih nastupa, tri srebra i dvije bronce, oko vrata joj je zasjalo zlato.

BIJEG U ŠUMU /

Ispao u slalomu nakon vodstva pa iz očaja napravio nešto neviđeno: 'Trebat će mi pomoć'

Pobjedom u disciplini monobob, Elana Meyers Taylor nije samo osvojila svoju prvu zlatnu olimpijsku medalju. Učinila je to na spektakularan način, pobijedivši Njemicu Lauru Nolte za nevjerojatne četiri stotinke sekunde i postavši najstarija osvajačica zlatne medalje u bilo kojoj pojedinačnoj disciplini u povijesti Zimskih olimpijskih igara.

Ovim je uspjehom zacementirala svoj status legende. Sa šest olimpijskih odličja, izjednačila se s legendarnom brzoklizačicom Bonnie Blair kao najodlikovanija američka sportašica u povijesti Zimskih igara. Također je potvrdila i status najuspješnije tamnopute sportašice u povijesti zimskog olimpizma. Njezin put do vrha bio je dug i ispunjen nevjerojatnim kontinuitetom, s medaljama osvojenim na pet uzastopnih Igara, od Vancouvera 2010. do Cortine 2026.

Zanimljivo, na istom postolju, s brončanom medaljom, stajala je i njezina dugogodišnja suparnica i prijateljica, 40-godišnja Kaillie Humphries, također majka malenog djeteta. Ciljna ravnina te večeri nalikovala je, kako su neki primijetili, na veseli dječji vrtić, gdje su umorni, ali ponosni dječaci grlili svoje majke, olimpijske pobjednice.

Djeca s invaliditetom

Iza blještavila medalja i povijesnih rekorda krije se priča o nadljudskoj snazi i posvećenosti. Elana je majka dvojice sinova, Nica i Noe, koji su njezina najveća inspiracija. Oba dječaka rođena su gluha, dok stariji Nico ima i Downov sindrom. Upravo su oni razlog zbog kojeg je, kako sama kaže, nastavila pomicati vlastite granice.

"Ova medalja je i za sve one majke koje nisu mogle ostvariti svoje snove, ali su im djeca postala njihov san", izjavila je emotivna Elana Meyers Taylor.

Njezin put natrag u vrhunski sport nakon dva poroda bio je sve samo ne lak. Rođenje sina Nica 2020. godine zahtijevalo je hitan carski rez nakon gotovo dva dana trudova, a povratak u formu nakon rođenja mlađeg Noe bio je još teži. Ipak, njezina strast za sportom i želja da svojim sinovima pokaže što znači biti snažna žena koja svladava prepreke bili su jači od svega. Cijela obitelj, uključujući supruga Nica, također bivšeg bobsledaša, putuje s njom po svijetu, a američki znakovni jezik postao je njihov primarni način komunikacije. Nakon što je prošla ciljem u pobjedničkoj vožnji, upravo je znakovnim jezikom javila sinovima sretnu vijest.

Velika borkinja

Elanin životni put obilježen je borbom. Od neuspjeha u pokušaju da se kvalificira za olimpijski softball tim, preko teških potresa mozga, do zalaganja za ravnopravnost i borbe protiv rasizma u sportu, njezina karijera bila je ispunjena izazovima. Bila je jedna od prvih žena koje su se natjecale u četverosjedu s muškarcima i glasna zagovornica za uvođenje monoboba u olimpijski program kako bi žene imale više prilika za natjecanje.

SVE ZA NOVAC /

Najatraktivnija olimpijka radi što joj pravila dopuštaju i uzme milijun dolara

Iako je konačno osvojila toliko željeno zlato, Elana ostaje čvrsto na zemlji. "Na kraju dana, za šest dana opet vozim djecu u školu u Teksasu. Ja sam njima i dalje samo mama. Moji dečki su moja motivacija. Zbog njih sam nastavila, a na kraju dana, oni se samo žele maziti i to je ono što će i dobiti", zaključila je šampionka, podsjetivši sve da su najveće pobjede one koje se ne mjere medaljama, već ljubavlju.