Izvući živu glavu. To je najbitnije kad u život uđe riječ "rak". Sve se mijenja i neke stvari, čini se, padaju u drugi plan. One sada "nisu važne" ili za njih "nije vrijeme".

Ipak, pitajte žene koje kroz to prolaze. Reći će vam da se, uz fizičke promjene, dogodi i nešto dublje – izgube osjećaj vlastite ženstvenosti, a njihova intima duboko pati.

Rak ne oduzima potrebu za ljubavlju. Naprotiv, u tim trenucima bliskost postaje most prema ozdravljenju - način da se žena ponovno poveže sa sobom, svojim tijelom i s osobom koju voli.

Toga su itekako svjesni u Udruzi Nismo same i agenciji In Vida, zbog čega su organizirali drugi po redu simpozij Sex (i) dijagnoza, gdje su stručnjaci otvoreno razgovarali o temama intimnosti i majčinstva kod onkoloških pacijentica. Upravo tamo, među liječnicima, psiholozima, terapeutima i ženama koje su same prošle put liječenja, pokazalo se nešto vrlo važno – seksualnost i bliskost nisu luksuz nakon raka, nego dio oporavka i povratka svakodnevnom životu.

O toj osjetljivoj, ali izrazito važnoj temi, za Net.hr govori doc. dr. sc. Nina Bašić Marković, dr. med., specijalistica obiteljske medicine, psihoterapeutkinja i seksualna terapeutkinja.

Nakon kemoterapije mnoge žene osjećaju se 'odvojeno od vlastitog tijela'

"Promjene u seksualnom životu pacijentica nakon onkološke dijagnoze vrlo su česte i mogu biti fizičke, emocionalne i partnerske", kaže Bašić Marković. "Ovisno o vrsti terapije, mnoge žene doživljavaju smanjenu želju za seksualnim odnosom, suhoću rodnice, bolnost pri penetraciji, umor, hormonalne promjene ili promjene u percepciji slike vlastitog tijela."

No, često je, tvrdi, najveći izazov gubitak osjećaja ženstvenosti i samopouzdanja. Seksualnost nije samo fizički čin – ona je povezana s identitetom, bliskošću i osjećajem vlastite vrijednosti.

Foto: Ivor Mažar

"Karcinom u reproduktivnim organima izravno utječe na ženski identitet, tjelesnost i osjećaj ženstvenosti", tvrdi. "Nakon operacija, kemoterapije ili hormonskih terapija, mnoge žene osjećaju se ‘odvojeno od vlastitog tijela’. Mastektomija, ožiljci, gubitak kose ili rana menopauza mijenjaju način na koji se žena vidi i doživljava."

Takve promjene u slici o sebi često dovode do srama, izbjegavanja dodira i osjećaja da ‘više nisu privlačne’. Istraživanja pokazuju da više od 60 % žena smatra gubitak ženstvenosti važnijim od fizičke boli. Partneri mogu reagirati s empatijom, ali i s osjećajem straha ili nelagode. "Najčešća psihološka reakcija partnera je zbunjenost – žele pružiti podršku, ali ne znaju kako. Zato je komunikacija ključna", poručuje psihoterapeutkinja.

BOLEST NIJE KRAJ /

Vlatka je tešku dijagnozu dobila s 23, rekli su da možda neće biti majka: 'Bila sam obilježena'

Razgovor liječnika i pacijentice o seksualnosti je iznimno važan

O temi mogućih promjena u seksualnom životu idealno je razgovarati već u trenutku postavljanja dijagnoze i planiranja terapije. Prema Bašić Marković, pacijentica treba znati da su promjene moguće, ali i da postoje načini za ublažavanje tegoba te da seksualni život može biti zadovoljavajući i nakon liječenja.

"Razgovor bi trebao biti empatičan, uz dovoljno prostora da pacijentica slobodno izrazi svoje misli i osjećaje", kaže. "Najbolje ga je započeti pitanjima otvorenog tipa, kako bi se stvorila atmosfera povjerenja i omogućilo postavljanje dodatnih pitanja koja se možda neće pojaviti odmah, ali hoće kasnije – kada se pacijentica osjeti spremnom."

Inicijativa za razgovor o seksualnosti može doći od zdravstvenog osoblja, a posebno od liječnika obiteljske medicine. On je često prva osoba kojoj se pacijentica obraća i netko tko je poznaje kroz širu sliku njezina života – ne samo kroz medicinske nalaze, nego i kroz svakodnevne brige, navike i odnose. Upravo zato je puno jednostavnije i prirodnije da liječnik obiteljske medicine bude taj koji prvi započne razgovor o intimnosti, tvrdi liječnica.

"Mnoge žene ne znaju smiju li o tome same pitati ili osjećaju nelagodu jer se boje da će tema biti “neprimjerena”. No kada liječnik opušteno i s razumijevanjem spomene intimnost kao sasvim normalan dio zdravlja i liječenja, to ruši barijere. Pacijentici tada postaje lakše otvoriti se, podijeliti svoja iskustva i postaviti pitanja koja možda dugo nosi u sebi", rekla je.

Takav pristup gradi povjerenje i pokazuje da je briga o zdravlju puno više od liječenja bolesti – to je briga o cjelokupnom životu žene. Naravno, inicijativa za razgovor može doći i od same pacijentice, što je jednako važno i vrijedno, poručuje Bašić Marković.

NADLJUDSKA SNAGA /

Goranka tijekom borbe s rakom prehodala 930 kilometara: 'Bila sam spremna na sve'

Većina parova ne zna razgovarati o seksu

"Dijagnoza karcinoma često narušava ravnotežu u partnerskom odnosu", rekla je. "Partner često preuzima ulogu njegovatelja, što privremeno mijenja dinamiku veze. Zahvalnost, ovisnost i briga zamjenjuju raniju spontanost i strast, a mnoge žene kažu da im je ‘teško ponovno biti partnerica, a ne pacijentica’."

Ako partner ne zna kako pristupiti temi intimnosti, često dolazi do nesporazuma – on se povlači iz straha da ne povrijedi, a ona to može tumačiti kao gubitak interesa, tvrdi stručnjakinja. Javljaju se strah, tuga, povlačenje, a ponekad i osjećaj krivnje ili nemoći. Parovi se često boje dodira, ne zato što nema ljubavi, nego zbog straha da će nanijeti bol ili "učiniti nešto pogrešno".

Na pitanje zašto većina parova ne razgovara o seksualnosti ni u zdravlju, a kamoli tijekom bolesti, Bašić Marković odgovara kako je seksualnost i dalje tabu tema, često prekrivena sramom, osobito u tradicionalnijim sredinama. Ljudi nisu naučeni otvoreno govoriti o željama, granicama i strahovima. Strah od osude, sram i nesigurnost često su razlozi zbog kojih partneri izbjegavaju razgovarati o seksualnim problemima.

TIŠINA OKO NJE /

Zašto tako malo pričamo o perimenopauzi? Stručnjakinja: 'Žena na Balkanu mora biti jaka'

Psihoseksualna terapija može pomoći onkološkim pacijentima

"Jedno istraživanje pokazalo je da glavni razlog izbjegavanja razgovora o seksualnim pitanjima leži u osjećaju da bi takav razgovor mogao ugroziti emocionalnu sigurnost", ističe. "Kada se pojavi bolest, prioritet postaje preživljavanje, a intimnost se često doživljava kao “luksuz”. No upravo tada emocionalna povezanost postaje najvažnija."

Sva istraživanja naglašavaju da je otvorena komunikacija ključni zaštitni faktor za očuvanje intimnosti, tvrdi. Parovi koji razgovaraju o promjenama, osjećajima i strahovima osjećaju veće zadovoljstvo u odnosu, čak i kada postoje fizičke smetnje. Nažalost, većina žena nikada ne razgovara o seksualnim temama ni s liječnikom, ni s partnerom.

"Prvi korak za obnovu povezanosti je razgovor bez pritiska – ne fokusiran striktno na “seks”, već na bliskost", objašnjava. "Zajedničko vrijeme, nježnost, dodir, humor i maženje svi su važni oblici intimnosti koji pomažu ponovno uspostaviti emocionalnu i tjelesnu povezanost."

Postoje konkretne strategije koje mogu pomoći ženama i parovima u obnavljanju seksualne intimnosti nakon liječenja raka. Jedna od njih je, kako kaže Bašić Marković, postupni povratak dodira – nježnost i blagi dodiri bez očekivanja seksualnog odnosa pomažu vratiti osjećaj sigurnosti i povezanosti. Važne su i vježbe komunikacije, koje uče kako otvoreno reći ''što mi treba'' bez srama. Psihoseksualna terapija pomaže razumjeti kako promjene u tijelu utječu na emocije i samopoštovanje.

"Edukacija partnera također je važna – kada partner razumije promjene kroz koje žena prolazi, smanjuje se napetost i osjećaj krivnje", naglašava. "Fokus treba staviti na emocionalnu, a ne samo fizičku bliskost: razgovor, zagrljaji, prisutnost i zajedničko vrijeme često su važniji od samog seksualnog čina."

BEZ ZADRŠKE /

Zašto nam je s psihoterapeutom neugodno razgovarati o seksu? Psihologinja: 'Ovo često čujem'

Najčešća zabluda je da seks nakon raka više nije moguć

Najčešći mitovi i nesporazumi vezani uz intimnost nakon raka uključuju vjerovanje da "seks više nije moguć“, da "partneru nije do toga“ ili da "tijelo više nije privlačno“. "Sve su to pogrešne pretpostavke", rekla je stručnjakinja. "Intimnost se može redefinirati i ponovno izgraditi, ponekad čak dublje i autentičnije nego prije bolesti."

Psihološki mehanizmi igraju ključnu ulogu. Nakon dijagnoze i liječenja, mnoge žene doživljavaju anksioznost, depresiju, strah od povratka bolesti i smanjeno samopouzdanje, kaže Bašić Marković. "Sve to direktno utječe na želju za bliskošću. Često se javlja ambivalentnost: s jedne strane postoji potreba za nježnošću i podrškom, a s druge – povlačenje i izbjegavanje kontakta jer ‘ne žele opterećivati partnera’. 

To stvara emocionalnu distancu i tišinu u odnosu. Briga o mentalnom zdravlju, terapija, grupna podrška i otvoreni razgovori s partnerom mogu biti jednako važni kao i medicinsko liječenje. Zdrava psiha omogućuje ponovno otkrivanje zadovoljstva i bliskosti."

"Intimnost je više od seksualnosti — to je osjećaj povezanosti i prihvaćanja. Kod žena koje su preživjele reproduktivne karcinome, taj se osjećaj često gubi, ali ga je moguće obnoviti. Za to su potrebni otvoren razgovor, edukacija i podrška – i partnera, i zdravstvenog tima", zaključuje liječnica. "Tema intimnosti mora postati dio onkološke skrbi, jer bez nje nema potpunog oporavka."

POGLEDAJTE GALERIJU

KOJA STE? /

Krvna grupa može utjecati na naše zdravlje: Doznajte kako i tko je skloniji riziku

POGLEDAJTE VIDEO: Poznati liječnik razotkriva mitove o perimenopauzi i menopauzi: 'Važno je pričati o tome'