Sjedate u naslonjač kod svog psihoterapeuta, spremni podijeliti sve – kako vaš muž opet nije bacio smeće, majka vas je opet pasivno uvrijedila, a kolega na poslu iznervirao. I onda terapeut pita: ''Kakav vam je seks?''

Neugodnost je trenutna, a pitanje se čini neočekivano. Ipak, upravo takvi razgovori ključni su za razumijevanje klijenta – jednako važni kao pitanja "jedeš li dovoljno?", "spavaš li dovoljno?" ili "vježbaš li?"

Psihoterapeuti stalno uče jedni od drugih i potiču klijente da o seksu govore otvoreno – jer iskreni razgovori ne samo da razbijaju tabue, već mogu poboljšati intimni život i smanjiti stres. No, je li terapeutima neugodno razgovarati o seksu, kako nauče razgovarati o toj osjetljivoj temi i osuđuju li vas dok slušaju o vašem seksualnom životu - pitanja su koja mnogi od nas postavljamo sami sebi. 

Za Net.hr razgovarali smo s Ninom Gotal Škacan, psihologinjom, kognitivno-bihevioralnom terapeutkinjom i edukanticom seksualne terapije, o tome zašto je seksualnost važan dio psihoterapijskog procesa i koliko se otvoreno možemo povjeriti svom terapeutu kada je riječ o intimnim temama.

Zašto je ljudima neugodno otvoreno pričati o seksualnosti, čak i s partnerom ili terapeutom?

Teme vezane uz seksualnost i seksualno funkcioniranje u našem su društvu još uvijek veliki tabu te se vrlo rijetko priča o njima. Razgovor o seksu često se smatra "neprimjerenim", "sramotnim" i "prostim" te ne postoji formalno mjesto gdje učimo o seksu. 

O seksu se često ne razgovara niti u roditeljskim domovima – ta tema se uglavnom izbjegava ili svede na jedan neugodan, kratak razgovor. Iako se tu stavlja odgovornost na roditelje – istina je da ni oni nisu naučili kako razgovarati o ovim temama te ih prenijeti svojoj djeci. 

Foto: Vid Redža/Praktičari Za Praktičare

Tako se stvara začarani krug u kojem mi ne znamo pričati o seksu, ne učimo kako to raditi niti kako onda s drugima razgovarati o seksu. Učimo da su takvi razgovori "sramotni", da se stvari u seksualnom funkcioniranju "podrazumijevaju" te osjećamo veliku neugodu otvoriti ove teme – čak i s vlastitim partnerom/icom.

Zašto je uopće važno da s terapeutima otvoreno pričamo o seksu?

Svrha terapije ja upravo da ljudi dobiju podršku i pomoć te je to mjesto gdje klijenti mogu izraziti svoje nezadovoljstvo i potražiti pomoć za probleme koje imaju u različitim područjima života, uključujući seksualnost. 

Međutim, podršku nije moguće dobiti ukoliko osoba sama ne odluči otvoriti se terapeutu i iskreno govoriti o svom problemu ili nezadovoljstvu. Iako je taj čin otvaranja za puno klijenta neugodan, on je iznimno hrabar i označava prvi korak da dobijemo adekvatnu pomoć. Ne moramo osjećati nezadovoljstvo niti patiti u tišini.

MENTALNO ZDRAVLJE /

Kako prepoznati kad trebamo pomoć? Psihologinje upozoravaju, ovo su alarmi

Kako se uopće nauči pričati o intimnim temama bez crvenila i zadrške?

Vježbom – što više razgovaramo i otvaramo ove teme, neugoda će se smanjiti. Isto tako, ne moramo prvo smanjiti neugodu, crvenilo i zadršku da bi otvorili ove razgovore – zapravo je poanta otvoriti ih uz crvenilo, zadršku, neugodu, sram i sve drugo što osjećamo kada krenemo razgovarati o seksualnosti. Što više komuniciramo, posljedično će se to crvenilo, neugoda i zadrška smanjivati.

Kako klijent može sam započeti temu seksualnosti s psihoterapeutom?

Obično se na početku terapije razgovara o problemima i razlozima dolaska te klijent već tu može spomenuti svoj problem (s područja seksualnosti). Ukoliko klijent već neko vrijeme ide na terapiju, no dosad ga nije spomenuo, sasvim je u redu doći na sljedeći terapijski susret i na početku reći da postoji problem/teškoća koju dosad nije spominjao. Uz to, može spomenuti kako se osjeća u vezi tog razgovora – otvoreno reći ukoliko osjeća sram, neugodu ili neku zadršku.

Nekim klijentima je lakše to napraviti pismenim putem – između terapijskih susreta napisati terapeutu poruku i opisati problem o kojem bi željeli razgovarati na idućem susretu. Sasvim je u redu pronaći način s kojim se klijent osjeća najugodnije.

KLJUČNA ULOGA /

Psihologinja savjetuje kako pomoći djetetu nakon traume: 'Roditelji trebaju saslušati'

Kako izgleda kada netko dođe na terapiju zbog problema u seksualnosti – odakle se kreće?

Kao i s drugim problemima – najprije se uzima anamneza problema i zatim se planira tretman. U anamnezi će terapeut često pitati kada je problem počeo, kako točno izgleda, koliko često se javlja, kako utječe na funkcioniranje klijenta, što je klijent sve radio da si pomogne, što sve utječe na pojavu problema i sl.

Budući da se smatra da na pojavu problema u području seksualnog funkcioniranja mogu utjecati različiti faktori – od bioloških, psiholoških pa do socijalnih, terapeut može klijenta uputiti i kod dodatnog stručnjaka (primjerice urologa, ginekologa, liječnika opće prakse i sl.) kako bi vidjeli postoje li neki tjelesni/medicinski faktori koji utječu na problem.

Foto:

Koje su najčešće zablude o seksualnoj terapiji?

Postoji jako puno zabluda – primjerice da klijent treba imati jako velik problem da bi otvorio teme koje su vezane uz seksualnost i seksualno funkcioniranje. Puno ljudi je nezadovoljno svojim seksualnim funkcioniranjem, ali su to nezadovoljstvo normalizirali i smatraju da to nije "dovoljno dobar" razlog da bi se javili i tražili pomoć.

Nadalje, ljudi često misle da je seksualna terapija samo razgovor o fizičkom aspektu seksualnog čina - vještinama, pozicijama ili problemima koji pritom nastaju, no seksualna terapija je puno šira. U seksualnoj terapiji se razgovara o različitim aspektima seksualnog funkcioniranja (što primjerice može uključivati i naše stavove vezane uz seksualnost, iskustva koja smo imali, komunikacijski aspekt vezan uz seksualnost, seksualni identitet itd.)

DUBOKI TRAGOVI /

Socijalna radnica: 'Ovako možemo prepoznati traume kod djece. Prirodno je ako ne žele razgovarati'

Nastavno na taj mit, ljudi često misle da je seksualna terapija "rezervirana" samo za parove i da osoba koja nema partnera ne može imati problem u području seksualnosti i/ili ići na seksualnu terapiju. Dodatno, ljudi nekad misle da će na seksualnoj terapiji morati s terapeutom na licu mjesta isprobavati vježbe/zadatke koje dobiju, no seksualna terapija je razgovorna – na susretu se priča o problemu, a klijenti često dobiju zadatke koje onda isprobavaju kod kuće.

Je li i terapeutima ponekad neugodno razgovarati o seksu?

Naravno – i terapeuti su ljudi koji imaju svoje stavove, uvjerenja i zadrške koje ne mogu potpuno isključiti kada razgovaraju s drugom osobom te koje mogu utjecati na pojavu osjećaja neugode. 

Međutim svaki osjećaj, tako i neugoda, je potpuno normalan i nije razlog da ne otvorimo neku temu – štoviše, ta se neugoda može smanjiti što više nastojimo otvoreno razgovarati o takvim temama. Uz to, jako je važno da terapeuti budu u kontaktu s vlastitom neugodom i svojim stavovima i uvjerenjima na kojima onda mogu sami raditi kroz superviziju i/ili osobnu terapiju.

Imaju li terapeuti svoje predrasude o seksu, i kako ih prepoznaju ili razgrađuju?

Naravno, svatko od nas ima svoje stavove o seksu i seksualnosti. Kada radimo na ovim temama, jako je važno osvijestiti svoje stavove i uvjerenja te aktivno raditi na njima kroz superviziju i/ili osobnu terapiju. Svoje predrasude i stavove prepoznajemo kada se ovakve teme spomenu u svakodnevnom životu, kada nam klijent dođe s nekom informacijom, a nama ona izazove određenu nelagodu ili kada čujemo tuđe priče o njihovom seksualnom funkcioniranju. 

ISTRAŽIVANJE ZABRINJAVA /

Psihologinja o mentalnom zdravlju u Hrvatskoj: 'Tiha usamljenost postaje epidemija'

U svakom od nas to izazove određene misli i osjećaje, koje je važno osvijestiti i vidjeti kako utječu na nas. U terapijskom odnosu je bitno da se ne vodimo osobnim stavovima i uvjerenjima, već profesionalno i stručno pristupamo osobi – a da bismo to učinili, potrebno je poznavati svoja uvjerenja i prepoznati kada bi ona mogla utjecati na naš pristup klijentu.

Postoje li granice – teme koje su “previše” čak i za terapeuta?

Svatko od nas ima različite granice, pa tako i terapeuti imaju svoje granice. Nisu svi terapeuti educirani iz područja seksualne terapije. Oni koji nisu dodatno educirani možda će znati klijentu pružiti osnovne informacije vezane uz seksualnost i/ili raditi na nekim određenim temama u kojima imaju iskustva i znanja, dok će u nekim situacijama tom klijentu preporučiti stručnjaka koji je specijaliziran za seksualnu terapiju. Isto tako, terapeuti mogu imati teme koje su njima samima "previše" (iako to nisu neke univerzalne teme, već su vezane uz osobne granice) te je tada etično tom klijentu proslijediti kontakt osobe s kojom može raditi na temama i problemima s kojima dolazi.

Foto:

Mislite li da ljudi često vjeruju da će terapeuti biti šokirani njihovim pričama?

Da, to je nešto što često čujem od samih klijenata kad opisuju svoje seksualno funkcioniranje – boje se da će njihova priča biti "previše" šokantna. To za klijente može biti prepreka da počnu govoriti o seksu, jer smatraju da će terapeuta potpuno sablazniti i da će onda razgovor krenuti u negativnom tonu i da će im biti izrazito neugodno.

Međutim, u praksi se vrlo često dogodi suprotno – često čujem od klijenata na kraju susreta da im je bilo lakše nego što su zamišljali, da su očekivali da ću puno negativnije reagirati na neki njihov problem i da će im biti puno neugodnije nego što je to stvarno bilo. Kod ovakvih tema se često dogodi da je zamišljanje kako će taj razgovor izgledati puno gore od toga kako to stvarno izgleda.

RIJEČ STRUČNJAKINJE /

Psihoterapija između teorije i prakse: Dobar terapeut kontinuirano preispituje svoj rad i uči iz iskustva

Što biste savjetovali nekome tko bi želio otvoreno razgovarati o seksu, ali ga je i dalje sram?

Rekla bih da je sram normalna emocija koju puno ljudi doživljava kada pričamo o ovim temama. Koliko god je neugodan, sram ne mora biti prepreka da započnemo ove razgovore. Zapravo je nekad rješenje započeti ih uz osjećaj srama – jer upravo kroz razgovor i otvaranje ovih tema taj osjećaj se smanjuje.

Isto bih dodala da je često zamišljena neugoda o pričanju o ovim temama veća od stvarne neugode kada pričamo o ovim temama – stoga, ukoliko imate problema u području seksualnosti i nezadovoljni ste svojim seksualnim funkcioniranjem, zatražite pomoć. Da, može biti neugodno i možete osjećati sram, no prvi korak ne mora biti eliminacija osjećaj pa onda promjena – prvo možete napraviti promjenu uz neugodan osjećaj.

Nina Gotal Škacan nedavno je, na konferenciji Praktičari za praktičare koja se održala u Zagrebu, vodila predavanje s nazivom "Kako s klijentima otvoriti (sebe za) razgovor o seksu?". Na predavanju razgovaralo se o seksualnosti i pristupu psihoterapeuta prema klijentima kada pričamo o seksu. Stručnjaci su dijelili svoja iskustva, a Gotal Škacan približila im je važnost te teme u ordinaciji.

POGLEDAJTE GALERIJU

BAJKOVITE DESTINACIJE /

Snimke vjenčanja koje oduzimaju dah: Ovih 20 najljepših pravo su umjetničko djelo

POGLEDAJTE VIDEO: Nutricionistica razotkriva ključne mitove o prehrani: 'Ovo su dvije najveće zablude koje sam čula'