Nekako imam osjećaj da je danas biti žena puno gore nego prije, a Clara Zetkin se vjerojatno u grobu okreće. Istina, dobile smo pravo glasa, postale smo i moćne figure u poslovnim, političkim, znanstvenim i inim domenama te nas je društvo "nagradilo" i ostalim benefitima koji su prije bili rezervirani isključivo za muškarce. No, to je samo privid. Isto to društvo za nas je osmislilo neke druge "metode mučenja", a dio onih starih potajno je ostao.

"Ne znam kakvo je stanje u drugim krajevima civiliziranog svijeta, no kod nas ako si žena onda si je**** kako god okreneš. Skoro svi te 'natežu', od sustava, do obitelji, a ni na poslu se ne provedeš puno bolje. Ovo, nažalost, vrijedi za veliki broj pripadnica tzv. ljepšeg spola", napisala sam to u svojoj kolumni "Njena strana priče" prije četiri godine.

Žene se u Hrvatskoj još uvijek bore za svoje "ja", moraju držati tri kuta kuće, a neke i četiri, uz to što su opterećene i poslovnim obavezama, biti majke, kuharice, spremačice, medicinske sestre, psihijatre, njegovateljice, biti vječno mlade i dotjerane. Ne daj bože da kažeš da si umorna, da ti je "puna kapa svega", da se udebljaš, da dobiješ bore, da si bolesna...

Živjeti, funkcionirati i zadržati mentalnu pribranost unatoč svemu tome zahtijeva ogromnu unutarnju snagu ili kako je ja zovem "snagu srca". Upravo o tome, uoči Dana žena, popričala sam s Ivanom Kalogjerom, dobitnicom nagrade Zagrepčanka godine za 2025. godinu, te predsjednicom i osnivačicom udruge "Nismo same", koja pomaže od raka oboljelim i liječenim ženama te izv. prof. dr. sc. Mašom Kolanović, književnicom i urednicom knjige "Od čega bute vi umrli?" zbirke tekstova žena okupljenih oko Udruge o vlastitim iskustvima s rakom dojke u izdanju Profila.

BEZ UPUTNICE /

Ivana Kalogjera o osobnoj borbi i radu u udruzi: 'Krpamo rupe u sustavu, a novac ne pada s neba'

'Bolest me osvijestila koliko sam zapravo jaka'

Iako izgledaju krhko, žene posjeduju ogromnu snagu koja se posebno pokaže u teškim trenucima, poput zloćudnih bolesti kao što je rak. Ženska snaga nije u mišićima, već u srcu. Takva snaga je puno jača od one koju pružaju mišići.

"Rekla bih da je u tim nekim teškim situacijama kao što su bolest, neki gubici, neki drugi različiti izazovi s kojima se ljudi suočavaju, stvarno potrebna ta neka hrabrost, ustrajnost, sposobnost nošenja boli, briga za druge i sl. Osobno mogu reći da doista nisam nikad očekivala da posjedujem takvu snagu u sebi dok se nisam razboljela. Jednostavno me bolest osvijestila koliko sam zapravo jaka i koliko toga mogu. Kad se suočite tako jednom teškom dijagnozom, prije svega vam treba neka mentalna stabilnost i zato mi uvijek u Udruzi svim ženama savjetujemo da odu psihologu, da potraže stručnu pomoć, s nekim neutralnim podijele sve te emocije koje je u njima bolest izazvala te neka sjećanja i traume koje u takvim trenucima izlaze", komentirala je Ivana.

Foto: Vjekoslav Skledar

"Mislim da je 'snaga srca' iznimno važna. Mnogi je prepoznaju kao nešto vrijedno divljenja. Autoricama naših priča koje su pokazale tu snagu srca ljudi se dive na toj hrabrosti jer nije lako podijeliti i pokazati drugima svoju bol i ranjivost. To je sve neka snaga srca. No, hrabrost srca imaju i muškarci. Oni se dosta zatvaraju u sebe. Nažalost, odgojeni su da ne smiju pokazivati emocije i da ne smiju plakati. To su neki stereotipi kojih se još uvijek mnogi pridržavaju. No, za pokazati emociju, također, treba hrabrost", dodala je.

Iznimno je važno da žene govore o svojim iskustvima, posebice o boli, nepravdi i bolesti. No, tvrdi Ivana to nimalo nije lako.

"Često nas žene zovu u Udrugu i ispričaju što im se dogodilo, kakva nepravda im se dogodila u zdravstvenom sustavu. Od mene i kolegice Goranke Perc mediji često traže da neka žena podijeli svoju priču, možda čak i anonimno, no one zaziru od toga i imaju veliki strah. Znači, nismo naučili dijeliti to javno, no mislim da je to iznimno potrebno. Dijeliti javno, također, zahtijeva jednu veliku hrabrost, no iznimno je važno, jer kad se neke teme prešućuju, guraju pod tepih i budu skrivene, onda ispada kao da one nisu dovoljno važne."

Od žena se očekuje da budu snažne i stojećki izdrže sve

Ivana je kao primjer navela simpozije "Sex(i)dijagnoza" na kojima je tema bila spolno zdravlje žena oboljelih od raka, o čemu se zapravo uopće ne govori, a trebalo bi, jer to osnažuje žene i eliminira tabu-teme. Ona je, također, osnovala portal nismosame.com kako bi žene dijelile svoje priče, međusobno se povezivale te jedna drugu ohrabrivale.

Foto: Neva Zganec/PIXSELL

"Kada neka žena dobije dijagnozu, sigurno može iz neke priče s našeg portala crpiti snagu. Često mi se javljaju i zdrave žene koje čitaju priče na portalu i koje imaju neke druge borbe i probleme, pa znaju reći da ih te priče ohrabruju i daju im dodatnu snagu. Mislim da to svakako onda doprinosi nekoj kolektivnoj snazi žena. To, također, jača i cijelu zajednicu. Naime, mi smo se tako povezale i udružile, sprijateljile i evo, sad smo kao sestre", kazala je.

Od žena se, kao što sam već spomenula, stalno očekuje da budu snažne i stojećki izdrže sve. Ivana je istaknula da je to vrlo štetno za njihovo psihofizičko zdravlje te da one imaju pravo biti umorne, slabe i tražiti pomoć.

"Nas u Udruzi strašno boli kad nam žene kažu da njihovi ukućani očekuju da one budu funkcionalne kao i prije, peglaju, kuhaju, vode djecu okolo itd. I mnoge, nažalost, na to pristaju. Mislim da mi žene imamo pravo pokazati da smo umorne, da smo ranjive, da ne možemo, da nam se plače i da imamo pravo pokazati sve emocije i sve naše slabosti. Mislim da svako potiskivanje osjećaja može samo štetiti našem zdravlju i mentalnom, ali i tjelesnom".

NJENA STRANA PRIČE /

Istina o 'babinjacima': Zašto su ženama uvijek muškarci krivi? Sad će vam sve biti jasnije

"Ženama bih poručila da ono kako se osjećaju znači da to nije nikakav znak slabosti. Ako su umorne, ako im se spava, ako im se ne kuha ručak i sl. mislim da imaju pravo na to, da je to naprosto znak ljudskosti. Nisu roboti i mislim da trebaju tražiti podršku okoline za sve te svoje osjećaje i postaviti granice, jer to je isto dio brige o sebi. I naša psihijatrica Maja Vukoja, koja piše za portal u rubrici 'Nisi sama - pitaj bez srama', kaže 'Imamo pravo odmoriti se i gledati u zid, ništa ne raditi ako treba i cijeli dan. Nismo zato manje važne i vrijedne ako smo cijeli dan sjedile i buljile u jednu točku ili gledale neki film ili nismo brisale prašinu, ispeglale odjeću i sl'", dodala je.

'Muž joj je rekao da je ne želi oštećenu i da traži rastavu'

Ivana je, osim nerealnih očekivanja, prema ženama koje imaju dijagnozu zloćudne bolesti ukazala i na još okrutniju pojavu, a to je zlostavljanje.

"Nažalost, evo, mogu reći iz osobnog iskustva da mnoge žene i nakon dijagnoze ostaju u zlostavljačkim odnosima, ali isto tako pucaju mnoge veze te partneri ostavljaju žene. Mislim, koliko god im je teško, da je dugoročno to možda za njihov boljitak, jer bolje da takav partner i ne ostane kraj njih. Imali smo niz situacija, što me užasno pogodilo. Jedna majka troje male djece povjerila nam se da joj je muž rekao da je ne želi oštećenu i da traži rastavu nakon što je odstranila dio dojke i imala dijagnozu. Imali smo i jednu gospođu koju suprug nije mogao gledati da je bez kose. Ona je morala paziti i čekati da on zaspi i tek tada bi legla i skinula periku. Ujutro bi se probudila prije njega da stavi periku da ju slučajno ne bi vidio bez kose" ispričala je.

U takvim teškim trenucima žene su sposobne "nositi" jedna drugu i pružati snažnu podršku te biti tu jedna za drugu u obliku posebne solidarnosti. Ivana je napomenula da je takva podrška iznimno važna, no da je zapravo često nema.

Foto: Neva Zganec/PIXSELL

"Evo na primjer, neki dan nam je u Udrugu došla jedna gospođa koja nam je rekla da samo njeni najbliži i najbolja prijateljica znaju da ona ima dijagnozu, ali ona ju nikad nije nazvala da ju pita kako je. Nikada se nije ponudila da ju odveze nekamo. Nikad joj nije skuhala ručak, juhu ili došla nakon kemoterapije pitati kako je, ali joj je to najbolja prijateljica. Žene nalaze neko utočište u Udruzi, jer mi smo isto imale tu dijagnozu, pa onda možemo s njima pričati, razumjeti ih, podijeliti ista ili slična iskustva i to zapravo na žene ima neki snažan, ja bih rekla, iscjeljujući učinak. Teško se nekim ženama suočiti sa strahom i mnoge su usamljene, jer nemaju nikoga. Mi smo nažalost, krcate administrativnim poslom, tako da se ne možemo posvetiti onoliko koliko bismo htjele našim korisnicama, ali tu smo za njih koliko možemo."

"Mislim da je to iznimno važno ženama da se mogu otvoriti i biti iskrene, biti ono što jesu, a da ih nitko ne osuđuje. Mislim da je ženska solidarnost vrlo važna, osim konkretnih savjeta što jesti, što piti dok idete na kemoterapiju i slično. Mi smo u Udruzi stvarno stvorile jednu jaku zajednicu žena koju zovemo 'pokret hrabrih žena''', dodala je.

Oslobođenje od tiranije zdravlja, mladosti i sreće

Nažalost, žene, osim u svoja četiri zida i među prijateljicama koje ih razumiju, u današnjem društvu teško mogu biti ono što jesu. Živimo u svijetu filtera i filera u kojem se propagira vanjska ljepota, koja je umjetna, a ne nutarnja ljepota bića.

"'Filteri i fileri' dio su pritiska suvremenog potrošačkog društva koje se napaja na strahu od starenja. Prema tom strahu nitko nije imun stoga se i dobro trži unatoč vrlo jednostavnoj i banalnoj činjenici da je bitka sa starenjem unaprijed izgubljena. Kako je to duhovito formulirala američka autorica Fran Lebowitz, možemo izgledati mlado, staro ili izoperirano", prokomentirala je Maša koja je na promociji knjige "Od čega bute vi umrli?" istaknula da su žene pod "tiranijom zdravlja, mladosti i sreće". Ipak, po njoj, postoji način da se oslobode tog utjecaja.

Foto: Neva Zganec/PIXSELL

"Recept za to nije čaroban, niti ima brz učinak. Mislim da je potrebno dugoročno mijenjati način govora o tim temama, o njima progovarati kritički i autentično i tako mijenjati imaginarij koji dominira kad su u pitanju reprezentacije žena u društvenoj areni, medijima i potrošačkoj kulturi. Kad se promijeni javni govor o tome, možda će se u nekoj mjeri promijeniti i takve reprezentacije. No, svjesna sam itekako da su interesi kapitala u svemu tome preveliki da se stvari radikalno promijene pa ostaje ustrajno inzistirati na takvom govoru gdje je god to moguće i nadati se da će on donijeti barem male, ali dragocjene pomake", istaknula je.

'Mušku djecu treba učiti poštivanju'

Veliki teret za žene je, također, i muška dominacija u društvu te sve opasnosti patrijarhata koji je, tvrdi Maša, "duboko ukorijenjena struktura koja se reproducira kroz institucije, kulturu i svakodnevne prakse, iako su neka vremena svakako bolja ili gora od drugih".

DAN ŽENA /

Sarnavka i Pecotić za Net.hr o pravima žena: 'Još je duga borba pred nama'

"Kapital, primjerice, stoji u rukama elita koje su, dakako, bijele, muške elite koji nastoje upravljati cijelim svijetom, pa samim time i ženama. Slučaj Epstein je to najbrutalnije pokazao. Ali odjeci takvog obrasca ponašanja u nekoj blažoj varijanti strukturno su rasprostranjeni puno šire. Danas se takve besramne prakse sve više raskrinkavaju i osuđuju, ali još uvijek nedovoljno i s neadekvatnim pravnim odgovorom na prijestup", upozorila je.

"Upravo djecu, djevojčice svakako trebamo bodriti primjerima snažnih žena od malih nogu i još više vlastitim primjerom kao što i mušku djecu treba učiti poštivanju", dodala je Maša te je otkrila što ju je inspiriralo da bude urednica knjige "Od čega bute vi umrli?".

"Ideja za knjigu se pojavila na susretu povodom književnog kluba udruge 'Nismo same' gdje sam bila gošća. U razgovoru na marginama počele su nicati priče i anegdote vezane uz iskustvo borbe sa zloćudnom bolesti raka dojke koje su mi se činile jako zanimljive jer su otvarale manje poznate elemente iskustva u prebolijevanju raka, oblikovale rjeđe viđenu perspektivu i dragocjene pukotine o kojima se rijetko priča. Predložila sam tada da žene svoja iskustva zapišu pa tko zna, možda to jednog dana postane knjiga. I evo nas tako dvije godine poslije s knjigom u ruci".

"Knjiga donosi autentičan i što je često slučaj duhovit glas proživljenog iskustva i sigurno može pomoći u osnaživanju žena koje prolaze kroz takvu situaciju kao i senzibilizirati širu javnost za borbu protiv te bolesti", istaknula je.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

SRETAN DAN ŽENA /

Ovo je 21 najutjecajnija žena 21. stoljeća: Svaka je od njih mijenjala svijet na bolje

POGLEDAJTE VIDEO: Ivana Kalogjera o osobnoj borbi i radu u udruzi: 'Krpamo rupe u sustavu, a novac ne pada s neba'