U povijesti hrvatskog nogometa bilo je mnogo stranih igrača, no rijetki su ostavili trag dubok kao Dumitru Mitu. Rumunjski dribler, poznat pod nadimkom "Bebe", svojim je talentom, nepredvidivošću i karizmom obilježio jedno razdoblje Prve HNL, a posebno se pamte njegove izvedbe u dresu zagrebačkog Dinama. Iako je u karijeri osvajao trofeje i s Osijekom i Rijekom, upravo je u Maksimiru dosegao vrhunac, istovremeno gajeći tihi san o nastupu za hrvatsku reprezentaciju.

hnl drama se nastavlja /

Kladionice otkrile sve: Evo koga smatraju favoritom za naslov nakon ovog vikenda

Zlatno doba u Dinamu: Trofeji i europski bljeskovi

Mitu je u Dinamo Zagreb stigao u ljeto 2002. godine iz Osijeka, gdje je već sedam godina bio jedan od najboljih igrača lige. Njegov dolazak u redove "Modrih" pokazao se kao pun pogodak. U svom prvom mandatu, od 2002. do 2004. godine, Mitu je bio jedan od ključnih igrača momčadi. U 58 nastupa postigao je 15 golova, a njegova prodornost i tehnička potkovanost donosile su prevagu na terenu. S Dinamom je osvojio naslov prvaka u sezoni 2002./2003., Hrvatski kup 2004. te dva Superkupa (2002. i 2003.).

Njegova kvaliteta nije bila vidljiva samo u domaćim natjecanjima. Posebno se pamti njegova izvanredna partija u Kupu UEFA protiv engleskog Fulhama u listopadu 2002. godine. Iako je Dinamo poražen s 3:0, Mitu je bio najopasniji igrač na terenu. Britanski mediji opisali su ga kao "izvrsnog Mitu", ističući njegove opasne udarce i konstantnu prijetnju golu na kojem je stajao legendarni Edwin van der Sar. Jedan njegov gromovit udarac s 25 metara zaustavila je vratnica, potvrdivši njegovu klasu na europskoj sceni.

Nakon kratkih epizoda u grčkom Panathinaikosu i Rijeci, s kojom je također osvojio Kup, vratio se u Dinamo u sezoni 2005./2006. i pridodao još jedan naslov prvaka svojoj kolekciji. Njegov drugi odlazak iz kluba bio je obavijen kontroverzom, navodno zbog slučajnog susreta s Igorom Štimcem u noćnom klubu, što je tadašnja uprava smatrala nedopustivim.

San o reprezentaciji: Hrvatska putovnica i neispunjena želja

Dumitru Mitu stekao je hrvatsko državljanstvo 2003. godine, na vrhuncu svoje karijere u Dinamu. Taj je potez odmah potaknuo medijske špekulacije i nade navijača da bi omiljeno rumunjsko krilo moglo zaigrati za Vatrene. U to vrijeme, Hrvatska je tražila rješenja na krilnim pozicijama, a Mitu se svojom formom i kvalitetom činio kao logičan izbor. Bio je igrač koji jednim potezom može riješiti utakmicu, a upravo takav profil često je nedostajao.

Međutim, unatoč dvojnom državljanstvu i neospornoj kvaliteti koju je demonstrirao u HNL-u i Europi, službeni poziv izbornika nikada nije stigao. Mitu tako nikada nije upisao nastup ni za seniorsku reprezentaciju Hrvatske ni za rodnu Rumunjsku. Razlozi su ostali predmet nagađanja – od jake konkurencije do mogućih administrativnih ili taktičkih prepreka.

Iako mu se san o igranju za nacionalnu vrstu nije ostvario, Dumitru "Bebe" Mitu ostaje upamćen kao jedan od najboljih i najomiljenijih stranaca u povijesti hrvatskog nogometa. Njegova ostavština nisu samo trofeji, već i sjećanja na majstorstvo, driblinge i osmijeh koji su ga činili jedinstvenim igračem na terenu i izvan njega.