Dragi moji, nisam odavno pisala svoju kolumnu, pa evo samo da vas izvijestim da smo Niđo i ja vrlo uspješno preživjeli sedmu godišnjicu braka i moram vam reći da je tolika fama i halabuka oko toga da je "prokleta" i "krizna" totalno neutemeljena. Brak k'o brak, godišnjica k'o godišnjica. No, o tome neki drugi put.
POGLEDAJTE VIDEO: Pratimo trend EU u brakovima. Svugdje se ljudi manje žene nego nekada
Sve drugo više-manje ostalo je isto, samo što smo malo stariji. Kad smo već kod toga, prevalila sam 48. i iskreno da vam kažem, ni to nije neki big deal. Jedini problem je to što mi sad za izračunati godine treba kalkulator, jer ih ima podosta i ne da mi se zbrajati napamet. Stoga sam si odlučila olakšati život, pa sam svoje godine zaokružila na 50. Niđo, pak, grčevito teži tridesetoj iako je prešišao 34. Vjerojatno ga pere preuranjena kriza srednjih godina, no proći će ga to i s vremenom će se umoriti boriti protiv vremena, jer će shvatiti da je to Sizifov posao.
Još je jedna velika novica da je Vesni njena Budaletina, tj. muž kojeg od milja tako zove, poklonio pametni sat. Ona je zbog toga dobrano pošizila i odmah je pozvala Hitnu jer je mislila da je jadničak, koji je zadrti protivnik svakog oblika zdravog života i koji štuje svoju pivsku škembu kao papa oltar, dobio moždani udar.
Nasreću, ispalo je da je s njenim mužem sve u redu i tenzije oko pametnog sata su se stišale. No, Vesna ne bi bila Vesna da ga ne koristi na svoj način. Kad je god sat opomene da treba ustati i početi se gibati, ona ode van iz ureda zapaliti cigaretu, a intimne odnose, pranje suđa, čišćenje i pospremanje kuće te sve što zahtijeva iole neki fizički napor bilježi na satu kao "trening snage"…
Iva i Marija su još uvijek singl, jer još nisu našle svoje savršene muškarce, no dobrano se trude. Mi koje smo u brakovima ili vezama s nestrpljenjem čekamo njihove izvještaje na našim ženskim kružocima, tj. babinjacima. "Kako je bilo? O čemu ste pričale", uvriježeno je pitanje koje mi mužić postavlja kad se vratim doma s takvog druženja. "Fenomenalno je bilo! Pričale smo o svačemu nečemu, nemam ti pojma", moj je uobičajeni odgovor s bezbrižnim i blaženim izrazom lica kao da mi se prije dva sata Gospa ukazala (a nije, već moje drage prijateljice). Onda me Niđo ošine zbunjenim pogledom kao da sam mu zatajila milijune eura.
Matrijarhat treba ponovo uspostaviti?
I napokon mi je sinulo - muškarcima je jedan od najvećih misterija što to točno žene satima, satima i satima pričaju na babinjacima. A mnoštvo njih strahuje da će se upravo oni naći na meti nemilosrdnog ženskog puškometa. I u pravu su! No, krenimo redom.
Sami obred uređivanja za izlazak i blažene meditacije kroz to diže nas iz mrtvih, a onda kad s prijateljicama sjednemo za stol napokon možemo ispoljiti svoje pravo pravcato biće, tj. biti samo i isključivo žene.
Prva činjenica koju trebate znati je da se i najinteligentnija žena na svijetu ponekad na babinjacima pretvori u nešto sasvim drugo, vjerojatno u svoju suprotnost, pa odjednom jedna tiha i povučena djevojka postane živahna i brbljava te dobije zavidne društvene vještine. Zatim, jedna elokventna žena može se transformirati u totalno tulavo čeljade itd.
Kladim se da je i Marie Curie ponekad bezbrižno pijuckala rose sa svojim prijateljicama i da je pri tome zaboravila i na radij i na polonij i svu kemiju i fiziku ovoga svijeta te da je bila samo sasvim obična žena koja s prijama ismijava svog Pierrea i po izlozima mjerka najnovije chic haljine. Te promjene karaktera kod žena na babinjacima mogu se, naravno, pripisati količini konzumiranog kofeina ili koktela ili vina, ili svega zajedno, no ne nužno.
Na babinjacima se događa zaista svašta. Mi žene najprije, za zagrijavanje, riješimo mir u svijetu tako što zaključimo da treba ponovo uspostaviti matrijarhat i muškarcima uskratiti sve vrste i oblike oružja, ovlasti, alkohola, pornjave itd. Mi smo zadovoljne kada to ostvarimo u vlastitoj vezi, a svijet ćemo postupno osvajati.
Tako bi riješili i globalnu glad te većinu gorućih svjetskih problema. Zašto su ženama skoro uvijek muškarci krivi? Nemam pojma, no zaista jesu. Oni započinju ratove, žele stalno i pod svaku cijenu biti glavni, misle da su popili svu pamet ovoga svijeta, zanemaruju i tuku žene i djecu… Naravno, nisu svi takvi i čast iznimkama! Da se ne bismo pogrešno razumjeli, nismo mi žene muškomrsci, već samo želimo pravednu podjelu kućanskih poslova, plaća i ovlasti, a ne možemo to ostvariti zbog - muškaraca. No, da se vratim na temu!
Babinjaci nisu tako površni kako vi muški mislite.
Babinjaci su najbolja psihoterapija
Nakon što smo riješile goruće svjetske probleme, prelazimo na ogovaranje naših ljubljenih dlakavijih polovica, točnije rečeno, prepričavanje njihovih provala, a tijekom dana ima ih poprilično. Prvaci u tom sektoru su Budaletina, a onda slijedi moj Niđo. Njih dvojica kao da se natječu tko će veću i komičniju glupost napraviti. Sljedeće na dnevnom redu je, logično, davanje savjeta prijateljici u nevolji.
A onda kad alkohol šupi, nakon drugog koktela, planiramo putovanja po svijetu. Bez muževa i djece, naravno. I to bi bilo famozno proživjeti da imamo keša, a ustvari nemamo, već treba peglati karticu na 164 rate… No, sanjarenje nikoga nije ubilo, zar ne?! Znam, znam, bolja je solucija ne trošiti novac na koktele, novu garderobu, modne dodatke, frizure te sve ostalo što muškarci smatraju nepotrebnim, a nama ženama je neophodno iz nekog samo nama poznatog razloga i štedjeti za putovanja. No, u mojim godinama niste sigurni da ćete se ujutro uopće probuditi, pa stoga štednja nema smisla…
Babinjaci nisu tako površni kako vi muški mislite. Neki zlobnici će reći "Kokoške samo kokodaču" i priprostom pećinarskom oku zaista tako izgleda. No, na svijetu, valjda, moraju postojati i takvi primitivci. Nama ženama babinjaci su nužni i izvrsna su psihoterapija. Nakon njih se osjećamo preporođene i okrijepljene.
Sami obred uređivanja za izlazak i blažene meditacije kroz to diže nas iz mrtvih, a onda kad s prijateljicama sjednemo za stol napokon možemo ispoljiti svoje pravo pravcato biće, tj. biti samo i isključivo žene, a ne majke, supruge i kraljice. Svaka čast našim voljenim dlakavijim polovicama, no oni ne razumiju kako je to biti femina. Na babinjacima možemo biti ono što jesmo, a da nas se ne osuđuje, pričati ono što mislimo, istočiti naše najcrnje tajne i strahove, a da nam nitko ne zamjeri.
Muškarci imaju pripadnike svoga krda, plejku, raznorazne gadgete, nabrijana vozila, motore, jahte, podmornice i ostale igračkice dok izigravaju male bogove svoga svemira. Zašto žene onda ne bi imale svoje babinjake i bile vladarice svoje galaksije?!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autorice i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
