Svaka sportska karijera ima svoj početak, vrhunac i, na kraju, završetak. Tada se svjetla reflektora ugase i započinje jedan sasvim novi život. No, što se događa kada profesionalni sportaš stavi loptu, sportsku karijeru po strani? Što znači život i rad nakon jednog posebnog, strogog sportskog režima i kada je prilagodba na "novi svijet“ pravi izazov? Kako stvarno teče prilagodba na normalni život nakon strogog i discipliniranog sportskog režima? I ono najvažnije, kakav su zaokret u životu na poslovnom planu napravili poznati sportaši? Na to pitanje donosi odgovor naš novi specijal "Karijera nakon karijere“.

RADOST LOPTANJA POD OBRUČIMA /

Sve o EuroBasketu 2025: Jedinstveni vodič kroz košarkašku groznicu

Novi specijal 'Karijera nakon karijere'donosi nešto drugačije

U ovom specijalu, svakog utorka prijepodne, donosimo vam priče i intervjue s poznatim i o poznatim sportašima koji su napravili iskorak i uspješno započeli potpuno nove karijere koje nemaju nikakve veze sa sportom. Njihova iskustva, motivacija i izazovi koje su prošli na svom putu od vrhunskih sportaša do profesionalaca u potpuno različitim područjima, bit će prilika za inspiraciju i učenje.

Kroz serijal ćemo istraživati kako je moguće napraviti uspješan prijelaz iz svijeta sporta u posve novi, neki drugi svijet. Kako su se sportaši nosili s tom tranzicijom, ali i kako su primijenili svoje sportske vještine i iskustva u drugim, često nepoznatim i izazovnim područjima...

Za prvi intervju u ovom novom specijalu Net.hr-a odlučili smo započeti s proslavljenim bivšim hrvatskim košarkašem Franjom Arapovićem, nekadašnjim srebrnim reprezentativcem iz Barcelone 1992. i europskim prvakom s Cibonom iz 1985. i 1986, između ostalih uspjeha.  

Svakog utorka prijepodne portal Net.hr donosi novi specijal "Karijera nakon karijere"

Nakon što je završio svoju vrhunsku košarkašku karijeru, Franjo je napravio hrabar korak u posve novu karijeru — onu akademsku. Danas je profesor na Fakultetu, gdje prenosi svoje iskustvo na nove generacije studenata, ali i daje u obrazovanje ono nešto više. Spustio se Franjo s koša na fakultet i odlučio oplemeniti svoj život. 

Franjo Arapović odgovarao na sva naša pitanja

Kako je izgledala Franjina tranzicija iz profesionalnog sporta u akademski svijet i zašto je do toga došlo? Kako je primijenio svoju disciplinu, predanost i iskustvo u novom okruženju? Kada i zašto se odlučio zaplivati u akademskim, obrazovnim vodama? S kakvim se izazovima Franjo Arapović susreće na svom radnom mjestu? Kako mu je raditi na fakultetu i je li mu stresno? Koje su sličnosti, a koje razlike između života na terenu i života u predavaonici i na koji način prenosi svoje bogato sportsko iskustvo na nove generacije studenata? Kako surađuje s različitim političkim opcijama i je li dosad imao neku tešku situaciju, izazovnu?

Na sva ta pitanja Franjo Arapović odgovara u prvom intervjuu našeg specijala "Karijera nakon karijere“.

"Pozdravljam novi specijal Net.hr-a 'Karijera nakon karijere'. Mislim da će to biti jako zanimljivo", kaže u uvodu Franjo Arapović...

'Nisam osoba za HKS, ne može mi se mazati oči'

"Ja sam direktor Sveučilišta Libertas u Zagrebu zadužen za sport i radim kao asistent za povijest i sport. Davno sam se odlučio za taj iskorak u životu, jer sam vidio da se u košarci ne snalazim baš najbolje, ali kad kažem u košarci, ne mislim na terenu, nego u određenim košarkaškim strukturama. Nisam ja osoba da se bavim tim stvarima i otišao sam u drugom smjeru. Nisam pogriješio. Što se mene osobno tiče, što se tiče košarke, vidim da sam puno pogriješio. Ne snalazim se dobro u košarkaškim odnosima što se tiče institucija. Nisam osoba koja može funkcionirati da mi netko govori nešto što nije točno i maže mi oči, da mi govori da je zima, a vani je 30 stupnjeva, ako me razumijete", govori Franjo Arapović.

Uvidio je Franjo i sam kako nije za biti košarkaški dužnosnik na nekoj od funkcija...

"Ja bi sad sasvim drugačije radio nego što je u hrvatskoj košarci dosad urađeno, na svim razinama, u svim institucijama, od HKS-a do klubova, a to očito nitko nije bio spreman podržati. Tada sam završio za prvostupnika Sveučilište u Zagrebu, Sarajevu i Mostaru. Studirao sam na tri mjesta. Završio sam Socijalni rad i time se bavim na Libertasu. Znači, idealno mi je došlo da upravo to završim. Pomažem svim hrvatskim sportašima po pitanju doškolovanja nakon završene karijere. Oko 300 i nešto sportaša je, što upisalo, što završilo."

'Nije mi stresno, volim raditi sa studentima'

Po Zakonu o sportu, vrhunski sportaš da bi bio djelatna osoba u sportu mora imati barem diplomu za prvostupnika.

"To traje tri godine i mi smo to odradili zajedno s gospodinom rektorom Ivom Andrijanićem, dobili smo studijski program menadžment sporta. Moja tranzicija iz sporta u karijeru nakon profesionalne karijere nije bila teška u smislu da sam znao što želim, da sam se bacio na posao, radio što sam htio i što me zanima i završio fakultete."

Kako vam je raditi na fakultetu Libertas i je li Vam stresno?

"Nije mi stresno, super mi je. Imam vrlo dobar odnos s profesorima i jedan veliki broj doktora znanosti i profesora koji tu rade. Snalazim se s njima i vrlo mi je zanimljivo. Ne bi vjerovali, ali na fakultetu ima svih mogućih političkih opcija i to se ne primijeti. Sa svima dobro surađujem."

Znači, uspješno surađujete i s profesorima lijevog političkog usmjerenja?

"Naravno, evo neki dan sam bio s gospodinom Hajder Dončićem, sjedili smo i pričali na terasi. U čemu je problem? Tu je i jedan Ljubo Jurčić, ima profesora, nema kojih nema političkih opcija."

'Na početku mi je bilo vrlo čudno'

Je li teško surađivati sa studentima?

"Bilo je na početku, već 14 godina radim u ovom sektoru. Na početku mi je bilo vrlo čudno, ali naučili su se studenti na mene i ja na njih."

Što vam je bilo najteže u početku u odnosu sa studentima?

"Ući u neka njihova razmišljanja. To su neke nove generacije kojima se mi trebamo prilagođavati, ne oni nama", odgovara Franjo Arapović. 

Jesu li studenti na Vas gledali kao na slavnog košarkaša koji se spustio s koša među njih u predavaonice?

"Mnogi su bili iznenađeni kad su saznali za mene, kad su doznali tko sam. Znate, to su mlađe generacije koji mene toliko ne poznaju, ali me poznaju i za mene znaju njihovi roditelji puno bolje nego oni. Kad kažem iznenađeni, ostali su tako iznenađeni nakon razgovora s roditeljima kod kuće. Njima je to fora, to su studenti, klinci. Ma, super su oni. Kad sam ja prestao igrati košarku oni se nisu još bili ni rodili. Nema veze, snalazim se u tome". 

'Nakon Sabora sam donio odluku'

Kada ste se odlučili za obrazovne vode?

"Odmah nakon Sabora RH. Kad sam završio 4 godine u hrvatskom Saboru, onda sam rekao da idem u obrazovne strukture. Kad sam radio na Zakonu o sportu, bio jedan od, stavio sam da minimalno mora biti minimalno prvostupnik - djelatna osoba u sportu. 

Je li Vam žao što ste ikad bili u politici?

"Ne, obožavam politiku i dan danas sam u politici. Radim i dan danas na tome, imam svoje razmišljanje, znam tko sam i što sam, ne bavim se politikom da bih od nje živio, hvala dragom Bogu. Možda sam u nekim drugim olakotnim okolnostima. Ne bavim se politikom da bih od nje živio, nikad nećete vidjeti da je Franjo Arapović nešto iskoristio politički. Ja politiku volim, ali ne namećem ju studentima. Svatko nešto voli, netko voli raditi u Savezu, u nekom sportskom klubu, a netko voli nešto drugo".

Znači, zadovoljani ste svojom karijerom nakon karijere?

"Uvijek sam imao karijeru i normalno da sam radio s gospođom Danirom Nakić koja je bila na Olimpijskom odboru, na tome je baš radila, na karijeri nakon karijere gdje smo to i donijeli zakonski, reagirali kako smo trebali i najbolje znali, na radost svih hrvatskih sportaša. HOO je to objeručke prihvatio, pripomoć sportašima koji nisu u mogućnosti završiti škole i fakultete zbog aktivnosti u sportu. Tu sam posebno sa suradnicima pomogao".

'Znam sa studentima'

Jeste li strog na fakultetu prema studentima?

"Ma nisam, imam svoj program rada i znam kako pristupiti studentima. Znaju se pravila. Imam pomoć profesora na fakultetu i nema tu. Oni sve znaju, znam i ja. Evo recimo, jednog studenta sam tražio svojedobno da razgovaram s njegovim roditeljima, pa su mi rekli da to na fakultetu nije dozvoljeno. Mali je pogriješio, isti moment je razriješen svih obveza, vraćeni mu novci koje je uplatio. Ne smijem reći što je napravio, to je interno. To su normalne stvari i situacije na fakultetima. Primjerice, zapaliti cigaretu na fakultetu je strogo zabranjeno. Ili uvrijediš profesora, nešto mu kažeš što ne smiješ. To se riješava po kratkom postupku. Meni, doduše, nitko nije ništa opsovao, ja sam tu više s druge strane, pomažem, ali poanta je da svaki profesor može prijaviti neku neugodnost. Da bi imao autoritet, čovjek mora biti danas jako oprezan, pogotovo što je danas sve na internetu, on line, ne dao Bog da netko objavi nešto o Franji Arapoviću. Na to se mora paziti. Čim uđeš na vrata svakog moraš persirati kolega, govoriti mu vi. Nema veze što sam dva - tri puta stariji od njega."

I za kraj, otkrijte nam neku zanimljivost, ispričajte anegdotu.

"Znate što je najzanimljivije? Kad dolazim u predavaonicu. Oni sjede, ja uđem, dok oni vide kako se ja saginjem i ispravim, to je oduševljenje. Normalno da je, smiješno, ali na to smo naučili. Jedino kad dođu novi, brucoši, oni to nisu vidjeli niti se time upoznali, ali manje - više, brzo me upoznaju", zaključio je Franjo Arapović. 

POGLEDAJTE VIDEO: Franjo Arapović o vjeri, NDH, Jugoslaviji, HDZ-u, Tuđmanu, Sanaderu, Titu i sportskoj karijeri: 'Uhitili su me na Dinamo - Partizan'