Previše ekrana u djetinjstvu šteti, no jedan je period ključan: 'Posebno je ranjiv'
Predugo gledanje u ekrane štetno je za zdravlje, a može kod djece imati ozbiljne i dugoročne posljedice na kognitivni razvoj
U svijetu u kojem su digitalni uređaji postali neizostavan dio svakodnevice, sve je veća zabrinutost zbog njihovog utjecaja na najmlađe. Najnovija istraživanja potvrđuju ono na što stručnjaci već dugo upozoravaju: prekomjerno vrijeme provedeno pred ekranima u ranom djetinjstvu može imati ozbiljne i dugoročne posljedice na kognitivni razvoj i akademski uspjeh djece.
Bez obzira na dob, predugo gledanje u ekrane štetno je za zdravlje. Kako navodi Sveučilište Michigan State, ono može uzrokovati naprezanje i suhoću očiju, glavobolje i lošu kvalitetu sna, a da ne spominjemo povećani stres i anksioznost. Međutim, ovi negativni učinci još su izraženiji kod djece, čiji je mozak u ključnoj fazi razvoja.
Najnovija istraživanja potvrđuju dugoročnu štetu
Nova studija, koju je proveo tim istraživača s francuskog instituta Inserm i Nacionalnog sveučilišta u Singapuru, a čije su nalaze podržale Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Američka akademija za pedijatriju, otkrila je izravnu vezu između prekomjernog vremena pred ekranima u specifičnim razvojnim razdobljima i kasnijeg smanjenog akademskog uspjeha te slabijeg radnog pamćenja.
Istraživanje, čiji su rezultati objavljeni u travanjskom izdanju zdravstvenog časopisa "World of Pediatrics", pratilo je skupinu od 502 djeteta od najranije dobi do srednjeg djetinjstva. Nova studija pokazala je da su negativni učinci bili najvidljiviji kod djece koja su bila izložena ekranima u dojenačkoj dobi i u vrijeme polaska u školu, piše New York Post.
Ovo potvrđuju i druga istraživanja, poput onog australskih znanstvenika koji su utvrdili da jednogodišnjaci s dva sata dnevno pred ekranom imaju čak 61 posto veću vjerojatnost za kašnjenje u razvoju komunikacijskih vještina.
Najranija dob kao prozor osjetljivosti
Istraživači su zaključili da su posljedice bile najizraženije kod djece koja su bila izložena ekranima već u dobi od samo jedne godine. Ovaj podatak sugerira da je najranije djetinjstvo iznimno osjetljivo razdoblje.
"To upućuje na to da bi rano dojenačko doba moglo biti prozor pojačane osjetljivosti, kada je mozak u razvoju posebno ranjiv na zamjenu interakcija važnih za učenje vremenom provedenim pred ekranom", podijelio je jedan od autora studije.
Znanstvenici su bili iznenađeni kada su otkrili da korištenje ekrana kod dvogodišnjaka i trogodišnjaka nije pokazalo značajnu povezanost sa smanjenim uspjehom. Međutim, korelacije su se "ponovno pojavile" kada su djeca navršila šest godina i krenula u formalno obrazovanje. "Dakle, ne radi se samo o ranim godinama - korištenje ekrana kasnije u djetinjstvu i dalje je važno", nastavio je autor.
'Ekranizam' i njegove posljedice
U Hrvatskoj se za opisivanje ovisnosti o ekranima i razvojnih posljedica koje iz toga proizlaze sve češće koristi termin "ekranizam". Iako nije riječ o službenoj dijagnozi, stručnjaci upozoravaju da opisuje stvarne razvojne nezrelosti kod djece uzrokovane prekomjernom stimulacijom živčanog sustava. Posljedice uključuju usporen razvoj govora, siromašniji vokabular, poteškoće s pažnjom i koncentracijom, slabiju kontrolu emocija te probleme u komunikaciji s vršnjacima.
Dodatna studija koju je naručila zaklada "1,001 Critical Days", a vodio tim iADDICT sastavljen od znanstvenika s četiri britanska sveučilišta, također je utvrdila da je vrijeme pred ekranom za djecu mlađu od dvije godine povezano s negativnim učincima na dugoročno zdravlje i kvalitetu života. Rafe Clayton sa Sveučilišta u Leedsu, koji je bio jedan od voditelja studije, naglasio je da se način na koji roditelji tretiraju vrijeme pred ekranom kod svoje djece, ali i sebe samih, "mora promijeniti".
"Oni nenamjerno uče djecu i bebe da razvijaju nezdrave navike i odnose s ekranima", rekao je. Istraživački tim iADDICT-a upozorio je: "djeca mlađa od dvije godine ne bi trebala imati redovito i namjerno vrijeme pred ekranom".
Preporuke i odgovornost
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje da djeca mlađa od dvije godine uopće ne budu izložena ekranima, dok se za djecu od dvije do pet godina preporučuje najviše jedan sat dnevno. Ipak, stručnjaci pozivaju i na uvođenje "procjene rizika korištenja ekrana kod beba" kako bi se pružila podrška obiteljima, bez prebacivanja cjelokupne krivnje na roditelje.
"Roditeljima se ne bi smio predstavljati sadržaj koji je označen ili promoviran kao prikladan za bebe kada dokazi upućuju na suprotno", izjavila je Andrea Leadsom, osnivačica zaklade "1,001 Critical Days Foundation".
Rachel de Souza, povjerenica za djecu za Englesku, pojasnila je da studije ne bi trebale zamijeniti individualnu roditeljsku prosudbu. "Za djecu mlađu od dvije godine preporuka je jasna, ali treba uvažiti realnost današnjeg svijeta, u kojem je ograničeno zajedničko korištenje ekrana u nekim okolnostima, poput videopoziva s rodbinom ili podržanog učenja, sasvim normalno", dodala je.
Ključ je, slažu se stručnjaci, u ravnoteži. Tehnologija može biti koristan alat, ali nikada ne smije zamijeniti ljudsku interakciju, igru na otvorenom i razgovor, koji su temelj zdravog razvoja svakog djeteta.
POGLEDAJTE GALERIJU