Posljednjih godina, unatoč još uvijek prisutnoj stigmi oko mentalnog zdravlja, raste popularnost psihoterapije kao učinkovitog načina rješavanja problema, mijenjanja štetnih životnih obrazaca, zauzimanja za sebe i poboljšanja važnih odnosa.

Put do toga da se odlučimo potražiti pomoć često je dug – skloni smo odgađati, umanjivati vlastite teškoće i pokušavati pronaći rješenje sami. No, i kad skupimo hrabrost i odlučimo se obratiti stručnjaku, nerijetko postanemo još zbunjeniji: što i koga odabrati?

Količina terapijskih pristupa koji se danas nude izrazito je velika – samo pri Hrvatskoj komori psihoterapeuta registrirano je petnaest različitih psihoterapijskih pravaca, a broj specifičnih metoda i tehnika još je veći. Ako krenemo istraživati, lako se izgubiti u šumi informacija: psihoanalitička, gestalt, kognitivno-bihevioralna, transakcijska analiza, integrativna, egzistencijalna... svi imaju svoju logiku, povijest i teorijske temelje.

Teorija u službi živog odnosa

Međutim, otkrit ću vam jednu tajnu – u praksi nije presudno odabrati terapeuta određenog pravca.

RIJEČ STRUČNJAKINJE /

Kad psihoterapija pomaže – a kada može i naškoditi?

Psihoterapija ne postoji u vakuumu. Iza svakog pristupa stoje desetljeća razvoja teorija o tome kako ljudi misle, osjećaju, djeluju i mijenjaju se. Teorija je važna jer stručnjaku daje okvir razumijevanja i smjer djelovanja. No vi, kao klijent, ne dolazite s teorijskim konceptima, nego s vrlo osobnim iskustvom.

Zato je rad terapeuta neprestano kretanje između teorije i prakse. U jednoj situaciji primjenjuje ono što zna o obrascima privrženosti, u drugoj sluša ton glasa i disanje klijenta, a u trećoj se oslanja na intuiciju i odnos koji se stvara u trenutku.

U praksi, taj odnos postaje mjesto gdje teorija oživljava – gdje pojmovi poput „ego stanja“, „obiteljskih skriptova“ ili „kognitivnih distorzija“ prestaju biti apstraktni i pretvaraju se u konkretne doživljaje, emocije i uvide.

Između znanja i autentičnosti

Za terapeuta, izazov nije samo poznavati teoriju, nego i znati kada je pustiti. U stvarnom susretu s osobom, ono što je „na papiru“ ponekad se pokaže preuskim ili previše krutim. Tada nastupa ljudskost – sposobnost biti prisutan, slušati i reagirati iz autentičnosti.

RIJEČ STRUČNJAKINJE /

Reproduktivna priča: Tihi gubitci o kojima rijetko govorimo

Upravo to razlikuje tehnički dobar razgovor od onog koji ima iscjeljujući potencijal. Psihoterapija nije niz tehnika, nego odnos koji stvara sigurnost i mogućnost promjene. U tom odnosu klijent dobiva iskustvo da ga netko vidi, razumije i prihvaća – a upravo to iskustvo često postaje temelj za dublje i trajnije promjene.

Odgovornost i refleksija stručnjaka

Terapeutski rad nosi i vlastite izazove. Kako ostati empatičan, a ne preplavljen? Kako pomoći, a ne preuzeti odgovornost koja pripada drugome? Kako znati kada klijent treba više strukture, a kada slobodu?

RIJEČ STRUČNJAKINJE /

Odnos roditelja i djeteta osnova je mentalnog zdravlja: Svaki trenutak ima iscjeljujuću snagu

Odgovor na ta pitanja ne nalazi se u jednoj školi, nego u stalnoj refleksiji i superviziji. Dobar terapeut kontinuirano preispituje svoj rad, traži povratne informacije i uči iz iskustva. Teorija mu pri tome pomaže, ali ključna ostaje sposobnost vidjeti živu osobu ispred sebe – sa svim njezinim kontradikcijama, potrebama i snagama.

Između teorije i prakse

Psihoterapija danas traži stručnjake koji znaju prepoznati granicu između teorijskog znanja i ljudskog kontakta, kao i one koji su spremni učiti iz svakog novog susreta.

Upravo o toj temi – o živom spoju teorije i prakse, o izazovima i odgovornostima koje nosi terapeutski rad – govorit će se na konferenciji „Praktičari za praktičare“, koja će se održati u Zagrebu.

Piše Dubravka Pešorda, Centar Madrugada d.o.o. -Magistra psihologije, psihoterapeutkinja transakcijske analize

PRAKTIČNA ZNANJA /

Prva konferencija “Praktičari za praktičare” – stručni skup posvećen primjeni znanja u praksi mentalnog zdravlja